spavanje i uspavljivanje-problemi

Znam da ima nekoliko sličnih tema ali ja bih o svom slučaju, voljela bih čuti i vaša iskustva.

Maleni ima 4 i pol mjeseca od rođenja pa do cca 2mj je puno spavao, po 3h u komadu preko dana, po nekoliko puta, preko noći se budio svakih 2,3 sata.
Oko trećeg mjeseca dnevno spavanje se smanjilo na sat vremena po 2,3 puta, po noći je manje više ostalo isto...prvi san je trajao 4h u komadu a onda do jutra svakih 2h buđenje i cicanje i daljnje spavanje. Jedino je tada bio problem što je bio jako dugo budan, zaspao bi tek oko 23h.
Nakon toga je uslijedila faza koja je bila odlična ali je nažalost jako kratko trajala preko dana 3,4 puta po sat vremena, navečer je već bio umoran oko 20,20:3o i jako brzo bi zaspao, pa opet 4,5h spavanja.
Unazad tjedan dana sve se preokrenulo da više nema nikakvog rasporeda. Preko dana spava 3,4x po pola sata!!! Navečer počne cendrati oko 20h, kupamo ga (svaki 2.dan) dojim da i zaspi na rukama, nakon spuštanja u krevetić nakon 5-10min se probudi i urla! Do sada je to bilo samo malo meškoljenje i tražio bi dudu i spavao dalje, ali sada ga moram podignuti i opet cicanje i ponovno uspavljivanje i tako 3,4x zaredom...tako da čvrsto zaspi tek oko 22:30,23h, a znalo je trajati i duže.

Više nemam ni glave ni repa, umorna sam kako nisam bila niti prve dane nakon poroda, jedva stignem pojesti i otići na wc, navečer više nemam snage za ništa, a do sada sam svaki dan stigla i skuhati i peglati i počistiti.

Da li nešto mijenjati, naravno nemam srca ostaviti da plače (to sam čula kao jedan od savjeta da napravim :-x)?
Mislila sam možda su zubi, ali on stvarno nema niti kroz dan niti kroz noć nekakva neutješna plakanja i plakanja bez razloga kao da ga nešto boli.

Bebač spava uz mene i tatu, kad god traži dojim ga, ali ponekad me izluđuje to cijelovečernje uspavljivanje na cici.
Znam još mi je premali za bilo kakve drastične pomake ili rješenja, ali voljela bih čuti vaše savjete i iskustva, kako je kod vas?


Nadam se da je to samo neka faza koja neće još dugo.

Joj, kad sam prije znala zavirit na mame nespavača, mislila sam, " pa nemoguće, beba mora spavat ".
Moja priča, prva tri mjeseca spavala i spavala i po danu i po noći.
Onda smanjila dan, po noći uvela red.
E sad se ne sjećam točno, al znam da je s 8 mjeseci već bilo da ne spava i da se ne smijem maknut, pa po noći nacicavanje, isto mislila, a zubići....
Ne znam, al evo sad sam već zbilja premorena, njoj je postalo normalno da zaspi iza 23 i kad joj se ne spava ma nema šanse da ju uspavam, kakva cica, bježi s kreveta i ciči.
Jučer zaspala oko 1, danas buđenje oko pola 8, zaspala u autu oko 9 i spavala do 9,20, pa spavala od pola 12 do pola 14, zabavljala ju do pola 20 da izdrži i spava normalno cijelu noć... zaspala oko 20 h, buđenje u 21 i bježi s kreveta, smješno joj, a ja krepana da nemrem bit više, i evo gospođica zaspala u 2, i naravno sad u 2,40 već bila na cici...
Baš sam si jadna od umora više, ne mogu se nikako naviknut ( a kad se naviknem na 23, ona zaspi u 24, il 24, ona u 1... ).
A maleni divota, zaspao bi u 20, pa papao u 24, 04, 08 buđenje, al sad je i njemu zeznula ritam i on ciči skupa s njom i igrali bi se.
Još se vračam radit za mjesec dana, ma neću mislit uopće.
Koma i nadam se da vama neće tako biti.
Uf, a evo da se i ja ispušem malo.

Jučer je uspavljivanje trajalo od 20:30 do 23h :-( zaspao pa se probudi i tako x puta aaaaaa

Ha,ha, a meni buhtlica zaspala u autu u 20 h, i veselo se probudila u 21... Bila sam na rubu i rekla mm u da ja idem spavat, a on nek ih zabavlja. Odspavala ja do 23,15 i bila ko nova, a frajerica mala zaspala iza 1 h...

Moja u zadnje vrijeme svaki dan drugačije spava,još je već par dana malo prehlađena,ahh zbrka.Ali kako ona od uvijek nije neki nočni spavač do sada me iztrenirala pa kad spava sat i pol u komadu ja se stignem naspavat.

