Isto ovako kao kod martineP

Sin i muž spavaju u jednoj sobi a mala i ja u drugoj. Vikendom ili kad tata bude dežuran navečer oboje spavaju samnom.
Neće to još dugo..

Kod mojeg nije ni strah (doduše nismo isprobavali) nego jednostavno potreba da budemo blizu, noge nam gurne da se grijemo. Nama je to još uvijek lijepo i ne forsamo samostalnost.

Rijetko tko voli spavati sam. Ni evolucijski to nije tako zamišljeno da mladunčad bude odvojena noću od roditelja, upravo suprotno.
Kad gledaš širu sliku, još su i naše bake i djedovi spavali sa braćom i roditeljima u sobi ili krevetu a sad odjednom je bauk ako dijete ima potrebu biti s mamom i tatom noću...