Prihvatljive i neprihvatljive "gluposti"

Susrela sam se s jednim "problemom" prilikom odgoja djeteta i sad razmišljam što nam je prihvatljivo da dijete napravi a što ne.
Da pojasnim, opet na primjeru bratovog i mojeg djeteta. Jedan je motorički jako napredan i svaka njegova "glupost" koju napravi je vezana za to. Znači, penje se na sve i svašta - na bačvu s vodom, na strojeve, na nasložena drva,... i zadnje jučer popne se po ogromnim ljestvama na štalu.
Drugog ne zanimaju akrobatske vještine nego radi "gluposti" tipa: otvori šlauf s vodom, nabaca drva u vodu, zalijeva s vodom,...
I jedno i drugo je "dječja glupost". Mene osobno ne smeta niti jedno, osim što mi je bitno da penjanje nije po život osobno.
E sad jedna osoba u obitelji po meni krivo reagira: kad se prvi popeo po ljestvama na štalu, praktički je pohvaljen i ta osoba mu je obečala da će se oni kasnije zajedno popeti, a kad ovaj drugi izvodi nešto s vodom, onda je ta ista osoba kao ljuta, jer to nije prihvatljivo.
Tko je "u pravu"? I kako pojasniti da se ne može jednog "špotati" za glupost, s drugog "poticati"?

Kod procjene gluposti, jesu li jednako teške ili nisu, gledala bih ovako:
- Je li opasno - ako smatramo da je, zabranjeno je i ne može biti pohvale za to.
- Radi li štetu ili nekome dodatni posao. Ja sam recimo baš osjetljiva na vodu za cvijeće, koja je malome živa napast, jer ne želim da mi utapa već zaliveno bilje, i ne želim da potroši odstajalu vodu pa da moram ponovo puniti kante i zalijevati hladnom vodom. Srećom, prijetnja da neće sa mnom smjet polijevati cvijeće kad to dođe na red uglavnom ga drži podalje od kanti. Ako zasvinji terasu mora je počistiti.
- Je li već ranije jasno zabranjeno. Ako je - smatramo da je u prekršaju kad napravi, bez obzira je li bilo loših posljedica. Npr, ako smo rekli da nema paljenja tv-a do mraka, paljenje poskrivečki u 3 popodne obično rezultira zabranom crtića za cijeli dan. Svaki put naglasimo da se o zabrani smije pregovarati, ali dok je nismo dogovorno promijenili, dotle vrijedi.
E sad, koliko se može objasniti manjoj djeci, to je druga stvar. A kako drugim odraslima, to je problem za sebe. Ako netko smatra penjanje na lojtru junačkim (i ja sam nekad tako) a prskanje vodom samo štetnim... nisam sigurna kako promijeniti gledanje na to.

Kaj? Nitko se ne želi kačiti s Anemonom? :mrgreen:

Pretpostavljam koji je tvoj sin, a koji od brata.

Ha, čuj.

Kao što ti imaš svoje mišljenje o 'dobrim' i 'lošim' glupostima, tako i taj drugi netko ima svoje. Svakom je nešto drugo glupo ili nedopustivo. Ja npr. svoje špotam za nešto (tipa proljevanje, mrvljenje hrane tamo di nije mjesto za to), a baka, npr. (koja je s njima dok ja ne dođem s posla) ih špota za nekaj drugo (tipa sjedenje / ležanje na podu, trčanje sa šibom u ruci, i slično), što je MENI bezveze.

Ti, čini mi se, imaš problem sa drugom, odraslom osobom. Mislim da to s tom osobom, naravno, kroz razgovor, moraš riješiti. Dakle reći njoj ili njemu da se ne može jednog 'poticati' za gluposti, a drugog špotati.

Osobno, penjanje ili spuštanje mi se čini vrlo korisna stvar, za usklađivanje motorike i koordinaciju pokreta, barem: to uvijek potičem kod svojih

Tako da, nitko nije u pravu ili krivu, samo smo kao roditelji osjetljivi kad netko prigovori nešto našem djetetu :-).

lola_34 je napisala:

Citiraj:

---

Ti, čini mi se, imaš problem sa drugom, odraslom osobom. Mislim da to s tom osobom, naravno, kroz razgovor, moraš riješiti. Dakle reći njoj ili njemu da se ne može jednog 'poticati' za gluposti, a drugog špotati.

---

Ustvari je to bit problema i pokušala sam pojasniti toj osobi (u par kratkih rečenicam, što mi nije svojstveno :lol:), pa čekam rezultate.

