Vidi je, a pravi se važna da u nje ne postoji priča o integritetu :Dmarta prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Vidi je, a pravi se važna da u nje ne postoji priča o integritetu :D
Ne postoji. Ja u zivotu nisam jos imala primisao o integritetu.
Uh što ja volim tu djecu kojoj možeš argumentirano ili s vrećom za smeće usaditi navikeTakav je moj H.
Kad sam prvi put to probala s E. oko 2,5 godine onda je uzeo drugu vreću i pobacao ostatak :dramakvin:
Jedino što je kod njega upalilo je "moraš", pa tako sto puta, smireno i odlučno.
Sva sam citate promasila, a neke recenice su mi nesuvisle zbog tipfelera. Odoh ja dok me gosn. Integritet nije do kraja opsjeo.
ja sam to sebi ovako objasnila (ili izracionalizirala, kako tko vidi): smijem mu ponekad kršiti integritet. Za više dobro ili jednostavno jer nemam uvijek ni snage radit što je pametno. Smijem mu priuštit pokoju i traumu, bitno je da se ista MOŽE razriješit na psihoterapiji (moraju i terapeuti od nečega živjet).
Karikiram, ali nemoguće je živjeti život bez da ti neko nekad krši integritet. U situacijama baš kakve ti rehab spominješ, sa mojim oduzimanjem igračaka i slično, nekad je najbolje što mogu ponuditi "žao mi je, baš grozno za tebe, ali bit će ovako".
I onda ponekad, u mirnodopskim uvjetima, objašnjavat logiku zašto mi je bitno da nešto radi ili ne radi.
U knjizi Mame strogo povjerljivo autorica priča kako je jedan dan cijeli dan djeci ispunjavala sve želje, vodila ih je na bazen jer je bilo prevruće za plažu, kupila im hranu koju su htjeli, zabavljala ih, poslije ih vodila da unajme DVD-e, a, kad su došli kući, djeca su zakrvila koji će DVD gledati. Na to je ona rekla da joj je svega dosta, uzela torbu i krenula kao da će otići (i ostala). Djeca su se malo prepala.
Navečer je ona rekla mužu da se boji koliko će djeca jednog dana morati potrošiti na psihoterapiju da se riješe straha od napuštanja koji im je ona dala. Muž je na to odgovorio: Da, i? Čiji će to problem biti onda?
igzekli!
Navečer je ona rekla mužu da se boji koliko će djeca jednog dana morati potrošiti na psihoterapiju da se riješe straha od napuštanja koji im je ona dala. Muž je na to odgovorio: Da, i? Čiji će to problem biti onda?
Dobro, to mi je sve jasno i ok. I sto bude kad one ne poslušaju, ma, nit ne trznu nakon ovoga:
Meni nikakav problem ne predstavlja to sto ih moram upozorit, prekorit i objašnjavat koješta. To mi je u roku službe. Nego ovo dalje, što s tim? One se obuku i počešljaju? Kod mene svizac zamota čokoladu.ako me ne poslušaju, pokušat ću po svom receptu :D koji sam napisala. kad nemam za to vremena, malo galsnije kažem: de, majke ti, žurim se, obuj se i počešljaj
ma, poslušaju nekad. nekad ne
ali, štajaznam, meni je to normalno da nekad ne poslušaju ni iz druge pa ponovim opet i shvate. meni je puno pomoglo kad sam se ja jako smirila i ne vičem na njih.
moj muž, recimo, je glasniji od mene :D i voli se prijetiti ukidanjem laptopa i crtića i čokolada. i mogu vam reći da njega manje slušaju nego mene.
odgojila sam turbo zahtjevnu djecu očito :D
Potpisujem sve martine postove i ponašam se slično.
U ovih 5,5 godina shvatila sa jednu stvar:ne treba ni od čega raditi preveliku filozofiju, najvažnije je slijediti princip uzroka i posljedice.
Ako ne pospremiš igračke-nećeš ih imati. Ako zanovijetaš da ne bi jeo ovo ili ono-nećeš jesti ništa. O, kako se brzo opameti!
Nemojte vjerovati ali moje se nije opametilo. Ima 8.5 godina i 23 kg, izgleda kao kostur jer u ovoj situaciji on odabire onu da ne jede ništa. I ja ništa nisam postigla. Čekam već godinama da se opameti ali jako često se dogodi da će radije biti gladan. Nikako da shvatim sad koja nam korist od toga, jesam li njega nešto naučila?
Mora da je on iznimka, druga djeca nisu takva...
Ako te tjesi , M. je isti, a skoro punih 11 godina.
Uopce mi nije tesko povjerovati. Samo ja sam dosla u tocku u kojoj slijezem ramenima i vise ne razbijam glavu oko nekih stvari. Ako ne mogu biti onakve kakve trebaju biti, onda bar nek budu poslozene na meni jednostavniji nacin.
