Vezanost uz igracku...

[Anemona]

Meni kao roditelju je divno što ste spremni preokrenuti nebo i zemlju za izgubljenim pingvinom, ali s druge strane malo mi je to sve "puno". Ne znam kako se bolje izraziti. Na neki način smatram da time ne činite u potpunosti dobro svojem dječaku.
On je razuman dečko, a pingvin je ipak "samo" plišana igračka bez obzira koliko ga vi smatrali članom obitelji.
Nekako mi je tanka granica između brižnih roditelja i situacije da se sa svime zajedno ne pretjera.

Želim Vam svu sreću svijeta da pronađete pingvina (i ja bih napravila slično), ali i neku dozu razuma da dječak čim bezbolnije prihvati da postoji i velika šansa da ga ne pronađete i da je to u životu jednostavno ponekad tako.

[Peterlin]

Meni kao roditelju je divno što ste spremni preokrenuti nebo i zemlju za izgubljenim pingvinom, ali s druge strane malo mi je to sve "puno". Ne znam kako se bolje izraziti. Na neki način smatram da time ne činite u potpunosti dobro svojem dječaku.
On je razuman dečko, a pingvin je ipak "samo" plišana igračka bez obzira koliko ga vi smatrali članom obitelji.
Nekako mi je tanka granica između brižnih roditelja i situacije da se sa svime zajedno ne pretjera.

Želim Vam svu sreću svijeta da pronađete pingvina (i ja bih napravila slično), ali i neku dozu razuma da dječak čim bezbolnije prihvati da postoji i velika šansa da ga ne pronađete i da je to u životu jednostavno ponekad tako.

Ma nisu klinci bedasti... U ovoj dobi oni već kuže da je to igra(čka).

Moj E. je prvi put prije 3 godine otišao na školski izlet bez svojih fetiša (nosio je druge igračke), a isto ide u glazbeni kamp bez svojih fetiša.

Ne bih se složila s tobom da nije dobro preokrenuti nebo i zemlju. Ovo više nije stvar plišanog člana obitelji nego povjerenja u roditelje, a tu ne bih svoje dijete nikada iznevjerila.

[Anemona]

Peterlin ja sam napisala da bih i ja preokrenula nebo i zemlju, jer sam jako osjetljiva na takva pitanja, a opet pitam se nekako sama za sebe da li bih znala odrediti granicu?

Meni osobno je granica u trenutku gdje se dijete poistovjeti s pingvinom i jako brine za njegove osjećaje.

Ja bih nekako - ok, mama će okrenuti nebo i zemlju, jer znam da je tebi jako stalo do toga, a uz tebe smo, ali i dalje je on plišani pingvin, nije ravnopravan član i biti će mu dobro, ako ga i ne nađemo.

Ne znam, zapetljala sam se.

[tangerina]

Ja bih nekako - ok, mama će okrenuti nebo i zemlju, jer znam da je tebi jako stalo do toga, a uz tebe smo, ali i dalje je on plišani pingvin, nije ravnopravan član i biti će mu dobro, ako ga i ne nađemo.

x

[trampolina]

O Anemono, svako ti slovo potpisujem!

Meni je iskreno tu mač doživljavati plišanca kao člana obitelji, draže mi je da se vezuju za ljude nego za igračke (naravno da jedno ne isključuje drugo)

Poznavajući sebe nemajku vjerovatno bih prošetala centrom jednom, ako ne urodi plodom onda bi tješila koliko bude potrebno.

[Cubana]

Ja se kao majka djece koja se ne vežu za igračke uopće ne mogu ufurati u priču.
Igračka je, kupit ćemo novu.

[Zuska]

potpis na niz od nekoliko posljednjih postova

[Anemona]

I što ste točno vi realisti dobili svojim komentarima...

