Vezanost uz igracku...

[Anemona]

Meni kao roditelju je divno što ste spremni preokrenuti nebo i zemlju za izgubljenim pingvinom, ali s druge strane malo mi je to sve "puno". Ne znam kako se bolje izraziti. Na neki način smatram da time ne činite u potpunosti dobro svojem dječaku.
On je razuman dečko, a pingvin je ipak "samo" plišana igračka bez obzira koliko ga vi smatrali članom obitelji.
Nekako mi je tanka granica između brižnih roditelja i situacije da se sa svime zajedno ne pretjera.

Želim Vam svu sreću svijeta da pronađete pingvina (i ja bih napravila slično), ali i neku dozu razuma da dječak čim bezbolnije prihvati da postoji i velika šansa da ga ne pronađete i da je to u životu jednostavno ponekad tako.

[Peterlin]

Meni kao roditelju je divno što ste spremni preokrenuti nebo i zemlju za izgubljenim pingvinom, ali s druge strane malo mi je to sve "puno". Ne znam kako se bolje izraziti. Na neki način smatram da time ne činite u potpunosti dobro svojem dječaku.
On je razuman dečko, a pingvin je ipak "samo" plišana igračka bez obzira koliko ga vi smatrali članom obitelji.
Nekako mi je tanka granica između brižnih roditelja i situacije da se sa svime zajedno ne pretjera.

Želim Vam svu sreću svijeta da pronađete pingvina (i ja bih napravila slično), ali i neku dozu razuma da dječak čim bezbolnije prihvati da postoji i velika šansa da ga ne pronađete i da je to u životu jednostavno ponekad tako.

Ma nisu klinci bedasti... U ovoj dobi oni već kuže da je to igra(čka).

Moj E. je prvi put prije 3 godine otišao na školski izlet bez svojih fetiša (nosio je druge igračke), a isto ide u glazbeni kamp bez svojih fetiša.

Ne bih se složila s tobom da nije dobro preokrenuti nebo i zemlju. Ovo više nije stvar plišanog člana obitelji nego povjerenja u roditelje, a tu ne bih svoje dijete nikada iznevjerila.

[summer]

neno, vec je prije receno da ce se teme odvojiti pa je dosta napisanog ustvari suvisno
isto kao i po*****st - vecina odgovora je izrazito dobrohotno pisana, kako vi to citate, ne znam

[Cubana]

Mene zanima ta zadnja rečenica, treba li poticati odvajanje od tih "prijelaznih objekata" ili cekati spontani rastanak. U istoj mjeri u kojoj poticemo ili ne prestanak dojenja.
Ili to dvoje uopce nije usporedivo.

[pomikaki]

Ja ne bih poticala.
Možda bih sugerirala da se tako bitna igračka ne nosi naokolo, čisto da se ne bi izgubila. Ili da je ja ne moram navlačiti naokolo
Inače bih ostavila djetetu da se samo odvoji od nje kad za to dođe vrijeme.

Što se izvorne teme tiče, meni je pretjerano jedino objavljivanje u novinama, štoviše u 24 sata.

[olja]

Evo ja cu malo o svom iskustvu. Oktobarska sam beba i u paketicu za prvu NG dobila sam plisanog medu koji je tad bio ohoho veci od mene. Rasli smo skupa i naravno da je spavao kod mene u krevetu. Onih dana kad sam nocila kod bake nisam ga nosila sa sobom, nekako mi je on pripadao roditeljskoj kuci. Ali jedne noci mi je bilo posebno drago sto ga imam. Napunila sam 7 godina kada se rodio moj brat. Mama je spavala sa njim u jednoj, a tata i ja u drugoj sobi na dva odvojena lezaja postavljena u obliku slova L, glava uz glavu. Ne znam sta me je probudilo usred noci ali se zivo sjecam kako mi se pun Mjesec kezio kroz zavjese. Tiho sam pocela da placem a stari je blazeno hrkao pored moje glave, cini mi se da sam i zaridala ne bih ga uspjela probuditi. Nikada se u zivotu nisam osjecala tako samom. Andric je to lijepo opisao u svojoj pripovjetci, Zedj mislim. I potrajao je taj moj osjecaj samoce i plac neodredjeno vrijeme koje mi se tad cinilo predugo. Mama me cula iz susjedne sobe, dosla, poljubila, pomazila, napicila starog da je bezosjecajan kako me pustio da toliko placem a on se jadan pravdao kako me nije cuo... Posli smo spavati i mama mi je dodala mog medu, ja sam ga zagrlila i zaspala brzo i lako.
Mozda nije neka prica, ja definitivno nisam bila, cak ni u periodu kad mi je rodjen brat, zanemarivano dijete, nisam bila previse ni vezana za tog medu, ali te me je noci bolje od svih zaklonio od tog strasnog bljestavog punog Mjeseca koji i danas cini da za takvih noci lose spavam. Medo i danas zivi, kod moje mame, naravno. Iz kreveta mi se iselio negdje u 10-11. godini. Bez trauma .

