Prava djeteta u školskom sustavu

bok, imamo jedan veliki problem.
J. ide u drugi razred i ima problema u ponašanju. Nemiran je pod satom, brblja, vrpoli se i pod odmorom se tuče. Trenutačno je u procesu testiranja da se vidi da li je ADHD, makar se iz aviona vidi da je, jer pokazuje sve simptpme iz knjige, osim jednog, a to su poteškoće u učenju.
On svojje gradivo zna gotovo savršeno, ali to samo još dodatno zakomplicirava stvar jer mu je na satovima većinom dosadno. Na testiranju je navodno otkrven visok IQ i opet navodno je on kandidat za akceleraciju, tj za preskakanje razreda.
Problem u priči je učiteljica- od početka prvog razreda ga sustavno ponižava, omalovažava pred cijelim razredom, roditeljima i nama ("reci ti nama Jan što si ti danas opet....." - jedna od klasičnih), fizički ga kažnjava(šamar!, čupanje za kosu i uho, baca njegove stvari okolo), verbalno ga zlostavlja, i umjesto da svojim pristupom olakša djetetu uklapanje u sredinu, još mu i smješta situacije u kojima njegova drugačijost dolazi do svojih najgorih manifestacija.( na pr.do prije 2 tjedna je sjedio u zadnjoj klupi....)
I opet se on trudi prilagoditi, trudi se udovoljiti i zbilja sam ponosna na njega. Njegovo je ponašanje zapravo sve bolje i bolje i zapravo mu treba samo malo pozitivne pažnje i pohvale pa da nabaci osmjeh br16 i s užitkom sudjeluje u nastavi. A da ne pričam kaj bi još se dalo više od njega izvuči samo da je volje.
A mi smo tek sada počeli malo više sugerirati metode koje mi mislmo da bi kod njega imale rezultata, jer smo vidjeli da je učiteljica valjda iscrpla sve svoje "veliko" znanje. ( nakon kaj mu je poprijetila socijalnom službom uz objašnjenje da su to oni koji odvode djecu od roditelja- zato jer je brbljao na satu).
Prijavili smo ju pedagogu i ta dva tjedna se pretvarala da uvažava naše savjete, da bi u petak pukla jer "valjda ona zna svoj posao" i otišla tražiti od ravnatelja premještaj J. u drugi razred jer ona sa nama(!) ne može komunicirati.
U utorak imamo sastanak.
Mene zanima koje su naše pravne mogućnosti, tj. na koji način možemo zaštititi J. pravno, jar ako ćemo ovisiti o milosti ravnatelja, već vidim kako tražimo novu školu.
Isto tako nisam sigurna da bi Jan trebao ostati u tom razredu, s obzirom kak se ona ponaša. U razredu se J. snašao tak-tak, ali ima neku poziciju i par dobrih prijatelja.
A preskakanje razreda mi se čini ko najgora opcija, ali mislim da budu nam baš to predložili.
Imam osvetnički nagon tužiti ih do neba, ali opet u interesu J. je da se to riješi na miran način, ali bih voljela znati mišljenja nekoga iznutra sistema, na koji se način takve situacije inače rješavaju.
Inače to je jedina škola u selu, sa tri druga razreda. Ostale učiteljice su isto tak tak jedna je puno gora, a druga bi čak i možda mogla nešto postići ali u razredu ima djete koje također ima razvojnih problema, a s kojim se J. nije dobar još od vrtića. Inače naša učiteljica jako visoko kotira i ima ugled ko jako kvalitetna?
Zanima me koji su uvjeti da se dijete izbaci iz škole?
Ako se prebacuje u drugi razred da li se i ostali roditelji trebaju pitati?
Ako nas izbace, a u selu/gradu nema druge škole kakve su obaveze škole prema nama/djetetu?? ( jer mi napr nemamo auto)
Kako je zakonodavac predvidio da se rješavaju takve situacije i gdje pronaći informacije?