A što sam trebala dobiti? Ništa.
Mene tu zanima što je dijete dobilo tom pričom?
Ok, dobilo je da ima podršku roditelja i roditelje uvijek spremne uskočiti, potruditi se, biti uz njega,... Meni je to sjajno, jer su to neki stavovi koji su meni bitni u odgoju.
Meni je samo bitno obratiti pažnju da priča ne ode predaleko, jer dijete je ipak samo dijete i tko zna kako si on to sve percipira, s obzirom na veliku vezanost za pingvina i njegove osjećaje.

[sirius]

Na servisnom smo , ne na filozofskom.

ali citajuci clanak , vidim da je u kino isao i plisani tata pingvin i mali pingvin.
mislim , super za tatu koji ima zivaca nositi sve te plisance okolo, moja kcer potrpa torbicu sa sminkerajem( ne pitajte!) pa na kraju ju ja moram vuci okolo. I to me bas nervira. Dosta mi je tesko voditi brigu da su mi djeca na broju, novcanik , kljucevi od auta , i da znam kamo idem, ali jos u rukama moram vuci njihove igracke. Samo mi to treba.

[Peterlin]

Ne dirajte mi Winnicotta!

http://www.cuvarkuca.hr/preporuka/pr...-sluzbi-maste/

Općenito rečeno, prijelazni objekt poste*peno gubi važnost u životu djeteta, posebno od trenutka kad se počinju razvijati njegovi kulturni interesi.

[sirius]

Sto su ti to " kulturni interesi"?
daj pojasni.
zdravo seljacki znam sto je prijelazni objekt, htjela sam ga uvaljati svojoj djeci da zamjeni dudu varalilicu ili mamu :D
ali nije islo.

[Peterlin]

Još sam htjela dodati - zar ste vi svojoj djeci govorili "bajke su glupost, zubić vila i djed Mraz ne postoji i to ti je bezveze"... To mi je u istom rangu.

Inače, pričao je moj kolega (otac 25-godišnjaka) kako je njegov sin jedinac nedavno na tavanu našao svog starog najdražeg medeka i dao ga mami da ga opere....

To mogu očekivati i od svog sina - da će svoje najmilije igračke sačuvati. Uostalom, ima i kod moje mame nekih takvih stvari (ne mojih nego bratovih - njegov najdraži medo, zvao ga je Kiklop jer je imao samo jedno oko ). I moja svekrva je sačuvala mm-ovog medeka i bebeka i moja djeca su se uredno igrala s njima. To su uspomene. Imaju sentimentalnu vrijednost. Nitko ne dovodi zbog toga u pitanje nečije psihičko zdravlje. Moja djeca su godinama snimala igrokaze (lutkarske priredbe) s tim svojim najdražim igračkama. Kad mogu rukovati kamerom, znači da više nisu u pelenama.... dakle sve to ima svrhu. Moj sin danas uredno snima školske priredbe i koncerte. A naučio je to snimajući igračke.

Uostalom, ima puno klinaca koji imaju izmišljene prijatelje. I što bi sad trebalo? Voditi ih psihijatru... Ma dajte, molim vas....

[Peterlin]

Sto su ti to " kulturni interesi"?
daj pojasni.
zdravo seljacki znam sto je prijelazni objekt, htjela sam ga uvaljati svojoj djeci da zamjeni dudu varalilicu ili mamu :D
ali nije islo.

Zdravoseljački - počnu ih zanimati i druge stvari, čitaš im priče, otkriju slikovnice i knjige, pa crtiće i tak.

Inače, prijelazni objekt se ne uvaljuje. I ne možeš tu ništa, kao ni zabraniti imaginarnog prijatelja. Nisu moji to imali nametnuto, jednostavno su si tako odabrali. Možda je mali vidio od velikog, ali velikog je to nekako prije prestalo zanimati. To se dogodi kad klinci izađu iz faze latencije i točno se vidi granica.

[Svimbalo]

Još sam htjela dodati - zar ste vi svojoj djeci govorili "bajke su glupost, zubić vila i djed Mraz ne postoji i to ti je bezveze"... To mi je u istom rangu.