Pa da baš tako, ja spavala 2 sata navečer i nisam mogla zaspat do 6 ujutro.

Evo da se pridružim neispavanim mamama :mrgreen:

I ja sam u teškoj komi zadnjih mjesec dana. Malena ima 9 mjeseci i sve je super osim tog spavanja. Što ona ide starija to spavanje sve gore i gore!!!
Sad smo u fazi da je najdulje spavanje sat ipol, u rijetkim trenucima 2 sata, al najgore je što se probudi usred noći i onda 2,3 sata nikom neda spavat. I nema toga šta možeš napravit da je uspavaš. :-(

Uzela sam knjigu od Elizabeth Pantley "Kako uspavati dijete bez plakanja", pa pokušavamo već par dana provoditi neki režim i ritam spavanja, al mi se čini da šta se ja više trudim da je ona to gora.
Al i dalje se trudim... i nadam...

evo i mene, uzalud nam svaki trud. sad smo u 8. mjesecu i zadnja dva ne spavamo. noć nam je izgledala ovako; zaspao u 2100, budi se u 2200, 0100, 0220, 0330 pa ponovo oko 04 i bio budan sve do 07 kad je dobio bocu i ponovo zaspao do 0800. imamo knjigu od pantley i držimo se (barem se trudimo) već dva mjeseca i ništa. preko dana je dobar. ne znam što nismo pokušali i više ne znam gdje griješimo

Ah, evo i moj izvještaj. Dragi u noćnoj, uspavala ih oko 21 h, malena buđenje oko 22.... igranje.... u 23 i nešto Mihiu se piški, ok, skoro je ponoć ajmo svi spavat.... lopuža bježi s kreveta i nema šanse ( M zaspao )... ja s njom u mraku na podu, a evo i njega k nama, zaspao mi u krilu al ona počela đipat po njemu. Skroz budni, ona ciči i puže okolo, on je žedan, pa bi keksić, pa crtić - e pa ne može. Oko pola jedan S cendra i idemo ponovo u krevet, do 1 na cici - i evo konačno spavaju.
Budim ih u 7,00.

Citiraj:

---

blu prvotno napisa

imamo knjigu od pantley i držimo se (barem se trudimo) već dva mjeseca i ništa. preko dana je dobar. ne znam što nismo pokušali i više ne znam gdje griješimo

---

Jeste li vodeći dnevnike barem utvrdili da negdje vi radite greške?

Ja sam skužila da su naše aktivnosti prije spavanja pretjerano živahne u bučne (svira muzika, pjevamo, plešemo, imamo goste, svjetlo je jako...) i naravno da se onda M nije mogla smiriti za noć.

Haj,ja imam djevojcicu od 2 mjeseca i kod nas je problem sta preko dana uopce ne spava.Dojim ju,a gladna je svaki cas.Navecer zaspi oko 9-pola 10 i spava do 5 ujutro sto je super jer se ja barem malo stignem odmorit jer nam je preko dana strasno naporno.Sve bi to bilo ok ali imam jos i deckica koji ce uskoro 4 godine i koji trazi moju paznju,a ja jednostavno nemam vremena za nista.Nadam se da ce se to uskoro promjenit.

uglavnom je preko dana dobar, igra se sam i igramo se zajedno, obroci su (trudim se) uvijek u isto vrijeme, kao i kupanje i sl. jedino što smo jučer napravili okupali ga ranije (1830) jer sam primjeitla da je živ i prije i poslije pa da se dečko stigne opusiti prije spavanja. naravno da sad više izmori .....sjedi i pokušava puzati a i još bi stajao, sve ga interesira i sugdje bi htio proviriti glavom i gurnuti ruku ali nije to ništa u rangu hiperaktivnog. rutina prije spavanja ista, vrtimo par cd-a koje voli. prvih par minuta je dobar u kindaču i nakon toga počinje pakao. mada smo se nekako otprilike pridržavali "kindarbet rutine" jučer smo dobili primjer iz knjige "Svako dijete može naučiti spavati" pa ćemo iskušati metodu;
1. DAN
1.put : 3 min
2.put : 5 min
3.put : 7 min
svaki sljedeći put : 7 min

2. DAN
1.put : 5 min
2.put : 7 min
3.put : 9 min
svaki sljedeći put : 9 min

3.DAN
1.put : 7 min
2.put : 9 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

OD 4. DANA
1 put : 10 min
2.put : 10 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