[Mima]

Ja sam sigurna da se preraste i da ne treba poticati nikakvo odvajanje, samo postupati zdravorazumski, a čini mi se da nazivanje plišane igračke članom obitelji baš i nije u skladu sa zdravim razumom. Dakle, što ja znam, ja slavim rođendan plišanog praseta, čak sam mu i tortu u Lidlu kupila (naravno zato da je mi smažemo), ali nošenje dotičnog praseta uokolo ne dolazi u obzir.

[olja]

Au sve sto sam do sad napisala manje je od prethodnog posta. Smijem se sama sebi.
Meni je OK da djeca imaju takve igrackice sve dotle dok su svjesni da one to upravo i jesu - igracke a ne licnosti i clanovi porodice. Da sa njima pricaju (ovo u vecoj dobi) i da bez nijh ne idu ni u goste, ni napolje, ni u kino, ma zdravo, razdvojila bih ja to.

[pomikaki]

Meni je OK da djeca imaju takve igrackice sve dotle dok su svjesni da one to upravo i jesu - igracke a ne licnosti i clanovi porodice. Da sa njima pricaju (ovo u vecoj dobi) i da bez nijh ne idu ni u goste, ni napolje, ni u kino, ma zdravo, razdvojila bih ja to.

Niste nikad čitali Calvina i Hobbesa?

[tangerina]

Niste nikad čitali Calvina i Hobbesa?

je, i gledala sam Lars and the real girl u stripu i na tvu simpatično, u stvarnosti.. ipak bih u jednoj točki poticala odvajanje, a kod Calvina i štošta drugo, ne bi mi bilo tako smiješno, ko što nije ni njegovoj mami

u kojoj točki? U onoj kad bih procijenila da mu ta aktivnost više šteti socijalnom životu nego što mu emotivno treba. U nekoj dobi djeca trebaju naučiti internalizirati sve utjehe, pa i roditelje, koji nisu uvijek tu, nekad će pasti a neće biti mame da puše ili ljubi, ali dijete će se sjetit kako je mama to radila i utješit će se samo.

[zasad skulirana]

je, i gledala sam Lars and the real girl u stripu i na tvu simpatično, u stvarnosti.. ipak bih u jednoj točki poticala odvajanje, a kod Calvina i štošta drugo, ne bi mi bilo tako smiješno, ko što nije ni njegovoj mami

i meni je na pamet pao taj film... taj i Ted, mozda i ovaj djecak masta o necem slicnom: http://www.imdb.com/title/tt1637725/?ref_=fn_al_tt_1

mislim da su takva djeca hipersenzibilna,jako mastovita i buduci umjetnici neke vrste...vjerojatno je npr. Tim Burton bio ovakav u djetinjstvu...

[pomikaki]

http://forum.roda.hr/threads/43552-Kako-udebljati-medu
evo konačno, nikako da nađem temu, ali sjećam se da me je jednom jako dobro nasmijala...

[čokolada]

torta plišancu za rođendan , uzalud se deklariraš ko realist.
nego, sad na ovoj linkanoj temi čitam da je fižulić izdavao rodni list/domovnicu za mede, šteta štose nije domislio i izvatka iz matične knjige nestalih...

[Mima]

torta plišancu za rođendan

Kupim ju jer ju mi jedemo - premda, istina, pokušala sam natjerati škrtu vlasnicu da ju ona financira, ali nije uspjelo

[šafran]

U tom konteksu gore, htjela sam još rei, ali sam već malo umorna, rado jako jako rado bi da ima tog plišanca!