Baš mi je žao vaše situacije. Pogledaj malo teme o hiperaktivnosti i darovitoj djeci, mnogo nas se susreće sa nerazumjevanjem sistema iako mislim da je vaša učiteljica (po opisu) jedan od najgorih primjera. Ne stignem sad detaljno, ali prvo polugogište prvog razreda se ne bi trebalo računati u smislu adaptacije tj. i dijete bez nekakvih posebnih potreba i problema ima pravo nemir i nesnalaženje. Jednostavno to je nova sredina i nova situacija , oni se moraju snaći i znati izaći na kraj sa masom novih osjećaja i situacija.
Mi smo imali sličnu situaciju (uz ne tako ekstremnu učiteljicu), i mogu reći da nam se tek sad krajem prvog polugodišta drugog razreda kockice slažu i sve nekako sjeda na mjesto (iako nije idealno), kod nas je u igri darovitost i ADHD. U svakom slučaju , testirajte dijete da vidite točno čemu je problem i kakve su njegove potrebe, a tada nađite odgovarajuću okolinu za njega. Iako bojim se da ova učiteljica neće imati razumjevanjaniti sa pismenim uputama. :/ Mislim da preskakanje razreda nije dobro riješenje jednostavno zato što se puno stavri treba usvojiti osim gradiva, a visoki IQ nije garancija da će se to moći svladati optimalno. Zapravo darovitoj dijeci treba drugačiji pristup, a ne više školskog gradiva na isti način.
U svakom slučaju škola ne može napraviti ništa bez vašeg pristanka, ne može vas izbaciti iz škole ili prisliliti na preskakanje razreda. Osobno mislim da ne bi trebali odlučiti ništa prije nego dobijete rezultate testiranja, ali na sastanku možete vidjeti kako dišu i dali imate u toj školi nekoga tko razumije situaciju.

pa prijaviti učiteljicu prosvjetnoj inspekciji jer šamarati dijete, čupati za kosu i sl. u razredu je nedopustivo. Jeste li to spomenuli ravnateljici ili pedagoginji? Takvo ponašanje čak podleže opomeni pred otkaz.

i dijete se ne može samo tako izbaciti iz škole, za to moraju postojati dobri razlozi, proći određeni koraci-pogledajte si zakon o obrazovanju.

Kakva grozna situacija!

Glenda, držim fige da sastanak prođe OK. Dobro se pripremi (zapiši sve čega se možeš sjetiti, s datumima, a po mogućnosti i svjedocima) i budite svim srcem i svim raspoloživim sredstvima na strani svoga djeteta.

Učiteljica bi trebala snositi posljedice svog ponašanja (fizičko kažnjavanje) i tu si ne dajte začepiti usta. Postoji prosvjetna inspekcija, postoji Agencija za odgoj i obrazovanje... možda ima još toga.

S druge strane, ako je situacija takva kakva je, možda preseljenje u paralelni razred ne bi nužno bilo loše za dijete, ali on mora znati da je to za njegovo dobro, a ne po kazni.

U ovakvoj gadnoj situaciji ja bih čak razmotrila i preskakanje razreda kao opciju, ali samo ako bi to značilo neku normalnu osobu za učiteljicu, koja bi znala i imala volje izaći na kraj sa zahtjevnim djetetom koje nije krivo što je takvo kakvo je... Akceleracija je veliki teret, ne što se tiče gradiva, nego socijalizacije. Tu treba zatražiti pomoć stručnjaka, a nije ju uvijek jednostavno dobiti. Treba razgovarati i tražiti najbolje rješenje za dijete.

Sretno, kako god bilo.... Drži se!

Nadam se da će se javiti netko "iznutra" (Noa?). Ova mi se situacija čini tako grozna da bih na tvome mjestu danas prvo dobro proučila zakon o osnovnoškolskom obrazovanju (da ti ne prodavaju maglu sutra), zatim bih napravila pedantan popis svih uč. ispada i izjava (ponižavanja, prijetnji socijalnom službom, fizičkog kažnjavanja, izrugivanja) i dobro se pripremila za razgovor, a sljedećih bih dana, ovisno o rezultatu razgovora i stupnju benevolentnosti stručne službe i ravnatelja, kontaktirala i prosvjetnu inspekciju, odnosno jasno im dala do znanja da ćeš to i napraviti.
Svakako promijeni razred i to ne zato što se učiteljici prohtjelo, nego zato što ti tako želiš.
Edit: Također bih ubrzala dobivanje psihol. procjene (ADHD)