Ja bi ko Anci kad poraste. Ja uopce ne mogu zamislit da cu mu igracke oduzimat. To mi strasno zvuci (trenutno
Kad imaju previše igračaka, njima i lakne kad im neke skloniš.
Moj za rođenda dobio hrpu hero factoryja, možda i 10. I ležali oni tako razbacani po sobi pa mu ja rekla da ću mi ih malo maknuti dok ne izađe na kraj s neredom. Stavila ih u kesu i popela na frižider. I još sam mu rekla da ih može sam uzeti čim sredi sobu.
Prolazili dani, faktoriji u kesi na frižideru.
Nakon par dana, sredio sobu, a faktorije ostavio na frižideru. Ja mu rekla da ih uzme kad hoće.
Na kraju mi ih ja odnila u sobu jer su mi dosadili na frižideru.
I ja bi ko Anci, al nikako da i djecu nagovorim na to.Ja bi ko Anci kad poraste. Ja uopce ne mogu zamislit da cu mu igracke oduzimat. To mi strasno zvuci (trenutno
Možda da djeci damo da čitaju juula?
Malo ću filozofirati jer sam razmišljala o integritetu kuhajući ručak.
Integritet pojedinca nužno ovisi i u tuđim integritetima, suživotu, suodnosu...
Ono što je nekome njegov vlastiti integritet, drugome može značiti zadiranje u njegov. I tu počinje borba za granice i za dobar suživot.
Rat u privatnim odnosima, kao i u politici, počinje tamo gdje se integriteti preklapaju.
Posao svakog roditelja je da dijetetu omogući odrastanje na način poštivanja njegovog integriteta kao pojedinca s različitim interesima, htijenjima, mogućnostima, ali i na način da dijete nauči (ponekad i uz pomoć prisile) da i drugi imaju integritet. I da u društvu (obitelji, školi, gradu/selu, državi itd) u kojem kao ljudska bića težimo živjeti postoje neka pravila koja nam ograničavaju osobni egoizam. Cilj je odgovornost prema sebi i odgovornost prema drugima.
Dakle, u nekim situacijama prisila postaje legitiman pa čak i nužan način da se jednu stranu, narušavajući njen integritet, spriječi u narušavanju integriteta druge strane.
Svašta zvuči strašno na početku.
Svi čitamo Juula, Searsa i titramo.
Onda nam se s vremenom poslože prioriteti.
Sad sama sebi zvučim kao da dociram, ali sjećam se sebe prije 4 godine.
Eh, kaj mislite, da li je Juul čitao Juula? Ako se dobro sjećam, kao roditelj baš i nije postupao u skladu s onim što zagovara.
Treba slušati glas razuma i naći srednji put, iako prema mojem nevelikom iskustvu to može čak biti i različito za svako dijete. Moj stariji je poslušan i lako odgojiv, pa sam mislila da su svi takvi, ali život me razuvjerio...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 22.02.2013. at 13:23
Ovo je uvijek dobro ponoviti, a ja cu dodati jos nesto, hrpa roditelja s lako odgojivom djecom uvjerena je da je ponasanje njihove djece uvelike njihova zasluga.
Ovo uvijek potpisujem :D
imam pitanje- jel moze dijete od 2 i pol godine fingirati "nije mi dobro" i drzi se za prsa? To je pocela raditi nakon sto nije po njenom, ali nakon placa i histeriziranja kad ne popustim i kad vidi da nema kud onda mi to radi. Dakle neposredno kad tantrum prestane. Ja se ne zabrinjavam, samo ju zagrlim i kazem joj da se smiri i onda bude sve ok.
mislim da ne fingira, nego je od histeričnog plača vjerojatno nešto i zaboli, trbuh, grlo... ne bih se niti ja brinula, probaj se ti par minuta bjesomučno, iz petnih žila derati pa niti tebi neće biti dobro
Mozda je to negdje vidjela, mozda se jednostavno krivo izrazila da joj nije dobro, a zapravo joj nije pravo. A mozda samo zeli reci da se lose osjeca, ali jos nije savladala komunikaciju. Mislim da bi ti vec skuzila da tu postoji neki problem.
Nije mi jasno zašto uopće dođe do histeriziranja? To je beba od dvije i pol godine. A ti si odrasla. Zar ne možeš uočiti da je frustrirana jer nešto ne može i preduhitriti ljutnju?
Djeci treba pažnja. Nepodijeljena. Ne cijeli dan, oni znaju da mama i tata imaju i drugog posla, ali najvažniji posao roditelja je odgoj djeteta i dijete mora osjetiti da roditelj stvarno, ali stvarno posvećuje pažnju, sa veseljem i željom, a ne onako, ofrlje.
