Ne mogu sebi doći!!!!!!!!čokolada prvotno napisa
Andreja je zakon! Predobro!
Kod nas na poslu - tek sam počela raditi i trac tema je bila o Robi Williamsu (valjda sam dobro napisala - pjevač no) i tako mi o njemu pričamo i ja se na časak dva izgubim u svojim mislima i idem se ja opet uključiti na temu o Robieu....... kad ono razgovor krene u smjeru da je Robi tu radio kod nas prije par godina kad je bio skoro klinac, ja se zgražavam i tvrdim im pa nije moguće, nije on nikako tu mogao raditi, one tvrde da je,
- pa kak je on tu radio što je vama?
- a Bože pa je, kratko vrijeme
- cure pa kaj mi pričamo o istom Robieu???
- da Robie je tu radio
Ja sam tek počela raditi i s obzirom da radim na mjestu gdje se stvarno i mogu sresti slavni (al ne baš tolko), mislim si pa dobro pa gdje ja to radim? to je ipak previše! I opet ja:
- pa dobro jel hrvatski govorio?
- a ne nego kaj bi govorio???
- a tu je radio prije pjevačke karijere?
- kakve karijere?
- PA JEL TO ROBBIE WILLIAMS IL KOJI VRAG????
- one su se potrgale, govorile su naravno o nekom svom kolegi običnom Robiju.....
užasno me sram bilo
moja laruska bolesna doma s tatom. ja se vratila s posla mrtva umorna i ustanovim da gotovo nista nije jela. jako se nasekiram i onako umorna da jedva govorim krenem popovati mrtva ozbiljna: "lara slabo jebes, moras bolje jesti!" pogledam u muza koji sjedi za kompjuterom i trudi se da ne prasne u smijeh. laruska me gleda zbunjena, sirom otvorenih okica i usta i ja prasnem u smijeh prva, a oni za mnom. nato jos muz isprica kako je u prvom - drugom razredu osnovnjaka napisao u biljeznicu: "mi *****o u kuhinji." smijala sam se iduca tri dana kad god bih se sjetila scene.
Čitavm od početka do kraja i ne mogu sebi doći od smijeha, krepat ću.
Predobar topic!!
DiLala, sjetila si me mog bisera iz Španjolske: izlazimo iz hotela i šećemo niz ulicu kad oko moje sokolovo spazi ogromnu hrpu dreka. Ko da se konj istovario, majke mi. Uglavnom, upozorim ja ekipu na nagaznu minu pred nama, ali u međuvremenu smo nešto zastali i zapričali se.
I pogodite ko je na kraju stao u nju
Morala sam kupit nove tenisice jer su mi stare ostale u hrpi
Nedavno je otvoren slican topic,ali ocito na pogresnom pdf-u,pa su ga zakljucali
A bas sam imala dobar biser....
evo još malo - moja kćer (12g) voli od Nesquicka one smeđe čokoladne loptice sa mlijekom i već se duže borim da to ne jede već da zamjeni sa zdravijim verzijama (mislim da najviše u tom ima šećera i aditiva a ovo kalcij i vitamnini moš mačku o rep objesiti), no ona se baš i ne da i jednom sam poludjela i rekla da to jede zečja g....! I tak mi to više ne zovemo neskvik ili kuglice nego zečja g...., a mali sin - 2g - upija sve ko spužva i dopala mu se riječ g.... - ali je izgovara GOMO i sad što god ga podsjeća na zeca sa kutije, na boju, na kuglice i što sve ne - on se smije i viče GOMO.
I idemo u dućan i vozimo duž polica sa svim tim pahuljicama a on samo prstom pokazuje i viče na sav glas - To je gomo, to je gomo... i ovo gomo.
Sve je bilo puno ljudi ali nitko nije razumio...... morat ću taj neskvik izbaciti ak niš drugo a ono bar da on zaboravi na tu riječ.....