[šafran]

E da i htjela sam još reći, makar nikad nisam o ovme razmišljala,baš nikada, ali evo kad ste već pokrenule temu o tome, ja mislim da to nema nikakve vezez sa ničim, osim sa time da taj plišanac podsjeća djecu na neki ugodan događaj, ili na nekoga za koga su bila ili jesu u stvarnom životu vezana, i mislim da to nije nikakav baš nikakav big deal ima li dijete ili nema, i koliko dugo, eto.

[šafran]

Bolje i da je medvjedić, nego mama, tj. svekrva

[olja]

Niste nikad čitali Calvina i Hobbesa?

Bome nisam, sad sam guglala da vidim o cemu se radi i super su mi. Za zabavu, ne za imati u kuci

[pomikaki]

Bome nisam, sad sam guglala da vidim o cemu se radi i super su mi. Za zabavu, ne za imati u kuci

genijalni
ja ih imam par izdanja doma, čak sam čitala djetetu (premda je više literatura za očajne roditelje ) u nadi da će se bar malo pozločestiti (prefino dijete, a mi ljudi nikad zadovoljni)
i ona ih isto obožava, par godina joj jer to bilo obavezno pred spavanje

što se vezanosti uz igračke tiče, kod nje to nisam nikad primjetila

[flopica]

Neno što si strogaaaa prema nama forumskum babama
gle, naravno da će ljudi komentirati, ovi ljudi su se izložili onog trenutka kad su izašli u javnost s cijelom pričom
meni osobno je upalo u oči koliko su oni kao roditelji spremni učiniti, stvarno jako puno
ja osobno ne bih bila spremna, ne znam jesam od onih koji nemaju živaca ili sam prekomotna

nekako imam osjećaj da bi to kod mene išlo do točke da se vratimo na mjesto događaja, raspitamo se kod zaposlenika jesu pronašli nestaloga itd.itd.


možda zato što moja 10 -godišnjakinja ima trenutno sasvim drugačije brige; ona sad brije na one direction i ostale predpubertetske filmiće, (gleda kako bi osvojila ulaznice za koncert preko nagradne igre); na druženje do 11 s ekipom iz kvarta i baš mi je teško zamisliti da bi mogla brinuti brigu izgubljenog plišanca...
i zanima me što kažu stručnjaci u svezi glede tog odvajanja - da li treba poticati ili pustiti spontano?
i kako prepoznati tu granicu gdje vezanje postaje "nezdravo"?

[Peterlin]

Neno što si strogaaaa prema nama forumskum babama
gle, naravno da će ljudi komentirati, ovi ljudi su se izložili onog trenutka kad su izašli u javnost s cijelom pričom
meni osobno je upalo u oči koliko su oni kao roditelji spremni učiniti, stvarno jako puno
ja osobno ne bih bila spremna, ne znam jesam od onih koji nemaju živaca ili sam prekomotna

nekako imam osjećaj da bi to kod mene išlo do točke da se vratimo na mjesto događaja, raspitamo se kod zaposlenika jesu pronašli nestaloga itd.itd.


možda zato što moja 10 -godišnjakinja ima trenutno sasvim drugačije brige; ona sad brije na one direction i ostale predpubertetske filmiće, (gleda kako bi osvojila ulaznice za koncert preko nagradne igre); na druženje do 11 s ekipom iz kvarta i baš mi je teško zamisliti da bi mogla brinuti brigu izgubljenog plišanca...
i zanima me što kažu stručnjaci u svezi glede tog odvajanja - da li treba poticati ili pustiti spontano?
i kako prepoznati tu granicu gdje vezanje postaje "nezdravo"?

Iz vlastitog iskustva - niti se djetetu može nametnuti igračka (sami si to biraju, oni koji žele - ne nužno svako dijete), niti mu je se može zabraniti da ju koristi. Probali smo (imam alergičare i htjela sam to izbaciti iz spavaće sobe). Jednostavno nije išlo - imalo još gore kontraefekte - E. se vratio cuclanju prsta i završio na psihoterapiji (nije to jedini razlog, ali se ne bih iznenadila da je i to jedan od razloga). Pa smo jednostavno pustili i sad su najdraže igračke polako postale najdraže uspomene (njih se ne baca, ne dozvoljavaju mi ih čak ni odnijeti u podrum, a da ih probam kome pokloniti, mislim da bi me se odrekli prek novina). Imaju svoje mjesto u kutiji, ponekad su u krevetu ali ne svakodnevno. Dok su mali (u dobi od 3-4 godine) doživljavaju oduzimanje te najdraže igračke kao da mu otkineš prst, recimo... MOj E. je znao sjediti pred vešmašinom i čekati da se njegov pas opere, he he he...

