Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

[BebaBeba]

Pa iskreno ja smatram da sam postupila ispravno jer moje dijete se vec sad zna samo zabaviti, sto jako puno beba s 5 mjeseci nezna, i moje dijete samo zaspi. Te su mi stvari vazne, pogotovo spavanje jer imam necaka kojem sa 4 godine jos uvijek treba mama da bi zaspao a i sama sam bila takva, a mislim da je to malo pretjerano.

Isprika, ipak sam pre burno reagirala, fakat me zanimaju vasa misljenja.

[Anemona]

Pa iskreno ja smatram da sam postupila ispravno jer moje dijete se vec sad zna samo zabaviti, sto jako puno beba s 5 mjeseci nezna, i moje dijete samo zaspi. Te su mi stvari vazne, pogotovo spavanje jer imam necaka kojem sa 4 godine jos uvijek treba mama da bi zaspao a i sama sam bila takva, a mislim da je to malo pretjerano.

Isprika, ipak sam pre burno reagirala, fakat me zanimaju vasa misljenja.

Ti si koristila metodu "isplači se do iznemoglosti" kako ju ja volim "od milja" zvati. Ona ne radi na principu da se dijete nauči poslušnosti, jer u toj dobi niti ne postoji poslušnost/neposlušnost, nego dijete shvati da te može zvati do mile volje a mama neče doči. Eto, u kratko i pojednostavljeno to se dogodi kod takve metode.
Ja sam veliki protivnik iste, ali se slažem da je život puno jednostavniji ako je tako.
I dalje stojim kod teze da su djeca tako kratko bespomočne bebe, i da je stvarno potrebno posvetiti im pažnju koju traže.
I s tom pažnjom, odnosno kako ti kažeš "skakanjem na svaki kme" dijete stekne sigurnost u tebe kao roditelja, jer zna da si tu uz njega kad te zove, a time i sigurnost u sebe i lakše se osamostali kad za to dođe vrijeme.
Naravno kad imamo 2,3,4 djece u igri da nemam toliko vremena na raspolaganju, i sve je to puno teže, ali opet ne vidim niti jedan razlog zašto trenirati ovo jedno.
I zašto ljudi izbacuju rečenice tipa: dijete zna što mu odgovara i odmah to koristi. Pa neka "koristi" Bože mili, to mu je i posao. Ispada ne daj Bože da dijete naviknemo na pažnju, ljubav, odgovaranje na njegove potrebe, sigurno će postati zahtjevni monstrum.
Neki dan na poslu komentira starija kolegica, dijete odmah koristi. Pa što koristi? Uopće se na zabrinjavam oko toga. Neka "koristi" moju pažnju, ja sam zadovoljna jer mu ju mogu pružiti.

[ninanuna]

Ti si koristila metodu "isplači se do iznemoglosti" kako ju ja volim "od milja" zvati. Ona ne radi na principu da se dijete nauči poslušnosti, jer u toj dobi niti ne postoji poslušnost/neposlušnost, nego dijete shvati da te može zvati do mile volje a mama neče doči. Eto, u kratko i pojednostavljeno to se dogodi kod takve metode.
Ja sam veliki protivnik iste, ali se slažem da je život puno jednostavniji ako je tako.
I dalje stojim kod teze da su djeca tako kratko bespomočne bebe, i da je stvarno potrebno posvetiti im pažnju koju traže.
I s tom pažnjom, odnosno kako ti kažeš "skakanjem na svaki kme" dijete stekne sigurnost u tebe kao roditelja, jer zna da si tu uz njega kad te zove, a time i sigurnost u sebe i lakše se osamostali kad za to dođe vrijeme.
Naravno kad imamo 2,3,4 djece u igri da nemam toliko vremena na raspolaganju, i sve je to puno teže, ali opet ne vidim niti jedan razlog zašto trenirati ovo jedno.
I zašto ljudi izbacuju rečenice tipa: dijete zna što mu odgovara i odmah to koristi. Pa neka "koristi" Bože mili, to mu je i posao. Ispada ne daj Bože da dijete naviknemo na pažnju, ljubav, odgovaranje na njegove potrebe, sigurno će postati zahtjevni monstrum.
Neki dan na poslu komentira starija kolegica, dijete odmah koristi. Pa što koristi? Uopće se na zabrinjavam oko toga. Neka "koristi" moju pažnju, ja sam zadovoljna jer mu ju mogu pružiti.

U potpunosti se slažem. Imam dvoje klinaca i najsretnija sam kad oboje, svaki na svoj način mogu i žele "koristiti" moju pažnju.

[Peterlin]

Zaboravih napomenuti ovo - kad dijete napuni neku dob (6-8 mjeseci, obično kad se počne posjedati, zna to biti i kasnije) spremno je da ga se polako uvodi u svijet čekanja: Pričekaj da mama obavi wc, pričekaj da se hrana ohladi, pričekaj malo MAAAAALO da završim započeto. Dijete mora znati da ćemo se odazvati, ali ne nužno odmah istog trena.

To je vrijedno iskustvo koje djecu uči da će im pažnja biti posvećena, ali ne nužno odmah. Vidjela sam, nažalost, mnogu i premnogu djecu koja to nisu iskusila i npr. došla u jaslice na adaptaciju. Katastrofa! I onda su jaslice i tete krive, a ne mi koji nismo djecu na vrijeme postupno i s ljubavlju poučili da se kojiput može i malo pričekati. Mame koje imaju više od jednog djeteta to spontano naprave u obitelji jer NEMAJU izbora, to se tako mora. I dobro je.... sva sreća!