Dragonfly
užas!!!!
sandam - prestrašno
ajme evo i od mene jedne friske provale
usla u tramvaj i rekla dobar dan
ne trebam ni reci da su do sljedece stanice svi oko mene strepili jesam li kontrolorka
samo ti daj svoj biserKayaR prvotno napisa
ja bi još jedan mali - jedan dan navalili smo da idemo jesti neke gljive i mm zeza i kaže da ćemo jesti pečurke. Ja sam mislila da je to vrsta gljiva (čak sam pomislila da je to drugi naziv za lisičarke) i tak mi o pečurkama i pitam ja njega koje su to točno gljive - kak izgledaju i sad on meni objasni da su to gljive ali naziv u Srbiji (stvarno to nisam znala) a moja kćer pita: "Pa dobro kako onda oni kažu za gljivična oboljenja - zar pečurkasta oboljenja?"
U biti mi je postalo odvratno kako mi za tu finu hranu kažemo gljive - podsjeća me odmah na bolest.
Pečurke na nožnim prstima!
ivarica - što si ti fina
Ja sam ko dijete živjela na selu i bila u godinama (3-4) kad su me učili da treba svakog pozdraviti, došli u grad a ja isto svima- Dobar dan!
joj super su mi ove provale, dajte još!
Nakon porodjaja,dan otpusta...
Moja cimerica i ja cekamo u sobi za otpusni pregled...
I,stignemo na red,pita Dr-Jeste li potpisale papire?
Kakve papire?Nismo,kazemo mi...
Pa,hajte potpisati najpre papire-rece ona i krenu van iz sobe...
I nas dve poslusno krenusmo za njom...niz duuuugi hodnik...u sve razdrljenim dojecim spavacicama...
I naposletku,ona udje u neku salu,prepunu doktora(bar 30 njih,svi u belim mantilima)koji tiho razgovaraju i nesto cekaju,i sede za stol nas i ne primecujuci...
Nas dve lude stale,cekamo i mi,sve zakopcavajuci spavacice na brzaka,da nam ne vire sise van...
Kada su vec sve oci bile uprte u nas,okrene se i ta Dr,sablaznjeno nas pogleda i upita-Pa sta vas dve tu radite?!!
A mi u glas-pa,cekamo da potpisemo papire za otpust!
A ona se iskolaci-Ma kakve papire?!Pa ovo je kolegij,cekamo nacelnika pa da pocnemo :shock: papiri se potpisuju u sobi br...u tom casu nailazi i nacelnik...
Auhauhauh grcc,naizvinjavasmo se mi,sve iduci unazad do vrata,pa potom izletesmo glavom bez obzira
Kakav uzass
Vristale smo od smeha,sigurno su nas prepricavali daaaanima
[quote="DiLala"]evo još malo - moja kćer (12g) voli od Nesquicka one smeđe čokoladne loptice sa mlijekom i već se duže borim da to ne jede već da zamjeni sa zdravijim verzijama (mislim da najviše u tom ima šećera i aditiva a ovo kalcij i vitamnini moš mačku o rep objesiti), no ona se baš i ne da i jednom sam poludjela i rekla da to jede zečja g....! I tak mi to više ne zovemo neskvik ili kuglice nego zečja g...., a mali sin - 2g - upija sve ko spužva i dopala mu se riječ g.... - ali je izgovara GOMO i sad što god ga podsjeća na zeca sa kutije, na boju, na kuglice i što sve ne - on se smije i viče GOMO.
I idemo u dućan i vozimo duž polica sa svim tim pahuljicama a on samo prstom pokazuje i viče na sav glas - To je gomo, to je gomo... i ovo gomo.
Sve je bilo puno ljudi ali nitko nije razumio...... morat ću taj neskvik izbaciti ak niš drugo a ono bar da on zaboravi na tu riječ.....
Jučer sam slučajno nabasala na ovu, očito zaboravljenu, temu. Žao mi da propadne i da vi ne umrete od smijeha kao ja.
Nadam se novim provalama...
Nije da ja nemam ništa za napisati, ali trenutno se ničega ne mogu sjetiti.