Davno mi je kolegica s posla rekla "čekaj čekaj, tek u pubertetu klinci često ponore za plišancima, pogotovo ako ih dobiju od osobe koja im nešto znači... " I sad gledam baš to kod svojih - što ćeš pokloniti prijateljici za rođendan? Plišani privjesak, da uvijek kod sebe može imati nešto od mene. Daklem, način vezivanja se mijenja. Sve u rok službe!

[rehab]

Neno što si strogaaaa prema nama forumskum babama
gle, naravno da će ljudi komentirati, ovi ljudi su se izložili onog trenutka kad su izašli u javnost s cijelom pričom
meni osobno je upalo u oči koliko su oni kao roditelji spremni učiniti, stvarno jako puno
ja osobno ne bih bila spremna, ne znam jesam od onih koji nemaju živaca ili sam prekomotna

Obitelj se izložila javnosti, a samim time i pozitivnim i negativnim komentarima, ali to ne znači da ne možemo negativne komentare zadržati za sebe Kad su se već ovdje obratili za pomoć, nije bilo potrebe da ih kritiziramo, barem ja tako mislim.

Inače, mi smo prije mjesec dana imali sličnu situaciju, stariji sin je izgubio omiljenu igračku lava u zoološkom vrtu. Tražio ga je satima, plakao, ali nije ga uspio naći I meni je stvarno bilo žao, što je najgore ne mogu se uopće sjetiti od koga ga je dobio da pitam tu osobu gdje ga je kupila, ima ga već godinama. Ipak, to mu je bila dobra lekcija za ubuduće, sada dobro pazi na igračke koje nosi sa sobom. Uzalud moje "propovijedi" o spremanju i čuvanju igračaka, na vlastitim greškama najbolje se uči.

[spajalica]

imam pun kufer (stvarno ih drzim u jednom kuferu) plisanaca, u njihovim sobama imamo par.
ali moji znaju sto ne cuvaju, izgube i sl. je njihov probelm. ja nemam problema da balerina spava sa svojom micom macom, ali da ja vodim racuna o njoj imam.

kad nam dolazi hrpa djece doma, moji imaju zadatak maknuti iz sobe sto misle da bi moglo stradati a da pri tome oni placu neutjesno. to se seli u radnu sobu u koju klinci posjetitelji ne smiju ulaziti. ovo radimo za proslave rodjendana i sl. nekontrolirana druzenja.

ja pokusavam svojim nametnuti da su njihove igracke i njihova obaveza, kao i njihov odnos. ja osobno nemam zivaca za jos jednog clana obitelji koji bi meni bio na "grbaci".

[KrisZg]

Mi doslovno imamo jednog plisanca, ziraficu. 2006 kada je bila u Zadru u bolnici kupila sam joj u ducanu dvije za 15kn svaku kravicu i ziraficu, kravica je prezivjela do prosle godine kada ju je pesek dobio da se igra sa njom i nije bila vezana za nju, vise se uspjela provuci da se ne zagubi. Zirafica je druga prica, spava sa njom, kada ide na more ide sa njom i obavezno nosi moj parfem. Nikada nije sa nama isla bilo gdje, da ju izgubi bila bi jako tuzna i sigurno bi se potrudili ju naci ali ne bas ovako a opet buduci da ju nigdje ne nosi, nemre se zgubiti dalje od stana, neki put izleti niz 5. kat

[Mima]

I ja čitam djetetu Calvina i Hobbesa, obožavamo ih.

Ima jedan strip kad zajedno pišu zadaću iz matematike, to mi je legendarno, probat ću ga pronaći.

