kako savladati noćni strah osmogodišnjaka

:? Pozdrav svima! Nije me bilo na formu godinu dana a sada bih voljela da podijelite svoja iskustva sa mnom.
Problem: spavanje tj. odlazak na spavanje i jedno buđenje po noći (različiti termini) sa dolaskom u naš krevet.
Kažu: moraš ga natjerati, krivo se naučio (znači krivo sam ga odgojila!!!)
Što da radim kada je u njegovim očima takva panika -čovjek bi rekao da glumi, no ja sam sve više uvjerena da se on iskreno jako boji-,želi da netko bude s njim dok ne zaspi (problem je i što je u zajedničkoj sobi sa 18 mjeseci starim bratom koji spava bez problema u mrklom mraku i ako njega pustim u sobu Adrian se diže jer bi se zabavljao.)te ga mi pustimo da zaspi u našem krevetu i zatim ga prebacimo u njegov, da bi se on kasnije opet vratio s izgovorom da ga je svega strah u sobi. I kod nas u sobi traži svjetlo, spušta rolete do kraja (radi vještica), te iste stvari se ponavljaju i kod bake (hoću da što prije dođe jutro)...svašta bi mogla ispričati. Ne budi se vrišteći, ne prevrće se previše,ne mjesečari...samo kaže da se boji nekih izmišljenih likova ,npr.za maleno svjetlo sa baby alarma kaže da izgleda kao kukac, stropnu lampu na moru sa tri žarulje smo morali nekako zaokrenuti da mu ne izgleda kao lice koje ga gleda...
Već smo ludi. To traje već nekoliko godina, sa lošim i boljim noćima.
Najbolji pokazatelj njegovog straha je možda sreća na licu kada se tek kasno ujutro probudi u svom krevetu i shvati da je prespavao cijelu noć.
Ima li tko kakvu ideju, a možda i broj kakvog savjetnika za poremećaje spavanja ne bi štetio

ja isto imam problema sa nocnim strahovima 6 i pol-godisnjaka. nije bas da se u pravilu dovuce u nas krevet, ali je dosta cesto da se to dogodi. pokusavala sam s njim razgovarati na sve moguce nacine, ali ne pomaze :( . uopce ne znam kako prevladati taj njegov strah od "cudovista" :roll: . izbacili smo gledanje svih agresivnih crtica vec odavno jer sam mislila da je to u pitanju, ali ocito nije. on inace spava u svojo sobi od trece godine, nismo ga na to forsirali nego je sam htio, tako da mislim da nije u pitanju nekakav revolt radi nase odluke.
javi ako ikako uspijes naci rijesenje :/ .

Žao mi je što to prolazite, pogotovo mi je žao djeteta. :cry:

Ja imam sreću što moj Marko (8 god.) spava bez problema sam u svojoj sobi.

Ja sam kod Marka primjetila da mu strahove ne stvaraju toliko agresivni crtići koliko naš "normalan" tv program.

Pazim kad je doma da na tv-u ne gleda ništa osim dječjih emisija i sporta (obožava bilo kakve utakmice). Sve drugo stvara problem. Par puta je gledao dio dnevnika, i bio toliko zabrinut općim stanjem u svijetu, da sam potrošila sate i sate objašnjavajući da neće nas pogoditi uragan ili poplava, da su oko nas kuće čitave i da se to ne događa u našoj blizini. Čak smo na globusu locirali kritična mjesta, i bio je zadovoljan kad je skužio da je Hrvatska daleko od njih.

Problem mi je kad je kod mojih ili mm-ovih, oni ne paze na to.

I kod njih se zna dočepati dnevnih novina, i onda razmišlja o prometnim nesrećama... A njima je to interesantno!!! :shock: :shock: :evil:

Ja ih iz tog razloga uopće ne kupujem, program ionako imam na teletekstu.

Nemam ti neki pametan savjet, samo sam htjela napisati da dijete može stvarati strahove i bez posebno nasilnih filmova ili crtića, kroz vijesti, dokumentarce, novine...