Maleni itekako osjete ako je roditeljska pažnja polovična. I onda ju traže da bude potpuna na bilo koji način. Milom ili silom. Dok ne otkriju što djeluje.
Po mom iskustvu uvijek su roditelji "krivi" za loše ponašanje djeteta. Sebe trebaju mijenjati, a ne dijete. Mene bi jako zabrinulo da mi 2,5 godišnjakinja kaže da ju boli u prsima. Možda je to tuga, jer su njena očekivanja drugačija od maminih. Probaj se staviti na njeno mjesto, ali ozbiljno probaj, možda ti perspektiva bude drugačija.
potpisujem, iako je moja lako odgojiva i jedina, ali slazem se u potpunosti
marta, ko da sam ja pisala.
ja kao i ti. al jedino što mi se čini da nisam tako stroga :D
a isto bih jako voljela da funkcioniramo kao anci.
al ne funkcioniramo, hbg.
sve oni to znaju, al su lijeni. i ništa im se neda. i neuredni. i moram sto put ponoviti sve. i onda poslušaju kad vide da je vrag odnio šalu.
ili, kad imaju neku agendu u glavi.
pa dođem s posla, a j me pita dal želim da mi skuha čaj
ili se m uvati pospremanja cijelog veša. sve složi sa sušila, bolje od mene i spremi u ormare.
i onda slijedi neko vrhunsko pitanje. kao jako su pametni i preveslali su me. moš misliti. al bolje se praviti malo glup i imati složen veš i skuhani čaj. i to sam isto naučila :D
a neki dan, soba od j je bila u takvom kaosu da sam rekla da se neće maknuti iz kuće dok ju ne pospremi, al tuto kompleto, sa usisavanjem. i on se odmah uhvatio
da, kaže on meni, vidiš, brže sve napravim kad se ne žalim. :D
a ovi savjeti sa sjedenjem na fotelji mi nikad nisu bili jasni. kako tu djecu natjerate da sjede u fotelji. i još da šute.
pa ne znam jel sam stroga ili samo tako zvucim, medjutim tesko bi funkcionirali da bas svaki svoju politiku vodi.
ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
a ovi savjeti sa sjedenjem na fotelji mi nikad nisu bili jasni. kako tu djecu natjerate da sjede u fotelji. i još da šute.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?
Hahahahaha
[QUOTE=sirius;2351029]ha,ha moj starijeg nisi mogao zadržati u sobi u kazni, a kamoli da mirno sjedi.
Mlada sama ode na hladenje kad joj se kaže, ali urlice zbog teške uvrede.
Mozda bi treće sjedilo u miru i tišini?[/QUOTE]
meni je treće daleko najposlušnije.
skroz sam se šokirala kad sam konačno dobila jedno dijete koje sluša
Meni nije bitno da šuti, niti ne znam čime bi ga natjerala da šuti, niti zašto bi uopće šutio. Bitno mi je samo da sjedi (ok, ovo već oooodavno ne primjenjujemo), a ako pokuša ustati, ja ga vratim.a ovi savjeti sa sjedenjem na fotelji mi nikad nisu bili jasni. kako tu djecu natjerate da sjede u fotelji. i još da šute.
e da, savjet za BP.
na tvojem mjestu, jednostavno bih ga odmah, nakon 2-5
dakle, nužno je da ga opomeneš, da zna da nije ok mlatiti po televizoru, a ako ne upali, a neće upaliti, onda bih mu skrenula pažnju, digla i odvukla negdje drugdje da radi nešto drugo. znači ovo što si napravila, fizički ga odmakla od televizije (samo ne bih čekala 100 opominjanja) i onda ne mu dati igračku u ruku, jer da prostiš, u tom trenu se njemu živo hebe za igračku, nego ti s njim nešto zaigraj.
a ako sam nešto radila u tom trenu, to je najbolja varijanta. uključiš ga u kuhanje, čišćenje, spremanje, we - to najviše vole. moja m se baš tako ponašala. kad god bih ja radila nešto za sebe. gledala tv, surfala, nedajbože čitala. ajmo raditi neki dišpet. i nema druge, nego vataj se cvijeta il kuhanja il čišćenja il igranja s m
ma to i ja tako gledam, ali mm nije svejedno, vidim ga da hekla sa strane
Mala-vila, jer se žali na isti problem kod jačeg fizičkog napora ( npr. trcanje, ali bez uzrujavanja)?
ne, samo neposredno poslije tantruma, sto ja zbog toga dozivljavam kao drugi oblik manipulacije (nije proslo silom, mozda ce ovako)
da je ovo sto ti kazes vec bi ja kod pedice bila
ja imam identične problema sa svojih dvoje starijih, curica ima 6god. a gdičić 4 i ne samo da nas ne slušaju nego se non stop i međusobno mlate..