......Ovo sam ti prepisala iz knjige. Dakle, 1. dan ostaviš dijete u krevetiću, poljubiš ga, pomaziš i izađeš iz sobe... Dijete počinje plakati pa za 3 minute uđeš ponovo u sobu, ostaješ max 1-2 minute i za to vrijeme ga ne dižeš nego samo pomaziš ili umiriš riječima. Bez obzira što plače, opet izlaziš i onda uđeš za 5 min, ostaješ 1-2 minute, pričaš mu, izlaziš... i tako dok ne zaspe
Ako još jače poludi kad uđeš u sobu, onda se zadržavaš što kraće odnosno tek toliko da mu se javiš da zna da nije ostavljen sam i odmah izlaziš.
Joj, treba imati živce za ovu metodu[/u]

vidim da si ti iz st, savjet sam bas dobila od jedne mame iz splita

Hej, evo nas.
Sara spava od 21 h, zaspala u autu, ja odmah legla s njom, u 12 bila na cici i još pajki.

slično i kod nas...
zaspi oko devet uveče, ali se još par puta budi do ponoći da bi sisao.
od tog doba stvar je neizvesna - nekad spava do tri, a nekad je već oko pola jedan u našem krevetu i sisaaaa...do iznemoglosti.
kada imam sreće, onda spava do 6, a kad bude kao noćas, budi se i kmeči svaki čas.
i evo, u pola osam već je sasvim budan.
pre podne spava 20-30 min, a popodne duže, ali samo ako sam ja uz njega.
jasno mi je da sam ga navikla na uspavljivanje na sisi, ali nemam srca da ga noću toga lišim. pa plivamo ovako. dok izdržim. mada, nisam nešto ni umorna, navikla sam valjda na malo sna...

Tako je i kod nas.Nemogu ju slusat kako place i zato svaki put kad trazi ja sam tu za nju.Dobila sam vec puno savjeta kao pusti je da place pa ce se naucit ali nisam ja za tu metodu.Naporno je ali barem uzivam u mazenju kad je na cici.Trebamo bit sretne i zrtvovat se jer ce nam brzo odrast pa ce nam biti zao tog vremena kad su bili bebe.

Citiraj:

---

mašnica prvotno napisa

Znam da ima nekoliko sličnih tema ali ja bih o svom slučaju, voljela bih čuti i vaša iskustva.

Maleni ima 4 i pol mjeseca od rođenja pa do cca 2mj je puno spavao, po 3h u komadu preko dana, po nekoliko puta, preko noći se budio svakih 2,3 sata.
Oko trećeg mjeseca dnevno spavanje se smanjilo na sat vremena po 2,3 puta, po noći je manje više ostalo isto...prvi san je trajao 4h u komadu a onda do jutra svakih 2h buđenje i cicanje i daljnje spavanje. Jedino je tada bio problem što je bio jako dugo budan, zaspao bi tek oko 23h.
Nakon toga je uslijedila faza koja je bila odlična ali je nažalost jako kratko trajala preko dana 3,4 puta po sat vremena, navečer je već bio umoran oko 20,20:3o i jako brzo bi zaspao, pa opet 4,5h spavanja.
Unazad tjedan dana sve se preokrenulo da više nema nikakvog rasporeda. Preko dana spava 3,4x po pola sata!!! Navečer počne cendrati oko 20h, kupamo ga (svaki 2.dan) dojim da i zaspi na rukama, nakon spuštanja u krevetić nakon 5-10min se probudi i urla! Do sada je to bilo samo malo meškoljenje i tražio bi dudu i spavao dalje, ali sada ga moram podignuti i opet cicanje i ponovno uspavljivanje i tako 3,4x zaredom...tako da čvrsto zaspi tek oko 22:30,23h, a znalo je trajati i duže.

---

Možda mu je 20:00 prekasno za kupanje i uspavljivanje nakon toga, obzirom da manje spava preko dana? Probaj početi sa svime pola sata, sat ranije, prije nego počne cendrati... Moj N (5,5 mjeseci) najbolje zaspi kad ga kupam odmornog i nakon toga oblačenje i uspavljivanje. Sad spava 3x dnevno po cca 45 minuta, a između je budan cca 3 sata, budi se oko 7 ujutro, kupanje je oko 7 navečer pa spavanje oko 8. S tim da on spava sam u kindaču... Ako mu se ne kaki onda je super noć, probudi se jesti par puta i to je to...

ja nemam ništa pametno za reći, osim da je i moj 10-mjesečni sin katastrofa :) ide spavat oko 9, pol 10...budi se nebrojeno puta i gotovo svaki put uz sisanje traži još i da ga nosim (ako sjedim u krevetu s njim u naručju nema šanse da zaspi). preko dana spava 2 puta i skupi nekih 2 sata (to je okej). ja se samo tješim da će se jednom sredit. ovaj moj post je više utjeha da znate da nas ima još nespavača:-P

Citiraj:

