Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

Eto i mi smo, kao i svi mladi roditelji, prvih 2-3 mjeseca doslovno jurili bebi na svako njeno kmekanje. E onda smo skontali razliku izmedju pravog plakanja i, kako ja kazem od milja, "kenjkanja". I dobro da smo skontali jer je malena vec sa 3 mjeseca debelo iskoristavala tu nasu, po meni pretjeranu paznju i znala je da cemo je cim pusti glas doletjeti maziti ljubiti i prije svega - nositi!

Od onda smo prakticki skroz prestali reagirati na to. Npr navecer, stavimo ju u krevetic kad je umorna i pustimo je i po 10-20 minuta da se buni. Ne reagiramo iskljucivo zato jer smatramo da nije potrebno posto je ocito samo umorna. Ista stvar je i sa nosenjem. Nema pretjerivanja nego joj zaokupimo pozornost s necim drugim.
Nevjerojatno mi je kako su te bebice u biti "prefrigane" i kako odmah skuze na koji nacin mogu okrenuti stvari na svoju stranu!

Nemoj se ljutiti, ali meni je nevjerojatno kad roditelj bebe stare 3 mjeseca misli da ga beba iskorištava.
Ne buni se ona i ne plače da vama napakosti zato jer je "zločesta", prefrigana, lukava,... nego negoduje jer želi maminu blizinu. 9 mjeseci se ljuljuškala u trbuhu i sad bi morala sama ležati i čekati.
Mazite ju, nosite ju kad traži,... to tako kratko traje, a bebica vas stvarno treba. Bez brige ne bude sa 18 godina tražila da ju nosite.

Najbolji mi je primjer kada ju nosim pa onako vec napola zaspe na rukama pa ju spustim u krevetic. To je straaaasno uvrijedi jer bi moja gospodicna spavala kod mene a bas mi i ne odgovara da ju naviknem na to. Sva se zacrveni i kao i uvijek kad je ljuta pocne ispustati neke cudne zvukove za koje MM kaze da "krči ko pokvareni tranzistor"! Al ja nju bogme ne dizem nego ju pomazim, izljubim i ostavim. Vecinom joj vrlo malo vremena treba da shvati i da zaspi. A moram priznati da nam s vremenom to sve bolje ide i da tog "krčenja" ima sve manje :)

X anemona

Nosite, je, nosite, tješite, ljuljajte, uspavljujte, šnjofkajte... uživajte :heart:
Vaša beba vas treba

Da, ja skačem na svaki glas svoga djeteta. Svaki njegov glas ima svoje značenje, uvijek nešto želi, uvijek je nešto u pitanju. Ja sam tu da mu pomognem. Još u ovih 15 mjeseci nisam primjetila da "kenjka" bezveze. Ako mu je potrebno maženje da zaspi, ja mazim. Očigledno ne zna sam zaspati. Ako želi da ga nosim, ja nosim, jer mazio bi se ili jednostavno treba moju pažnju. Ne znam, ja ga ne mogu ignorirati, jedostavno ne mogu.

Nenene nisam ja mislila na mazenje ljubljenje i paznju! Nego sam mislila na stvari zbog kojih se bebica navikne na nesto sto nije potrebno, npr uspavljivanje, nosanje non-stop.. Nisam mislila na onakvo pakosno iskoristavanje nego na to kako dijete skuzi kako dobiti sto zeli i kako se lako navikne na takve stvari!

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

nesto sto nije potrebno, npr uspavljivanje, nosanje non-stop..

---

zna dijete vrlo dobro što mu je potrebno :-)

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

dijete skuzi kako dobiti sto zeli i kako se lako navikne na takve stvari!

---

pa da! :-)
ono želi da ga nosiš - i ti ga nosiš
simple as that!

Zaista ali zaista to vrijeme tako brzo prođe
Uživajte

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Nenene nisam ja mislila na mazenje ljubljenje i paznju! Nego sam mislila na stvari zbog kojih se bebica navikne na nesto sto nije potrebno, npr uspavljivanje, nosanje non-stop.. Nisam mislila na onakvo pakosno iskoristavanje nego na to kako dijete skuzi kako dobiti sto zeli i kako se lako navikne na takve stvari!

