Prihvatljive i neprihvatljive "gluposti"

[Peterlin]

Pa kad dijete nasapuna ruke s hrpom sapuna i pušta da voda teče u prazno, dok se ono divi balonima sapunice, umivaonik ostane pun pjene, bočica tekućeg sapuna potrošena u tjedan dana, a djetetu počne ispucavati koža na rukama - u jednom primjeru naizgled vesela igra meni totalno neprihvatljivo: jer je nezdravo, jer se bespotrebno troše resursi i novac, jer nalazimo kupaonu u stanju u kojem nam nije ugodno koristiti je, i jer troje ljudi čeka da četvrti dođe za stol. A posebno jer je to sve već rečeno i objašnjeno više puta.
Moja reakcija sigurno ovisi o tome u kakvom sam ja stanju, dobre volje ili živčana, ali ni kad sam najbolje volje neće biti pohvala jer se eto dijete lijepo zabavilo.

Ovako je i kod nas. Sve s mjerom i uzimajući u obzir DRUGE LJUDE oko sebe...

Voda se ni kod nas ne smije puštati da curi bezveze. Djeca su to savladala i sad zajedno dresiramo tatu/muža. Igre vodom dozvoljene su u kadi i dan danas (ali to je druga priča - danas to nisu gumene patke nego fotoaparat za slikanje pod vodom).

Zamazati se smiju koliko žele ALI ne uvijek, nego ima mjesto i vrijeme (grunt, vikendom) i to smo davno savladali.... Pa kud bi došao čovjek da stalno hoda za njima i čisti nered i pere njihovu robu... Penjati su se smjeli koliko su htjeli (na šljive i na lojtre, uz nadzor) ALI opet na gruntu; doma - nema šanse... Sad su već veći pa im to i ne pada na pamet.

Ali, recimo, za igre na snijegu nismo nikad imali ograničenja (osim plavih prstiju i broja sati provedenih vani). Isto na moru/odmoru - tam se mogu zamazati koliko hoće... Ali sada, ako se moji dečki žele poigrati pred kućom u pola sata pauze između boravka i sviranja, molim lijepo - očekujem da hlače ostanu čiste, a ruke da se operu temeljito u najkraćem vremenu. Ide to sve s vremenom... Oprez s pretjeranom popustljivošću, jer teško je djeci zabraniti nešto što je još jučer bilo dozvoljeno.