Citiraj:

---

Osobno, penjanje ili spuštanje mi se čini vrlo korisna stvar, za usklađivanje motorike i koordinaciju pokreta, barem: to uvijek potičem kod svojih

---

S ovim se svakako slažem i ja potičem penjanje.
E sad ako uzmemo u obzir samo ovog koji se popeo 3 metra od zemlje, ne može nam odgovor na to biti velika pohvala, nego barem objašnjenje zašto se ne smije sam penjati tako visoko. To me je ustvari zasmetalo, između ostalog u toj priči - dijete je kao odgovor na po život opasnu radnju dobio "tapšanje po ramenima".

Ustvari mene je zanimalo više "filozofski nastrojeno" - zašto su nam neke dječje gluposti prihvatljivije od ostalih? Da li je stvar samo u percepciji ili nečem drugom?

Tu mislim na sitne spačke, ne na npr. neku radnju koju dijete uporno radi, a vi ga stalno upozaravate i več ste ludi.

Znači što vam je prihvatljivije i zašto:
1.) dijete u čizmama skače u lokvi vode, neizmjerno se veseli i mokro je do ušiju
2.) dijete se valja u travi, veselo ko malo prase, cijela odjeća (za doma) je zelena
3.) dijete je malim škaricama izrezalo stare novine na milijon dijelova i rasipalo po sobi dok se je veselilo kako lijepo pada snijeg
4.) dijete je s osmjehom na licu donjelo mami šalicu punu nekog bučkuriša i kaže: izvoli mama, kavica za tebe, dobar tek!, a u kuhinji kaos.
5.) dijete je gurnulo ruke u auspuh ugašenog auta i cijelo se namazalo onim crnim sranje iz auspuha - veseli se za poluditi, jer izgleda kao indijanac
6.) dijete je nalijalo cijeli šampon u rukoper i pustilo vodu, presretno je jer pjena izgleda kao lavina snijega

Dakle - jedinstveni trenuci, netko bi rekao i neprocjenjivo. :mrgreen:

Kako definirate prihvatljivije?

Meni su sve te stvari skupa zajedno ponekad prihvatljivije, a ponekad manje prihvatljive. Ovisno o tome kakve sam volje. Al od prljavstine sam cijepljena, tako da mi i nisi navela bas neke primjere.

Meni je sve ovo gore prihvatljivo, zabavno, smiješno i ne bih se ni trznula osim što bih inzistirala da snijeg iz točke 3 sam skuplja.

Neprihvatljivo je ugrožavanje svoje i tuđe sigurnosti (npr. bacanje kamenčića na plaži blizu drugih), nepoštivanje drugih (npr. vikanje, udaranje, ruganje), nepoštivanje tuđeg rada (npr. igranje s hranom, na to sam posebno alergična).

Osim toga, svaka točka s gornjeg popisa može postati neprihvatljiva ako sam živčana, umorna, ljuta i dosta mi je svega, ali bit će da tu ipak nije problem djetetovo ponašanje :mrgreen:

A što se tiče uvodnog posta, jednostavno je nemoguće određivati drugima što im je prihvatljivo, a što ne. Tako je mom tati prihvatljivo da njegov obožavani unuk razgovara s njim na meni neprihvatljiv način i ja tu ne mogu ništa nego prekinuti taj razgovor kad sam u prilici.

meni je to sve prihvatljivo osim zavlačenja ruke u auspuh. toga se nekako grozim. em se može porezati, em je ta garež vjerojatno štetna
za sve ostalo, moja trenutna filozofija glasi "Oprat će se"

Pa kad dijete nasapuna ruke s hrpom sapuna i pušta da voda teče u prazno, dok se ono divi balonima sapunice, umivaonik ostane pun pjene, bočica tekućeg sapuna potrošena u tjedan dana, a djetetu počne ispucavati koža na rukama - u jednom primjeru naizgled vesela igra meni totalno neprihvatljivo: jer je nezdravo, jer se bespotrebno troše resursi i novac, jer nalazimo kupaonu u stanju u kojem nam nije ugodno koristiti je, i jer troje ljudi čeka da četvrti dođe za stol. A posebno jer je to sve već rečeno i objašnjeno više puta.
Moja reakcija sigurno ovisi o tome u kakvom sam ja stanju, dobre volje ili živčana, ali ni kad sam najbolje volje neće biti pohvala jer se eto dijete lijepo zabavilo.

sve sto ce zaokupiti djetetovu paznju na duze od 5 min je meni prihvatljivo:mrgreen:

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

sve sto ce zaokupiti djetetovu paznju na duze od 5 min je meni prihvatljivo:mrgreen:

---

Moj tip osobe. :lol:

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

sve sto ce zaokupiti djetetovu paznju na duze od 5 min je meni prihvatljivo:mrgreen:

---

:lol:

Ali po mogučnosti da i sanacija zanimacije traje razmjerno trajanju zanimacije.

Citiraj:

---

Vlvl prvotno napisa

Pa kad dijete nasapuna ruke s hrpom sapuna i pušta da voda teče u prazno, dok se ono divi balonima sapunice, umivaonik ostane pun pjene, bočica tekućeg sapuna potrošena u tjedan dana, a djetetu počne ispucavati koža na rukama - u jednom primjeru naizgled vesela igra meni totalno neprihvatljivo: jer je nezdravo, jer se bespotrebno troše resursi i novac, jer nalazimo kupaonu u stanju u kojem nam nije ugodno koristiti je, i jer troje ljudi čeka da četvrti dođe za stol. A posebno jer je to sve već rečeno i objašnjeno više puta.
Moja reakcija sigurno ovisi o tome u kakvom sam ja stanju, dobre volje ili živčana, ali ni kad sam najbolje volje neće biti pohvala jer se eto dijete lijepo zabavilo.

---

Ovako je i kod nas. Sve s mjerom i uzimajući u obzir DRUGE LJUDE oko sebe...

Voda se ni kod nas ne smije puštati da curi bezveze. Djeca su to savladala i sad zajedno dresiramo tatu/muža. Igre vodom dozvoljene su u kadi i dan danas (ali to je druga priča - danas to nisu gumene patke nego fotoaparat za slikanje pod vodom).

Zamazati se smiju koliko žele ALI ne uvijek, nego ima mjesto i vrijeme (grunt, vikendom) i to smo davno savladali.... Pa kud bi došao čovjek da stalno hoda za njima i čisti nered i pere njihovu robu... Penjati su se smjeli koliko su htjeli (na šljive i na lojtre, uz nadzor) ALI opet na gruntu; doma - nema šanse... Sad su već veći pa im to i ne pada na pamet.

Ali, recimo, za igre na snijegu nismo nikad imali ograničenja (osim plavih prstiju i broja sati provedenih vani). Isto na moru/odmoru - tam se mogu zamazati koliko hoće... Ali sada, ako se moji dečki žele poigrati pred kućom u pola sata pauze između boravka i sviranja, molim lijepo - očekujem da hlače ostanu čiste, a ruke da se operu temeljito u najkraćem vremenu. Ide to sve s vremenom... Oprez s pretjeranom popustljivošću, jer teško je djeci zabraniti nešto što je još jučer bilo dozvoljeno.

Vlvl i Peterlin, vi ispadate najstrože mame - možda to ipak ima neke veze s tim što su vam klinci već "veliki" pa ste malo zaboravili kako je kad su manji. Trogodišnjak je sladak kad se valja po travi i od njega se očekuje da istražuje što rade voda i sapun, desetogodišnjaci bi neke stvari ipak već trebali naučiti. Ja također upozoravam da se voda ne troši bezveze, da se svjetla gase, da te stvari treba čuvati, ali ću igranje s vodom i sapunicom dozvoliti jer je to eksperiment, jer voli i jer mi se čini normalno da to radi.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Vlvl i Peterlin, vi ispadate najstrože mame - možda to ipak ima neke veze s tim što su vam klinci već "veliki" pa ste malo zaboravili kako je kad su manji. Trogodišnjak je sladak kad se valja po travi i od njega se očekuje da istražuje što rade voda i sapun, desetogodišnjaci bi neke stvari ipak već trebali naučiti. Ja također upozoravam da se voda ne troši bezveze, da se svjetla gase, da te stvari treba čuvati, ali ću igranje s vodom i sapunicom dozvoliti jer je to eksperiment, jer voli i jer mi se čini normalno da to radi.

---

X
Svakako je dob djeteta presudna.

Meni je sve navedeno osim auspuha prihvatljivo ali ovisi o okolnostima. Tako mi valjanje po travi nije neprihvatljivo radi prljanja odjeće, pa mi je ok da se dijete valja do mile volje po čistoj livadi, ali kad se valja na Bundeku po livadi na kojoj ljudi šeću pse i koja je puna psećeg dreka - to mi je neprihvatljivo. Kad skače po lokvicama u čizmama mi je prihvatljivo, kad (kao jučer) skače u jedinoj obući koju ima pa moramo tenisice sušiti grijalicom cijelu večer da bi danas imala u čemu ići u vrtić - to mi je neprihvatljivo. Najmanje mi je prihvatljivo to što me uopće ne sluša :/

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Najmanje mi je prihvatljivo to što me uopće ne sluša :/

---

Ma kaj ima takve djece - nemoguće. :mrgreen:

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Oprez s pretjeranom popustljivošću, jer teško je djeci zabraniti nešto što je još jučer bilo dozvoljeno.

