Prije svega, želim vam obojima da još dugo potrajete. Možda nije produktivno zamarati se crnjacima koji se vjerojatno nikad neće ostvariti, ali razumijem te, ja isto nisam tip 'lako ćemo', volim imati sve razrađeno, i nalazim smirenje u tome da unaprijed imam razrađen 'worst case scenario'.
Što je s kumovima, dobrim prijateljima?
Realno gledano, tvoj sin je 14, nije mala beba, briga o njemu bi samim tim trebala biti lakša i kraća, razmisli da li bi netko od gorespomenutih imao krevet viška kod sebe, tanjur viška bi se valjda našao. Također razmisli da li bi bilo moguće da sinu ostavite neku ušteđevinu u vidu mjesečne rente, da financijski ne predstavlja nikome preveliki teret. Popričaj s ljudima za koje misliš da bi im mogla povjeriti svoje dijete, upoznaj ih sa svojim strahovima, vidi kako dišu. Provjeri je li moguće oporučno ili nekim drugim dokumentom ili zakonskom procedurom nekome ostaviti skrbništvo.
Osobno, da meni neka od meni bliskih osoba kaže kako bi joj dijete moglo završiti u domu jer nema kamo drugdje meni bi bilo nezamislivo da me to ne pogodi, mislim da bi bilo 'kako će biti nama, tako će i njemu'.