Dino Merlin ima jednu pjesmu u kojoj ovako ide refren:
Lažu, lažu me
da vrijeme liječi sve,
možda sidu i tumore,
al' nju nikad ne,
a moja sestrična je (daaaavno je to bilo) na sav glas pjevala:
Lažu, lažu me
da vrijeme liječi sve,
k'o što psi idu u more (?)
al' nju nikad ne…
Haha! Upiskit cu se od smijeha!!!
Koji je crtic ona gledala sa psima... joj! Presmjesno!
Posljednje uređivanje od lulu-mama : 22.05.2013. at 20:58
Samo sitnica koje sam se sad sjetila: ja sam se vrlo ozbiljno telefonski raspitivala u jednom dječjem dućanu koliko košta bicikl bez kotača. Žena je nakon kratke pauze pitala: Mislite bez pedala?
Meni se često dogodi da ne mogu otvoriti plastičnu bocu.
I tako smo se mm i ja vozili u tramvaju, davno dok smo još studirali, i ja imala u ruci bočicu mineralne koja mi je neko vrijeme stajala u torbi pa se malo promućkala. Otvaram ja nju polako, okret po okret, kad ju mm odjednom zgrabi iz moje ruke i otvori a voda počela špricati po ljudima oko nas. Ja sva u čudu, ono, "šta je tebi ", a on meni kaže: "Ja sam tebe čuo kako si mi tri puta rekla da ti otvorim bocu".
A drugi noviji biser:
Kad je A imao par tjedana mrtva umorna sam se skljokala u krevet kad sam ga stavila spavati. I dolazi mm u neko doba i pita me jel treba malom promijeniti pelenu. A ja njemu onako u snu: "Mislim da sam ja suha, a za malog ne znam.".
Kad sam tek prohodala s MM, vozili smo se u autu i slušali Čolića…
…refren je išao:
Poslat ću joj slike svoje
gdje se vide Istra, Pula,
nek' bar nešto ima moje
da je tješi, da je brani, da je čuva.
Ja sam ga sva važna i pametna pitala (tko pita - ne skita - to definitivno više nije moj moto ):
"Dragi, a što je to TRAPUL?"
(umjesto Istra, Pula, ja sam čula - iz trapula)
Posljednje uređivanje od Optimist : 22.05.2013. at 21:13
Da doprinesem.
Frendica je u autobusu navlačila i zatvarala mali kišobran. On se zaglavio pa je dršku nastojala uvući upirući kišobran o svoja koljena. Kad je mislila da je misija uspješno obavljena drška se nekim čudom lansirala dužinom cijelog autobusa ravno nekom čovjeku u potiljak.
Bilo je to za vrijeme studiranja. Posudila sam od mame neku plavo-bijelu prugastu košulju. Kako sam ušla u bus tako je hrpa studenata naglo izašla. Ja sam se naravno švercala i odmah sam pomislila na bakule (kontrolu). No, nije mi palo na pamet da su mene kao bakulu svi ti studenti vidjeli. Kući sam se vratila pješice da ne ulijevam strah po autobusima.
Bila ja na nekom trodnevnom seminaru u jednim toplicama i prvu večer otišle smo popiti pivce. Ne podnosim baš alkohol i brzo ne znam za sebe. Marširam ja trudeći se da ne bauljam ispred prijemnog pulta, odem u wc, obavim što treba, popravim frizuru i pomislim usput kako mi je ta suknja sa hrpom tila baš slatka i da je trebam češće nositi. Prolazim natrag, na prijemnom poredana hrpa fizioterapeuta (završili radni dan) i svi mi se smješkaju, ja optimistično pomišljam kako sam im možda baš simpatična i vraćam se curama. One me gledaju izbezumljeno i vele nek izvadim suknju iz gaća. Ostala dva dana svi su me pozdravljali od osoblja.
Haha!