Inače, pričao je moj kolega (otac 25-godišnjaka) kako je njegov sin jedinac nedavno na tavanu našao svog starog najdražeg medeka i dao ga mami da ga opere....

To mogu očekivati i od svog sina - da će svoje najmilije igračke sačuvati. Uostalom, ima i kod moje mame nekih takvih stvari (ne mojih nego bratovih - njegov najdraži medo, zvao ga je Kiklop jer je imao samo jedno oko ). I moja svekrva je sačuvala mm-ovog medeka i bebeka i moja djeca su se uredno igrala s njima. To su uspomene. Imaju sentimentalnu vrijednost. Nitko ne dovodi zbog toga u pitanje nečije psihičko zdravlje. Moja djeca su godinama snimala igrokaze (lutkarske priredbe) s tim svojim najdražim igračkama. Kad mogu rukovati kamerom, znači da više nisu u pelenama.... dakle sve to ima svrhu. Moj sin danas uredno snima školske priredbe i koncerte. A naučio je to snimajući igračke.

Uostalom, ima puno klinaca koji imaju izmišljene prijatelje. I što bi sad trebalo? Voditi ih psihijatru... Ma dajte, molim vas....

Mislim ISTO.
Iako, ponavljam, moj uopće nema neku važnu igračku niti je imao prijelazni objekt.

[Cubana]

Na servisnom smo , ne na filozofskom.

Možeš poslije prebaciti.
Prijelazni objekt je po meni kao i duda.
S vremenom je vrijeme da ga nema.

[Anemona]

O Bože, pa nitko ne dovodi u pitanje psihu djeteta, nego čisto situaciju koja za dijete u konačnici može biti lakša ili teža, a na ovaj način mislim da će biti teža, ako se plišanac ne pronađe.

[tangerina]

Meni je ovo čisti podrškasti topik

a zašto?
ne vidim da je itko napisao išta zločesto, zašto nitko ne bi smio reći da ne razumije i da mu je sve to skupa malo previše?

[rahela]

Možeš poslije prebaciti.
Prijelazni objekt je po meni kao i duda.
S vremenom je vrijeme da ga nema.

ma je, vrijeme je da ga nema
samo, dudu sam bacila (i Rokove i Korinine), ali nisam ni Rokovog Pink Pantera, ni Korinine - doduše, ona još sa svojima spava, a on ne

i ja sam vezana za te njihove plišance, ali ne dolazi u obzir da im dopustim da ih nosaju okolo, baš iz razloga da JA ne moram voditi brigu i računa da se negdje ne izgube

[olja]

Moji imaju "prelazne objekte" (kakav izraz ), sin medu a kcerka jastucic. I nosimo ih svugdje sa sobom, ali ako smo npr. na moru, ne vucemo ih na plazu ili u luna park vec ih ostavimo u apartmanu. Meni bi bilo too much vukljati ih u kino, soping, plazu i sl. Uredno (relativan pojam) stoje na krevetu pa nek ih gnjave cijelu noc. Da se ni po danu i tokom dnevnih aktivnosti ne mogu odvojiti od njih, znajuci sebe, bila bih zabrinuta.
Autoru teme zelim svu srecu u potrazi za pingvinom.

[Carmina406]

Anemona X

Tatapingvin suosjećem s vama

Moja granica potrage bi bilo nekoliko plakata,fejs,forum i to je to. Novine ne bih (iz mojih osobnih totalno nebitnih razloga)

Iskreno....nakon "otetog" novinskog članka da vidim tog pingvinića uz cestu bilo bi me sram ga podignut s puta da netko ne bi pomislio da je moje dijete uzelo igračku. kamoli uzeti nagradu. Da se razumjemo dječica znaju imati dugoprstićke faze i ja uopće ne osuđujem takav slučaj,za moj ukus ništa strašno kad su djeca u pitanju,opet...nisu svi istoga mišljenja. Zato čisto sumnjam da će se pingvin pojaviti. Sorry na pesimizmu.

