dakle javlja ti se jedna ovisnica o ugljikohidratima i ( lijecena) emocionalna izjelica.Canaj prvotno napisa
curke, znam da se sve veselite pozitivi ovdje, ali ja sad jednostgavno moram malo "zacmugat" o tome kak se borim sama sa sobom i valjda sa "šećernom ovisnošću"....
sve ja kužim u teoriji (vježbanje, zdrava prehrana) ali evo - polako to kod mene ide...čim mi dođe neki stres oko posla ili nekih obaveza odma mi se uključi neki "unutarnji alarm" za slatko ili za krušnato
baš se moram ono - svadit sama sa sobom, hoću li uzet nešto slatko ili neću ...hoći li pojest sad neku krišku više ili manje....
ali ajd bar mi za bicikliranje ne nedostaje motivacije i sve si mi mislim - eto neki korak sam poduzela pa se tješim - ustrajat ću na tome pa ću ovu hranu zriktat nekako postupnije ...iako ,sad ozbiljno razmišljam - kad mi prođu ove neke brige oko posla još tjedan dana, ako se ovo ne promijeni u mojoj glavi onda ću morati neki ozbiljniji lchf odvalit pa da vidim
a možda sam i preambiciozna....iako ne očekujem neke super rezultate, na brzinu, ipak me sad već jako jako zasmeta ovo neko robovanje hrani....a imala sam tako nekih odličnih par dana...slobodnih... točno sam osjećala koliko mi hrane treba i koliko mi nešto šteti....
uh ja sve proživljavam u nekom filmskom stilu
ps sad vidim post od sirius...izgleda da i ja tako nekako dva koraka vamo pa jedan ukrivo
prvo , to su dvije različite stvari . Uspjela sam prvu staviti pod kontrolu , a druge sam se riješila .
dakle , moja priča ide ovako.
U mom životu stresova kao u priči sve je dostiglo neki vrhunac kad sam saznala u trudnoći da će mi kcer biti rođena sa srcanom greskom . U njezinoj prvoj godini dvije operacije u inozemstvu , i moj tata koji umire od karcinoma. I onda stres , čekanje da kcer pošalju na treću ( zadnju planiranu operaciju )u dobi od 2,5 godine
Osim toga kod kuće imam starije dijete sa adhd-om koje je bilo krenulo u školu i odbija sve školske obaveze , a ja moram raditi svakodnevno sa njim.
nakon kcerkine zadnje operacije dostizem vjerojatno maksimaln broj kila koje sam ikad imala osim u trudnoći , skoro 80 .
Jer kod mene se izmjenjuju periodi stresa kad se trpam ugljikohidratima , i periodi kad se kontroliram vise manje .
ali i u tim dobrim periodima , ako bi mi starije dijete diglo tlak kad je odijalo obaveze ( a to je bilo gotovo svaki dan) odmah sam se bacila na skrob i šećer . Kao sto se netko baca na cugu i cigaretu. Isto , potpuno isto.
i da skratim , nakon sto sam odlučila reci dosta , krenula sam na LCHF . Na početku bez trunke voća i bez orasastih plodova. I to me je vuklo , na - jos. Kad sam prešla na takvu prehranu , točno sam mogla prepoznati emocionalnu potrebu za skrobom i secerom , bila je potpuno jasna. Ali kako nisam konzumirala tu hranu , biokemiska ovisnost vise nije bila tu.
i točno sam mogla raspoznati te dvije stvari. Koje su povezane, ali ako izbacis jednu nakon nekog vremena druga će nestati. Meni je trebalo oko 3 mjeseca da promjenim obrazac ponašanja , tj. da prepoznam emocionalne okidace . Ali ja nisam hranila vise hranom ( nikakvom!) tu emocionalnu potrebu za nečim i ona je nestala.
sto se tiče ovisnosti o ugljikohidratima , ona nije nestala . Odnosno , nema je dok nema ugljikohidrata i secera u blizini, kad su tu - nemam mjere ako krenem. Ne stajem na jednom pecivu , kolaču ili komadu voća . I tom dijelu trebam jos raditi, ne znam da li ću u tom području ikad postići - zen.
 |
|||
Odgovori s citatom
