Kakvi ste u odnosima s okolinom( iskreni, diskretni...) ?

Jedan događaj me potaknuo da razmislim griješim li u odnosu prema ljudima?????


Naime, uvidjela sam da je jedna osoba iz moje (najbliže) okoline potpuno drugačija od onoga kakvom se predstavlja... u trenutku kad je trebala pažnja, suosjećanje, pomoć...pokazao je sve potpuno drugačije.

Znam da za to nije imao neki razlog, s tom osobom je u odličnim odnosima, obitelj su...

Druga strana šuti, radi mira ne želi ništa prigovarati. A ja prštim radi nepravde,ali... Reknem li što, ja ću biti "glasnik kojeg će ubiti..."

Čini mi se da je u moru nepravde koja mi se desila ovo kapljica koju ne mogu pregaziti...

Kakvi ste u odnosima prema drugima? Kažete li ako vas netko povrijedi ili šutite? Ja, čini se, previše prešućujem i naravno, zdravlje za to ispašta.

Na primjer, u obitelji imam jednu članicu koja prelazi sve granice, ukusa, kulture i srama. Kako smatram da i u svađi neke granice ne treba prelaziti, neznam više kako se distancirati od te osobe, da ne budem prisiljena spustiti se na njenu razinu?
Fizički ju izbjegavati?
Ili odgovoriti?
Znam da će se na to ta osoba naći uvrijeđena i time poremetiti brojne odnose.

Jednom sam rekla istinu koju sam dugo trpila i naravno, ja bila kriva što sam rekla, jer se ta osoba predstavlja kao fina i draga, iskrena... bla, bla.

Nisam sigurna isplati li se biti iskren....

Pa ne isplati se bit iskren nakon sto si godinama trpio... Bolje je sve odmah rascistiti na prvu. Inace se druga strana uvrijedi.

ima načina i načina i da se bude iskren i zadrži za sebe. ako je iz ljubavi i na dobro tako će i izaći na kraju, ako je radi ventiliranja jezika ili podizanja ledenog zida niti jedno neće pomoći nego odmoći

Ja potjecem iz obitelji gdje svi tvrde da su iskreni i otvoreni a ustvari nitko nije. Svi nesto jedni drugima zamjeraju godinama, ja redovno slusam price s obje strane i to me frustrira. Te sam im takva kakva jesam, direktna, svima rekla da me puste da zivim svoj zivot. Jasno da je to bila strasna uvreda svima ali ja zelim svoj mir. Puuuuuno puta tj. najcesce kazem sta mislim u tom trenu, ponekad mi bude zao jer ispadnem gruba, ali ja se ponosim da sam takva kakva jesam, smatram to svojom vrlinom.
Rijeeeetko kad presutim, to su bas iznimne situacije u kojima bi u neugodan polozaj mozda dovela i neke koji nisu dio price.
Uglavom, puno ljudi sam izgubil zbog svoje otvorenosti, ne mogu se svi nositi s tim, ja se ne ispricavam ako mi nije zao, ne govorim frendici da joj je super nova frizura ako to ne mislim. I oni koji su ostali uz mene to i cijene, barem ja to mislim, jedino me ponekad smeta sto se i prema meni ne odnose na isti nacin jer se valjda boje mojih reakcija :mrgreen:

Jedine osobe na ovome svijetu kojima ja presucujem puuuuuno toga vec godinama su moji svekiji. Ali znam da ce doci dan kad ce kap prelit casu...

Nastojim biti iskrena ali ponekad jednostavno ne ide. Konkretno, moja sestra. Takav je karakter da mi je bolje prešutjeti jer kad joj iznesem svoje mišljenje mami se pobrkaju hormoni štitnjače.

Ostatku obitelji/prijatelja kažem kako je. Puno ih se s godinama udaljilo ali to je život, nadam se da ih nije baš moja jezičina otjerala.

Iskrenost je opaka, često razara obitelji, ali ih i jača :heart:
Treba triput razmisliti jer ljude istina boli. I meni se čini da je možda trebalo reagirati puno ranije, ako su tu godine šutnje u pitanju teško će ti biti.