---

meni ova recenica nije jasna, ako ju usporedim s ovim sto je Vlvl napisala, da njena reakcija ovisi o tome koliko je zivcana, a ti rekla da je kod tebe isto tako.

meni je to vrhunska popustljivost.

isto tak mozemo reci da treba biti oprezan s pretjeranom strogoćom. al sto smo time rekli? nista. jer sve ovisi to ovisi o puno faktora. dobi djeteta, mjestu radnje, vremenu, umijesanosti drugih ljudi, itd...

ono sto meni smeta u svemu tome je da se dijete hvali za takve stvari. od tuda i potice njihova zelja da rade gluposti. ja radim veliku razliku izmedu igre i glupiranja, glupiranje ne podnosim niti dopustam, igru da.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Vlvl i Peterlin, vi ispadate najstrože mame - možda to ipak ima neke veze s tim što su vam klinci već "veliki" pa ste malo zaboravili kako je kad su manji.

---

Ili možda ima veze s tim što smo starije mame? :-P (Moji nisu ni bili kod mene kao trogodišnjaci, to iskustvo imam s nećacima, ali zna se da je to nešto drugo.)

Citiraj:

---

Meda prvotno napisa

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Oprez s pretjeranom popustljivošću, jer teško je djeci zabraniti nešto što je još jučer bilo dozvoljeno.

---

meni ova recenica nije jasna, ako ju usporedim s ovim sto je Vlvl napisala, da njena reakcija ovisi o tome koliko je zivcana, a ti rekla da je kod tebe isto tako.

---

Da, ali reakcija tipa: Ahooj, može li to malo brže? ili Da li jedan mladi gospodin tako pere ruke? ili Hajde, hajde, peri, peri, ne troši se voda voooda bezveze... što su sve recimo reakcije iz dobrog raspoloženja, svejedno nisu ni pohvale ni popustljivost.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

meni ova recenica nije jasna, ako ju usporedim s ovim sto je Vlvl napisala, da njena reakcija ovisi o tome koliko je zivcana, a ti rekla da je kod tebe isto tako.

meni je to vrhunska popustljivost.

isto tak mozemo reci da treba biti oprezan s pretjeranom strogoćom. al sto smo time rekli? nista. jer sve ovisi to ovisi o puno faktora. dobi djeteta, mjestu radnje, vremenu, umijesanosti drugih ljudi, itd...

ono sto meni smeta u svemu tome je da se dijete hvali za takve stvari. od tuda i potice njihova zelja da rade gluposti. ja radim veliku razliku izmedu igre i glupiranja, glupiranje ne podnosim niti dopustam, igru da.

---

Paaa ne bih baš rekla da je isto. Radi se samo o tome da treba DOBRO RAZMISLITI što branimo djetetu i da budemo dosljedni u tome. A kod mene reakcije ne ovise o stupnju živčanosti, nego o tome gdje se stvari događaju.... Polijevanje vodom NIJE dopušteno u kupaonici u stanu, ali je dozvoljeno na travi ispred vikendice (pogotovo ako treba zaliti travu i cvijeće).

Uostalom, moja djeca su meni dobra i češće smo doživjeli komplimente nego kritike.

A baš jučer sam u laboratoriju vidjela jednog malog drekavca (predškolca) kojem se uvijek popuštalo. I grozim se pogleda na takvu djecu u situacijama kad NEMA popuštanja i ne može ga biti (npr. vađenje krvi) - takva djeca ne mogu shvatiti da nešto ne smiju.