---

blu prvotno napisa

uglavnom je preko dana dobar, igra se sam i igramo se zajedno, obroci su (trudim se) uvijek u isto vrijeme, kao i kupanje i sl. jedino što smo jučer napravili okupali ga ranije (1830) jer sam primjeitla da je živ i prije i poslije pa da se dečko stigne opusiti prije spavanja. naravno da sad više izmori .....sjedi i pokušava puzati a i još bi stajao, sve ga interesira i sugdje bi htio proviriti glavom i gurnuti ruku ali nije to ništa u rangu hiperaktivnog. rutina prije spavanja ista, vrtimo par cd-a koje voli. prvih par minuta je dobar u kindaču i nakon toga počinje pakao. mada smo se nekako otprilike pridržavali "kindarbet rutine" jučer smo dobili primjer iz knjige "Svako dijete može naučiti spavati" pa ćemo iskušati metodu;
1. DAN
1.put : 3 min
2.put : 5 min
3.put : 7 min
svaki sljedeći put : 7 min

2. DAN
1.put : 5 min
2.put : 7 min
3.put : 9 min
svaki sljedeći put : 9 min

3.DAN
1.put : 7 min
2.put : 9 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

OD 4. DANA
1 put : 10 min
2.put : 10 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

......Ovo sam ti prepisala iz knjige. Dakle, 1. dan ostaviš dijete u krevetiću, poljubiš ga, pomaziš i izađeš iz sobe... Dijete počinje plakati pa za 3 minute uđeš ponovo u sobu, ostaješ max 1-2 minute i za to vrijeme ga ne dižeš nego samo pomaziš ili umiriš riječima. Bez obzira što plače, opet izlaziš i onda uđeš za 5 min, ostaješ 1-2 minute, pričaš mu, izlaziš... i tako dok ne zaspe
Ako još jače poludi kad uđeš u sobu, onda se zadržavaš što kraće odnosno tek toliko da mu se javiš da zna da nije ostavljen sam i odmah izlaziš.
Joj, treba imati živce za ovu metodu[/u]

---

Iskreno se nadam da nećete iskušavati tu metodu.

To je čisti trening, koji nepotrebno kod djeteta ruši povjerenje u roditelje.

Samo se probaj staviti 1 minutu u cipele tog djeteta, i sve će ti biti jasno zbog čega je ta metoda beskonačno loša. Sagledaj stvari iz njegove perspektive - sam sam, mama me ostavila, ne znam kad će se vratiti, ja plačem ali ona me ne diže, vraća se i odlazi, tko zna da li će se vratiti ponovo.

I kod te metode nema "učenja" djeteta da zaspe. Ta metoda je učenje djeteta da ne može računati na vas. Ne može ono u toj dobi shvatiti priču iza toga, zbog čega vi to radite itd. Ono samo zna da je ostavljeno i da ga ne mislite podignuti.

Iskreno se nadam da vam je odnos s djetetom i njegovo povjerenje u vas bitnije od toga da nauči spavati po toj metodi. Postoje načini da se djetetu pomogne sa spavanjem, ova metoda NIJE jedna od tih.

I ako je "metoda" dobra, onda ne vidim zašto bi ovo vrijedilo

Citiraj:

---

Joj, treba imati živce za ovu metodu

---

Djeca u toj dobi ne plaču zato što im se prohtjelo, plaču zato što im je to oblik komunikacije s roditeljem, to je jedino što imaju na raspolaganju da bi im se ispunile osnovne potrebe. Ako se to ignorira, šalje im se strašno loš signal da nam nije stalo.

Razmisli dobro da li je ta metoda stvarno tako dobra kako si inicijalno mislila.

I ja se nadam iskreno.

tri dana pokušavamo tu metodu. plače se možda sve skupa 2-3 minute (gledam u sat kao luđakinja) i onda utihne i kao da čeka da dođem. taman prođe predviđeno vrijeme i kad se pojavim tada počinje problem, krene opet u plač. tko zna možda bi tako i sam zaspao da se nisam pojavila. ne znam naravno da ne mogu izdržati dugo srce mi se slama. tata tu ne pali, previše sam s njim i jedina utjeha mu je mama, mama, mama. ono što se promijenilo u ova tri dana je da se probudio samo u 02 i 05 utješio se s malo čaja okrenuo se par puta i uz nekakve protestne zvukove u zaspao. u 06 je dobio bocu. nije bilo onih buđenja koja su nas stjerala u kut zadnja dva mjeseca a to je da se probudio usred noći i bio budan dva sata. možda slučajnost, nisam pametna. vidjet ćemo da li će se vratiti i kako ću dalje. osam mjeseci je dugo da se ne krene u nikakvu akciju i iz mjeseca u mjesec postaje sve gore i sa sve više buđenja preko noći (prošli tjedan iz dnevnika koji sam vodila proizlazi da je možda spavao 4 sata kad se zbroji????) dijete je preumorno i iscrpljeno, nešto moramo poduzeti ali sigurno da neću djete pustiti da plaće 5, 7, 9 minuta bez prestanka pa tako beskrajno i ovih 3 se razletim kao puzzla i treba mi da se sastavim.