[emily]

Moji nisu imali te neke jako vezujuce predmete dok su bili mali

N. je imala nekog zecica, dugo me je pilila da joj ga kupim (bio je dosta skup) – plisani, unutra sa mehanizmom da moze micati usima i njuskicom, preslatko nesto (mozda se netko sjeca, iz Turbo limacha)
I na kraju popustim i kupim joj ga, ona presretna, igra se s njim dan i noc, nosi ga van
I ostavi ga u parkicu jedan dan kad je bila s bakom
Tuga, nevolja i plac (3, 4 godine je imala tad)
I sta sad, pregrizem i kupim novoga
Iskoristim priliku za prodiku o (ne) nosenju dragih i vaznih stvari okolo, da se ne izgube
Zeko je i danas kod nas, nasle smo ga nedavno u kosari s igrackama (ostavljen za uspomenu)

Sto se tice „pustanja“ ili uzimanja tih vezujucih predmeta,
mislim da vecina djece sama spontano preraste potrebu za takvim stvarima


Potraga – nisam spremna preokrenuti nebo i zemlju, i angazirati sve i svakoga u potrazi za igrackom
I ne mislim da su roditelji koji to rade jako pozrtvovani, posveceni i pruzaju neku izuzetno pozitivnu poruku djetetu (da ce ucini SVE, ali SVE) da se pronadje igracka.
A posebno ne objavom u novinama, prvenstveno zato jer izlazu sebe i dijete (posebno dijete) javnosti i medijima, zbog necega tako trivijalnog (ok, djetetu je vazno, ali realno gledajuci – to je stvar, i za ocekivati je da nece biti zivotna drama i trauma ako se izgubi, tj. dijete bi trebalo moci tu cinjenicu prihvatiti i pomiriti se s time).

Eto malo filozofiranja i s moje strane

[Mima]

Potraga – nisam spremna preokrenuti nebo i zemlju, i angazirati sve i svakoga u potrazi za igrackom
I ne mislim da su roditelji koji to rade jako pozrtvovani, posveceni i pruzaju neku izuzetno pozitivnu poruku djetetu (da ce ucini SVE, ali SVE) da se pronadje igracka.
A posebno ne objavom u novinama, prvenstveno zato jer izlazu sebe i dijete (posebno dijete) javnosti i medijima, zbog necega tako trivijalnog (ok, djetetu je vazno, ali realno gledajuci – to je stvar, i za ocekivati je da nece biti zivotna drama i trauma ako se izgubi, tj. dijete bi trebalo moci tu cinjenicu prihvatiti i pomiriti se s time).

X u tome je stvar, i zato su reakcije na objavu priče u novinama takve kakve jesu

Inače i ja mislim da djeca prerastu te važne igračke bez ikakvih problema, premda sigurno da uvijek imaju posebno mjesto. Ja još uvijek imam svoju posebnu igračku, ali, ono, stoji mi u ormaru, ne nosim je na posao.

[marta]

Moj najstariji sin je negdje s 13 odložio svog prijatelja, pustio ga je u mirovinu. Više ne spava s njim. Ali kad ga sretne po kući, jako srdačno se pozdrave.
Trazili smo ga par puta u vrtiću, na školske izlete ga nije nosio. Nikad ga nisam poticala da ga prestane koristiti jer volim Calvina i Hobbsa, a i ne vidim nikakav problem u tome. Znam da ga to ne definira.
Ostala djeca nemaju nikakve "prijelazne objekte", nisu imali ni dude ni plišance za koje bi se intenzivno vezali.

[AdioMare]

moja ima 11 i spava s bambijem, isto ga obožava. nosi ga na more i drugdje gdje putujemo, ali nosi i druge igračke.
jučer sam ju, potaknuta izgubljenim pingvinom pitala što bi napravila da izgubi bambija.
veli: ok, nikada me to nisi pitala, što namjeravaš s njime?

naime, ona se još uvijek igra s igračkama, možda to nekima čudno zvuči za jednu jedanaestogodišnjakinju.
sluša muziku, igra igrice na kompu, čačka po mobitelu, ali bome se i dio dana igra.
ne samo graničara, kartanja, monopolija, nego baš s igračkama, na podu svoje sobe.
istina, izvan kuće na kratke staze bambija nikada nije nosila.
primjetila sam da ga frendicama ne da pipkati, a ko za vraga svaka koja uđe u njenu sobu prvo se njega hvata.
a ona se sva naroguši
ali moram priznati da ni za druge stvari nije pretjerano velikodušna, onako, podnošljivo

[vertex]

veli: ok, nikada me to nisi pitala, što namjeravaš s njime?