Pozivam osobe koje imaju pingvinića da ga spakiraju u kesicu i ostave na lokaciji koju će javiti ocu na mob. Sretno Tata

[Cubana]

Zbilja bi ovo moglo splitat pa na filozofski.
Jer, gdje je granica? Postoji li uopće?
Razlikuje li se spavanje s plišancima od nošenja istih svuda sa sobom?
I do koje je dobi to prihvatljivo? Dok dijete samo ne odluči ili mu se u tome treba pomoći?

[rahela]

naravno da se razlikuje
kad spava s njim, onda je samo u krevetu i jedina briga mi je da ih opoerm kad perem i posteljinu
kad ih nosa okolo, onda moram misliti i na to da se ne uzgube
Korina ih je nosala do prošlog ljeta i već opisanog događaja
od onda, u vrtiću je imala jednog, po doma drugog plišanca za spavanje
ove godine neće nositi u vrtić (znači, sa 4 i pol)

to je moje iskustvo i mišljenje o dobi

[Nena-Jabuka]

Pa ok, ni moj se ne veže ni za što (ja se vežem za novce koje potrošim na nešto što on poslije izgubi i ne trepne ni okom :kava: ), ali mi je ova priča preslatka.

X
Različiti smo, to je bar jasno.

Nijedno moje dijete nema igračku koja bi im imala i približno slično značenje.

Dapače, češće me vrlo živciraju koliko uopće ne drže do njih (tipa, ne pospremaju, a ne bi ni primijetili da neku igračku plamen proguta).

Ovdje je očito riječ o sasvim drugom tipu djeteta, zašto bismo svi bili isti.

Ne vjerujem da će to otići u ikakvu patologiju, prije bih rekla da će malome ostati uspomena kako su roditelji bili spremni prevrnuti brda i doline da bi pronašli ljubimca.

Ako i ne uspiju, nadam se primjeni potrebne doze realizma,
koji je također nužno njegovati.

[Lili75]

Fala Bogu da uskoči Anemona (da nisam morala ja prva) potpisujem je od riječi do riječi.
Čim sam vidjela prvi post onako bio mi je upitnik u glavi ???

Imam frendicu koja slična čuda radi radi djetetovih igračaka. Dijete je kao vezano uz igračke, al meni su to predmeti. Vežemo se uz živa bića, ljude i životinje...meni je to sve too much.

Baš mi je čudno da se na ovoj temi ne slažem sa svojom omiljenom Peterlin al dobro ne možemo baš uvijek

Joj bila bi dobra tema za Filozofski kutak....

[Lili75]

Ne znam kako kod vas, kod nas tete u vrtiću strongly engourage odvajanje od plišanaca u nekoj dobi od 3-4 godine nadalje.
Meni je to slično ovisnosti o dudi, L. je imala do 3 godine (doduše zadnjih godinu dana samo za uspavljivanje), F. je nikad nije htio. Bilo mi je lakše s L. koaj je htjela dudu u nekim situacijama.

Al ja općenito ne volim biti ovisna ni o čemu, pa valjda prenosim i na djecu. Slatko mi je vidjet maleno djetešce s plišancem,al ove velike s 5 god koji nose ogromnog plišanca u vrtić onak hm...u najmanju ruku mi je čudno.

Eh da bila sam sva u čudu kad sam prošle godine vidjela dečkića od 4,5 godine, iamo je 1 dudu u ustima, još 2 u rukama s onim privjescima + ogromnog nekog plišanog psa i tako natovaren je ulazio s mamom u vrtić. Kako mamu poznajem malo smo pričale i reče ona meni: Znaš ništa fa neću odvikavati, kad on odluči one će sve to maknuti!!! Jesus,....nisam sebi došla narednih pola sata (msilim čak da je imao 4 dude,al se ne mogu sjetit di je bila ta 4-ta).

[In love]

Uh, i meni je ovo malo too much...i moji imaju omiljene plisance, koje nosimo na godisnji i sl. Ali to imajo za spavanje, ne bi ja to teglila i u kino i svugdje. Nema sanse...desilo se da smo ga zaboravili u SLoveniji kod babice, bilo je tuge navecer ali smo lijepo popricali i objasnili da cemo jih uzet drugi put kada budemo isli tamo, da ce cekat tamo... Da se plisanac izgubi, a jeb... ga, to je zivot, treba djecu naucit da se nose i sa takvim stvarima... Tjesit do bezboli, to mi je ok, ali dignut novine na noge mi je stvarno malo too much...ja bi isla u ducan, kino pitala dali je netko pronasao, vratila se sutradan, ostavila kontakt...i puno pricala s klincem o tome.

[sirius]

Kasnije cu prebaciti dio postova na novu temu , tako da mozete nastaviti.

[Zuska]

I ja ko Lili75, baš mi je bilo ok da se Anemona prva javila jer ja ne bih znala to tako blago napisati :sheldon:

Možda griješim jer nemam odraslu djecu, ali sjećanja na vlastito djetinjstvo još mi je živo pa mi se čini da je dijete od 9 godina preodraslo da o plišancu ili bilo kojoj drugoj igrački razmišlja kao o članu obitelji. I ovako u teoriji čini mi se da ne bih toliko mnogo godina s nama vukla te plišance. I da se izgubi, ja bih ko Trampolina, malo obišla okolo i onda objasnila da se takve stvari događaju....
A možda i ne bih. Možda bih bila još gora (..uhvatila sam se kako razmišljam o porodu doma, dakle ... ...).

I štajaznam, Peterlin, kad si već spomenula, nadam se da mi dijete neće vjerovati u Djeda Mraza i sve ostale imaginarne likove, barem u dobi kad krene u školu Aaaa, druga tema i nije filozofski. Sorry, sorry!

Podrška pingvinu ma gdje bio. Možda je jednostavno pobjegao.

[biserko]

Uz duzno postovanje roditeljima, mislim da ovoliko potenciranje gubitka igracke kao strasnog dogadjaja moze dijete navesti na prilicnu dramatizaciju i nekih manjih problema.
Vidim da je i otac ocajan, da se sasvim ozbiljno pita da li je pingvin tuzan i da li mu je lose u drugoj porodici. Da li ste pritom ozbiljni ili karikirate?
Mogu shvatiti opciju: zao mi je igracke navikli smo na nju, da li ce je sada neko poderati ili spaliti?
Ali ne mogu opciju: da li se plisana igracka osjeca usamljeno, da li ce mu se dopasti novo ime?
Bez zelje da vam to vrijeme dodje u narednim decenijama (ali ce neumitno nekada doci, kao i svima) bojim se da ovakvo podupiranje tuge i nostalgije, jednog dana kada se dijete suoci sa teskim, stvarnim, zivotnim gubicima dragih osoba, clanova porodice, nece biti od velike pomoci. Kako ga nauciti da se nosi sa problemima i velikim nedacama, sa gubitkom roditelja, dede, babe, gubitkom posla, ljubavi... da bude cvrst i probleme docekuje sa optimizmom i snagom da sa njima izadje na kraj, ako na ovaj nacin podupiremo bol za izgubljenom plisanom igrackom? Izvinite, ako sam pretjerala, ovo je samo moje razmisljanje.

[Mima]

Moje dijete isto ima omiljenu igračku za koju govori da "nije igračka", slavi joj rođendan i takoto .. malo se u kasnijoj dobi doduše vezala za tu igračku, kad je bila sasvim malena nije imala tako nešto.

Ona isto nekad pokuša nositi tog svog praščića okolo, u kino i sl. ali mi joj to ne dozvolimo. Kajtijaznam, 9 godina mi je ipak malo previše da dijete vuče plišanu igračku okolo.

Npr. ovaj dečko iz priče ide u školu, nije li vam malo glupo da djeca iz razreda čitaju po novinama o njegovom plišanom članu obitelji ?!

[Svimbalo]

OK, pouka priče: nemojte javno tražiti pomoć za nešto što možda nije svima jednako bitno, jer biste se na kraju mogli osjećati po****o.
Tang, ovo ti je moj odgovor

[summer]

ako ce se vec splitati, napisat cu i ja da se slazem s ovom 'realisticnom' strujom
nezgodno je komentirati pojedinacni slucaj, jer tko zna sve okolnosti
ali generalno, iz perspektive mame koja ima sina od 8 godina, meni je ovo ipak malo previse
i vezanost, i odnosenje prema igracki kao zivom bicu, i nosenje obitelji plisanaca u kino, i potraga preko novina
mislim da je 9 godina itekako dob gdje se vezanost za igracku mogla ostaviti za igru, spavanje, neku utjehu, sacuvati kao uspomenu, svakako
ali poticati razdvajanje i osvjescivanje da je to ipak samo igracka

[tanja_b]

Npr. ovaj dečko iz priče ide u školu, nije li vam malo glupo da djeca iz razreda čitaju po novinama o njegovom plišanom članu obitelji ?!

I moj sin ima 9 godina (skoro 10), ima svoje plišance doma s kojima spava i jako ih voli, ali ne pada mu na pamet nositi ih van kuće. Nije htio plišanca nositi ni u školu u prirodi, da mu se dečki iz razreda ne bi smijali.

[Vrci]

Ima i na netu članak
http://www.24sata.hr/sudbine/eriku-9...jatelja-376988

Vidi se i iz komentara stav ljudi.. mislim da bi i moj bio sličan. Nekako mi drugačije da se radi o djetetu od 3-4 godine, ili o onome od 9. Moja frendica se žali da je njen mali tad već skoro ušao u pubertet, barem po ponašanju, a ne da bi se tako vezao uz igračke

[Carmina406]

I. Nije htio plišanca nositi ni u školu u prirodi, da mu se dečki iz razreda ne bi smijali.

Eto,točno to. Mali ljudi znaju biti brutalni

[Carmina406]

I još nešto...komentari sa 24sata su zlobni,najlakše je pred tuđim vratima tražiti prljavštinu. Vi ste željeli najbolje za svog sina. Molim Tatu i njegovu obitelj da komentare 24s ignoriraju. Na žalost novine rade senzaciju,nekada sve to ispadne "kako ne treba" Sretno. Kažite sinu da je pingvinić vjerovatno otišao s mamom. The end

[Nena-Jabuka]

OK, pouka priče: nemojte javno tražiti pomoć za nešto što možda nije svima jednako bitno, jer biste se na kraju mogli osjećati po****o.

Opet moram potpisati, šta da radim danas.

Uz prijedlog administratoru: ako ljude zanima baš ta tema i ako misle biti tuđi psiholozi, a misle, neka otvore novu temu, nešto s lijepo sročenim uvodom, a koji nema veze s ovom konkretnom pričom.

Zašto?
Zato što je ovo što se sad piše čista zlouporaba naivnog povjerenja ljudi koji su zamolili pomoć u TRAŽENJU izgubljene stvari, nečega što njima ima sentimentalnu vrijednost.

Da su mislili kako nisu normalni i trebaju savjet psihologa, onda bi tražili tu vrstu savjeta i pomoći.

Možeš pomoći naći tu igračku?
Ne?
Onda s frendicom na kavi opleti kako neki ljudi nisu normalni, kako od djece stvaraju ovisnike, a ti si fakat super, super kuhaš, super ste čisti, super stabilni, u svemu super...fakat sretnici. Lijepo i dobro.

Mislila sam ovom tati savjetovati da se ne javlja u novine, ali već je bilo kasno, a obično to tako završi, danas ljudi radosno skupljaju za nekog pomoć, a već sutra za njih je taj isti lijenčina koja štanca djecu, netko tko previše puši ili jede pa si je narušio zdravlje ili šta već.

Ugl, odvojite temu - Do kad su vaša djeca bila vezana za svoje igračke i jesu li uopće? Što mislite o tome? ili nešto drugačije ako koga zanima (mene ne, pa moj uvod molim za to ne koristiti)

a pustite ove ljude na miru, ako nije baš nužno oplesti.

(Oni više nisu čak ni anonimni, uzmite i to u obzir)

[sirius]

Otvaram novu temu sa vezanim postovima...

Da li su vam djeca bila vezana uz najdrazu igracku? Koliko intenzivno? Koliko dugo?
u kojoj dobi su h zaokupili drugi interesi? Da li mislite da bi u nekoj dobi trebalo prestati podrzavati vezanost i potaknuti dijete da se "osamostali " (ako ono samo ne pokazuje manjak interesa?

[summer]

neno, vec je prije receno da ce se teme odvojiti pa je dosta napisanog ustvari suvisno
isto kao i po*****st - vecina odgovora je izrazito dobrohotno pisana, kako vi to citate, ne znam

[Cubana]

Mene zanima ta zadnja rečenica, treba li poticati odvajanje od tih "prijelaznih objekata" ili cekati spontani rastanak. U istoj mjeri u kojoj poticemo ili ne prestanak dojenja.
Ili to dvoje uopce nije usporedivo.

[pomikaki]

Ja ne bih poticala.
Možda bih sugerirala da se tako bitna igračka ne nosi naokolo, čisto da se ne bi izgubila. Ili da je ja ne moram navlačiti naokolo
Inače bih ostavila djetetu da se samo odvoji od nje kad za to dođe vrijeme.

Što se izvorne teme tiče, meni je pretjerano jedino objavljivanje u novinama, štoviše u 24 sata.

[olja]

Evo ja cu malo o svom iskustvu. Oktobarska sam beba i u paketicu za prvu NG dobila sam plisanog medu koji je tad bio ohoho veci od mene. Rasli smo skupa i naravno da je spavao kod mene u krevetu. Onih dana kad sam nocila kod bake nisam ga nosila sa sobom, nekako mi je on pripadao roditeljskoj kuci. Ali jedne noci mi je bilo posebno drago sto ga imam. Napunila sam 7 godina kada se rodio moj brat. Mama je spavala sa njim u jednoj, a tata i ja u drugoj sobi na dva odvojena lezaja postavljena u obliku slova L, glava uz glavu. Ne znam sta me je probudilo usred noci ali se zivo sjecam kako mi se pun Mjesec kezio kroz zavjese. Tiho sam pocela da placem a stari je blazeno hrkao pored moje glave, cini mi se da sam i zaridala ne bih ga uspjela probuditi. Nikada se u zivotu nisam osjecala tako samom. Andric je to lijepo opisao u svojoj pripovjetci, Zedj mislim. I potrajao je taj moj osjecaj samoce i plac neodredjeno vrijeme koje mi se tad cinilo predugo. Mama me cula iz susjedne sobe, dosla, poljubila, pomazila, napicila starog da je bezosjecajan kako me pustio da toliko placem a on se jadan pravdao kako me nije cuo... Posli smo spavati i mama mi je dodala mog medu, ja sam ga zagrlila i zaspala brzo i lako.
Mozda nije neka prica, ja definitivno nisam bila, cak ni u periodu kad mi je rodjen brat, zanemarivano dijete, nisam bila previse ni vezana za tog medu, ali te me je noci bolje od svih zaklonio od tog strasnog bljestavog punog Mjeseca koji i danas cini da za takvih noci lose spavam. Medo i danas zivi, kod moje mame, naravno. Iz kreveta mi se iselio negdje u 10-11. godini. Bez trauma .

[Mima]

Ja sam sigurna da se preraste i da ne treba poticati nikakvo odvajanje, samo postupati zdravorazumski, a čini mi se da nazivanje plišane igračke članom obitelji baš i nije u skladu sa zdravim razumom. Dakle, što ja znam, ja slavim rođendan plišanog praseta, čak sam mu i tortu u Lidlu kupila (naravno zato da je mi smažemo), ali nošenje dotičnog praseta uokolo ne dolazi u obzir.