Od djece ne očekujem da ostanu čista - po mom mišljenju nešto baš i nije u redu s malim djetetom koje iz vrtića, škole, parka dolazi čisto. Roba se opere i stvar riješena. Dijete se mora slobodno igrati. Penjanje dozovoljavam - motorički spremno dijete može se penjati. I ja sam se penjala na vrhove stabala kao dijete, na vrh užeta, na štalu itd. i to mi je pričinjavalo veliko zadovoljstvo. Što se tiče rezuckanja, polijevanja, igara s vodom i sapunom, može uz ograničenja koja se odnose na količinu vremena koju ja moram potrošiti da bih stvar dovela u red. Ako će oni to počistiti, u redu, ali meni je nepotrebnih poslova preko glave. Često rezuckaju, jer njihovi mali plišanci imaju svoju državu i poseban novac koji nastaje od papira iz mog printera. To ne zabranjujem, ali i ne čistim. Igre sa sapunom su se događale ovako kao što kaže Vlvl - znalo mi se dogoditi da mi pola skupog šampona iscijede u kadu zbog pjene. Tu sam postavila granice - dozvoljavam pjenušave kupke, ali umjereno i samo s proizvodima namijenjenim za to. Igre sa sapunicom za puhanje balončića su mi znale udesiti čitavu kupaonicu ili balkon, tako da sada vrijedi pravilo odite u park, pušite preko balkona ili u kadu i ne prolijevajte. U parku se smiju zaliti - odu, pa se igraju s vodenim pištoljima ljeti, dođu zaliveni, nikom ništa, presvučemo i operemo. Što se tiče mlakica, nemam ništa protiv da skaču u njih u bucama ili ljeti u sandalicama, ali imam protiv da se u vodu do gležnjeva skače u cipelama koje moraju biti suhe za školu ili bilo koji drugi izlazak. Imam isto tako protiv da se u mlakice skače tako da se mene zalije prljavom vodom. Ne bih dozvolila da mi diraju vodu za cvijeće, polijevaju cvijeće ili drva - to je činjenje štete. Učim ih na te razlike - učim ih da imaju pravo na slobodnu igru, ali da sloboda nije bez granice, jer i drugi imaju slobodu, pa u svoju slobodu treba ugraditi odgovornost i obazrivost. Naravno da dob igra ulogu - sjećam se kad mi je sin kao trogodišnjak "oprao" kupaonicu sokom od borovnice i sličnih stvari. Razlika postoji, ali učenje počinje već tada.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Meni je sve navedeno osim auspuha prihvatljivo ali ovisi o okolnostima. Tako mi valjanje po travi nije neprihvatljivo radi prljanja odjeće, pa mi je ok da se dijete valja do mile volje po čistoj livadi, ali kad se valja na Bundeku po livadi na kojoj ljudi šeću pse i koja je puna psećeg dreka - to mi je neprihvatljivo. Kad skače po lokvicama u čizmama mi je prihvatljivo, kad (kao jučer) skače u jedinoj obući koju ima pa moramo tenisice sušiti grijalicom cijelu večer da bi danas imala u čemu ići u vrtić - to mi je neprihvatljivo.

---

Potpis na Mimu, velik k'o kuća :-)

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

A baš jučer sam u laboratoriju vidjela jednog malog drekavca (predškolca) kojem se uvijek popuštalo. I grozim se pogleda na takvu djecu u situacijama kad NEMA popuštanja i ne može ga biti (npr. vađenje krvi) - takva djeca ne mogu shvatiti da nešto ne smiju.

---

Ne misliš li da je primjer možda loše izabran? Vađenje krvi (za mnogu djecu stresna situacija) baš i nije situacija u kojoj se demonstrira popustljivost u odgoju.
Istina, ne znam detalje, pa ne mogu komentirati... ali pokušavam zamisliti svoje dijete u istoj situaciji, i mislim da bi se tada i mene glatko moglo kritizirati za popustljivost u odgoju, dok nam svakodnevica izgleda sasvim drukčije.

Mislim da peterlinine metode nisu ništa prestroge, dozvoljeno je puno toga,
samo sve ima svoje granice i mjesto. Iako se slažem sa tanjom da je vađenje
krvi ipak jedna specifična situacija. Neka djeca se toga panično boje, pogotovo ako
su imala loše iskustvo, ili se boje npr. zubara.
Mene moje dijete sluša, zna se dokle je igra, a kad govorim ozbiljno, no znam
da je ona i dijelom takav karakter-oprezna i suradljiva, pa si ne smijem pripisivati
baš prevelik kredit mom odgoju.:mrgreen:

I ja mislim da je primjer s vađenjem krvi loše izabran. Moja L. bi se derala, zasigurno, tj. glasno bi plakala, ali ne bi se otimala. I sigurno da to nije primjer moje popustljivosti u odgoju. A kod nje to ovisi i o dobi, kad je bila mala (s nekih 3 godine, nije plakala), a sad (s 8) je jako plakala - valjda zato što je znala šta je čeka pa je strah u njezinoj glavi postajao sve veći.
Mislim da je vrlo teško i nezahvalno donijeti zaključak o djetetu i njegovom odgoju nakon jedne ovakve epizode.

Meni je npr. prihvatljivo da razreže novine na sitne komade jer ću to lakše pospremiti, dok mi je recimo manje prihvatljivo da se plastelinom igra po tepisonu jer je to jako teško "pospremivo" pa za takvu igru stavim nekaj na tapeciranu klupu u kuhinji gdje nema tepiha.