---

Skužila sam točno o čemu ti pišeš i stojim iza svojeg odgovora.
Beba mora znati da ste tu kad vas "zove", a to kenjkanje kako ti kažeš je bebin način komunikacije s vama roditeljima. I kao što je netko več napisao, ona ne kenjka bezveze, nego izražava što želi.

Ok, ocito je - fakat sam nemajka :roll:

Sve jasno, moderatori kljucajte temu, molim

da se nadovežem na anemonu, bebino 'kenjkanje' je poziv da joj nešto treba, plač je već last call
Tako je barem iz mojeg iskustva

Nisi nemajka nego vjerojatno radiš kako si naučila da treba biti, a ne kako ti kaže srce.

ne kužim čemu si onda uopće postavila ovu temu s pitanjem
Zbunjena sam

Citiraj:

---

rena7 prvotno napisa

Da, ja skačem na svaki glas svoga djeteta. Svaki njegov glas ima svoje značenje, uvijek nešto želi, uvijek je nešto u pitanju. Ja sam tu da mu pomognem. Još u ovih 15 mjeseci nisam primjetila da "kenjka" bezveze. Ako mu je potrebno maženje da zaspi, ja mazim. Očigledno ne zna sam zaspati. Ako želi da ga nosim, ja nosim, jer mazio bi se ili jednostavno treba moju pažnju. Ne znam, ja ga ne mogu ignorirati, jedostavno ne mogu.

---

Evo mogu potpisati od riječi do riječi.
I sada sa preko 2 godine ne volim i ne 'dopuštam' da plače bez veze, kamoli
kad je bio tako mali, jednostavno nebi mogla slušati 'da me zove' a ja ignoriram.

Pa iskreno ja smatram da sam postupila ispravno jer moje dijete se vec sad zna samo zabaviti, sto jako puno beba s 5 mjeseci nezna, i moje dijete samo zaspi. Te su mi stvari vazne, pogotovo spavanje jer imam necaka kojem sa 4 godine jos uvijek treba mama da bi zaspao a i sama sam bila takva, a mislim da je to malo pretjerano.

Isprika, ipak sam pre burno reagirala, fakat me zanimaju vasa misljenja.

ja razumijem BebuBebu i mogu samo reci da mi je malo zao sto nisam kao ona (u tom postupanju s djetetom). i ja oboje nosam i mazim i pazim i na svaki glas skacem, al mi je full tesko i pucam po savovima (pogotovo kad oboje pocnu istovremeno, a ja sama). ne sjecam se kad sam zadnji put nosila samo svoju kilazu (koja nije mala). to je sve utjecalo na moje zdravlje i zivce i bilo bi mi puno lakse kad bih se mogla distancirati i pustiti ih da npr."sami nauce zaspati".
i kao odgovor na temu: da, skacem, al bih bila sretnija da mogu bez griznje savjesti ne skakati.

I da dodam, nije mi npr. nikada spavao iza zatvorenih vrata,
nisam niti babyphonu vjerovala pa sam ga prodala :mrgreen:
uvijek mi je u glavi bilo - 'nebi voljela da se probudi i plače a ja ga ne čujem odmah' :-)

Kahna, isti slučaj je i sa nama. Ne znam, meni je to prirodno nekako

A da se stvari vjerojatno mijenjaju kad imaš više djece - to vjerojatno da

Ni mojoj nisu nikad vrata zatvorena i ako se probudi i place odmah idem k njoj da ju umirim.
Ponasam se na nacin koji sam rekla prije svega zato jer NE ZELIM OD SVOJE BEBE NAPRAVITI DIJETE I OSOBU KAKVA SAM JA. Jer to bi znacilo da sam potpuno podbacila kao majka.

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Ni mojoj nisu nikad vrata zatvorena i ako se probudi i place odmah idem k njoj da ju umirim.
Ponasam se na nacin koji sam rekla prije svega zato jer NE ZELIM OD SVOJE BEBE NAPRAVITI DIJETE I OSOBU KAKVA SAM JA. Jer to bi znacilo da sam potpuno podbacila kao majka.

---

Ne vjerujem da ikako možeš napraviti još jednu TI sa maženjem bebe koja još nezna ni da postoji. Ja smatram da "odgojne" mjere osamostaljivanja tj. odgoja drukčijeg od onog tvog (mog , njihovog) dolaze tek u kasnijoj dobi. Rekla bi o tom potom.
Ljubite se i grlite jer je samo jednom beba koja sigurno nezna manipulirati tobom. Ona samo zna da joj trebaš!

