Citiraj blu prvotno napisa Vidi poruku
osam mjeseci je dugo da se ne krene u nikakvu akciju i iz mjeseca u mjesec postaje sve gore i sa sve više buđenja preko noći (prošli tjedan iz dnevnika koji sam vodila proizlazi da je možda spavao 4 sata kad se zbroji????) dijete je preumorno i iscrpljeno, nešto moramo poduzeti ali sigurno da neću djete pustiti da plaće 5, 7, 9 minuta bez prestanka pa tako beskrajno i ovih 3 se razletim kao puzzla i treba mi da se sastavim.
razvojno je to sasvim normalno, javljaju se prvi strahovi, kada se probudi dijete potraži pomoć odraslih, budi se i moja koja ima dvije i pol. To sto nas traze samo znaci da nas trebaju, bas nista drugo. Ukoliko odgovaramo na njihove potrebe nauciti ce da su uz nas sigurni, da je svijet sigurno mjesto - meni se to cini puno vaznija zivotna lekcija od nauciti sam zaspati za tri minute.