Janko se neki dan kad smo bili kod bake, zavukao pod susjdeov auto po loptu i jedva je izašao van...To mi je totalno neprihvatljivo i dali smo mu na znaje da neka mu to više nikada ne padne na pamet. To mi je u kategoriji guranja ruke u auspuh auta. Nema veze što je auto ugašen!!

Kaj se ovog tvog primjera tiče, pa meni se bezazlenije čini poljevanje vodom, pogotovo ako je vani lijepo vrijeme...i ja bih se poljevala vodom. Kod penjanja na štalu bih ipak bila malo opreznija i stroža jer može past i polomiti se, stgrati vrat i svašta nešto.

I kako Marta kaže, za ove neke sitnije nepodoštine tipa valjanja u travi, skakanja po vodi u čizmama (pa i ima ih zato da skače po vodi, ne?) i sl. se ne uzrujavam uopće. Djeca su djeca, a ja ću za te neopasne stvari pripaziti da imam ja manje posla. Ako ih vodim na livadu ili u park ili na vodu, neću im obući ono što ne želim da sprljaju, smoče i sl.

Slažem se i s Dijanom, dosta ovisi i o karakteru djeteta. Ja imam dvoje tvrdoglave i nesuradljive djece, u odgoju kojih trošimo puno energije i strpljenja, i jedno izrazito suradljivo i poslušno, koje ni ne "osjetimo". A odgajamo ih na potpuno isti način i granice su iste za sve.
Ako sam off topic, ispričavam se.

Ja se isto skrušeno prijavljujem u one kojima se granice igranja miču u skladu s osobnim raspoloženjem. A. je vodeni fanatik i ponekad joj dopustim igranje u sudoperu koje završava lokvama na sve strane, ali želim da se prethodno dogovorimo, a ne da ona samoinicijativno krene bez da zaštitim ono što je nužno od vode. Također rezucka u nedogled, ali i počisti poslije.
Totalno mi je neprihvatljivo rasipanje hrane u svrhu igranja (tekuće tipa mlijeko, jogurt, sok i praškaste tipa brašno, šećer), od toga poludim. Ali napr. igranje (kuhanje) s većom suhom tjesteninom prakticiraju često.
U parku mi je prihvatljivo sve ako se ne stavlja u usta i ne guta.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

X
Svakako je dob djeteta presudna.

---

Ja bih potpisala peterlin i VLV ,a imam dosta mlađu djecu od njih i ne mislim da sam stroga zbog toga, nego želim djecu od malih nogu učiti što se smije a što ne. Jer nikako mi nije jasno kako nešto dozvoljavati npr. do 7. godine i onda se odjednom sve te stvari više ne smiju.

Citiraj:

---

Balarosa prvotno napisa

Vlvl i Peterlin, vi ispadate najstrože mame - možda to ipak ima neke veze s tim što su vam klinci već "veliki" pa ste malo zaboravili kako je kad su manji. Trogodišnjak je sladak kad se valja po travi i od njega se očekuje da istražuje što rade voda i sapun, desetogodišnjaci bi neke stvari ipak već trebali naučiti. Ja također upozoravam da se voda ne troši bezveze, da se svjetla gase, da te stvari treba čuvati, ali ću igranje s vodom i sapunicom dozvoliti jer je to eksperiment, jer voli i jer mi se čini normalno da to radi.

---

Da, draga, ali odgoj počinje od rođenja. Stvari koje se ne smiju ima vjerojatno puno više u dobi od 3 godine, nego u dobi od 8 godina (ima onaj poseban topic "kako potaknuti 8-godišnjaka da radi/ne radi ovo ili ono"). U dobi od tri godine dijete ne razumije zašto ne smije dirati utičnicu, ono mora prihvatiti da je NE potpun odgovor i to je to. Kasnije, kako raste razumijevanje, omjer zapovijedi pada u korist razgovora. Ali počinje se u trećoj godini. Ne kasnije. I sladak je trogodišnjak koji se valja po travi u STARIM hlačama, a mom desetogodišnjaku normalno je da kaže "Idem obući stare hlače, pa ćemo se malo valjati po travi" i ne treba mu podsjećanje.

A kako gledamo na strogost (uvjetno) - sve vrijeme koje ne moram provesti čisteći nered za svojom djecom pripada njima tj. provodimo ga zajedno kako želimo. Jednostavno, zar ne... A osigurava i dobro raspoloženje. I od malih nogu znaju da mama i tata često neće skočiti istog trena kad nas pozovu. Ni oni ne moraju skočiti istog trena kad im kažemo nešto...