Pokušala sam ja to riješiti na razne načine. Ignoriranjem, zabranom dolaska u krevet, razgovorom tijekom dana , prije spavanja...ništa nije upalilo. Kad je bio mlađi čitala sam mu razne priče (nije želio Vuka i 7 kozlića jer mu je to bilo strašno), niti sam nije volio gledati "ružno animirane" crtiće, ako i gleda neki "teži" film što nije često zažmiri ako mu nešto smeta. Evo pred dva sata je legao u naš krevet, gleda nogomet i kad je završila utakmica tražio je da ga malo pomazim,5 minuta smo popričali i ja sam otišla van iz sobe te sjela za PC.. Samo što je skužio da sam ja u poslu digao se i spustio roletu ...znamo radi čega.I kad je bio mala beba radio je cirkuse sa spavanjem , barem sa uspavljivanjem jer se noću uglavnom nije budio do cca 2 godine. Tada sam ga počela puštati u svoj krevet s time da moram spomenuti kako je on od mjesec dana starosti sam spavao u sobi, a mislim da dolazak u krevet i strah od mraka moramo razdvojiti-nije nužno povezano.

Imam 36 godina i dan-danas mi mora barem nešta svijetliti u sobi u kojoj spavam, pa makar to bile brojke na budilici ili lampica od antene. Vučem taj strah od mraka još iz djetinjstva iako nisam imala baš nikakvu frustraciju koja bi bila objašnjenje za taj strah. Strah od mraka jako je česta pojava kod djece i mislim da to trebamo poštivati i pokazati razumjevanje. Ja se mom sinu nikada nisam rugala zbog toga, kupili smo mu zidnu lampicu sa Šiljom na sjenilu, stavili u nju plavu žaruljicu i soba je ugodno obasjana laganim plavim svjetlom. Od tada je mir i nema više straha osim kad jako ružno sanja pa se malo želi utješiti.

ma ima i dorian malu svjetiljku u svojoj sobi, ali bas i ne pomaze previse. i dalje se po noci probudi i dodje k nama u krevet jer jee nesto ruzno sanjao :( :/ .

Kad moj sin nešta ružno sanja ja odlazim k njemu u sobu, mazim ga i tješim da je to samo sanjao, ne pričamo o tome što je sanjao već razgovaramo o tome što BI LIJEPO HTIO SANJATI. Tako mu pomažem da skrene misli na lijepe stvari, ostajem još malo i zatim pusa za novu laku noć. On ima devet godina i još uvijek ima takve burne snove, mislim da je to zbog bujne mašte s kojom je nadaren. Dok je bio manji redovito je i pričao u snu, a kada bi tokom dana imao veća uzbuđenja znao je to sve u snu još jednom proživjeti. Nekad u vrtiću djeci prije spavanja " naručim u glavice " crtić po želji. To ih strašno veseli i obavezno mi izreferiraju svoje želje i uredno sklope oči da im što prije dođe u glavu. Oni su manji pa još u sve vjeruju, a ta stvar prije spavanja tako dobro funkcionira da mi čak poslije spavanja prepričavaju što su točno sanjali.

Eto, ja imam dijete godinu dana starije, moj devetogodisnjak boji se raptora :P i bica iz svemira (kakva god bila?). Kad ide navecer spavati svjetlo mora ostati u njegovoj sobi, tako mu je lakse. On si je zbog svoje sigurnosti stavio oko kreveta deku. Kaze da je to obrana od raptora!!! :/ Voli filmove o dinosaurima, a poslije ga je strah. Kad se ide tusirati ostavi vrata otvorena i svjetlo gori po cijelom stanu!! Nema tu pomoci u objasnjavanju da to ne postoji itd. itd. Dok strah ne prodje nema pomoci.
Od moje frendice sin spava sa jastukom na vratu. Kad ga je pitala zakaj to, veli mali zbog vampira.. Tak je bar siguran 8) . Onda se mali dosjetio i stavio hrpetinu jastucica, sve kaj je naso u stanu, a ona stavila i cesnjak!. Nek sam proba nac rjesenje. Mozda i on smisli neku deku ili jastucic.