To sam ja isto vidjela s prozora jednu baku kako joj pola suknje u gacama. Bas se cudim kako joj nije puhalo
Na faksu, u trenutcima dosade (mladost-ludost), svakakvi oblici zabave su nam padali na pamet. Onda smo se dosjetile svakome uz ime pripojiti i neku životinjsku vrstu (bez brige i sebi smo). Tako je jedna kolegica postala i ostala recimo Marica-mravojed. Nekoliko godina poslije, na kavi, razgovarale smo tko je gdje, radi li u struci i sl. i kako se moja prijateljica i neke na spomen Marice nikako nisu mogle sjetiti koja je to, onako spontano rekla sam pa Marica-mravojed, kako koja. Aaaaaa ta, Marica-mravojed usklinule su i ostale. Naime i druga grupa kolegica očito je igrala istu igru na predavanjima i Marica je svima bila mravojed.
Bio je i kolega, nazovimo ga Miroslav-hijena. Kad smo bile vani, moja frendica koja nije studirala s nama, nakon što joj je prilikom upoznavanja rekao Miroslav, ona je ponovila Miroslav-hijena. Čovjeku ništa nije bilo jasno, cijelu večer je propitkivo zašto je on hijena, a mi smo propadale sustavno u zemlju.
ja sam se mrtvo hladno naslonila na glavni ulaz palače Velikog vojvode u Luksemburgu, raširila kartu i tražila gdje je točno palača i uvjeravala MD da to sigurno nije palača jer je se ja sjećam u drugoj boji.
Bila neki dan u ljekarni i jedva čekam da dođem na red pa ja lijepo uljudno zahvalim čovjeku ispred mene i pozdravim ga i velim dođite nam opet ljekarka me je gledala blijedo,a profesionalna deformacija u pitanju
Moja provala baš nije turbosmiješna, al ajd...
Prije par noći beba mi se budi u snu za hranjenje. Uzmem ju, stavim kraj sebe i nastavim spavati. Nakon nekog vremena ona se opet javlja, a ja si mislim šta joj je sad... I onda skužim da sam zaboravila nahraniti siroto dijete.
Nakon x dopisivanja s dobavljačem, koji ima mail ime.prezime i kojeg sam uredno oslovljavala sa gđo Prezime, čujemo se mi i preko telefona.
Biram mobitel, javi se muškarac. Ja onako, sva zbunjena, kažem - mislim da sam pogriješila broj, trebam Zvjezdanu.
Kad on meni mrtav hladan- Ja sam vaša Zvjezdana, samo što se zovem Zvjezdan
Dok su mi djeca bila još bebice, dođe meni moj tata cijeli razniježen :" Ajme ćeri kako imaš dobru dicu. Samo što nikad ne spavaju, ne vole jesti ...... i ne slušaju te."
Jednom sam pitala studente nešto o suvremenim trendovima u proizvodnji i marketingu... Kao, koja je to "riječ" od tri slova koja danas može sve prodati, misleći na EKO. Oni šute, šute... Kaže jedan student: "Znam ja jednu riječ od tri slova koja može sve prodati, ali ne bih rekao da na to mislite..." Kažem ja njemu: "Što? Pa slobodno recite..." Svi odvale od smijeha, a ja se zacrvenim, shvativši što je htio reći i samo promrmljam: "Ma ne to..."
Bila na ispitu od prve pomoći i kaže ispitivačica pitanje curi: Kako izmjeriti puls na preponi? Pokažite to na kolegi. A cura mrtva ladna uhvati ga za penis. Mi smo mislili da ćemo se ugušiti... Kad kaže ispitivačica doktoru: eto vidite kako ste ih naučili! ahahahaha
Ovo je stara tema... http://forum.roda.hr/threads/7308-vase-provale
Sad ću naći i post.