Ono što je najvažnije, učiteljica nema pravo i ne smije na bilo koji način, verbalno i fizički zlostavljati dijete, i zbog toga bi mogla bez problema završiti na disciplinskoj i na procjeni psihofizičke sposobnosti za rad, drugo, dijete koje ima posebne odgojno-obrazovne potrebe zaštićeno je u svakom smislu, po zakonu o odgoju i obrazovanju, te po pravilniku za školovanje djece s teškoćama, ali važno je imati svu potrebnu dokumentaciju, na temelju koje se može tražiti rješenje gradskog ureda o individualiziranom pristupu u radu ( papir koje štiti učenika, na temelju koejga učiteljica i dalje u predmentnoj nastavi profesori, moraju takvom učeniku omogućiti niz različitih mateoda , pristupa i postupaka u radu, koji su njemu napromjereniji i najprihvatljiviji, a isto tako mu omogućuje i dodatan rad logopeda, rehabilitatora, psihologa i, odnosno stručne službe škole)!

Kada ovo čitam, ne vjerujem da takvi postupci i ponašanja jednog učitelja uopće postoje u 21. stoljeću, užas.

Vi kao roditelji imate pravo tražiti premještaj djeteta u drugo razredno odjeljenje, ali ovu učiteljicu tužite.

samo na brzinu jer jurim okolo-

Citiraj:

---

važno je imati svu potrebnu dokumentaciju, na temelju koje se može tražiti rješenje gradskog ureda o individualiziranom pristupu u radu ( papir koje štiti učenika, na temelju koejga učiteljica i dalje u predmentnoj nastavi profesori, moraju takvom učeniku omogućiti niz različitih mateoda , pristupa i postupaka u radu, koji su njemu napromjereniji i najprihvatljiviji, a isto tako mu omogućuje i dodatan rad logopeda, rehabilitatora, psihologa i, odnosno stručne službe škole)!

---

mi smo pokrenuli taj proces, a njena reakcija na to je bila-" Ma nemojte, to je samo zati da mu ne bi mogla
davati jedinice iz aktivnosti, je li?" :evil:
Jer on naime ima u imeniku petice iz znanja i jedinice iz aktivnosti u svim predmetima... pa kak joj ne dosadi???

prestrasno, ja ne bi dvojila maknuti dijete od takve uciteljice

i dijete maknut od uciteljice, i uciteljicu od djece, ako je ikako moguce

Dijete se ne može izbaciti iz škole. Prvo zbog Ustava koji kaže da je osnovna škola obavezna, a onda i zbog toga što je mjera prebacivanja u durug školu posljednja na popisu pedagoških mjera koju mora odobriti i školski odbor. Prema tome, ne brini se - maloga SIGURNO neće izbaciti iz škole.

A za tu luđakinju toplo preporučam da je prijaviš inspekciji.

Citiraj:

---

glenda prvotno napisa

samo na brzinu jer jurim okolo-

mi smo pokrenuli taj proces, a njena reakcija na to je bila-" Ma nemojte, to je samo zati da mu ne bi mogla
davati jedinice iz aktivnosti, je li?" :evil:
Jer on naime ima u imeniku petice iz znanja i jedinice iz aktivnosti u svim predmetima... pa kak joj ne dosadi???

---

ona je definitivno bolesna žena, koja ne smije raditi!!!!!!!!!!!!!!!!!!Ona ne zna što znači rješenje, ona se ne zna i ne želi nositi s problemima, i ne želi si dati truda i raditi s djecom koja imaju posebne odg.obraz.potrebe!

A što misle roditelji druge djece o ovakvom "pedagoškom" pristupu učiteljice? Ako su i oni nezadovoljni, to bi se dalo upotrijebiti kao argument !

Ipak, iz iskustva znam da osoblje škole gotovo uvijek čuva leđa jedni drugima... Sretno.

Ne daj se jer imaš pravo zaštititi svoje dijete i učiteljica treba svoje ponašanje korigirati.
Moj B. je prvi razred i ima dvoje kolega u razredu kojima je u toku ove školske godine dijagnosticiran ADHD i učiteljica je priznala da je ispočetka mislila da su zločesti, ali je zvala pedagogicu i psihologicu u pomoć, dijagnosticirali su ADHD i ona je nastavu prilagodila njima, dala im određenu slobodu kretanja, jer oni ne mogu dulje od 15 minuta mirno sjediti i sazvala je roditeljski da nama svima objasni sve o ADHD-u i da mi možemo svojoj djeci koja su s njima u razredu objasniti da oni nisu zločesti :-)

Citiraj:

---

YosephK prvotno napisa

Dijete se ne može izbaciti iz škole. Prvo zbog Ustava koji kaže da je osnovna škola obavezna, a onda i zbog toga što je mjera prebacivanja u durug školu posljednja na popisu pedagoških mjera koju mora odobriti i školski odbor. Prema tome, ne brini se - maloga SIGURNO neće izbaciti iz škole.