Malo sam razmatrala neke stvari i navike prije spavanja i došla do slijedećih zaključaka:

- kupali ga ili ne zaspat' će nekad u 20:30 a nekad u 21h
- nekoliko dana je bilo kišnih i tmurnih i tadda nismo dugo bili vani i tih dana je preko dana manje i kraće spavao i navečer se teško uspavao
- kupamo ga u dnevnom boravku gdje ga kasnije i dojim pred spavanje i kupali smo ga pod donekle jakim svjetlom i mislim da je tu prva greška i to ga ja možda dodatno iritiralo i bilo prejako

Danas: prekrasan sunčani dan (iako je dosta puhalo) 2 puta smo bili vani, prvi put je odspavao 2 sata, što se ne sjećam kad je zadnji put, 2. put je odspavao 45min. i treći put je odspavao opet skoro puna 2 sata.
malo me bilo prpa kako će biti navečer ali on je zaspao u 21h!!!

Očito da mu je jaaaako godilo današnje sunce i svježi zrak ( i ja obožavam kad je sunčan dan, osjećam se odlično tada, dakle mamin sinko)

Javim se kako budu idući dani prolazili....

Kod beba svaki dan je drugaciji.Moja je danas spavala par puta po 10-15 minuta i to na rukama,cim ju spustim u krevetic budi se.Preko dana je svejedno dosta raspolozena usprkos tome sta malo spava,ali sad navecer je zaspala u 21 sat i spavat ce 7-8 sati u komadu.Sretna sam da su nam noci mirne,a i nemogu ocekivat da spava citavu noc pa onda i dan. Odspava koliko joj je potrebno i nec forsirat,kad bude starija uhvatit ce ritam spavanja.A sta se tice metode ucenja spavanja svakako nisam za nju.Kao prvo nemam srca za to,a kak sto pise u jednom postu djete samo moze izgubit povjerenje u njemu najvazniju osobu koja bi trebala biti tu za njega,a ne ostavljat ga da place misleci kako je to dobro za njega.Ja nisam za to ali svako ima pravo na svoj izbor......

Citiraj:

---

anchie76 prvotno napisa

I ako je "metoda" dobra, onda ne vidim zašto bi ovo vrijedilo



Djeca u toj dobi ne plaču zato što im se prohtjelo, plaču zato što im je to oblik komunikacije s roditeljem, to je jedino što imaju na raspolaganju da bi im se ispunile osnovne potrebe. Ako se to ignorira, šalje im se strašno loš signal da nam nije stalo.

Razmisli dobro da li je ta metoda stvarno tako dobra kako si inicijalno mislila.

---

Ok.ja kužim poantu obje strane.Ali ipak-ne ostavlja se djete da place satima.radi se o par minuta!Zar je moguce da to toliko šteti?

Mogu se i ja ubacit pošto se u potpunosti slažem s ancie.
Nemam pojma da li šteti.
Al moram priznat da je meni metoda agresivna i nehumana.
I nema šanse da bi ju ikad prakticirala, pa da me izluđuje cijele noći ko npr. jučer, nebi imala srca ostavit ju samu ni sekunde.
Ja sam shvatila drukčije, meni to zvuči više satima.
1.DAN.... 5, 7, 9 nije bitno bubam, da je i 3 minute, a između toga kao minutu dođeš i kažeš bebi " jako te mama voli, a sad spavaj "... Pa to može potrajat dok se beba ne umori od plača i zaspi tako.
Meni neprihvatljivo. Nebi to radila ni ovom velikom od skoro 3 godine, a kamoli bebi.

Jel vi stvarno mislite da dijete kada počne plakati sebi ovako racionalizira ?

"aha.. ja ću sada plakati 3 minute.. 3 minute u stvari nije strašno dugo i nakon toga će ona doći.. mama je tu iza vrata, nigdje nije nestala.. tu je i vratit će se".

Moš misliti... Oni to u toj dobi ne mogu racionalizirati.

Kada dođu u dob da mogu razumjeti i racionalizirati si takve stvari, onda takve metode meni postaju prihvatljivije. Ali u toj dobi, ne.

I ja bih se slozila sa anchie76 ... djeca se nisu rodila sa urotom protiv nas i ne placu zato da bi nas zafrkavali i da bi mi setali iz sobe u sobu, nemaju ugradenu stopericu koja kaze placi 3 minute, pa smanjuje na dvije i na kraju prestaje.