Jest da me ponekad nerviraju (rijetki su roditelji kojima se to ne dogodi, ako ih uopće ima) ALI u našoj kući galama je rijetkost, nesporazumi i svađe isto... Pravila se ZNAJU i primjenjuju. Ima i labavih mjesta (cipele u hodniku, polica s knjigama konstantno pretrpana, plišane igračke u krevetima samo su banalni dio priče) ali i mi smo svjesni da je potrebna određena količina tolerancije - i to je također dio odgoja.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Potpis na Mimu, velik k'o kuća :-)




Ne misliš li da je primjer možda loše izabran? Vađenje krvi (za mnogu djecu stresna situacija) baš i nije situacija u kojoj se demonstrira popustljivost u odgoju.
Istina, ne znam detalje, pa ne mogu komentirati... ali pokušavam zamisliti svoje dijete u istoj situaciji, i mislim da bi se tada i mene glatko moglo kritizirati za popustljivost u odgoju, dok nam svakodnevica izgleda sasvim drukčije.

---

Ne mislim, u OVOM konkretnom slučaju. Dijete sam gledala pola sata prije nego je ušlo unutra - osoba s kojom je bio dozvoljavala mu je sve, da galami i gnjavi druge (koji su isto u stresnoj situaciji, moje dijete je povratilo nakon vađenja krvi od muke, ali nije ispustilo ni glasa), da inzistira na kupovanju gluparija, da vuče za ruku itd.... Baš je bilo... ne znam kako da to opišem.... uffff. A moj sin ide u razred s desetoro takvih gnjavatora.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ne misliš li da je primjer možda loše izabran? Vađenje krvi (za mnogu djecu stresna situacija) baš i nije situacija u kojoj se demonstrira popustljivost u odgoju.
Istina, ne znam detalje, pa ne mogu komentirati... ali pokušavam zamisliti svoje dijete u istoj situaciji, i mislim da bi se tada i mene glatko moglo kritizirati za popustljivost u odgoju, dok nam svakodnevica izgleda sasvim drukčije.

---

X
Ja sam svakako u igri za slobodu s nekim ograničenjima, nešto slično kao što je napisala Zdenka.
Za jednog trogodišnjaka:
- po lokvama može u čizmama skakati do mile volje
- valjati po travi isto tako (npr. doma, gdje znamo da nema kakice), naravno i jedno i druge je isključeno ako smo se taman spremili i nekud krečemo
- kuhati može koliko želi, ali sa svojim namirnicama (kad preslagujem policem, odvojim sve namirnice kojima je isteko rok trajanja i stavim u njegov ormarić)
- rasipavati i bacati ostalu hranu - ne može
- polijevati vodom smije vani na dvorištu po travi, betonu,... ne smije polijevati "100 godina", nego malo "za gušt"
- smije napraviti u lavabou pjenušavu kupku za svoje životinje, i dok ih kupa "razumno" polijati kupaonu
- rezuckati škarama smije svoje papire (ima rabljene), ne smije raditi štetu, mada u "procesu učenja" nastradao je dio kose i jedan zastor
- smije kod nas u stanu šarati po zidovima (meni je to prihvatljivo - večini vjerojatno nije). Nikad mu nije palo na pamet šarati kod nekog drugog, i za čudo zidovi nisu jako pošarani. Vjerojatno kad se nešto smije nije tako zabavno
- smije i perivim flomićima crtati po stolu, ako nakon toga obriše maramicama
- ne smije raditi ostalu štetu, ne smije tuči ljude i životinje
- ne smije dirati utikače
- smije pod nadzorom puhati svijeće koje odrasla osoba pali
- smije se penjati
- smije zalijevati vrt i cvijeće, ali ne smije hodati po vrtu izvan stazica
...

Moram priznati da bi rađe da mi dijete galami i izravno odbije vađenje krvi
(iako se ono obavi kako-tako ako se baš mora), nego da šutke pretrpi i poslije
povrati.:-( Tu se malo razlikujemo, a zašto i ne bi?
Kod nas za vađenje krvi najviše pali da "mama drži u krilu" i "to je samo sekundica".;-)

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Moram priznati da bi rađe da mi dijete galami i izravno odbije vađenje krvi
(iako se ono obavi kako-tako ako se baš mora), nego da šutke pretrpi i poslije
povrati.:-( Tu se malo razlikujemo, a zašto i ne bi?
Kod nas za vađenje krvi najviše pali da "mama drži u krilu" i "to je samo sekundica".;-)

---

Slažem se u potpunosti.

Otkad me zainteresirala literatura o djeci s posebnim potrebama (od ADD-a pa sve do autizma, a također i prateći postojeće topice na tu temu) malo sam opreznija pri procjenama "gnjavatora", osobito u za djecu stresnim situacijama.

