Citiraj BP prvotno napisa Vidi poruku
Znam da ovaj post ide pod ruku sa pdf "Tvrdoglavost" ali evo, ovdje se radi o sljedecem, a ja vise ne znam kako, uglavnom to dijete ni jednu jedinu molbu/zapovijed/prijedlog ista nije poslusalo. Ne samo tipa "obuci se", sjedni, jedi vilicom nego nista bas nista.
Sve suprotno. Evo neki tad je uzeo mlatiti po televiziji, 100 puta smo ga opomoneuli, pokusali zabaviti na drugi nacin ali nista nista. Nastavlja, hoce li se to promijeniti? Prvo dijete je med i mlijeko naspram ovog, sve smo mogli dogovorom, razgovorom, a ovaj nista. Cak ga nemam zelje nikamo voditi sa nama (izlet, shopping bilo sta) jer se to pretvori u nocnu moru
BP, probat cu ti pomoci...

Za pocetak vratit cemo loptu na centar. Imam i ja iskustava s takvom djecom i takvim fazama...

Prvo pitanje: da li se u kuci nesto dogadja sto nije uobicajeno (selidba, svadja...) ili slicno? Ako da - to moze biti uzrok privremenog deficita paznje.

Dalje - sjecam se da si na drugom topicu pisala kako stariji ima problema sa spajanjem slova. Mozda je caka u tome da posvecujes vise paznje starijem djetetu.

Trece - dijete u ovoj dobi pocinje "misliti svojom glavom" i nije dovoljno davati mu ovakve upute kao robotu jer to redovito izaziva revolt. Mozda bi bilo dobro da s njim pokusas vise razgovarati o tome (KAO S ODRASLIMA - kod mojih je to palilo, fraza glasi "SAD KAD SI VELIK..."). Dijete ce ti reci sto ga smeta ako ga pitas i pokusas s njim stvarno komunicirati kao s odraslim.

Cetvrto - GASI TELEVIZOR sto vise. Televizija je generator deficita paznje i nepozeljnog ponasanja djece. Ne salim se. Znam iz iskustva (a moj stariji je krenuo u skolu s papirima o deficitu paznje i traljavoj motorici, iako nikad nismo imali takve ispade - to je bio "privilegij" mladjeg sina koji ima kratak fitilj).

--------------

Dakle, ja bih ti savjetovala da promijenite kucnu dinamiku koliko god mozete. Probaj se vise posvetiti djeci, odnosno posvetiti im se potpuno po pol sata svakome (nekom ce vise odgovarati "posebno" vrijeme, npr. odes u setnju samo s malim pa onda samo s velikim). Gasi radio, gasi televizor - osluskuj kako djeca disu. Probaj stvoriti atmosferu tisine. Nama je uspjelo (dijelom). Ni danas, a moji su dosta stariji, ne palimo radio i tv da nam bude pozadinska buka. To je pomoglo mom starijem da se usredotoci i produlji interval paznje. To je (uz dosta muke i vjezbi) osposobilo mog mladjeg da cita, unatoc primarnoj dijagnozi vizualne disleksije.

Nista ne znam o tome koliko vas doma ima, kako zivite i slicno, ali probaj uspostaviti mir i red doma. U pocetku je tesko, ali ide. Isplati se! I motiviraj djecu necim sto vole (kod mojih je palilo: AKo se danas popodne ne budete derali, u sest vas vodim u knjiznicu i ostat cemo do vecere.) Pomagala su obecanja da cemo ici u kazaliste, da cemo ici na izlet ovaj i onaj i slicno... Ovo ti je nezahvalno doba godine kad su djeca vec dugo unutra i dosta im je kuce. Probaj ih odfurati u igraonicu ili negdje da se ispucaju. Pomaze... I ako ti se ovaj moj pristup cini ok, pitaj, jos se dobro sjecam kako je nama bilo (vodila mladjega psihologu u Suvag dugo - dok nije naucio rjesavati unutarnje frustracije). Tja, to su nasa djeca. Moramo im pomoci. Tako pomazemo i sebi. Jedino sto smo mm i ja cinili bilo je uredjivanje NASEG zivota (mislim na odrasle) i nalazenje vremena za djecu. Ostalo su detalji. Sretno!