Puno srece

Imamo i mi to - moja kcer skoro svaku noc (pred jutro) dodje k nama jer se probudi i strah ju je samu u sobi. Ja sam se pomirila - naucila sam ju da se uvuce pokraj oca :P tako da mene ne budi... I mislim si da ne poznam ni jednu odraslu osobu koja svaku noc giba k starcima u krevet, pa ako sam prezivjela ovih 8 godina, prezivjet cu i sljedecih (najvise) osam, a onda ce radije k decku u krevet nego meni :D
Strah ne mogu zabraniti, pa se ovako tjesim... A neki mi frendovi kazu da to ona nas mulja, mozda su u pravu, ali kako ne mogu biti 100% sigurna, a grozno bi mi bilo ostaviti preplaseno dijete - cekam da prode...

moja zara je premala, ali ja sam kao dijete stalno imala noćne more, i skoro svaku večer sam odlazila starcima u krevet i s njima spavala... ne vidim da to ima neki negativan efekt na mene kao osobu...

Podižemo temu iako ne znam je li strah u pitanju ili smo kao roditelji zakazali. Moj osmogodišnja je dojen i spavao s nama u sobi do 3 god. Onda je prešao u svoju sobu ipak sam ga ja morala uspavljivati...do danas se nismo ustalilo. Traži da zaspe sa mnom u krevetu pa ga tata prenosi,i po noći nam obavezno dodje. Sve smo pokušali,od razgovora,osluškivanje njegovih potreba do kazni... Stvarno ne možemo više... Prevelik je,tuče nas u snu i želimo odmor.otkad se rodio nije bio neki spavac, uvijek se budio po noći. Imamo dobrih noći kada zaspe sam u svojoj sobi i ne dolazi nam...iscrpljeni smo i mi i on,i nemamo ideja osim drastičnih...

Pišem s moba pa je puno grešaka...naravno mladji Braco spava bez problema,,, neće ni s njim da spava...

Veselo,sretan osmogodišnjak inače... Bili smo kod psihologa,sve savršeno osim što je darovito dijete,ali to nema veze s ovim ili ima?

Nemam pametan savjet, al samo da kazem da znam jos djece koja su dugo spavala s roditeljima. Evo, mladja djeca dviju mojih sestricni su spavala s roditeljima (ili vise manje mamama) do 9, 10 godine.

a zašto ne zaspete s njim u njegovom krevetu, pa kad zaspi vi otperljate?

Moja 10-godišnjakinja često sanja strašne snove, naravno da mi se u noći ušulja u krevet potražiti utjehu.
Zna me pitati prije spavanja Što da sanja? Onda zamišljamo vesele stvari, scene, priče, događaje ... znamo se prilično nasmijati prije spavanja ... ponekad pomogne a ponekad ne, nema pravila.
Još nisam našla rješenje, ali me ne smeta previše.

Znam da je tesko ali najbolje je pustiti jos neko vrijeme. Ako ga budete silili sada a on jos ima potrebu, kasnije ce to postati pitanje moci. I koristit ce je obilno kao i svako dijete. Jeste li probali sa ignoriranjem? Znam da je tesko sada kada ste sve isprobali. Probajte uopce drugo jutro ne reagirati na to. Kroz godinu bi to trebalo proci. Mi smo tako sa srednjom. Do 9. godine je cesto dolazila. Od 9-10 par puta. Jutros mi je rekla da je ružno sanjala i nije dosla. Pohvalila sam ju i rekla da je proslo. I da, negdje prije 9 godine se sjecam da smo joj rekli da ako ruzno sanja da moze doci pred jutro. Postavili smo granicu ali ipak bili tu za nju.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Za lijepe snove ponekad se treba poslužiti trikom tj.ne podcijeniti moć podsvijesti. Ja bih s djetetom zajedno napravila hvatač lijepih snova, ovako nešto http://atma.hr/hvatac-snova/

A ne škodi razmisliti i da li postoji neka stvarna podloga za noĆne strahove veće djece. Na kraju, uvijek ostaje mogućnost odlaska psihologu.

Kada sam bila dijete sanjala sam grozne snove da me majka ne prepoznaje na autobusnoj stanici (često smo išle logopedu i okulisti). Htjela sam da mi čita priče i zaspi sa mnom. Nije li to nekako normalno da djeca hoće stalno blizinu roditelja?

mi vjerujemo u promjenjivo spavanje. kad poželi ela spava sa mnom ili tatom, tako je i filip kad je bio mali.
kad je filip došao u naš krevet jedini put povratio je po njemu prije nego smo se razbudili,a ela je došla dva ili tri puta reći da se popiškla. znam da obadvoje ponekad ružno sanjaju, nemam pojma zašto ne dođću u naš krevet

Nisu u pitanju ružni snovi već jednostavno kad se probudi odmah nas traži i želi zaspati sa mnom.
Ja im čitam prije spavanja pa ga prenesem u krevet ili ostanem s njim,ali on opet dodje. Imamo dobrih i loših noći...
U psihologa smo bili. Zrelo,stabilno dijete,vrlo visoke inteligencije i interesa. Jedino što je pronašla kao eventualnu teškoću je perfekcionizam ali to je obično odlika nadarenih.
Joj kad nekome kažem da spava s nama ljudi u afan padaju,kao da smo nenormalni.
Počelo nam je jako smetati jer je velik i užasno nemirno spava. Istuče nas po noći...

Dopuštamo i dolazak kad svane,i uspavljivam ga samo ne želim da izmedju toga hoda po noći... Možda je tu i greška što ga ne šokiram i presjecemo sve ali nemam ja za to srca. Mi odgajamo srcem i dogovorom a ne silom.A ne znam valjda nije to tako nenormalno...

ja imam skoro desetogodisnjaka koji par godina spava sam u sobi, ali povremeno trazi prespavati u nasem krevetu
ja vise ne mogu spavati kad je on s nama, pa se najcesce preselim u njegov krevet, zamijenimo se
zna biti mjesecima mirno, a onda dodje razdoblje kad danima ili ne moze zaspati, boji se malo mraka ili biti sam, ili lose sanja
ali najcesce ne moze zaspati, a zaspati mu je spas jer onda muka sto je sam u sobi valjda brze prodje, pa se jos vise nervira kad san ipak ne dolazi i tako ukrug
ostavljamo mu otvorena vrata sobe i svjetlo u hodniku, ali on kaze da razmislja o losim stvarima ili se samo nervira
pokusavam ga tjesiti, objasniti, smiriti, mozda mu malo pomogne, par dana bude tako a onda se smiri

s druge strane imam kcer sestogodisnjakinju koja spava sama u svojoj sobi, ne reagira na mrak
ta bi zaspala i da je ostavis samu u spilji s medvjedima
ne znam
ako ne bude pogorsanja, tjesit cu ga i pustiti da spava na mom mjestu kad trazi i nadati se da ce ipak s vremenom proci

I ja imam skoro desetogodisnjaka ☺ koji nema nikakve strahove. Ako bas inzistiram, ode spavati sam u svoju sobu i ne budi se do ujutro, ali ako moze birati ipak radije dodje meni i seki spavati ( MM je na terenu). A ja ne inzistiram. Ako je MM doma, onda su decki u jednoj sobi a cure u drugoj.

Skoro sestogodisnjakinja ni ne pomislja na samostalno spavanje.

Meni su sve opcije ok, ne muci me to. A okolina - sta koga briga kako mi spavamo ?! Uvijek ce naci nesto za afanat.

Isto ovako kao kod martineP

Sin i muž spavaju u jednoj sobi a mala i ja u drugoj. Vikendom ili kad tata bude dežuran navečer oboje spavaju samnom.
Neće to još dugo..

Kod mojeg nije ni strah (doduše nismo isprobavali) nego jednostavno potreba da budemo blizu, noge nam gurne da se grijemo. Nama je to još uvijek lijepo i ne forsamo samostalnost.

Rijetko tko voli spavati sam. Ni evolucijski to nije tako zamišljeno da mladunčad bude odvojena noću od roditelja, upravo suprotno.
Kad gledaš širu sliku, još su i naše bake i djedovi spavali sa braćom i roditeljima u sobi ili krevetu a sad odjednom je bauk ako dijete ima potrebu biti s mamom i tatom noću...

Citiraj:

---

paid prvotno napisa

Dopuštamo i dolazak kad svane,i uspavljivam ga samo ne želim da izmedju toga hoda po noći... Možda je tu i greška što ga ne šokiram i presjecemo sve ali nemam ja za to srca. Mi odgajamo srcem i dogovorom a ne silom.A ne znam valjda nije to tako nenormalno...

---

Pa nije. Ne znam zasto mislis da jest.
Ali ako vam stvara probleme treba naci nacina da bude (te) zadovoljniji.
Pod ignoriranjem sam mislila da drugi dan uopce ne spominjete to da je dosao u krevet a ne da njega ignorirate:)
I peterlin je dobro predlozila sa dreamcatcherom.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Biće da smo mi najnenormalniji :).
Spavamo svi četvoro u istoj sobi na dva spojena kreveta na razvlačenje, starija će sad 7 a mlađi ima 4,5 god.
Meni je to rešenje u kom se najbolje naspavam. Da moram noću da šetam po sobama i krevetima, ujutru bih bila kao zombi. Deca od rođenja imaju lak san, isto smo već isprobali sve varijante spavanja i uspavljivanja, ali za nas najbolje funkcioniše ovo.
Tuđa mišljenja me ne zanimaju preterano.
Znam da nam sledi pitanje o zajedničkom spavanju na upisu u prvi razred, samo mi nikako nije jasno to razvlačenje životne intime po javnim ustanovama.
U školi se svakako ne spava, a ako se sumnja na eventualnu nezrelost deteta, onda valjda postoje i drugi parametri, za školu puno bitniji.

U situaciji kakvu opisuje paid, ja bih uglavila još jedan krevet u sobu ako je ikako moguće, pa neka dete spava u istoj sobi, ali odvojenom krevetu.

Citiraj:

---

Majuška prvotno napisa

Rijetko tko voli spavati sam. Ni evolucijski to nije tako zamišljeno da mladunčad bude odvojena noću od roditelja, upravo suprotno.

---

Potpis.

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

Biće da smo mi najnenormalniji :).
Spavamo svi četvoro u istoj sobi na dva spojena kreveta na razvlačenje, starija će sad 7 a mlađi ima 4,5 god.
Meni je to rešenje u kom se najbolje naspavam. Da moram noću da šetam po sobama i krevetima, ujutru bih bila kao zombi. Deca od rođenja imaju lak san, isto smo već isprobali sve varijante spavanja i uspavljivanja, ali za nas najbolje funkcioniše ovo.
Tuđa mišljenja me ne zanimaju preterano.
Znam da nam sledi pitanje o zajedničkom spavanju na upisu u prvi razred, samo mi nikako nije jasno to razvlačenje životne intime po javnim ustanovama.
U školi se svakako ne spava, a ako se sumnja na eventualnu nezrelost deteta, onda valjda postoje i drugi parametri, za školu puno bitniji.

U situaciji kakvu opisuje paid, ja bih uglavila još jedan krevet u sobu ako je ikako moguće, pa neka dete spava u istoj sobi, ali odvojenom krevetu.

---

I mi se pridruzujemo nenormalnima. Spavamo u jednoj sobi s time da su kreveti od vece djece odvojeni ormarom.
Nikada nas nitko nije nista pitao.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Mene je na upisi u skoli pitalo ima li ona svoju sobj i nista vise.
Otkad sam razvedena spavamo zajedno. Imamo mali stan i jedan krevet. Njoj je to super. Skoro sva djeca koja nam dođu i čuju da spavamo zajedno joj kazu: blago ti se (uglavnom prvasici).

Uh baš vas ima,,,odmah mi je lakše. Nemamo nažalost mjesta za još jedan krevet...Ništa do daljnjeg kad on stigne netko seli. Ali ja i muž baš volimo spavati zagrljeni i u našem krevetu,pa smo se nekako nadali da ćemo nakon neke 6 godine moći... Haha kako ništa nije kako zamišljamo.
Malo me poljuljalo to što se na djecu moja nemaju tu vrstu samostalnosti gleda kao na nešto nenormalno. Muž mi je sličnog mišljenja ali i on mu popušta...

Citiraj:

---

Majuška prvotno napisa

Isto ovako kao kod martineP

Sin i muž spavaju u jednoj sobi a mala i ja u drugoj. Vikendom ili kad tata bude dežuran navečer oboje spavaju samnom.
Neće to još dugo..

Kod mojeg nije ni strah (doduše nismo isprobavali) nego jednostavno potreba da budemo blizu, noge nam gurne da se grijemo. Nama je to još uvijek lijepo i ne forsamo samostalnost.

Rijetko tko voli spavati sam. Ni evolucijski to nije tako zamišljeno da mladunčad bude odvojena noću od roditelja, upravo suprotno.
Kad gledaš širu sliku, još su i naše bake i djedovi spavali sa braćom i roditeljima u sobi ili krevetu a sad odjednom je bauk ako dijete ima potrebu biti s mamom i tatom noću...

---

Tocno tako. Priroda je zamislila da su mladuncad u blizini, mi smo kulturoloski (u bogatom zapadnom svijetu) odredili da je normala )nesto drugo.
Pa smo onda od spavanja djece napravili jednu sasvim drugu krajnost.
Meni je osobno izuzetno neprirodno da dijete od najranije dobi spava samo u drugoj sobi, smrznem se na uredivanja domova u Americi gdje novorodence dobije svoju sobu na drugom kraju hodnika, sa svojim kreveticem i stolicom za ljuljanje.
Vec sam puno puta pisala da sam svoju kcer nakon dolaska kuci iz bolnice (i ozbiljne operacije ) u dobi od 2 mj. ucila da spava samnom. Ona je u bolnici bila navikla da spava sama u kreveticu. I ucila sam ju na ruke, jer je tamo bila navikla lezati sama. Ali meni je bilo neprirodno da ona nije navikla na kontakt , bila je sva u grcu, izvijala se u luk i neprestani kontak joj je pomagao da se opusti. Samtrala sam to terapijom. Moje starije dijete je od rodenja bilo gotovo stalno u bliskom kontaktu, pa sam smatrala da i mlada treba takav tretman.
Ok, sad sa 7 godina, ne bih bas puno plakala da odseli u svoj krevet. JA ne bih puno plakala.:mrgreen:

[QUOTE=paid;2867041
Malo me poljuljalo to što se na djecu moja nemaju tu vrstu samostalnosti gleda kao na nešto nenormalno. Muž mi je sličnog mišljenja ali i on mu popušta...[/QUOTE]

U nasem slucaju upravo je suprotno. Sin mi je izuzetno samostalan u odnosu na vrsnjake u svakodnevnom zivotu (druga stvar je sto se meni cini da roditelji oko mene uvelike sputavaju svoju djecu). Ali ne voli spavati sam, ja ga tu razumijem i ne forsiram.

Citiraj:

---

paid prvotno napisa

Malo me poljuljalo to što se na djecu moja nemaju tu vrstu samostalnosti gleda kao na nešto nenormalno. Muž mi je sličnog mišljenja ali i on mu popušta...