[olja]

Au sve sto sam do sad napisala manje je od prethodnog posta. Smijem se sama sebi.
Meni je OK da djeca imaju takve igrackice sve dotle dok su svjesni da one to upravo i jesu - igracke a ne licnosti i clanovi porodice. Da sa njima pricaju (ovo u vecoj dobi) i da bez nijh ne idu ni u goste, ni napolje, ni u kino, ma zdravo, razdvojila bih ja to.

[pomikaki]

http://forum.roda.hr/threads/43552-Kako-udebljati-medu
evo konačno, nikako da nađem temu, ali sjećam se da me je jednom jako dobro nasmijala...

[pomikaki]

Meni je OK da djeca imaju takve igrackice sve dotle dok su svjesni da one to upravo i jesu - igracke a ne licnosti i clanovi porodice. Da sa njima pricaju (ovo u vecoj dobi) i da bez nijh ne idu ni u goste, ni napolje, ni u kino, ma zdravo, razdvojila bih ja to.

Niste nikad čitali Calvina i Hobbesa?

[čokolada]

torta plišancu za rođendan , uzalud se deklariraš ko realist.
nego, sad na ovoj linkanoj temi čitam da je fižulić izdavao rodni list/domovnicu za mede, šteta štose nije domislio i izvatka iz matične knjige nestalih...

[tangerina]

Niste nikad čitali Calvina i Hobbesa?

je, i gledala sam Lars and the real girl u stripu i na tvu simpatično, u stvarnosti.. ipak bih u jednoj točki poticala odvajanje, a kod Calvina i štošta drugo, ne bi mi bilo tako smiješno, ko što nije ni njegovoj mami

u kojoj točki? U onoj kad bih procijenila da mu ta aktivnost više šteti socijalnom životu nego što mu emotivno treba. U nekoj dobi djeca trebaju naučiti internalizirati sve utjehe, pa i roditelje, koji nisu uvijek tu, nekad će pasti a neće biti mame da puše ili ljubi, ali dijete će se sjetit kako je mama to radila i utješit će se samo.

[Mima]

torta plišancu za rođendan

Kupim ju jer ju mi jedemo - premda, istina, pokušala sam natjerati škrtu vlasnicu da ju ona financira, ali nije uspjelo

[šafran]

Opet moram potpisati, šta da radim danas.

Uz prijedlog administratoru: ako ljude zanima baš ta tema i ako misle biti tuđi psiholozi, a misle, neka otvore novu temu, nešto s lijepo sročenim uvodom, a koji nema veze s ovom konkretnom pričom.

Zašto?
Zato što je ovo što se sad piše čista zlouporaba naivnog povjerenja ljudi koji su zamolili pomoć u TRAŽENJU izgubljene stvari, nečega što njima ima sentimentalnu vrijednost.

Da su mislili kako nisu normalni i trebaju savjet psihologa, onda bi tražili tu vrstu savjeta i pomoći.

Možeš pomoći naći tu igračku?
Ne?
Onda s frendicom na kavi opleti kako neki ljudi nisu normalni, kako od djece stvaraju ovisnike, a ti si fakat super, super kuhaš, super ste čisti, super stabilni, u svemu super...fakat sretnici. Lijepo i dobro.

Mislila sam ovom tati savjetovati da se ne javlja u novine, ali već je bilo kasno, a obično to tako završi, danas ljudi radosno skupljaju za nekog pomoć, a već sutra za njih je taj isti lijenčina koja štanca djecu, netko tko previše puši ili jede pa si je narušio zdravlje ili šta već.

Ugl, odvojite temu - Do kad su vaša djeca bila vezana za svoje igračke i jesu li uopće? Što mislite o tome? ili nešto drugačije ako koga zanima (mene ne, pa moj uvod molim za to ne koristiti)

a pustite ove ljude na miru, ako nije baš nužno oplesti.

(Oni više nisu čak ni anonimni, uzmite i to u obzir)

Fakat Neno, evo potpis na ovo! X