Moram priznati, budući da se ipak radi o hormonalnoj stimulaciji i punkciji (nisam u MPO vodama pa samo zamišljam kako to točno izgleda
) da bi i mene na tu akciju nagnala vjerojatno situacija br. 1.
Mislim da mi to ne bi bio problem. Mislim da bih prema tom djetetu imala osjećaje kao prema nećaku. Naravno da bi mi bilo stalo do njega, ali ne bi mi bilo na kraj pameti da ga na bilo koji način "svojatam".
Za mene, razlika je u tome što kad dajem krv ili bubreg radim to da bih spasila nečiji život. Ako dajem js, dajem je da bi se stvorio novi život. Na neki način je vjerojatno iracionalno, ali bih voljela znati da je tom djetetu dobro.
Što se tiče pitanja ne-anonimnosti donora, ipak mislim da bi o tom pitanju trebali odlučivati sami donori i roditelji djeteta. Jasno mi je da će teško zaživjeti pod ovim uvjetima, pogotovo među donorima s motivacijom novčane naknade.