---

Po meni to ne spada u samostalnost. Nije mi to ta kategorija. Štojaznam, samostalnost mi je kada dijete nije nesigurno i može obaviti neki zadatak bez da traži roditelje za nadzor i potporanj. Dobro, sada možete reći pa tu spada i spavanje. Ali spavanje mi je više onako traženje bliskosti, i neka normalna potreba. Uglavnom, samostalnost mi je nešto sasvim drugo od nespavanja odvojeno.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Meni je osobno izuzetno neprirodno da dijete od najranije dobi spava samo u drugoj sobi, smrznem se na uredivanja domova u Americi gdje novorodence dobije svoju sobu na drugom kraju hodnika, sa svojim kreveticem i stolicom za ljuljanje.

---

I onda ga prate video kamerama, a to se sve preko reklama umata kao dražesno i idealno roditeljstvo. :roll:
Dobro, Amerikanci misle (njih poražavajuć postotak) da je teorija evolucija pusta priča (ako Kaae naleti, to kažem samo zbog ovog).

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

U nasem slucaju upravo je suprotno. Sin mi je izuzetno samostalan u odnosu na vrsnjake u svakodnevnom zivotu (druga stvar je sto se meni cini da roditelji oko mene uvelike sputavaju svoju djecu). Ali ne voli spavati sam, ja ga tu razumijem i ne forsiram.

---

Da li si razmišljala da ga pošalješ nekamo na ljetovanje, sportski ili jezični kamp, čisto da stekne uvid kako je to super? Moji su još s vrtićem išli na more, pa kasnije na izlete i glazbeni kamp. Najbolje mi je bilo kad su obojica molili voditelje da im nađu druge cimere jer bi rado bili bez brata, he he he... To je razumljivo jer cijeli život dijele sobu pa su htjeli promjenu.

Moj ima 8,5 i spavao je donedavno s nama, pa smo ga pomalo poceli odvajat jer sad ima svoju sobu, tek prije par mjeseci je prihvatio da ga odem uspavat, razgovaramo dok on ne zaspe, obicno ne traje dugo. Najcesce ipak pred zoru dodje k nama iako vecinu noci provede sam.

Ima dana kad ode sam na spavanje i odspava i cijelu noc do jutra, ali jos uvijek je obicaj da ga ja uspavam, a on cesto pred zoru dodje kod nas.

Isto je darovito dijete i sklon perfekcionizmu. U vrticu su nam jos rekli da takva djeca imaju bujnu mastu pa sam ja nekako zakljucila da ima veze i s tim, strahovi o kojima mi prica sad imaju vise veze sa realnoscu i cini mi se da je bolje da se osijeca sigurno uz nas nego da se muci i jos vise potencira te strahove.

Primjetila sam ako imamo mirnu vecer bez guzve i dovoljno vremena za opustanje da mu to paše i spava mirnije i duze sam.

E da, obavezno trazi da mu ostavimo svjetlo u sobi upaljeno, pa mu ostavimo nocnu lapicu.

Zhabica ima 5g i nije se bojala sama spavat, donedavno, otkako smo preselili u kucu spava s nama i ne zeli u svoju sobu, kaze da su joj cudni zvukovi i da se boji, al s obzirom na selidbu i veliku promjenu ne cudim se pa joj idemo po volji. Vidjet cemo do kada ce ju drzat. Cak i kad ju mm prebaci u njenu sobu brzo se probudi i dodje k nama.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Da li si razmišljala da ga pošalješ nekamo na ljetovanje, sportski ili jezični kamp, čisto da stekne uvid kako je to super? Moji su još s vrtićem išli na more, pa kasnije na izlete i glazbeni kamp. Najbolje mi je bilo kad su obojica molili voditelje da im nađu druge cimere jer bi rado bili bez brata, he he he... To je razumljivo jer cijeli život dijele sobu pa su htjeli promjenu.

---

Bio je vec 3 puta, dvaput na moru, jednom na skijanju. Sve super, nikakvih problema nije bilo.

Citiraj:

---

martinaP prvotno napisa

Bio je vec 3 puta, dvaput na moru, jednom na skijanju. Sve super, nikakvih problema nije bilo.

---

Eh, onda ne znam, morate valjda čekati da si nađe curu.... ili da se oženi, he he he...