A za tu luđakinju toplo preporučam da je prijaviš inspekciji.

---

Tako je.
Žena je blagi užas.
Nema pojma o darovitoj djeci,nego je navikla raditi po udženiku metodike iz 1950. pa drvi svoje principijelno do kraja i to na vrlo bahat i bezobrazan način pa zato valjda i ima ugled "kao jako kvalitetna".

Ne daj se pokolebati,ukoliko učiteljica ne promijeni drastično svoj pristup tvom djetetu (u što nažalost sumnjam) ili ukoliko ne prebacite dijete nekoj drugoj učiteljici,napravit će se trajna šteta po dijete.

Nadam se da će sve proći najbolje za vas, a dijete najbolje premjestiti u drugi razred, jer ovakva učiteljica nije nikako za vaše dijete.

Slažem se sa svim odgovorima, ali mi nešto nije jasno. U travnju ove godine si napisala "Ponavljam, mi sa školom nemamo problema,sa učiteljicom jako dobro surađujemo (na svakodnevnoj bazi http://forum.roda.images/smilies/smile.gif ), i mislim da je ona jedna od boljih prosvjetara s kojima sam dolazila u kontakt.
Što se dogodilo u međuvremenu, zašto se sve pogoršalo? Nemoj misliti da nisam na tvojoj strani, samo me zanima, jer me već unaprijed strah kakvu će učiteljicu moje darovito dijete s adhd-om dobiti najesen. Ovo što pišeš je strašno, a nažalost niste usamljen slučaj.

Iščitavajući prijašnje Glendine poruke, nigdje do ove teme nije navela nekorektno ponašanje učiteljice prema J., već samo prezahtjevnost programa i problem s disciplinom (ne navodeći pri tom neprimjerene učiteljičine metode). Pitam se onda zar je u nekoliko zadnjih mjeseci učiteljica pukla i počela dijete fizički i psihički kažnjavati, ili bolje rečeno (bar se tako iz Glendine poruke da iščitati) iživljavati nad njim. Nekako mi ovo više zvuči kao pomalo prenapuhana priča (ZNAM da ćete sada vi mame na mene graknuti). Inače vrlo je lako po nečijem radu bacati drvlje i kamenje na osnovi priče samo jedne strane,.a optužena osoba i ne zna da je predmet poruge i teških kritika pa se i ne može braniti i dati svoju inačicu priče.
Ako jest sve istina što je Glenda napisala (da se učiteljica uistinu tako ponaša prema njezinu sinu), onda postoje nadležni u školi (ravnatelj) koji bi taj problem morao riješiti.
Pomalo me ljuti što se svatko voli miješati u posao učitelja i misli da bi ga bolje odradio, komentira prezahtjevnost programa i neprimjerenost metoda rada, a očekuju da učitelji nekim čudom uliju znanje njihovoj djeci u glave i po mogućnosti ih sve ocijene izvrsnom ocjenom. Ja zasigurno mesaru ne govorim kojim će nošžem i kojom vrstom reza lakše odstraniti meso s kosti (banalan primjer).
I još bih nešto dodala, i ostali učenici imaju pravo na mirno praćenje nastave koje im neće biti konstantno ometano od nekih drugih učenika (i učitelji bi trebali uz roditeljsku suradnju svakodnevno na tome raditi).

Ne znam jesam dobro dobro zkužila jesi ti to napisala da učiteljica tvoje djete "šamara , vuče za kosu , i uho????"
Jadničak mali , molim te makni ga od od te učiteljice , !!! K**za jedna pa kao to smije raditi!!!
Želim vam svu sreću ovoga svijeta !!!!

Pozdrav Glendi!

"Problem u priči je učiteljica- od početka prvog razreda ga sustavno ponižava, omalovažava pred cijelim razredom, roditeljima i nama ("reci ti nama Jan što si ti danas opet....." - jedna od klasičnih), fizički ga kažnjava(šamar!, čupanje za kosu i uho, baca njegove stvari okolo), verbalno ga zlostavlja, i umjesto da svojim pristupom olakša djetetu uklapanje u sredinu, još mu i smješta situacije u kojima njegova drugačijost dolazi do svojih najgorih manifestacija.( na pr.do prije 2 tjedna je sjedio u zadnjoj klupi....)
I opet se on trudi prilagoditi, trudi se udovoljiti i zbilja sam ponosna na njega. Njegovo je ponašanje zapravo sve bolje i bolje i zapravo mu treba samo malo pozitivne pažnje i pohvale pa da nabaci osmjeh br16 i s užitkom sudjeluje u nastavi. A da ne pričam kaj bi još se dalo više od njega izvuči samo da je volje."

Dala sam si truda pročitati Vaše postove od prije i nađoh jedan vrlo zanimljiv. Citiram s datumom!

"08.04.2010. 18:42
Da, da, sve je to ok. Pristup doma djetetu i rad kroz igru itd. itd. Ponavljam, mi sa školom nemamo problema, sa učiteljicom jako dobro surađujemo (na svakodnevnoj bazi ), i mislim da je ona jedna od boljih prosvjetara s kojima sam dolazila u kontakt. S obzirom da radimo i suprug i ja kod kuće a J je jako intelektualno zahtjevno djete radimo s njim 24/7 praktički... toliko o 2 sata učenja kroz igru..."

Zanima me u kojem je trenutku došlo do "nesuglasja" s učiteljicom? Što je tome bio povod? Samo odjednom ona je "prolupala" i radi to što radi (ako da, nikako je ne opravdavam i za to postoje sankcije uz, dakako, dokaze da je to napravila)? Postoji inspekcija koja na pritužbe roditelja mora reagirati. Ona je iznad ravnatelja, te mimo njega donosi zaključke i mjere prema učitelju/ici.
Imate još zanimljivih postova koji daju UPUTE učiteljima kako bi trebalo učiti njeno dijete. Ne postoji pisano pravilo kako koje dijete naučiti učiti. I sami znate iz vlastitog iskustva tko ima više djece, da uglavnom niti jedno nije isto i ne radi i ne usvaja znanje na isti način. Vi imate jedno, dvoje, troje... djece, a učitelji u razredu i do 25 različitih individua koje moraju naučiti skoro svemu - oblačenje, svlačenje, vađenje knjiga, odlazak na WC, čitanje, pisanje, matematika.... Uz to ih treba još i odgojiti da se bar pristojno ponašaju u razredu. Najbolje bi bilo da svaki roditelj dođe prvi dan učiteljici i kaže joj kako bi njeno dijete trebala učiti i odgajati. Najveći naglasak bi trebao biti na SURADNJI škole i roditelja, te nalaženje zajedničkog rješenja problema. Najgore je pred djetetom komentirati svoj stav i negativnosti oko školskog programa, jer time i djeca dobivaju odbojnost prema tome. Najlakše je reći "Pa ona nije normalna! Zašto je dala toliko zadaće." (iako ima i nekih koji pretjeruju) A najbolja rečenica roditelja je "Pa kada ću napisati tu zadaću! (misli se na roditelja)" Življa djeca trebaju malo više vremena (zbog koncentracije) da napišu zadaću, ali to ne znači da nisu sposobna za to i da DJECA nemaju vremena. Znam za jednu gospođu koja je došla učiteljici u prvom razredu na informacije i rekla joj da ona za svoje dijete nema vremena (tek je u 5. razredu "popustila" i dijete je dobilo PP i prestalo se mučiti s učenjem, dok je učiteljica u nižim razredima odrađivala lavovski dio posla. Mogla je rušiti dijete ali nije, jer nije ono krivo nizašto).
Kako udovoljiti svim roditeljima? Kada bi učitelji imali veću pomoć stručnih suradnika (defektologa, pedagoga, soc. pedagoga), a znamo da ih baš i nema u dovoljnoj mjeri, ne bi bilo takvih problema. Sada je bila dobrotvorna akcija "Krila ađela" ili tako nekako, za financiranje stručnih suradnika u nastavi. Možda bi i to bilo rješenje i za djecu s ADHD-om. Oni bi mogli čak i prošetati s tim djetetom kako bi se učiteljica mogla raditi s ostalom djecom. Nadam se da će se naći najbolje rješenje za sve!

Pomalo me ljuti što se svatko voli miješati u posao učitelja i misli da bi ga bolje odradio, komentira prezahtjevnost programa i neprimjerenost metoda rada, a očekuju da učitelji nekim čudom uliju znanje njihovoj djeci u glave i po mogućnosti ih sve ocijene izvrsnom ocjenom. Ja zasigurno mesaru ne govorim kojim će nošžem i kojom vrstom reza lakše odstraniti meso s kosti (banalan primjer).
I još bih nešto dodala, i ostali učenici imaju pravo na mirno praćenje nastave koje im neće biti konstantno ometano od nekih drugih učenika (i učitelji bi trebali uz roditeljsku suradnju svakodnevno na tome raditi).[/QUOTE]

Upravo tako! Ne kažem da učitelji i nastavnici ne griješe, naravno da jesu, ko i svi mi, ALI činjenica jest kako roditelji ne znaju kako " izać na kraj" sa svojim djetetom, pa to očekuju od nas profesora. A razne etikete, tipa ADHD i sl. često su opravdanje za neodgoj i nemar. Kažem, često, NE uvijek. Glenda, ako je situacija takva, uopće mi nije jasno zašto isti tren kad si saznala za šamare i sl., nisi prijavila učiteljicu?! Prvo ravnatelju, ako ne poduzme ništa, onda Ministarstvu. To je ne dopustivo ponašanje, pa taman da joj tvoj Jan napravi gnijezdo na glavi!!! :lol:

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

Upravo tako! Ne kažem da učitelji i nastavnici ne griješe, naravno da jesu, ko i svi mi, ALI činjenica jest kako roditelji ne znaju kako " izać na kraj" sa svojim djetetom, pa to očekuju od nas profesora. A razne etikete, tipa ADHD i sl. često su opravdanje za neodgoj i nemar. Kažem, često, NE uvijek. Glenda, ako je situacija takva, uopće mi nije jasno zašto isti tren kad si saznala za šamare i sl., nisi prijavila učiteljicu?! Prvo ravnatelju, ako ne poduzme ništa, onda Ministarstvu. To je ne dopustivo ponašanje, pa taman da joj tvoj Jan napravi gnijezdo na glavi!!! :lol:

---

Je, pretpostavljam da roditelji samo čekaju da krenu hodati sa djetetom po raznim obradama ne bi li dijete dobilo etiketu, a oni slobodne ruke pa da konačno imaju opravdanje za neodgoj i nemar. Svaka ironija u mojoj rečenici je namjerna.

Ironično i žalosno je što većina roditelja ne hoda okolo da bi provjerila što s djetetom nije u redu,tj. što mu stvara određene poteškoće, već samo kažu: Ma on je malo življi! Doći će to na svoje! i sl. Iskustvo rada u osnovnoj,i sada u srednjoj školi , nepogrešivo me naučilo jednoj stvari: Roditelji postaju svojoj djeci najveći neprijatelji! :-( Najlakše se pravit da je sve u redu i žmirit na jedno oko...:yes:

evo sad mene.

Citiraj:

---

Iščitavajući prijašnje Glendine poruke, nigdje do ove teme nije navela nekorektno ponašanje učiteljice prema J., već samo prezahtjevnost programa i problem s disciplinom (ne navodeći pri tom neprimjerene učiteljičine metode).