Prestanu plakati onda kada shvate da nitko nece doci i da su prepusteni sami sebi. Mozda ovo zvuci grubo, ali prenijet cu vam iskustvo moje poznanice koja je volontirala u domu gdje su bila smjestena djeca maloljetnih majki ... napisala mi je mail ovako nekako 'stravicno mi je bilo penjati se prvi dan na kat gdje su bebe jer se nista nije culo, nije bilo plakanja niti gugutanja, bebe su lezale i zurile u strop, neke su spavale, neke su bile budne, ali niti jedna nije plakala.'

Dijete kad pruža ruke da bi ga se primilo je u poziciji gdje nešto moli i traži i već mu je nešto uskraćeno, a kad dijete zaplače zbog toga (potrebe za bliskošću, dodirom, smirenjem) mnogo zbunjujućih emocija je tu prisutno.

Ono što je meni kod drugog djeteta bilo največe otriće je kada sam prestala očekivati i postavljati djetetu vrijeme za spavanje, moja opuštenost je uvelike doprinjela i njegovom mirnom snu. Određivanje u kojoj sobi i kojem krevetu te u koliko sati mora ići spavati sa prvim djetetom je to bilo višesatno nošenje, sisanje i uspavljivanje.

Djeca mirno spavaju kad su u blizini (u naručju ili pored) roditelja, najčešće majke koja doji, ondaj tren kada se mi dižemo i ostavljamo dijete samo u krevetu, ono se budi.

Citiraj:

---

blu prvotno napisa

osam mjeseci je dugo da se ne krene u nikakvu akciju i iz mjeseca u mjesec postaje sve gore i sa sve više buđenja preko noći (prošli tjedan iz dnevnika koji sam vodila proizlazi da je možda spavao 4 sata kad se zbroji????) dijete je preumorno i iscrpljeno, nešto moramo poduzeti ali sigurno da neću djete pustiti da plaće 5, 7, 9 minuta bez prestanka pa tako beskrajno i ovih 3 se razletim kao puzzla i treba mi da se sastavim.

---

razvojno je to sasvim normalno, javljaju se prvi strahovi, kada se probudi dijete potraži pomoć odraslih, budi se i moja koja ima dvije i pol. To sto nas traze samo znaci da nas trebaju, bas nista drugo. Ukoliko odgovaramo na njihove potrebe nauciti ce da su uz nas sigurni, da je svijet sigurno mjesto - meni se to cini puno vaznija zivotna lekcija od nauciti sam zaspati za tri minute.

Citiraj:

---

Nika prvotno napisa

Djeca mirno spavaju kad su u blizini (u naručju ili pored) roditelja, najčešće majke koja doji, ondaj tren kada se mi dižemo i ostavljamo dijete samo u krevetu, ono se budi.

---

:-) potvrda :-)
Noćas sam legla s lopužicom u 20 h, ja se kratko digla oko ponoći, spavale smo do 8, tj. ona, ja se digla u pol 7, al čim sam ustala i ona se probudila, bila 2 puta na cici, al još malo pajkila.

I ja se slazem s vama. Kad se nasa beba javi ja vec trcim. Mozda su 3 minute jako malo ali bebi se to vjerojatno cini kao cijela vjecnost. Ja jednostavno nebi imala srca ali ako blu smatra da ta metoda kod nje funkcionira i ako moze tako svaka joj cast.Ima moju podrsku i nadam se da ce uspjet posto se odlucila toliko zrtvovat.Vjerujem da joj nije lako i jos bi htjela dodat da se ta metoda svakako nemoze koristit kod bebe koja sisa,druga stvar je kad pije na bocicu.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

razvojno je to sasvim normalno, javljaju se prvi strahovi, kada se probudi dijete potraži pomoć odraslih, budi se i moja koja ima dvije i pol. To sto nas traze samo znaci da nas trebaju, bas nista drugo. Ukoliko odgovaramo na njihove potrebe nauciti ce da su uz nas sigurni, da je svijet sigurno mjesto - meni se to cini puno vaznija zivotna lekcija od nauciti sam zaspati za tri minute.

---

Bubica je to puno ljepše sažela od mene :yes:

meni je također ta metode neprihvatljive
poruka koja se tako šalje djetetu mi je neprihvatljiva
kao što bi mi bilo neprihvatljivo ostaviti dijete nezadovoljenih nekih drugih potreba

mislim da je jedino što dijete tako može 'naučiti' je ovo što je opisala srećica
naravno ne racionalizacijom i računicom već iskustveno