Što je prihvatljivo, a što nije? Više niti sama neznam. Sve što nije opasno u smislu ozljeda sebe i drugih i ako nikoga ne maltretiraju, ne razbijaju i uništavaju je ok. Učim ih da čuvaju stvari (normalno je da ponekad i nešto strgaju), ali ako nije bilo namjerno ne dižem halabuku. Dozvoljavam im špricanje, ali kad je toplo i vani. Dozvoljavam im penjanje, ali pod nadzorom (dok su mi još 24 sata pod šlapom). Ne dozvoljavam uništavanje hrane u svrhu igre. Mogu se zmazati i oko toga gotovo nikad ne bučim, bože moj djeca su, ali recimo nedam da rukavom brišu nos ili da skinu majcu i tati obrišu auto, draže mi je da se uvaljaju u blato...
Nekak mi se čini da je anemona kod vas problem dosljednosti, jer jedan se "smije penjati", a drugi ne i sad kako djetetu to objasniti, a oni odrastaju zajedno ko braća, samo im roditelji malo različito doživljavaju stvari. Neznam, ja zato nevolim život u rodovskim zajednicama.

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Moram priznati da bi rađe da mi dijete galami i izravno odbije vađenje krvi
(iako se ono obavi kako-tako ako se baš mora), nego da šutke pretrpi i poslije
povrati.:-( Tu se malo razlikujemo, a zašto i ne bi?

---

Tu se radi o različitim reakcijama na stres i po meni to ne može biti mjera dosljednosti ili popustljivosti u odgoju.
Već više puta sam se uvjerila za svoje dijete da se u stresnim situacijama ili kad je naprosto preumoran ponaša nemoguće (kako bi moja baka rekla: "Tako ih rišu" :mrgreen:). U takvim trenucima ponekad padaju i one kontrole koje su djeca inače dobro naučila. Što smo stariji, čeoni režanj mozga je zreliji i bolje drži naše reakcije na uzdi ;-)

(To se ja samo tješim da se moj sin na predškolskom vađenju krvi MOŽDA neće otimati i bacati na pod urlajući od užasa, kao što je to činio prije godinu dana, pred operaciju krajnika. Iako, svašta je moguće jer je već izjavio da neće ići u školu ako bude morao vaditi krv :mrgreen: )

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Paaa ne bih baš rekla da je isto. Radi se samo o tome da treba DOBRO RAZMISLITI što branimo djetetu i da budemo dosljedni u tome. A kod mene reakcije ne ovise o stupnju živčanosti, nego o tome gdje se stvari događaju.... Polijevanje vodom NIJE dopušteno u kupaonici u stanu, ali je dozvoljeno na travi ispred vikendice (pogotovo ako treba zaliti travu i cvijeće).

---

ne, ne, ja sam se referirala na ono da si ti napisala da je kod nas isto tako. ne znam, mozda ja prestrogo gledam na ta potpisivanja

al sad mi je jasnije sto je Vlvl htjela reci, ona ce svakako regirati s neodobravanjem, ali nacin na koji ce to saopciti ovisi o raspolozenju. a ne danas cu dopustiti da mirno skace po blatu, a sutra necu jer sam zivcana.

Citiraj:

---

dani1 prvotno napisa

Nekak mi se čini da je anemona kod vas problem dosljednosti, jer jedan se "smije penjati", a drugi ne i sad kako djetetu to objasniti, a oni odrastaju zajedno ko braća, samo im roditelji malo različito doživljavaju stvari. Neznam, ja zato nevolim život u rodovskim zajednicama.

---

Nije, nije možda sam se krivo izrazila. Smiju se penjati oba i polijevati oba, jedino što jedan više voli jedno, drugi drugo.
A u tom trenutku koji je mene osobno zasmetao - istovremeno jedan se penjao na štalu (sam, bez nadzora), a drugi je izvodio nešto s vodom (neškodljivo za njega i okolinu). (Odmah se vidi koji je moj). :lol:
I onda je odrasla osoba (koja nije roditelj niti jednom) dakle nepristrana "ocijenila" situaciju:
1. "Penjaču" je rečeno čim završim budemo se ti i ja zajedno popeli da vidiš što ima gore.
2. "Vatrogascu" je rečeno da dela gluposti. :mrgreen:

Daklem: zašto nije rečeno "vatrogascu", ajde stari čim završim, budemo se zajedno igrali vodom, a "penjaču" - delaš gluposti?

Ili: oba radite gluposti: preeeeeestanite odmah.
Ili: ajde čekajte da završim, pa ćemo se prvo zajedno igrati s vodom, pa se zajedno penjati. :lol:

A možda su u šumi. :roll:

Ošlo dva puta.