---

Točno. Do prije koji tjedan sam joj se divila kako "super" izlazi sa Janom na kraj i bila joj spremna preći preko kakti"manjih" prekršaja. Za šamar se odmah ispričala, zapravo izjavila da ona u danoj situaciji nije mogla drugačije reagirati, i to smo joj kao ljudi oprostili. Svako ima pravo na pogrešku.
Za ostale prestupe, tipa javno prozivanje i etiketiranje smo uvjek znali naći neki razlog- pa nije ona to tako mislila, pa nije to tako strašno, pa baš su se našli svi roditelji u blizini kad je ona Jana pozivala na red, itd, itd.
Za čupanje mu nisam vjerovala dok si nije ošišao čuperak iznad uha "zato da ga ona ne može tu vući".
Nisam mu vjerovala ni da mu je prijeti sa socijalnom službom dok mi to ona nije sama potvrdila. Veli ona "Da, jesam. Brbljao je i rekla sam mu da šuti više puta. Kad sam mu se poprijetila soc. službom i objasnila da su to oni koji odvode djecu od roditelja, prestao je."
I onda smo skužili. A dugo nam je trebalo.
A to je zato jer smo ljudi koji vjeruju da kod problema treba prvo tražiti grešku u sebi, a onda nasrtati na drugu stranu.
Glupa guska eto to sam ja.
Nikad nisam ružno govorila o učiteljici, niti sam kritizrala njene postupke pred djetetom, osim kada im je pustla Tompsona pod glazbenim. A Vivaldija nije. I rekla da to nije glazba primjerena školi, i točka.
Još prije godinu dana smo išli na razgovor kod psihologa u bolnicu da vidimo da li treba pokrenuti postupak utvrđivanja ADHD, ali je ona rekla da ne treba sve dok se učiteljica s njim snalazi i na nalaz napisala upute o postupanju.
I ne mislim da je mali mila majka dok ostali trebaju patiti.
Uputa da ne smmije ometati drugu djecu u radu kod nas je uvijek bila na visokom mjestu.
Svakodnevna mantra- Ne se tuči, ne ljutiti učiteljicu, ne ometati druge učenike.
I zato jer ja znam kako izaći s njim na kraj, jer doma sve obaveze uredno obavlja, jest da se buni, ali odradi, zato smo se zamislite samo! usudili predložiti učiteljici da nešto promijeni u svojm pristupu.
A ko bu joj rekel ako ne mi? Tko bi se trebao boriti za naše dijete?

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

: Roditelji postaju svojoj djeci najveći neprijatelji! :-( Najlakše se pravit da je sve u redu i žmirit na jedno oko...:yes:

---

koji roditelji? mi ovdje na forumu? ti? ili, svi ostali - osim nas ovdje na forumu?

meni se čini da je najlakše generalizirati. i najgore što se tiče bilo kakvog problema i njegovog rješavanja.

Imaš pravo. Moja generalizacija nije rješenje Glendina problema. Nadam se da će ga riješiti.....

Šamari, čupanje, javno prozivanje zaista su nedopustivi u školi i učiteljica za to treba odgovarati. Vjerujem da ćete uspjeti riješiti taj problem u razgovoru s učiteljicom, ravnateljem; a ako ne s njima, onda s Ministarstvom i Agencijom za odgoj i obrazovanje.

Netko tko je u stanju udariti dijete i prijetiti mu socijalnom sluzbom sigurno nece promijeniti svoje ponasanje samo zato sto mu je jedan roditelj na to ukazao. Mozda se pokusa kontrolirati pod prijetnjom kakvog otkaza ali poznavajuci drzavnu i javnu sluzbu - mala je vjerojatnost da bi do toga doslo i svi to znaju.
Mislim da je nepotrebno gubiti vrijeme i izlagati djetet i nadalje stresu (hej, dijete si je odrezalo čuperak kose da ga uciteljica tu ne vuce, jeste li vi svjesni koliko je to dijete frustrirano, pod "vi" ne mislim na vas roditelje nego na sve koji su opet skocili u obranu svakakvih nepedagoskih postupaka ucitelja pod opravdanjem da je to tezak posao). Mislim da je jedino rjesenje preseliti dijete drugoj uciteljici ali i tu novu treba pazljivo odabrati, dijete i ne mora ici u svojem mjestu u skolu.

Glenda, ovaj dio mi nije baš jasan:

Još prije godinu dana smo išli na razgovor kod psihologa u bolnicu da vidimo da li treba pokrenuti postupak utvrđivanja ADHD, ali je ona rekla da ne treba sve dok se učiteljica s njim snalazi i na nalaz napisala upute o postupanju.

Činjenica je da se ipak izgleda velik broj učitelja ne zna nositi s ADHD-om: ili nisu educirani, ili su bez podrške stručne službe, ili se ne poštuju pravilnici o broju učenika u razredu, a ubace im još po 2-3 ADHDovca, neki vjerojatno niti nemaju dovoljno živaca s njima, mnogi roditelji vjerojatno niti ne surađuju kako bi trebali...ali sigurno ima i nezanemariv broj učitelja kojima je ADHD neka bezvezna roditeljska isprika za neodgojeno dijete :-/. Zato je za početak najvažnije imati papir.

