neznam se nositi sa surovosti života

[tigrić]

nisam znala kako nasloviti ovu temu ali pojasnit ću..rodila sam prije skoro godinu i 5 mj. imam veselo, prekrasno i zdravo dijete, uživam biti mama. imamo sve što nam treba. a problem je slijedeći..od kada sam postala mama užasno se teško nosim sa životnim patnjama druge djece..kako da pojasnim,..ako pročitam na nekom portalu, ili vidim na tv-u priču o nekom djetetu koje je bolesno, napadnuto, ima bilo kako tužnu životnu priču ja se doslovno raspadam. razumijem da se osjetljivost na dječicu normalno povećala od kada sam sama iskusila sreću postati majka jednom ali u ovoj mjeri nisam očekivala. prrvo sam mislila da me još hormoni peru ali sad je već dovoljno prošlo i trebala bi se moći sabrati. pokušavam si ponavljati da je život jednostavno takav, da će se uvijek događati grozne stavri onima koji to nimalo ne zaslužuju i da ja na to nemogu utjecati ali ne pomaže. svjesna sam da pretjerujem ali nemogu si pomoći. ako pričitam da je neko dijete patilo zbog nečeg ja danima samo o tome razmišljam, pitam se zašto, zašto mu se to moralo dogoditi, zato netko toliko nevin mora patiti? pa sam se počela nemoguće humanitarno uključivati u sve humanitarne akcije, slati pakete i novac na sve strane da malo umirim muku. neznam..jel mi treba pomoć psihoterapeuta? već sam i o tome razmišljala. inače sa svojim sinom sam super, nije da ga stavljam pod stakleno zvono ili nešto slično i nije da sam ja u depri nekoj.normalno funkcioniram, radim, okružena sam prijateljima i potpuno ok situacijom.ali ovo me ubija.prestala sam več čitati novine samo da se ne susretnem sa nečim takvim. koma.

[mikka]

pa to je uglavnom sve sto mozes napraviti. novine nas bas filaju takvim pricama, a uglavnom nemres nis napraviti i bezbeze trosis energiju na depru. ja sam sasvim slucajno prestala citati novine kad mi je srednja kcer bila mala, jer uz nju nisam imala 2 minute mira, i skuzila sam da mi je totalno dobro, to je bio potez desetljeca. ni tv ne gledam. nekad se rasplacem na neke stvari, ali puno manje nego prije. ponekad uzmem novine i kad ih procitam se cudim sama sebi koji mi je drek da se trujem tim glupostima

a za price koje cujem iz prve ruke, pomognem kad mogu pa se odmah bolje osjecam.

[anasti]

jako rijetko čitam novine i isto tako ne gledam vijesti, baš zato što mi diže tlak to filanje sa tragedijama i nesrećama. imam i svojih problema.
pomozi kome možeš, onima koje znaš i koji su ti blizu, ne možeš baš na sve utjecati.

[jennifer_gentle]

mogu ti samo reći da imam isti problem i da se također pojavio otkad sam postala majka.
nemam rješenja, isto izbjegavam maksimalno čitati i gledati bilo kakve uznemirujuće sadržaje, makar i fiktivne. nekad opet samo krajičkom oka zakačim neki naslov, pa opet krene.

[baka]

tigrić mislim da bi ti pomoglo i prakticiranje neke tehnike opuštanja, da te taj pojačani doživljaj nepravde u svijetu beskorisno ne troši.
I to uključivanje u humanitarne aktivnosti ti je odlična odluka, a dobra je i sugestija da se pomaže "onima koje znaš i koji su ti blizu".
Ponekad mi se učini da smo kao građani prepušteni samoorganiziranju, a toliko institucija plaćamo da se brinu o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.

[leonisa]

mogu ti samo reći da imam isti problem i da se također pojavio otkad sam postala majka.
nemam rješenja, isto izbjegavam maksimalno čitati i gledati bilo kakve uznemirujuće sadržaje, makar i fiktivne. nekad opet samo krajičkom oka zakačim neki naslov, pa opet krene.

X
uz to, muce me i humanitarne akcije, plakati, reklame, banneri...
kad mogu i gdje mogu sudjelujem, ono ostalo tesko pada na srce.
ponekad za svoje dobro idem u "santa leda" mode. ignore. jer u suprotnom se jako tesko izvucem iz tog stanja.

[Zuska]

Tigrić, jako te dobro razumijem.
Nikad toliko suza i toliko paketa ili uplata kao zadnje 2 godine.

ponekad za svoje dobro idem u "santa leda" mode. ignore. jer u suprotnom se jako tesko izvucem iz tog stanja.

I ja sam to počela primjenjivati, neke stvari svjesno odbijam pročitati jer bih se emocionalno uvukla, a onda to traje danima.

Također sam mislila da su hormoni, ali izgleda da je to jednostavno tako, roditeljstvo promijeni čovjeka.

S tim da mi se događa i da kad odem na put u neku drugu zemlju, ne mogu vidjeti malo dijete, a da mi se oči ne napune suzama.
A to nisam ja od prije koju godinu.

[trampolina]

Isto.
Nemam rješenja, razvila sam tehnike izbjegavanja.

[Charlie]

Isto...izbjegavam citati novine, vijesti ne gledam, a gdje mogu pomognem.

Nekad mi se cini i da su sve te pomoci samo kapi u moru...danas pomognemo, a sto je sa sutra i svim ostalim danima koji dolaze...ne mozes razdijeliti cijelu placu a ni to ne bi bilo dovoljno.

Trebaju dugorocna rjesenja, a to je uglavnom izvan moci pojedinaca. Ali FB humanitarci su mi svijetli primjer kako se ipak moze uciniti nesto sto znacajno promijeni zivot osobama kojima se pomaze: nekome se pronadje posao, nekome pomoc lijecnika...

[djuma]

imala sam slicne probleme,
ali posle kratkog izbegavanja svih medija
krenula sam ponovo da pratim i citam vesti.
u medjuvremenu sam otkrila veru i zahvalnost.
danas kada vidim strasne ljudske nedace i nesrece
zahvalim se bogu (a ti mozes cemu vec verujes)
sto moje bliznje i mene takve stvari zaobilaze.
zahvalim se sto ih imam sve na okupu,
zive i zdrave, nasu decu, nase roditelje, sestre, bracu,
mog muza i nasu ljubav, kucu nad glavom
i svaki cvonjak koji unesemo u kucu.
zahvalim se za svaki dan koji provedemo u zdravlju i miru.
ako nekako mogu nekome pomoci, pomognem.
i osecam se bolje. to mi je zasad dovoljno.

[tigrić]

oh,dobro,nisam jedina! Stvarno je nevjerovatno koliko roditeljstvo promijeni čovjeka. Nije da sam bila potpuno neosjetljiva prije ali to nije ni 5% ovoga danas. Inače razmišljala sam i o tim tehnikama opuštanja koje je baka spomenula. Čak sam i neke knjige nabavila ali nikako da uhvatim vremena. A čak se previše uzbuđujem i oko manjih stvari,tipa zašto ova mam ne doji svoju bebu,zašto ova u dučanu kupuje kupovne kašice umjesto da kuha,zašto ga puštaju da plače?????mislim da poludiš.a kad menni netko nešto sugerira palim se ko šibica. Ova mama sve zna najbolje! Sama ću sebe uništiti!