Andrein famozni ginekološki pregled :
kad sam ostala trudna, odem ja na prvi UZV...i, nisam imala pojma da postoji vaginalni, nego sam mislila da se gleda prek trbuha
kaže meni žena: odite u kabinu i skinite se
mislim si ja; kog ću se vraga skidat, kaj nije dovoljno da dignem majicu, al, dobro, skinem ja i majicu i grudnja i ostanem gore gola
dodjem ja k njoj, a ona meni: gospođo, kak ću vas ovak pregledat, skinite es kao za ginekološki pregled
a ja koza, odem u kabinu, skinem hlače i gaće, NE OBUČEM SE GORE i vratim se pred nju GOLA GOLCATA :D
jedino sam si kickersice ostavila na nogama
još si mislim; dobro, kaj je ovoj, kaj je luda
uglavnom, žena kad me vidla, skoro je u nesvijest pala, mislila sam da će zvat osiguranje da me izbace
katastrofa
znam za tu priču
ali opet umirem
Mishekice, ja sam se jako zabavila čitajući ovu staru temu
Ovaj post me je doveo do suza od smijeha
Mene podsjeća na moju blamažu kao stažista u ginekološkoj ordinaciji:
Novopečena trudnica "Perić" leži na ginekološkom stolu, u tijeku je vaginalni UZV.
Izražava želju da pozovemo budućeg oca u ordinaciju da prisustvuje prvim zabilježenim otkucajima.
I ja sam se topila od miline i bila silno uzbuđena vidjevši to malo čudo na ekranu.
Otvaram vrata kabine i vićem "Budući tata Perić, uđite u ordinaciju".
Tata sav nestrpljiv ustaje i uzbuđeno korača u ordinaciju kroz vrata kabine,
kad ono čovjek se okreće na peti, ja gledam šta mu bi, a on promrmlja "Mislim da ovo nije moja žena".
A ja ZEMLJO OTVORI SE!!!
Naravno bila su dva para Perić u čekaonici.
(BTW prezimena su izmjenjena, a nadam se da prava i "kriva" gospođa "Perić" ne čitaju ovaj post )
Andrea, carice!!!
SCENA BR: 1
Muž i ja u kazalištu, zadubljeno pratimo predstavu za koju smo dugo čekali karte.
I počinje treskanje... Tresem se ja, trese se stolac, treskanje nekako dolazi "s leđa"...(svi su stolci povezani željeznom konstrukcijom, tako da se vibracije prenose)
Šutim, trpim, pokušavam se koncentrirati na predstavu.
S vremenom treskanje ne prestaje nego je sve intenzivnije.
Nakon nekog vremena živci mi popuštaju , ja se značajno okrenem i pogledam dečka iza sebe.
On drži nogu na mom naslonu i ne razumije što znači moj pogled.
Stolac se trese i dalje... Okrenula sam se još dva puta, a onda sam usred predstave dreknula: Hoćeš, molim te, prestati tresti moj stolac!!!
Muž me smiruje i vuče da sjednem, te prigušenim glasom govori; Nije on treskao, ja sam.
Zemljo, otvori se!
SCENA BR: 2:
Muž i ja u kinu. I počinje treskanje, opet! Poučena iskustvom iz scene br. 1 znam da muž nervozno cupka nogama i tako trese i svoj i moj stolac.
Da se opet ne dernjam i ne stvaram gužvu dignem ruku kako bih ga udarila po nozi i suptilno mu dala do znanja da prestane.
I, naravno, promašim njegovu nogu i lupim po punoj vrećici kokica. Extra velikih!
Slijedećih nekoliko minuta proveli smo sakupljajući kokice. Mi i ljudi oko nas.
Toliko o suptilnosti!
Bila sam jednom kod ginekologice i čekala u kabini za pregled. Prvo se ulazi kod sestre u čekaonicu i onda su dvije kabine za presvlačenje kroz koje se uđe u ordinaciju. Preporuča se ženama ponijeti suknju jer se prvo treba skinuti pa doći za stol kod doktorice, nakon toga se ide na pregled. Uglavnom, u drugu kabinu je ušla žena srednjih godina u hlačama i nije imala ništa za presvući. Čula sam da joj je sestra rekla da su nalazi došli ali su kod doktorice koja će joj ih objasniti. Uđe žena doktorici a ja čujem glas nje šokirane: "Gospođo, vratite se u kabinu i obucite, pa došli ste samo po nalaze. " Ja sam u drugoj kabini umirala od smijeha.