I stvarno, zašto se djeca s devet godina ne bi igrala plišanim igračkama i nosila ih naokolo? U biti je glavni argument, čini mi se, zato jer će im se prijatelji rugat. Ne'š mi ti argumenta :D

[Anemona]

I stvarno, zašto se djeca s devet godina ne bi igrala plišanim igračkama i nosila ih naokolo? U biti je glavni argument, čini mi se, zato jer će im se prijatelji rugat. Ne'š mi ti argumenta :D

Meni nije problem da mi dijete nanaša okolo plišanca, ali mi je problem, ako je plišanac dio obitelji, brinemo se svi zajedno za njegove osjećaje, bojimo se za njega,...
Ok, moje dijete može imati fantaziju o plišancu, ali smatram da u nekoj dobi tu fantaziju ne treba roditelj dodatno povećavati, nego pomalo smirivati.

Dakle, izgubili smo plišanca, tražimo ga, pomozite,...

Ali kad i roditelj daje izjavu da je to dio obitelji s ljudskim osobinama, onda daje maha djetetovoj tuzi i zabrinutosti u nedogled.

Ne treba to sasjeći u korijenu, ali barem ne dodavati ulje na vatru.


Npr. moje dijete je imalo dudu dugo godina (sigurno piše negdje na Rodi do kad), pretpostavljam do 4 ili bliže 5. Nisam za nasilno uzimanje dude, prijelaznih objekata,..., ali sam nastojala dijete pomalo odvikavati, pričati mu o tome kako mi nije ok da ima dudu cijelo vrijeme u ustima, da s njom priča, da je nosi sa sobom,... Mogao ju je koristiti za spavanje.

A mogla sam se i postaviti da nam je svima ta duda jako važna, kao član obitelji nam je, moramo je uvijek nositi s nama da ne bude tužna, ona se rastuži ako je sama na krevetu, mora biti s M., samo smo tada svi potpuno sretni,... prilično sam sigurna da bih time djetetu dala krila i imao bi tu dudu u svim prilikama valjda do 16 godine.

[rehab]

Npr. moje dijete je imalo dudu dugo godina (sigurno piše negdje na Rodi do kad), pretpostavljam do 4 ili bliže 5. Nisam za nasilno uzimanje dude, prijelaznih objekata,..., ali sam nastojala dijete pomalo odvikavati, pričati mu o tome kako mi nije ok da ima dudu cijelo vrijeme u ustima, da s njom priča, da je nosi sa sobom,... Mogao ju je koristiti za spavanje.

Meni duda, sisa, boca, omiljena dekica ili pelena ne spadaju u isti rang s igračkama. Nemam pojma zašto, nekako mi je prirodno vidjeti dijete bilo koje dobi da se igra i da nosi igračku, ali ovo ostalo nije. Svom sam sinu nedavno sasjekla u korijenu navlačenje boce, nakon što me svekrva pokušala utješiti kako su njena djeca do 9. god pila bocu (shock), kao, nije tako strašno. Meni je to grozno. Znam, moja je greška što sam dopustila da se to pijenje iz boce odugovlači i što to nisam ranije i suptilnije izvela, a ovako sam to riješila kako sam najbolje znala i umjela. Nisam primijetila neke negativne posljedice, možda za 20 god dobijem račun od psihoterapeuta

[flopica]

pa me zanima što vi pametne žene ovdje mislite i kako mislite
da li je loše ne biti uz dijete uvijek?
da li je dobro biti na dječjoj strani uvijek?
pa kod dječjih svađa...
to me posebno zna zasmetati
neobjektivno zauzimanje strana, pušenje dječjih manipulacija...
znam, znam, odoh u kupus al eto nešto ovih dana naveliko imam materijala

[flopica]

vezano za igranje s plišancima i nošenje istih uokolo, nemam ništa protiv, meni ej to zapravo slatko
da je dijete dijete što duže, da se zna još uvijek i igrati na takav način
ja sam se igrala s ćelavom bebom do 13. te godine, i ne vidim išta nenormalno u tome

ali ovaj dio kojis e odnosi na pridavanje plišancu značajki stvarne osobe, žive, to mi nije baš sjelo
ne kod djeteta u toj dobi
ne želim čerečiti ni tu obitelj ni to dijete ali ovo je javni forum, ljudi naprosto imaju različita stajališta i imaju pravo iznijeti vlastito viđenje
pod uvjetom da nisu nepristojni pri tome

[vertex]

Načelno, sasvim se slažem. Ne bih ni ja osobno dodavali na drami, vjerojatno bih uvažavala tugu, i nudila dozu "šta je tu je, prevladat ćeš ti to" perspektive.

[Anemona]

Načelno, sasvim se slažem. Ne bih ni ja osobno dodavali na drami, vjerojatno bih uvažavala tugu, i nudila dozu "šta je tu je, prevladat ćeš ti to" perspektive.

Moj problem je što ja nastojim spriječiti djetetovu tugu, a naravno to nije moguće.
npr. prije par godina dijete je htjelo ljubimca, a budući da je prilično osjećajne prirode, ja sam zaključila da će to biti dvorišna kornjača.
Zadovoljavala je sve uvjete:
- ne smrdi
- ne zahtijeva puno brige
- i najvažnije od svega dugo živi, pa rastanak od nje ne bi trebao uzrokovati traume u ranoj dobi.

Ooooo, kako sam se prevarila, kornjača je uginula za godinu dana. Preboljeli smo. Sad imamo psa i dijete puno puta zna izjaviti što ćemo ako pas ugine,...
Uvijek pojašnjavam da je to jednostavno tako, na to ne možemo utjecati, on je mali ljubimac, moguće je da ugine, da ga pogazi auto, a i jednostvno nisu predviđeni da dugo žive.

U trenutku kad ćemo se stvarno opraštati od našeg ljubimca to neće umanjiti djetetovu (a ni moju) tugu, ali osjećam obavezu da dijete zna da ljubimci umiru i da biti ćemo tužni, ali i preboljeti ćemo i život će ići dalje.

[flopica]

emily je lijepo sročila ono što i sama mislim
a dio o roditeljskoj angažiranosti ni ne znam kako da sebi protumačim
duboka je to tema za mene
jer imam osobni problem oko poduzimanja nekih "radnji"
jednostavno mi se neda prelaziti granicu u ime ljubavi prema djetetu
ni ne mislim zapravo da je to odraz ljubavi, prije mi to ide na štetu djeteta

ovo se odnosi na neke konkretne primjere oko mene
vidim podosta situacija kad ljudi naprosto ne dozvoljavaju djeci da se samostalno izbore za neke stvari u životu
a ja s druge strane imam osjećaj da odoh u totalnui suprotnost pa me muče te granice...
ovo bi mogla biti i zasebna tema, koliko se roditelji involviraju u osobne situacije njihove djece
uvijek se sjetim jedne teme u kojoj sam rekla da neću nositi knjigu koju je moje dijete zaboravilo ponijeti u školu
po 860-ti put te godine
pa su neke mame ostalemalo iznenađene, a ja stvarno ne mislim da je to nešto strašno
ono, ne možeš naučiti nositi knjige, ok. onda snosi posljedice

i tako, postoji milion situacije gdje vidim da se ne ponašam zaštitinički u smislu uskakanja u svim situacijama, bezuvjetno...

[Svimbalo]

Flopi, poptpuno se slažem za ovo s knjigom (i sjećam se tog tvog posta). Ali meni su te dvije situacije potpuno različite
Ova plišana igračka je nekako holding on to the child in him, ali to ne znači da dijete mora u svemu biti dijete, treba ga učiti odgovornosti i to baš na taj način, snosi posljedice. Tako zamišljam da ću ja oko škole sa svojim (ubrzo ću moći provjeriti, na jesen kreće ).
I apsolutno nisam za to da uvijek treba biti na dječjoj strani, neeee, nikako.
Dječje svađe bi u pravilu trebala rješavati djeca sama. Ako je riječ o ravnopravnim svađalicama. Uskačem samo kad je riječ o nesrazmjeru snaga, kad je ovaj drugi značajno stariji, ili suprotno, mlađi.
I najvažnije - učim empatiji.

[flopica]

ma ne znam Svimbalo, ja kao što rekoh tumbam u glavi neke svoje situacije pa mi s ečini da znam biti preoštra što s etiče učenja lekcija o životu kad su moja djeca u pitanju
izgleda da vjerujem da dok sam ne osjetiš na svojoj koži, da nema naučenog gradiva
a možda sam sasvim u krivu, ko će ga znati...