- da plakanje/traženje majke, oca ili bliskosti ne koristi te da je ostavljeno i napušteno, da nitko ne mari za zadovoljenje njegovih potreba...to je poruka koju smo mu poslali
dijete (posebno ne tako malo) ne može pojmiti protek vremena već je njemu svaka minuta vječnost u kojoj je ostavljen sam
osobno ne bih voljela da moje dijete krene u život s tom porukom
naučeno da zatomljava sebe, a time i da postane manje sigurno u sebe u nadolazećem istraživanju svijeta koji ga okružuje
želim da poruke koju će ponijeti da će mama i tata uvijek biti tu za nju i da će uvijek doći kad nas bude trebala

kao friška mama pravila sam ove greške o kojima priča Nika...htjela sam da sve to nekako izgleda po špagici...i sve je tada bilo napeto i teško...nosali smo se, nunali, bili očajni...a uglavnom je efikasno bilo samo dojenje i zajedničko ležanja
kad bismo se pomakli, vrlo često bi se budila
kad sam shvatila da ja njoj trebam biti na raspolaganju i da se mi moramo ravnati prema njenom ritmu, potrebama...kad smo prestali uspavljivati, a počeli zaspavati zajedno (pa makar se ja poslije i ustala kad je već bila mrvicu veća) - tad je prestalo opterećenje

nikada je nismo ostavljali da plače, samo smo imali faze lakšeg i težeg uspavljivanja/zaspavanja...ne zbog neke filozofije ili educiranosti, već zbog tog našeg unutarnjeg feelinga (kojeg vidim i većina vas osjeća) - da je to pogrešno - tek smo kasnije pročitali i potkrijepili činjenicama taj naš feeling

da je znalo biti naporno - znalo je...ali s odmakom današnjim mislim da je vrijedilo

i danas kad ima 7 godina, ja (i mm, ali češće to budem ja jer ona tako želi) ju i dalje uspavljujemo...to znači da skupa legnemo u krevet i da ja na nju moram staviti ruku
nekada zaspe u drugoj sobi ili u autu pa ju prenesemo
ali nikada u tih 7 godina nije zaspala sama u sobi
ne brinem se - brzo će se vrata od sobe početi zatvarati

Ovu smo temu "žvakali" preko nekoliko puta. Evo vam moje iskustvo (već sam mislim pisala o tome) pa razmislite.
Kad smo posvojili 14.mj. djevojčicu, uspavljivala se sama, kao i u ustanovi gdje je do tada boravila - ljuljanjem u četveronožnom položaju. Nama se, neiskusnima, baš bilo učinilo zgodno da je ne moramo uspavljivati i da imamo "svoj mir", a i u domu su nam sugerirali da joj "nikako ne mijenjamo rituale" :roll: i da je stavimo u kinderbet.
Nakon 2-3 mjeseca doživjela je nepotreban stres/strah od odvajanja (jer se već bila naviknula na nas) i više se nije htjela sama uspavati, imali smo cijeli tjedan groznog večernjeg plača s vrištanjem gdje se grčevito držala za nas i uopće nije htjela leći (ovaj put na veliki) krevet, niti je kužila da ćemo ostati s njom. Uopće nije htjela ostati u sobi. Nekako je to prošlo i otada je zasnivala između nas (prebacili bi je ponekad u do nas spojeni kinderbet kad bi zaspala), a mi smo se lupali po glavu gdje nam je bila pamet da joj odmah nismo pružili (i) večernju priliku za brže emocionalno povezivanje :-(.
U svoju sobu je najnormalnije prešla s 3 i pol godine kad smo preselili u veći stan.
Ljuljanje joj se i danas ponekad javlja ako ne može brzo zaspati ili ako je pod nekim stresom.
S drugim djetetom nisam provodila eksperimente, oduvijek sam ležala uz nju dok ne zaspi, i dok je dojila i kasnije kad me u zamjenu počela držati za ruku, pa tako i danas s nepune 3 godine. "Postupak" traje 20-ak minuta i čini mi se suludo zbog komoditeta trenirati dijete po spomenutoj knjizi.
U knjizi imate rečenicu koja kaže kako će se bebe nakon "treninga" možda početi ljuljati četveronoške kako bi se same uspavale, ali da je to uobičajena i bezopasna pojava. E pa nije! Ljuljanje nije uobičajena pojava nego pokazatelj da nešto nije u redu, da bebi nisu zadovoljene emocionalne potrebe, a takvo dijete, vjerujem, nitko od vas ne želi stvoriti.

moj zna ponekad zaspati u kimbaču sam ak mu stavim onu igralicu iz kolica kaj ima nanizano medeke i slično, malo se poigra s time i spavanac, ali to je ponekad. Naiviše me ljuti kad jede pa zaspi bacim ga u kimbač, pa počne urlat ( kao da se podrigne, a to možeš čekat i satima), ili tek kaj je zaspal se popiša, pa urliče.