[cvijeta73]

danas kada vidim strasne ljudske nedace i nesrece
zahvalim se bogu (a ti mozes cemu vec verujes)
.

e ubi me ako ja ovo razumijem.
kako se mogu zahvaljivati ikome što je nekome donio nesreću, zato što meni nije

a na temu, da, izbjegavam čitati takve vijesti. osim u slučaju da pročitam račun i da uplatim. ako neću to napraviti, ili ako je samo vijest tek tako, niti ne otvaram. iako nije baš da uvijek uspijem izbjeć. neki dan sam slučajno pročitala staru! vijest o stampedu koji je ubio ne znam koliko ljudi u kambodji i danima mi je to bilo negdje u podsvjesti. i još sam onako mazohistički gledala slike užas.
ali mislim da je to neminovno. kako kaže zuska, oće to s roditeljstvom. a bome i s godinama. gdje su one godine kad si uvjeren, kad znaš da se ama baš ništa loše ne može nikako dogoditi niti tebi niti tvojima oko tebe. e, a sad znaš da može. da se događa.

sjećam se kako mi je bila smiješna moja nona koja bi se uvijek uplašila na zvuk telefona u neko neobično doba. odmah bi pomislila na nešto ružno. i uvijek bih je pitala, a dobro, zašto ne pomisliš, ako već moraš misliti da se nešto dogodilo, da se nešto lijepo dogodilo. pa te zato zovem. npr dobila sam na lotu

[Zuska]

Tigrić, vidi ovu temu
Hormoni-dokad!

[Sumskovoce]

Prijavljujem se u klub.
Film Kramer vs Kramer sam tek nedavno pogledala i lila suze na potoke.

I ja izbjegavam čitati novine i gledati TV, pomažem poznatima koji su u nedaćama. Držim fokus na svoju obitelj i prijatelje/poznanike jer je i njima potrebna pomoć, a najčešće moram sama odgonetnuti da im je nešto potrebno.

[Anemona]

Isto.
Nemam rješenja, razvila sam tehnike izbjegavanja.

X

[tigrić]

Tigrić, vidi ovu temu
Hormoni-dokad!

hvala, bacit ću oko..
inače evo ovaj tjedan sam raspodijelila hrpu robe od svog sina...nije to sad nešto ali opet valjda sam nekom bar malo pomogla. ali dovoljno da imam par min slobodno za razmišljanje i sve ode nizbrdo..ja bi sad spašavala cijeli svijet jer nemogu podnijeti da u ovom trenutku sigurno neznam koliko djece pati.. sa jedne strane sam si smiješna jer razumijem koliko nerealno zvučim ali sa druge mi to ništa ne znači kad ja nemogu tako nešto izbiti iz glave.

[tigrić]

taman se smirim, mislim si poslušati ću vas , neću čitati ništa i danas uzmeme malo novine kad ono jednu bebu traže na jakuševcu, druga u splitu otrovana metadonom!!!!! mislim, uvijek sam bila protiv smrtne kazne, ali danas se dvoumim.možda je malo previše ali danas se tako osjećam.

[Zuska]

Ne čitaj takve tekstove, ne treba ti to.

[emily]

Ne čitaj takve tekstove, ne treba ti to.

stvarno

[Peterlin]

Ne čitaj takve tekstove, ne treba ti to.

X

tigrić, sve što možeš učiniti je da svom djetetu osiguraš sretno i mirno djetinjstvo + pomozi onima koji su ti blizu, a u potrebi, koliko možeš i koliko imaš prilike, kako si i započela. To je dovoljno. Kad bi svi tako radili, ovakvih tekstova po novinama bilo bi puno manje.

[leonisa]

jos jedan x.
sjecam se kad sam bila prvi put trudna i dnevnika.
na svakom je bila vijest poput srusenog aviona, potopljenog trajekta, prirodnih nepogoda, rata i stradalih civila i djece, svaki dnevnik imalo je dio o xy mrtvih i poginulih taj dan.
to me uzasno uzrujavalo i odlucila sam ne gledati dnevnik.
i dan danas jako selektivno pratim vijesti i to ne one na tvu vec na netu. biram sta zelim znati po principu sta je dobro za mene.

[tigrić]

kad je meni teško ne pratiti vijesti, nekako sam se tako navikla već godinama.. uvijek ujutro kad dođem na posao, kava i internet, 4-5 stranica domaćih i stranih za stanje u svijetu..uvijek sam voljela biti u toku informacija..zato jer me nisu ovoliko uzrujavale..ni sad me ne uzruja sve, samo što se tiče djece.

[Zuska]

Evo, upravo mi je na FB newsfeedu iskočio naslov Otac bebi stavio metadon u čaj...i počeo mi se dizati želudac, zasuzile oči od bijesa i muke...ne klikćem na članak jer znam da ću otvorim li ga imati problem.
I ja sam ovisnica o vijestima, čitam, slušam, pratim, ali neke članke ne otvaram, ne mogu to podnijeti.

[tigrić]

a meni je dosta da pročitam naslov. gotovo...

[Peterlin]

a meni je dosta da pročitam naslov. gotovo...

Nas od gledanja/čitanja vijesti nije izliječilo rođenje djece, nego njihove reakcije na vijesti. Moj stariji (totalni neagresivac) obožavao je gledati izvješća o ratu u Iraku. Pa smo isključili televizor. Trajno. Dobro je došlo i djeci i nama. I ostalo je tako do danas.

[Ms. Mar]

Ja imam sličan problem. S tim da ga imam od svog rođenja, a kad sam i sama ostala trudna se poprilično povećao. Posložila sam to sebi nekako na način da je suosjećanje koje iz nekog razloga imam u sebi zapravo dobra stvar ako ga koristim za bolje razumijevanje drugih i svijeta (ponajviše ipak svog mikrosvijeta) i ako me pokreće u smijeru da napravim nešto dobro tamo gdje mogu.

Ali da me ne bi urušavalo, moram sebi definirati dokle seže moja odgovornost za nešto i što je zapravo to što mogu učiniti. U tom definiranju i redefiniranju sam nažalost stalno jer kad pomislim da iza većine ljudskih nesreća u svijetu stoji zapravo neki novac, onda ne mogu ne misliti da i ja sudjelujem u pokretanju tog kotača svaki put kad kupim nešto što mi nužno ne treba da bih živjela... Zanima me jel još netko razmišljao u tom smijeru i muči se s tim problemom ili još bolje; jel si netko od vas uspio to posložiti na neki umirujuć način.

[vertex]

Ms. Mar, ja sam sebi to posložila tako da zaključim da sam egocentrična i dajem sebi previše na važnosti. To mi je kao neka vrsta šok terapije otriježnjenja.

[leonisa]

Evo, upravo mi je na FB newsfeedu iskočio naslov Otac bebi stavio metadon u čaj...i počeo mi se dizati želudac, zasuzile oči od bijesa i muke...ne klikćem na članak jer znam da ću otvorim li ga imati problem.
I ja sam ovisnica o vijestima, čitam, slušam, pratim, ali neke članke ne otvaram, ne mogu to podnijeti.

ja sam jucer vozila cure autom, padala je kisa.
na krizanju prose djevojka i curica od 4g.
bez kisobrana. idu od auta do auta.
curica je bila sva mokra, oci su joj bile na pola koplja s oooogromnim podocnjacima. izgledala je ko drogirana. zombi.
tresla sam se.
i od tada me progoni kome i kako prijaviti.
tj. ima li to smisla, jer na tom krizanju rijetko kad netko ne prosi. i rijetko kad nisu djeca.
u blizini policijske postaje.
nije da se za njih ne zna, ali drzava ne reagira...

[tigrić]

ja prestala čitati vijesti,izbjegavam gdje god mogu susresti se sa nečim ružnim i malo se smirila..danas ulazim platit na benzinsku i tip mi ponudi jesam li za 24-sata i poglwdam u novine koje prezirem iz dna duše i ono naslovnica prek cijele stranice o mučenju nekog dječačića.pobjegla glavom bez obzira,vozim i suza suzu stiže. Objašnjavam si da nemogu na to utjecati alo ništa ne pomaže.doma se zaokupim svakodnevnim stvarima ali čim sjednem kroz glavu ide zašto,zašto,zašto..????

[tigrić]

Jel ittko od vas odlazio na psihoterapiju i dali je kome pomogla? osjećam da mi postaje preteško,i možda pretjerujem ali mislim da nije baš normalno imati ovakve reakcije kakve ja imam..

[Peterlin]

Jel ittko od vas odlazio na psihoterapiju i dali je kome pomogla? osjećam da mi postaje preteško,i možda pretjerujem ali mislim da nije baš normalno imati ovakve reakcije kakve ja imam..

Da. Dva puta.

Jednom kad sam mijenjala posao (zapravo dobila prekomandu) i to mi je teško palo. Drugi put u trudnoći. Pomoglo je oba puta. Da osjetim potrebu, opet bih otišla.

[tigrić]

osjećam kao da je sav teret svijeta na mojim ramenima i groznu grižnju savjesti za svako zlo koje se dogodi koje je potpuno van mog utjecaja ali mene proganja. Taj neprestani ZAŠTO koji mi neda mira. Moram si nekako pomoći a neznam kako. Svi s kojima sam razgovaralo ( muž,mama,prijateljice) ne smatraju to neubičajeim budući da sam sada mama i valjda osjetljivija na sve.ali bojim se da ne ode to nekamo ukrivo,kakvu depresiju ili što.

[Peterlin]

Samo idi. Dijete te treba zdravu i veselu, a i ti sama sebi trebaš isto takva. Sretno!

[cvijeta73]

Jel ittko od vas odlazio na psihoterapiju i dali je kome pomogla? osjećam da mi postaje preteško,i možda pretjerujem ali mislim da nije baš normalno imati ovakve reakcije kakve ja imam..

ja mislim da ti ovo i nije loša ideja. u ovoj fazi vjerujem da ti može puno pomoći, a štetiti ne može. nikakve koristi od toga što ti ostali govore da je sve to normalno. u ovakvom intenzitetu, kad tebi samoj postaje preteško, nije zgoreg potražiti pomoć

[alanovamama]

Zato i postoje takva mjesta i takve osobe da nam pomognu . Slažem se s Peterlin.

[tigrić]

hvala na podršci. A ako ima tko kakvu preporuku za zg neka javi! ja mogu prosurfati netom pa nekog naći al možda netko zna nekog tko je ok?

[Teica]

tigrić, znam odličnog psihoterapeuta!

Dr.Kužina, radi u Poliklinici Pet plus.

[tigrić]

hvala teica,ispitati ću pa javim

[baka]

hvala na podršci. A ako ima tko kakvu preporuku za zg neka javi! ja mogu prosurfati netom pa nekog naći al možda netko zna nekog tko je ok?

Ovdje možeš dobiti osnovnu pomoć i orijentaciju
Zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar
Centar za mentalno zdravlje u zajednici (Mirogojska 16, broj telefona 01/ 4696 117):

poremećaja ponašanja i emocija u dječjoj i adolescentnoj dobi (ADHD, školski neuspjeh, školska fobija);
adolescentne krize;
stresnih stanja, stanja prilagodbe, žalovanja, fobija, opsesivnih misli i rituala, napada panike, hipohondrije;
depresije i promjenjivog raspoloženja;
poremećaja hranjenja, spavanja, seksualne disfunkcije, poslije porođajnih poteškoća;
poremećaja ličnosti - težeg funkcioniranja u socijalnim, emocionalnim ili profesionalnim područjima;
organski uzrokovanih mentalnih poremećaja (post-komocijski sindrom);
poremećaja u partnerskom odnosu,bračnoj i obiteljskoj dinamici odnosa.

Kada se može doći? Radno vrijeme je ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8,00 do 16,00 sati, a utorkom i četvrtkom od 12,00 do 20,00 sati.

Da li je potrebmna uputnica? Može se doći bez uputnice uz prethodnu telefonsku najavu i uz osobne dokumente.

Tko sve može doći? Adolescenti, djeca školske dobi (od 12 godina) u pratnji roditelja ili staratelja, studenti, punoljetne radno-aktivne osobe, starija dobna skupina i članovi obitelji koji skrbe za starije te obitelji osoba s mentalnim poremećajima.

Kome se može obratiti za pomoć? U Službi radi šest specijalista psihijatara, psiholog, socijalni pedagog i tri socijalna radnika. Kod dolaska, potrebno se javiti na prijem medicinskom tehničaru. Možete se prijaviti i za neki od navedenih posebnih programa:

[Apsu]

Draga, dobra Tigrić Lijepa empatična osobo
I ja sam kao ti, međutim mene ne bole samo djeca nego me boli cijeli svijet. Sad od kad imam dijete definitivno sam puno ranjivija na djecu nego prije, često mi se grlo stegne ali pokušavam čuvati energiju za svoje bližnje a ne se rasipat okolo..

Često sam znala čitati novine i plakat na osmrtnicama ( ) otvarala sam tekstove na internetu za koje sam znala da ce me pogoditi, gledala vijesti u kojima zapravo nikad nista lijepo.. Svaki dan sam bila tuzna.. Onda sam umjesto novina uz kavu uzela knjigu.. Na netu sam prestala otvarati tekstove , a televizor sam ugasila, ionako je samo ispiranje mozga.

I dalje znam da su djeca bolesna, da su gladna, da su ostavljena, da ima roditelja koji ih ne čuvaju.. I dalje znam da ljudi umiru, da su ostavljeni, da su tužni.. Toga je uvijek bilo i uvijek će biti, ne moram baš znati i primjere ako nisam sposobna da ih dobro obradim i pustim dalje, ako znam da ce me boljeti i da cu biti nevjerojatno tužna..

Na zalost (ali i na srecu ) ti osjecas! I to je tesko, ali je prekrasno da te takav svijet nije pokvario.. Nije lako biti dobra osoba, ali vrijedi biti dobar.. Ostani i dalje lijep primjer svojim bliznjima, učini svoju djecu sretnom i vec si malo promijenila svijet . Uci ih pravim vrijednostima i oni ce svoju djecu uciti istima, tako širiš dobre ljude u svijetu, a kad tad cemo prevladati i poceti smanjivati nepravdu, pomagat cemo vise jedni drugima i biti puno sretniji.. Samo se nemoj rasipat, uloži sve što imaš u svoju malu zajednicu , daj im najbolje id sebe kako bi oni jednom dali najbolje od sebe..

[S2000]

Jesi li se probala angazirat u volontiranju na redovnoj bazi? Nemoc ce ti postati manja, a srce punije. Probaj to prije nego ti zakelje etiketu iz nekog psiho poremecaja, jer mi se cinis normalna, samo se teze nosis s tim stvarima...

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[S2000]

Apsu lijepo napisano! To sam i ja htjela reci a vidi kako sam grozno srocila

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

[tigrić]

Apsu divan post! hvala i ostalima! evo izvještavam da je stanje bolje...možda i ja malo paničarim unaprijed jer sam imala u obitelji osobu oboljelu od depresije! inače, obavila sam dva razgovora sa psihologicom na preporuku i uvjerila me da samnom nije ništa nenormalno..roditeljstvo je imalo tu moć da osvijestim sve na što nisam prije previše obraćala pažnju...sada znam da će moje najdragocijenije odrastati i živjeti u svijetu koji je daleko od idealnog i sa tim se treba pomiriti...i još preporuka, bavljenje nekim sportom koji bi pomogao otklanjanju stresa. i naravno, tv, internet, novine i crna kronika free. pomaže mi i što dolazi proljeće, sa posla odmah bježim sa sinom van, ne gubim vrijeme...pokušavam se usredotočiti na obitelj i najbliže i živi bili pa vidjeli...valjda nebum prolupala!