Citiraj:

---

ne mislim na vas roditelje nego na sve koji su opet skocili u obranu svakakvih nepedagoskih postupaka ucitelja pod opravdanjem da je to tezak posao

---

Nitko nije skočio u obranu nepedagoških postupaka učitelja jer nitko zdravoga razuma neće opravdati nasilje u bilo kojem obliku u školi. Također jest činjenica da djeca, a i roditelji nezadovoljni ocjenama pokušavaju učiteljima svašta prišiti i na njih vršiti raznorazni pritisak (prijetnjama inspekcijama jer često vjeruju u raznorazne netočne priče djece koja pokušavaju domišljato opravdati svoje neučenje) ne bi li oni neznanje njihove djece ipak prepoznali kao znanje i ocijenili ga ocjenom kojom bi roditelji bili zadovoljni. A da je rad s djecom težak i stresan posao, bome jest. I to je posao u koji se svi vole petljati i misle da bi ga mogli besprijekorno raditi, a često ne mogu izaći na kraj ni sa svojom djecom, a kamoli s 25 različitih karaktera na istom mjestu (pritom sam svjesna da i u školi ima onih koji su zalutali i kojima bi bilo bolje da rade neki drugi posao). Takvoga stava meni kao učiteljici koja voli svoj posao i trudi ga se savjesno odrasiti već je pomalo dosta. Zar forum nije mjesto gdje će ljudi iznositi svoja mišljenja i o njima raspravljati, a ne samo pisati ono što bi netko htio pročitati?

laura29, mislim da ne trebaš takve kritike shvaćati osobno, nisu upućene tebi, niti učiteljima u cjelini, ni u kom slučaju.
Ima kukolja i s učiteljske i s roditeljske strane, i svak odgovara za sebe. Normalno da se ovdje više piše o problemima
jer ono što je dobro prihvaćamo lako, ali zaista ima učitelja koji nisu za taj posao. Nisam ni ja vjerovala šta se
sve u školi može događati dok se nisam susrela sa školskim sustavom. A voljela bih da nisam morala saznati.

Citiraj:

---

YosephK prvotno napisa

Dijete se ne može izbaciti iz škole. Prvo zbog Ustava koji kaže da je osnovna škola obavezna, a onda i zbog toga što je mjera prebacivanja u durug školu posljednja na popisu pedagoških mjera koju mora odobriti i školski odbor. Prema tome, ne brini se - maloga SIGURNO neće izbaciti iz škole.

A za tu luđakinju toplo preporučam da je prijaviš inspekciji.

---

Ja bih ovako postupila. Kad bi netko u školi vodio takvu hajku protiv mog djeteta, ne bi prošao nekažnjeno. Premjestila bih dijete u drugi razred, ali ova mi se učiteljica ne bi izvukla "lišo".

http://www.azoo.hr/

Oni odgovaraju na mailove pa ih kontaktiraj za savijet i upute.

Sretno!

Ista tema ... ali iz drugog kuta.
Zanima me vaše mišljenje...
U 1.razredu je 17 učenika...jedano dijete je ADHD, jedno s disleksijom..i jo2-3 je sa malo problema u ponašanju.
U početku je bilo puno problema ( tučnjave, ometanje nastave) ...ali pod kraj prvog polugodišta i sada polako se nekako stabiliziralo.Valja napomenuti da su djeca u drugom polugodištu promijenili i učiteljicu.
Nova situacija je slijedeća - ravnatelj je donio odluku da će učenika sa problematičnim ponašanjem(ne znam da li je službeno dijagnosticiran ADHD )iz drugog odjeljenja prebaciti u ovo.
Mene zanima...da li je u redu na tako mali broj učenika dodati još jedno dijete kojemu je potrebna posebna pažnja.Da li bi bilo u redu da je ravnatelj informirao roditelje razreda u koji će dijete premjestiti?
I da li je s obzirom na situaciju trebao pripremiti i djecu (naime oni percipiraju još jedan ''zločest'' dolazi k nama).