[vertex]

Meni je jedna prijateljica (najstarija djeca su nam vršnjaci) pred jedno 12 godina rekla: do škole boca! (ujutro i navečer). Dakle, planski. Meni je to bilo nešto za izbjegavati, a njoj poželjno :D

[Anemona]

Nastavak: a što se tiče prirodnijeg za vidjeti, to je vrlo relativno. Meni je "prirodnije" vidjeti šestogodišnjaka s dudom, nego na sisi, netko bi rekao sasvim drugačije.

[Anemona]

rehab, meni ova navedene igračka baš je isti rang, jer ima istu svrhu. Neka djeca imaju krpicu, neka deku, neka dudu, a neka plišanca za istu svrhu.

[sirius]

Da, meni uopce nije upitno sto je dijete sa 9 vezano uz igracku.

meni je upitno koliko je zdravo da roditelji podrzavaju tu vezanost uz štaku , i zasto ne poticu ( zdravo )odvajanje u sigurnim situacijama kao sto je odlazak u kino ili igraliste.
da se E. pitalo navlacila bi dudu varalicu puno duze od 4 godine, ali tu sam ja odlucila prerezati. Nagovorila sam ju i potkuplila igrackom. Dudu je spominjala jos par mjeseci...da, nije bila skroz spremna , ali za njezin izgovor je bila pogubna.

[ina33]

Potpis na sirius.

[Anemona]

Da, meni uopce nije upitno sto je dijete sa 9 vezano uz igracku.

meni je upitno koliko je zdravo da roditelji podrzavaju tu vezanost uz štaku , i zasto ne poticu ( zdravo )odvajanje u sigurnim situacijama kao sto je odlazak u kino ili igraliste.
da se E. pitalo navlacila bi dudu varalicu puno duze od 4 godine, ali tu sam ja odlucila prerezati. Nagovorila sam ju i potkuplila igrackom. Dudu je spominjala jos par mjeseci...da nije bila skroz spremna , ali za njezin izgovor je bila pogubna.

Točno to.

[vertex]

Inače, u našem vrtiću se ove školske godine pojavila lutka - član grupe.
Sve radi s njima, ide na predstave, izlete, djeca je vode doma u goste. Zamišljena je kao prijatelj kojem djeca daju željene osobine i stvaraju odnos kakav žele. Pouzdani prijatelj koji ne otkriva tajne.
Pa se vi sad mislite
Moram priznat da ja zakolutam očima kad nama ta mala dolazi doma, jer M. nije sve to skupa baš shvatila tako kako je zamišljeno i onda stalno paničari kako je nismo dovoljno zabavili, dovoljno čuda joj priredili, ili zato što je sama u drugoj prostoriji ili slično...

[sirius]

Je, je ...
ali to su vrticki projekti.
ne traje 24 / 7 i tako godinama...

[Lutonjica]

to mi imamo u prvom razredu osnovne

[Mima]

.. a i ne moraju svi vrtićki projekti biti pametni

no, i situacija je drugačija jer je lutka "gost" i dijete nije uz nju vezano

i meni je kao što već rekoh u ovoj priči problematično što mi se čini da roditelji ne da ne potiču odvajanje, nego mi se još čini da potiču tu vezanost djeteta uz igračku i to do bizarnosti kao što je objavljivanje priče u medijima

Moja poznanica je tako kad je dobila dijete bila sva ufurana, pa je ona vukla okolo neku lutku od male i dala joj ime i vikala maloj panično "zaboravila si Točkicu!!!!!!!!!!!!!", a maloj je do Točkice bilo kao do lanjskog snije, nije još znala niti govoriti pa joj nije niti mogla dati ime (samo normalno i poznanicu je to brzo prošlo)

[vertex]

.. a i ne moraju svi vrtićki projekti biti pametni

Ja otprilike ovako mislim o konkretno ovoj našoj novoj prijateljici. Baš ću dogodine na kavom roditeljskom pitat tete šta one misle.

Usput, ja sam nekako shvatila da sama priča od koje je krenulo ovdje više nije u fokusu, nego da smo prešli na neki općenarodni nivo.