za svaku sitnicu se svade, kad nešto kažemo ama baš nikad ne reagiraju dok ja brojim,brojim i brojim...muž više nema srtpljenja...pod hitno mi treba neka radionica
Sin je u stanju doslovno vrištat sat vremena i lupati s nečim ili o nešto luđački koliko god treba dok ne popustimo...
a jesi ikad ne popustila, ono samo da vidis dokle ce?
ti Anci s tom svojom smirenošću mašeš mi ko s crvenom krpom
kako si se smirila da uopće ne galamiš
mislim super mi je to i pogotovo da čovjek stvarno uspije
ja npr.ne vičem na prvu ni na drugu. ali nakon toga zapjenim doslovno. nekad se umorim koliko me to iscrpljuje da bi išla leći...
Ovak je i kod mene. I nikad, ali nikad ne bih mogla tvrditi da sam se zauvijek izliječila od dernjave. Zadovoljna sam što sam to svela na neku prihvatljivu mjeru, tj. što se trenutno ne mogu sjetiti kad sam zadnji put vikala na djecu.ti Anci s tom svojom smirenošću mašeš mi ko s crvenom krpom
kako si se smirila da uopće ne galamiš
mislim super mi je to i pogotovo da čovjek stvarno uspije
ja npr.ne vičem na prvu ni na drugu. ali nakon toga zapjenim doslovno. nekad se umorim koliko me to iscrpljuje da bi išla leći...
Čekaj malo, znam! Krajem prvog polugodišta derala sam se na sina kad je u torbi na kraju tjedna imao tri (3) nepojedena sendviča, tj. u školi uopće nije jeo gablec! E, tad je dobio jezikovu juhu. I ne mogu reći da mi je krivo. Ali dernjava mi nije primarni način komunikacije i gle čuda - sad (kad se to koristi razumno rijetko) zaista djeluje, što prije nije bio slučaj!
ja malo brojim
znam se i naljutiti, ali se više ne durim. nadvladala sam i to
a, ljutnja je općepriznati ljudski osjećaj
osjećaš se tako oslobođeno kad ne moraš vikati ni prijetiti zabranama
ostaješ samo ti i to je super
Mala vila ja mislim da je moguce. Moj je te dobi bio u stanju potruditi se i povracati po potrebi a onda nakon operacije krajnika je htjeo povracati na istu foru ali vise mu nije uspijevalo i totaalnooo je ostao paf kad je shvatio da vise ne moze to izvesti.
U vezi sjedenja i sutnje, sjedi na nekoj dosadnoj stepenici i da dok ne suti 5 minuta nema mrdanja. Sad u ovo dobi od 4 g.to mi polazi za rukom. Sta ce biti kasnije poima nemam
moja nikad u životu nit je gdje sjedila nit je šutila
ona bi pala u afan na samu primisao takve mogućnosti
no kad je bila manja ona je mene više slušala
sad se voli svađati
pa sam ja odustala jer ne ću da živimo u svađi
kad vidi da ne nailazi na plodno tlo i ona se povuče...
Nemam vremena pa ću u natuknicama:
Integritet je precijenjen, s jednim još kako tako, ali s troje... Kad pazim na svoj integritet dajem njima model ponašanja, a djeca uče po modelu. Najnesigurniji mi je sin k.od kojeg sam najviše pazila na integritet. Njegov, ne svoj.
Vikanje je kontraproduktivno, 50% problema se riješilo kad se moj ton riješio. Još mm i na konju smo.
Lako odgojiva djeca su za mene urbana legenda, kao i bebe koje spavaju cijelu noć.
!
Nije tema ali ne kuzim zasto moje bebe spavaju cijelu noc od ranih mjeseci? A mozda slusaju kad narastu samo oni koji kao bebe spavaju noc u komadu? A mozda su u sumi...
Ne kužim ni ja, da mogu skužiti, rado bih recept primijenila na svoje dijete
Beti, potpis od a do ž.
Samo je nekad vrlo, vrlo teško pogoditi kakva točno pažnja treba djetetu, pa se često znaju dogoditi situacije kaf misliš da si se pretrgao a dijete u stvari ne dobija adekvatnu pažnju. Ili kao moj E. je rupa bez dna - koliko god i kako god se posvetiš uvijek traži još i još i još.
I tu treba isto staviti granicu. Istina, duša boli kad kažem 'sad ne mogu' na neku kvalitetnu temu za razgovor, al šta da radim - i ostali me trebaju.
Beti pa ne očekuješ valjda da se tebi preko foruma pravdam i objašnjavam kakav sam roditelj? I kakvo ti je to pozivanje na red? Fakat ne kužim kako se usuđuješ?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom