spavanje i uspavljivanje-problemi

[blu]

uglavnom je preko dana dobar, igra se sam i igramo se zajedno, obroci su (trudim se) uvijek u isto vrijeme, kao i kupanje i sl. jedino što smo jučer napravili okupali ga ranije (1830) jer sam primjeitla da je živ i prije i poslije pa da se dečko stigne opusiti prije spavanja. naravno da sad više izmori .....sjedi i pokušava puzati a i još bi stajao, sve ga interesira i sugdje bi htio proviriti glavom i gurnuti ruku ali nije to ništa u rangu hiperaktivnog. rutina prije spavanja ista, vrtimo par cd-a koje voli. prvih par minuta je dobar u kindaču i nakon toga počinje pakao. mada smo se nekako otprilike pridržavali "kindarbet rutine" jučer smo dobili primjer iz knjige "Svako dijete može naučiti spavati" pa ćemo iskušati metodu;
1. DAN
1.put : 3 min
2.put : 5 min
3.put : 7 min
svaki sljedeći put : 7 min

2. DAN
1.put : 5 min
2.put : 7 min
3.put : 9 min
svaki sljedeći put : 9 min

3.DAN
1.put : 7 min
2.put : 9 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

OD 4. DANA
1 put : 10 min
2.put : 10 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

......Ovo sam ti prepisala iz knjige. Dakle, 1. dan ostaviš dijete u krevetiću, poljubiš ga, pomaziš i izađeš iz sobe... Dijete počinje plakati pa za 3 minute uđeš ponovo u sobu, ostaješ max 1-2 minute i za to vrijeme ga ne dižeš nego samo pomaziš ili umiriš riječima. Bez obzira što plače, opet izlaziš i onda uđeš za 5 min, ostaješ 1-2 minute, pričaš mu, izlaziš... i tako dok ne zaspe
Ako još jače poludi kad uđeš u sobu, onda se zadržavaš što kraće odnosno tek toliko da mu se javiš da zna da nije ostavljen sam i odmah izlaziš.
Joj, treba imati živce za ovu metodu[/u]

[anchie76]

uglavnom je preko dana dobar, igra se sam i igramo se zajedno, obroci su (trudim se) uvijek u isto vrijeme, kao i kupanje i sl. jedino što smo jučer napravili okupali ga ranije (1830) jer sam primjeitla da je živ i prije i poslije pa da se dečko stigne opusiti prije spavanja. naravno da sad više izmori .....sjedi i pokušava puzati a i još bi stajao, sve ga interesira i sugdje bi htio proviriti glavom i gurnuti ruku ali nije to ništa u rangu hiperaktivnog. rutina prije spavanja ista, vrtimo par cd-a koje voli. prvih par minuta je dobar u kindaču i nakon toga počinje pakao. mada smo se nekako otprilike pridržavali "kindarbet rutine" jučer smo dobili primjer iz knjige "Svako dijete može naučiti spavati" pa ćemo iskušati metodu;
1. DAN
1.put : 3 min
2.put : 5 min
3.put : 7 min
svaki sljedeći put : 7 min

2. DAN
1.put : 5 min
2.put : 7 min
3.put : 9 min
svaki sljedeći put : 9 min

3.DAN
1.put : 7 min
2.put : 9 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

OD 4. DANA
1 put : 10 min
2.put : 10 min
3.put : 10 min
svaki sljedeći put : 10 min

......Ovo sam ti prepisala iz knjige. Dakle, 1. dan ostaviš dijete u krevetiću, poljubiš ga, pomaziš i izađeš iz sobe... Dijete počinje plakati pa za 3 minute uđeš ponovo u sobu, ostaješ max 1-2 minute i za to vrijeme ga ne dižeš nego samo pomaziš ili umiriš riječima. Bez obzira što plače, opet izlaziš i onda uđeš za 5 min, ostaješ 1-2 minute, pričaš mu, izlaziš... i tako dok ne zaspe
Ako još jače poludi kad uđeš u sobu, onda se zadržavaš što kraće odnosno tek toliko da mu se javiš da zna da nije ostavljen sam i odmah izlaziš.
Joj, treba imati živce za ovu metodu[/u]

Iskreno se nadam da nećete iskušavati tu metodu.

To je čisti trening, koji nepotrebno kod djeteta ruši povjerenje u roditelje.

Samo se probaj staviti 1 minutu u cipele tog djeteta, i sve će ti biti jasno zbog čega je ta metoda beskonačno loša. Sagledaj stvari iz njegove perspektive - sam sam, mama me ostavila, ne znam kad će se vratiti, ja plačem ali ona me ne diže, vraća se i odlazi, tko zna da li će se vratiti ponovo.