Pokusajmo se samo na trenutak staviti u kozu djeteta koje place. Ne znam da li je itko od vas ikad imao slomljenu nogu i bio prikovan za krevet sa nemogucnoscu ustajanja ... ja imam to iskustvo u trajanju od 6 tjedana ne mrdanja, nisam mogla ustati ni po vode, niti na wc, nista ... totalno ovisna o MM. Da, isla sam mu vjerovatno na zivce, donesi mi ovo, donesi mi ono, pocesi me iza uha :) zamisljam se da me stavio u ovu poziciju djeteta i pustao me da dozivam 3 minute ili 5 minuta cekajuci da odustanem.

Moje dijete nije prespavalo noc do svog drugog rodendana, s tim da se sa godinu dana budila doslovno 10tak puta ... i proslo je, nije mi bilo lako jer sam u pocetku sve pokusavala staviti u red. Lakse je postalo kad sam se prestala nervirati oko spavanja i nespavanja.

Do daljnjeg razmisljam ovako nekako

Citiraj:

---

BHany prvotno napisa

ne brinem se - brzo će se vrata od sobe početi zatvarati

---

ja sam danas pričala sa svojom patronažnom o spavanju. pitala me je li se malac popravio i ja sam joj rekla da nije, da su budi bezbroj puta ali da sam ja sad to tako prihvatila i bok. onda me pitala i što radi kad se noći probudi i ja sam rekla - nekad sisa, a nekad ga moram nositi da ga uspavam. i onda je ta žena rekla jednostavno: on vas treba
iako trenutno nisam u živčanoj fazi oko toga ta njena jednostavna rečenica kao da je razbistrila sve. da, moje dijete mene treba. noću da ga zagrlim i pomazim jer je premali da shvati da sam ja tu i da nigdje neću otići. i ako me treba ja moram biti tu i to mu dati, zar ne? i slažem se s onima koji kažu - uskoro će se vrata od sobe sama zatvarati, a do tada...izdržale su naše majke, izdržat ćemo i mi :-)
ja nemam srca ni za kakvo učenje, niti dresuru...suze mog djeteta jednostavno nemaju cijenu, a to definitivno ne može biti moja komocija

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

ja sam danas pričala sa svojom patronažnom o spavanju. pitala me je li se malac popravio i ja sam joj rekla da nije, da su budi bezbroj puta ali da sam ja sad to tako prihvatila i bok. onda me pitala i što radi kad se noći probudi i ja sam rekla - nekad sisa, a nekad ga moram nositi da ga uspavam. i onda je ta žena rekla jednostavno: on vas treba
iako trenutno nisam u živčanoj fazi oko toga ta njena jednostavna rečenica kao da je razbistrila sve. da, moje dijete mene treba. noću da ga zagrlim i pomazim jer je premali da shvati da sam ja tu i da nigdje neću otići. i ako me treba ja moram biti tu i to mu dati, zar ne? i slažem se s onima koji kažu - uskoro će se vrata od sobe sama zatvarati, a do tada...izdržale su naše majke, izdržat ćemo i mi :-)
ja nemam srca ni za kakvo učenje, niti dresuru...suze mog djeteta jednostavno nemaju cijenu, a to definitivno ne može biti moja komocija

---

i ja osećam ovako.
moj malac je sve gori i gori po pitanju noćnog sna - čak i kada je uz mene, budi se i trza svaki čas, pa pomalo sisa, pa zaspi, pa sve tako ukrug...
promišljala sam sa čim bi ovo sve gore noćno buđenje moglo da se poveže i zaključila da je to sigurno razvojna faza - aktivan je, svašta upija, a pojavio se i strah od odvajanja, pa sve to noću preživljava.
ja sam se jednostavno sa tim srodila - niti gde idem uveče, niti se nerviram zbog toga. dok ja ne legnem on je u svom krevetiću i retke su večeri da nas počasti dubokim snom. negde od ponoći ubacujem ga između nas i tako "spavamo" do jutra. ne znam ni ja kako funkcionišem preko dana, uz sve ostale obaveze, kuću i starije devojčice. ali nisam za sad nervozna, "samo" umorna. i jedem slatkiše kao manijak, ne bih li došla do energije-).

A moje iskustvo je, na moje iznenađenje, sasvim drukčije. Z. neće zaspati na sisi, ni na rukama. Ona jednostavno traži da ju spustim. Stavim je na trbuh, kmeči 2-3 minute (to nije pravo plakanje, ako se rasplače odmah ju uzmem) i zaspe. Pokušaji uspavljivanja na rukama su trajali dulje od pola sata, i to na kraju bez uspjeha. Tako je od rođenja.

Također, ako počne u snu plakati, ne idem joj odmah. Pričekam 2-3 minute. Najčešće samo nastavi spavati. Spava jako dobro i mirno, dojenje oko 20.00 pa prvo hranjenje između 4 i 6 ujutro. Tad ju prebacim iz kimbača k sebi.

S tim skakanjem na prvi kme smo definitvno pogriješili s prvim djetetom.