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Pa iskreno ja smatram da sam postupila ispravno jer moje dijete se vec sad zna samo zabaviti, sto jako puno beba s 5 mjeseci nezna, i moje dijete samo zaspi. Te su mi stvari vazne, pogotovo spavanje jer imam necaka kojem sa 4 godine jos uvijek treba mama da bi zaspao a i sama sam bila takva, a mislim da je to malo pretjerano.

Isprika, ipak sam pre burno reagirala, fakat me zanimaju vasa misljenja.

---

Ti si koristila metodu "isplači se do iznemoglosti" kako ju ja volim "od milja" zvati. Ona ne radi na principu da se dijete nauči poslušnosti, jer u toj dobi niti ne postoji poslušnost/neposlušnost, nego dijete shvati da te može zvati do mile volje a mama neče doči. Eto, u kratko i pojednostavljeno to se dogodi kod takve metode.
Ja sam veliki protivnik iste, ali se slažem da je život puno jednostavniji ako je tako.
I dalje stojim kod teze da su djeca tako kratko bespomočne bebe, i da je stvarno potrebno posvetiti im pažnju koju traže.
I s tom pažnjom, odnosno kako ti kažeš "skakanjem na svaki kme" dijete stekne sigurnost u tebe kao roditelja, jer zna da si tu uz njega kad te zove, a time i sigurnost u sebe i lakše se osamostali kad za to dođe vrijeme.
Naravno kad imamo 2,3,4 djece u igri da nemam toliko vremena na raspolaganju, i sve je to puno teže, ali opet ne vidim niti jedan razlog zašto trenirati ovo jedno.
I zašto ljudi izbacuju rečenice tipa: dijete zna što mu odgovara i odmah to koristi. Pa neka "koristi" Bože mili, to mu je i posao. Ispada ne daj Bože da dijete naviknemo na pažnju, ljubav, odgovaranje na njegove potrebe, sigurno će postati zahtjevni monstrum.:roll:
Neki dan na poslu komentira starija kolegica, dijete odmah koristi. Pa što koristi? Uopće se na zabrinjavam oko toga. Neka "koristi" moju pažnju, ja sam zadovoljna jer mu ju mogu pružiti. :-)

Fakat nemrem niš drugo pisati jer mi nije baš najbolje, al moram potpisati Anemonu od riječi do riječi.

Citiraj:

---

sandra-zvrk prvotno napisa

ne vjerujem da ikako možeš napraviti još jednu ti sa maženjem bebe koja još nezna ni da postoji. Ja smatram da "odgojne" mjere osamostaljivanja tj. Odgoja drukčijeg od onog tvog (mog , njihovog) dolaze tek u kasnijoj dobi. Rekla bi o tom potom.
Ljubite se i grlite jer je samo jednom beba koja sigurno nezna manipulirati tobom. Ona samo zna da joj trebaš!

---

x

Odgovarajte na smjenu. Razumijem da ponekad moze biti i vise nego naporno, ali dvoje vas je...pa cemu onda da ona bude sama?

Jest dvoje ali muz radi od 6 ujutro do 7 navecer. Dolazi s posla totalno slomljen jer radi fizicki posao. A ja se trenutno borim sama sa sobom da rijesim ozbiljne probleme koje imam i Bog zna koliko se trudim sve napraviti najbolje sto znam i mogu, bar u situaciji u kojoj jesam a koja je u najmanju ruku teska.

Anemona - ne draga to nije metoda da se isplace jer kad moje dijete place znam da nesto treba i odmah sam kraj nje iste sekunde, koji god to razlog bio. Ponosno mogu reci da je jedina situacija u kojoj je moje dijete ikad do sad pustilo suzu bilo ona 2 puta kad smo je cijepili!

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Anemona - ne draga to nije metoda da se isplace jer kad moje dijete place znam da nesto treba i odmah sam kraj nje iste sekunde, koji god to razlog bio. Ponosno mogu reci da je jedina situacija u kojoj je moje dijete ikad do sad pustilo suzu bilo ona 2 puta kad smo je cijepili!

---

Ok, ja ne vidim preveliku razliku između negodovanja, kenjkanja i plača. Kao što je netko napisao kenjkanje je poziv, a plač je več zadnja opcija.
Ako je tako kako kažeš, vrlo brzo bi ti se moglo dogoditi da dijete skuži da od kenjkanja nema vajde, a da ako plače ko kišna godina mama skoči, pa dobiješ kontraefekt. Od jedno mirnog djeteta koje povremeno kenjka dobiješ dijete koje urla čim nešto želi.

Citiraj:

---

A ja se trenutno borim sama sa sobom da rijesim ozbiljne probleme koje imam i Bog zna koliko se trudim sve napraviti najbolje sto znam i mogu, bar u situaciji u kojoj jesam a koja je u najmanju ruku teska.

---

Ok, trudiš se, daješ najviše što možeš. Ok, zadovoljna si s svojom metodom. Onda je sve ok, samo onda niti ja stvarno ne kužim razlog otvaranja teme, ako ne vidiš razlog promjenama, a i nema mjesta promjenama. Onda je tak kak je i to je to.

Eto zato jer me zanimalo misljenje drugih o toj mojoj metodi!

Skačem li baš na svaki glas svog djeteta?
Da. A što drugo da kažem. I skakat ću jer mislim da svaki njen plač ili bilo kakvo bunjenje, a da to nije smjeh ili zvuk radosti je poziv meni da joj nešto nedostaje ili treba.

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

I da dodam, nije mi npr. nikada spavao iza zatvorenih vrata,
nisam niti babyphonu vjerovala pa sam ga prodala :mrgreen:
uvijek mi je u glavi bilo - 'nebi voljela da se probudi i plače a ja ga ne čujem odmah' :-)

---

e to sam ja, potpuno ja
skacem za sve i ne pada mi tesko, teze bi mi bilo da tumacim sta li je hteo i da li je mislio ovo ili ono. i samo jednom je ruzno sanjao nesto i ja sam se pojela ziva da li je to neka trauma koju sam mu ja napravila.
tu sam za njega, zato ga i imam

Potpisujem Anemonu i druge cure. Metoda ti ne valja.
Ja sam reagirala na svaki poziv svoje cure, sigurno negdje do 3,4 godine. Tada smo ju polako počeli učiti da malo čeka, da se malo nauči strpljivosti...I zamisli, ima 5g, spava s nama i ne mislim da sam podbacila kao majka.

Bebabeba, mlada si i prvi si puta majka,
vjerujem da ti je ponekad naporno ako si sa djetetom cijeli dan sama kod kuće
i nije neobično da si želiš malo olakšati,
ali vjeruj mi, još koji mjesec i kada dijete propuzi i prohoda više neće niti htjeti da ga nosiš,
to sve tako brzo prođe...
Bitno je da se sada odgovara na djetetove potrebe,
i uživaj sada u toj bliskosti sa njom.:heart:

Ako ti je nekada naporno, tješi se time da tvoja malena prospava cijelo noć,
pa se barem noću uspiješ odmoriti.;-)

Da i ja skačem na svako "kenkanje" ili bilo koji glas da moje dijete ispusti... i moje dijete je samo od nepunih dva mjeseca naučilo samo spavati jer smo mu u startu davali onoliko pažnje koliko je zahtjevalo i nakon par dana više pažnju kad bi išlo na počinak nije ni tražilo,jer je znalo da smo mu u blizini i da ćemo doletjeti ako nas treba,pa opet to kako ti kažeš nije "iskorištavalo"..
i ja sam jedna od onih koji smatraju da dijete ne može nešto iskorištavati,nego samo svojim načinom komunikacije tražiti što mu je potrebno,a ja sam s druge stane presretna kad me nešto traži i što mu to s bezuvjetnom ljubavlju mogu pružiti!!

odgovarala sam na svako kmečkanje prve bebe a sad i druge. odgovarala sam na kmečkanje i tuđih beba, mislim da sam pisala o tome. kad vidim odraslu osobu da je nesretna i želi nekog uz sebe pokušam joj pomoći, a posebno maloj bebici. a znala sam sa prvom bebom biti sama tjednima, tako da mi nije bilo lako ni fizički ni psihički - mislim da imati djete znači i mučiti se a ne samo užitak i ljubav.
ipak, kad nosim svoju bucku od 8kg padnu mi napamet riječi mog liječnika i fizioterapeutice da je ne bi smjela ni podići i da se organiziram tako. to je meni nemoguće i ako mi se stanje nikad ne popravi sa zdravljem možda ću požaliti sve ove dane intenzivnog nosanja.

hihi i ja skačem ko luda... na svaki zvuk... nisam spavala od 2006 :lol:
cure ti super kažu... mazi pazi dragaj ljubi cijeli dan ako treba... a za vrijeme spavanja napravi nešto za sebe i odmori se....
biti će ti žao kasnije... gledam ja svog T... nekad bi ga tak zanunala ko malu bebu, pomazila... one me odgurne i kaže nisam ti ja mala beba, pusti me :mrgreen: pa ga znam i juriti po kući dok ne posustane

kol mi nac 8-)

eto jos jedne skakalice, samo molim Boga da me oboje ne trebaju u isti cas kad mm nije doma jer mi je tesko ( zbog njih, da se krivo ne shvati ) i ne znam kome bi prije - al snađem se :-D. zato smo ih rodile, da budemo tu, meni uopce nije bilo fora od frendice cut kak klinci sami zaspu, ja sam naucila da mihi zaspi na rukama, ili sad u mom il tatinom zagrljaju u krevetu, ima 2 god i nikad nije zaspao sam ( zapravo, aj da budem 100 % iskrena je, jednom popodne dok se igrao u kindicu i mi smo pisali od smijeha kak se to desilo ). malena je drukcija, jednostavno se ne voli nosit kad joj se spava, al onda ju dragam po danu, a nocno spavanje drzim za ruku.
i meni malo onak zvuci rijec iskoristavanje, al sam jednom dok je mihi bio mali procitala negdje u tablicama o razvoju da s ??? mjeseci ponavlja radnje radi ugode, znaci, mozda zacendra svaki put isto jer zna da ce onda mama il tata nosit, to mi je isto bilo smijesno, slatko smijesno.

ja ujutro kad se probudimo, ako je prospavao noć relativno dobro, nahranim ga, premotam i šišnem u kimbu.
protestira. ali ne fermam ga puno. to mi je jedinih pol sata, sat kad mogu i želim napraviti nešto za sebe.
pojedem na miru, operem se, između toga - ako jače cendra mu se javim, upalim vrtuljak (obično ne pali), pomazim ga, opet odem itd.
onda kad se ja sredim idem ga uspavljivat. jer naravno nema šanse da sam začori.
možda jednog divnog dana hoće...

naver skačem na svaki kme...jer ako mi se jako rasplače teško će mi zaspati.

kak možeš jesti u miru ili se kupati da ga ne fermaš??

bebabeba za utjehu moji imaju 3 i pol i dvije i pol i sami idu spavati u svoje krevete... sami se tako naučili, pogotovo curka... ona jako voli spavati sama da ima krevet samo za sebe.. ujutro se svi skupe na jednom mjestu ili mi kod njih ili oni kod nas :) sad je malo teže jer je Miha mjesec dana i moram priznati da me stah da se netko nehotice ne baci na nju pa sam i zato zahvalan Bogu da spavaju sami... naravno prije spavanja se kupamo, čitamo priče, pomolimo se i tak... i odu spavati... često sami, rjeđe da budemo s njima... možda je zato tako jer su dvoje... ne znam... njima je najbitnije da su oni skupa, eto....

Vjerujem da ti nije lako. Sama cijeli dan, a beba će tražiti sve više i više. Zsto potpisujem Anemonu da je sad vrijeme da beba stekne povjerenje u tebe kako nebi (Anemona je ljepo to opisala) stvorila konraefekt sa plakanjem i kasnije će ti biti lakše. POgotovo poslje 5-og mjeseca kada mali postanu istraživači i više nemogu i ne žele ležati i kad počnu kmečati jer s poda ne vide cucka kak laje na poštara, aa vau-vau zove i zove.I ako ga ne vidi i ne vrisne od sreće dok su male rukice priljubljene na prozor ni ti nećeš doživjeti sreću koju osjetiš kad pružiš djetetu ono što mu u tom trenutku treba pa makar to bio i jednostavan pogled kroz prozor.

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Eto i mi smo, kao i svi mladi roditelji, prvih 2-3 mjeseca doslovno jurili bebi na svako njeno kmekanje. E onda smo skontali razliku izmedju pravog plakanja i, kako ja kazem od milja, "kenjkanja". I dobro da smo skontali jer je malena vec sa 3 mjeseca debelo iskoristavala tu nasu, po meni pretjeranu paznju i znala je da cemo je cim pusti glas doletjeti maziti ljubiti i prije svega - nositi!
A šta nije "pretjerana pažnja" ? I kada misliš nositi svoje čedo, ako ne sada,kada je malo i ne može samo iz tačke A u tačku B, već se dobro oseća samo u tvom zagrljaju? Loše li je tu?

Od onda smo prakticki skroz prestali reagirati na to. Npr navecer, stavimo ju u krevetic kad je umorna i pustimo je i po 10-20 minuta da se buni. Ne reagiramo iskljucivo zato jer smatramo da nije potrebno posto je ocito samo umorna. Ista stvar je i sa nosenjem. Nema pretjerivanja nego joj zaokupimo pozornost s necim drugim.
Nevjerojatno mi je kako su te bebice u biti "prefrigane" i kako odmah skuze na koji nacin mogu okrenuti stvari na svoju stranu!

---

Nemoj od starta da formiraš ovakvo miljenej o svom detetu i o sebi kao o žrtvi, nemoj, bljak je. To je tvoje dete, za koga ćeš biti potpuno i bezuslovno ako ne za nju??

Citiraj:

---

BebaBeba prvotno napisa

Ponasam se na nacin koji sam rekla prije svega zato jer NE ZELIM OD SVOJE BEBE NAPRAVITI DIJETE I OSOBU KAKVA SAM JA. Jer to bi znacilo da sam potpuno podbacila kao majka.

---

Hm, a kakva si to ti?
Jesu i tebi roditelji pričali priče kao meni-kako sam bila strašno zahtevno dete, prva tri meseca užasno plačljiva, stalno na rukama, stidljiva, nesigurna, nisam mogla da zaspim sama do 4. godine, itd, itd?
Od kad sam rodila svoju devojčicu a moji počeli opet da evociraju uspomene, sklopila se nažalost sasvim drugačija slika o mom detinjstvu:
spavala sam u krevecu maksimalno udaljenom od roditelja,
prva tri meseca me mama nije dojila na zahtev nego na svaka 4 sata-jer joj je tako babica rekla (pa je prešla posle na AD jer sam, gle čuda, gubila na težini),
moja majka se vratila na posao sa mojih šest meseci, gde je provodila i po desetak i više sati, otac je radio i bio kući samo vikendom,
nisam išla u vrtić do četvrte godine, praktično su me podigle tri babe, očeva majka, mamina majka i njena sestra.
Moja majka mi je nedavno iskreno priznala da dok nisam progovorila ona nikad nije znala da prepozna šta ja u trenutku plača želim.
Da rezimiram: kao beba sam bila prva tri meseca gladna i izolovana pri spavanju od roditelja, a čak i kada su me nosili nisu umeli da prepoznaju moje potrebe.
U detinjstvu provedenom između tri babe koje su se smenjivale, majke koju sam viđala par sati na dan a i onda se nismo razumele, i oca vikendom, verovatno ni sama više nisam znala za koga da se vežem, a bez društva vršnjaka nisam baš imala priliku da se socijalizujem.
Kad bolje razmislim, nije neko naročito čudo što sam bila nesamostalna i nesigurna, zar ne?
Moji roditelji i dalje ostaju pri priči da sam JA bila problematično dete.
Možda su i tvoji roditelji slični.
Da ne davim dalje: potpisujem sve što je anemona napisala. Neće tvoje dete biti samostalnije ako ga što više ostavljaš samog, ali će sigurno biti usamljenije i zatvorenije.
Moje uspomene iz detinjstva nažalost uvek ispunjava ta usamljenost koju je razbilo tek rođenje sestre kada sam imala 6 godina.
Zato skačem na svaki glasić svoje devojčice, i skakaću i dalje, nosam je,držim uz sebe i držaću je dok sama ne poželi da se osamostali.
Možda ne radim za nju onoliko koliko je njoj potrebno, ali bar radim koliko god ja mogu.


I zašto ne bi trebala da napraviš od svog deteta osobu sličnu sebi? Teško je voleti druge ako ne voliš sebe.

Skačem.:mrgreen:
Draga, ponašanje tvoje bebice me ne čudi, jer ona je sad u takozvanoj fazi naručja. Više o tome u tekstovima:

Prednosti nošenja bebe
http://http://www.roda.hr/tekstovi.p...D=157&Show=655

Zašto nositi dijete
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=157&Show=653

:*