I kod te metode nema "učenja" djeteta da zaspe. Ta metoda je učenje djeteta da ne može računati na vas. Ne može ono u toj dobi shvatiti priču iza toga, zbog čega vi to radite itd. Ono samo zna da je ostavljeno i da ga ne mislite podignuti.

Iskreno se nadam da vam je odnos s djetetom i njegovo povjerenje u vas bitnije od toga da nauči spavati po toj metodi. Postoje načini da se djetetu pomogne sa spavanjem, ova metoda NIJE jedna od tih.

[moia]

Iskreno se nadam da nećete iskušavati tu metodu.

To je čisti trening, koji nepotrebno kod djeteta ruši povjerenje u roditelje.

Samo se probaj staviti 1 minutu u cipele tog djeteta, i sve će ti biti jasno zbog čega je ta metoda beskonačno loša. Sagledaj stvari iz njegove perspektive - sam sam, mama me ostavila, ne znam kad će se vratiti, ja plačem ali ona me ne diže, vraća se i odlazi, tko zna da li će se vratiti ponovo.

I kod te metode nema "učenja" djeteta da zaspe. Ta metoda je učenje djeteta da ne može računati na vas. Ne može ono u toj dobi shvatiti priču iza toga, zbog čega vi to radite itd. Ono samo zna da je ostavljeno i da ga ne mislite podignuti.

Iskreno se nadam da vam je odnos s djetetom i njegovo povjerenje u vas bitnije od toga da nauči spavati po toj metodi. Postoje načini da se djetetu pomogne sa spavanjem, ova metoda NIJE jedna od tih.

s ovim se zbilja slažem. ne znam gdje se griješi da su klinci toliko nemirni i u stresu jer ova silna buđenja i nemir jasno ukazuju na stres kod djeteta, ali jedno iskustvo sa mojom malenom mi je potvrdilo ovo gore napisano.. sa mojom malom sam rijetko imala takve trenutke sad je skoro 10 mjeseci. naš ritam je već mjesecima ustaljen, rijetko kada zaspe iza 21:00, i rijetko kada se budi prije 6:00 ili 7:00.da, preko noći zastenje, zajeca, čujemo je u svakom slučaju i provjeramo što je, ali nema hranjenja, nema buđenja nema nosanja, anđelak uglavnom prospava, ali da se glasa preko noći glasa se, ali ništa više od toga.

no, ono što sam željela reći na temu gore povjerenja. ono što primjećujem kod svoje malene da ima enormnu količinu povjerenja u mene, no ja je nikada ni sec nisam pustila da plače. ako iz bilo kojeg razloga zaplače preko dana kad se igra, nezgodno stane, lupne se negdje, nešto je zasmeta, ili kad smo imali jedno 4 tjedna fazu da je jako plakala prije spavanja istantno je dižem i ljubim, tješim i tako evo od prvog dana rođenja pa kroz sve faze ovih 10 mjeseci koje prolazimo.

samo jednom, jedan jedini puta sam je ostavila iza ogradice (za koju smo usput rečeno samo bacili novac) jer sam htjela konačno očistiti toalet na miru (to je bilo nedavno). kad je ona udarila u plač, tako palkala još nije nikada, to su bile krokodilske suze iz sveg glasa, grčenje oko ogradice iz sve snage je pokušavajuči nekako otvoriti i doći do mene. ja sam mislila isprva, ma smirit će se i okrenut će se igračkam kad skuži da je ne fermam, međutim nakon jedno mislim da je bilo 5 ili 6 minuta svatih da je vrag odnio šalu. uzmem je u naručje. njoj je trbealo nakon toga pola sata da se smiri, uzdisala je i potiho jecala punih pola sata čvrsto se držeći za mene. inače je samostalna, voli se poigrati i sama, vrzmati se oko mene dok nešto radim u kuhinji, ili jednostavno dopuzati do mene sa igračkom i sjesti u moj blizini i grati se. nakon ove (ne)zgode 2 puna dana se nije odvajala od mene, morala sam je po čitave dane nositi na rukama što nikad nisam, čak ni kad je bila tek novorođenče.

tako da možda u tom grmu negdje leži zec, možda u tom smjeru treba pokušati preispitati metode koje se koriste jer definiivno još nisam srela (a srećem ih dosta) toliko uravnoteženo dijete (bebu) kao što je moja, pa usprkos tome samo jedna greška u koracima, samo jedno ostavljanje da plače ili osjećaj napuštenosti (iako smo bile u de facto u istoj prostoriji) je bio dovoljan da naruši skoro godinu dana izgrađivano povjerenje.

[Vishnja]

. ne znam gdje se griješi da su klinci toliko nemirni i u stresu jer ova silna buđenja i nemir jasno ukazuju na stres kod djeteta, ali jedno iskustvo sa mojom malenom mi je potvrdilo ovo gore napisano..
.

ne bih se složila sa ovako pretencioznom izjavom.
navešću svoj primer: troje dece, svi dojeni, u početku stavljani da spavaju u krevetić, dizani na zahtev, nikada "trenirani" plačem.
prvo dvoje odlični spavači već od najranijih dana, treći, kako sam već navela, budi se i sisa n puta tokom noći. kad krećem u krevet nemam više snage da ga dižem i vraćam, već ga stavljam između nas. jednako se budi i tada.
stres, napetost? čisto sumnjam. zapravo, najmanje ap roditelj bila sam, neuka, prema najstarijoj kćerki - nju sam dojila po rasporedu, u početku ne razumevajući zašto je ponekad nezadovoljna. kod mlađe sam ovo promenila. najmlađi je i najmaženiji, ljubimac i sestara i nas. ipak, najglasniji je u izražavanju ljutnje od svo troje. njih dve su umele i po dva-tri dana da ne zaplaču - primer uravnoteženosti i bebećeg zadovoljstva.
da rezimiram: u čemu je kvaka? verujem, u karakteru deteta. jer, ja nit' sam nervoznija nego ranije, niti je malac pod ikakvim stresom. osim toga, devojčicama je dojenje bilo samo hrana, a njemu je i uteha i uspavanka. dakle, jednostavno je takav. i mogu ja imati isti pristup u negovanju i vaspitavanju, svako dete je priča za sebe. divna i čudesna. na nama roditeljima je da to čudo razumemo i negujemo, bez treniranja i sa puno ljubavi.

[mihim]

Vishnja hvala... Ti si lijepo napisala, ja sam se samo u sebi nasmijala i odustala od odgovaranja....
Suzdržavam se

[mitovski]

ne znam gdje se griješi da su klinci toliko nemirni i u stresu jer ova silna buđenja i nemir jasno ukazuju na stres kod djeteta

Definitivno tvrdnja koja nema apsolutno nikakve veze s istinom. Moja Jana je prva 4 mjeseca stalno urlala a nikada nije bila ostavljena da plače mažena je i pažena tako da nam govore da smo je razmazili i da zato plače. Sada ima 6mj i ne urla više 24h dnevno ali jasno plačem i protestiranjem pokazuje što želi ili ne želi. Iako je ponekad znalo biti naporno sada je volimo baš zato što je takva što već sa 6mj jasno pokazuje svoj karakter.
Uglavnom došla sam na ovu temu pitati za tu metodu ostavljanja djece da plaču ne zato što bih ja to probala nego zato što sam neki dan posumnjala dali je to dobro što ju tješim i dojim svakih 2 sata po noći ( sada sam sigurna da radim dobro) jer sam dobila ovakav komentar doslovno:
Mama nemojte se ljutiti ali vi ste zločesta mama jer hranite dijete po noći i dozvoljavate joj da se budi svaka 2 sata. Dijete treba granice pustite da plače 3 noći i izdržite a četvrtu se više neće buditi, slušajte mene moje dijete je bilo nedonošče i budila se i onda je meni pedijatar rekao i bla, bla, bla. I djeca moraju imati granice inače postanu zločesta.
E tu mi je digla živce pa sam joj rekla da me sad uzrujala jer da ne postoje zločesta djeca.
Uglavnom sad kad sam pročitala vaše postove sretna sam što se budim noću svaka 2 sata i tješim svoje dijete i znam da to neće vječno trajati jer tako brzo odrastu i postanu samostalni i ne trebaju nas više da ih noću tješimo.
Nadam se da nitko od nas neće isprobavati te metode i znam da nam je teško i da smo neispavane i umorne jer imamo još milijon obaveza ali ako dijete plače znači da nas zove i moli da ga utješimo pa kako ga onda ostaviti.

[moia]

Sada ima 6mj i ne urla više 24h dnevno ali jasno plačem i protestiranjem pokazuje što želi ili ne želi. Iako je ponekad znalo biti naporno sada je volimo baš zato što je takva što već sa 6mj jasno pokazuje svoj karakter.

naša pokazuje jasno svoj karakter još od 3 mjeseca na čuđenje svih uokolo (jako rano probuđena beba), ali bez urlanja i plača...