Uh, ta iskrenost. I mana i vrlina.
Meni često govore da sam preiskrena, ali kada govorim o sebi, svojim problemima, osjećajima. Dok s druge strane šutim i trpim kada je netko neiskren prema meni. Naravno, to se odnosi uglavnom na neke nebitne teme dok u situacijama koje su mi važne tjeram mak na konac.
Primjerice, kada sveki u dva dana pet puta priča jednu te istu priču i to tako kao da ju je ona doživjela, a ne kao da joj je ispričao MM (ponekada se pitam nije li to početak Alzheimerove), šutim i klimam glavom jer mi se ne da povrijediti ju i reći da mi je to već pričala (isto je kod njezinog preuveličavanja, ogovaranja...).
Drugi primjer je kada mi teta ispriča kako je neka njezina prijateljica o meni rekla to i to, a ja znam da to nije istina - nazovem prijateljicu i pitam je je li to istina i onda nazovem tetu i kažem joj kako laže.
Ovo su dvije krajnje situacije. U prvoj se nalazim jako često i već mi je postalo smiješno i predmet sprdnje s MM, a drugo više nije aktualno jer je teta postala toliko senilna da se više gotovo ne sjeća tko su joj prijateljice i tko je što uopće rekao.
Uglanvom, ako se neka neiskrenost ne tiče mene, moje male obitelji i nekih odnosa za koje smatram da bi trebali bolje funkcionirati, prešućujem stvari (primjerice, moje sestre i brat se često prepucavaju, međusobno ogovaraju iako se svi zapravo jako volimo, onda sam ja neka tampon zona koja izglađuje stvari govoreći, ma nije on/a tako mislila, bila je umorna, pogledaj to s druge strane...).
Zapravo me kod mene najviše smeta to što se nekada ne znam izboriti za sebe, što na uvredu ne znam odgovoriti istom mjerom nego prešutim dok ću se za drugog i posvađati (danas mi je brat preko telefona prigovorio što ga nismo pozvali na fiš - bila su nam dva prijatelja, dakle on se uopće ne uklapa u društvo, a kada sam mu rekla razloge - rekao je da ne bi ni došao jer on jede bolju hranu. Prešutjela sam iako mi je muka kada se sjetim što on zapravo jede, ali dobro).

Ja sam s godinama naučila biti neiskrena jer sam shvatila da je to jedini način za preživljavanje, ne samo u obitelji, nego i na poslu, sa susjedima.... Sebe doživljavam kao vječitog pacifista koji će uvijek pretrpiti radi mira u kući, a opet s druge strane ne podnosim laži, vađenje iz konteksta i parcijalno sagledavanje stvari, pa je to jako teško pomiriti.
Dosta mi je već da se stalno svima za nešto moram opravdavati i ispričavati jer uvijek mi se nekako čini da svi sve preokrenu u svoju korist, a na moju štetu, a jednostavno nikako da naučim da je nemoguće svima udovoljiti. Stalno se uhvatim u nekim no win situacijama kad moram odvagati što je manje štetno za mene, a najbolje za druge opet radi tog "mira kući". I nikako da to pomirim - jer što je dobro jednom, nije drugom i obratno, a u svemu tome sam počela najmanje gledati svoje interese jer ispada da je jedino meni u interesu da mi nitko nikada ni za što nema što prigovoriti, a nekako se uvijek i stalno baš to događa. Možda stvarno previše očekujem ako mislim da će mi netko bar iz pristojnosti biti za nešto zahvalan, a kad ono uvijek sam suočena s nekim kritikama i preokretima i uvijek nekako ja ispadnem negativac u cijeloj situaciji koliko god se trudila suprotno.
I eto zato sam morala naučiti biti pasivna, ne dati se uvući u nešto što me se baš onako direktno ne tiče - iako se i to stalno nekako događa da sam uvijek usred nečega što nema baš nikakve veze sa mnom i moram donositi nekakve odluke i raspravljati se radi nečega što mi uopće nije važno, ali to je valjda tako kad ljude oko sebe navikneš na to da si spreman preuzeti nekakvu odgovornost i akciju, pa onda svi to uvijek od tebe očekuju.

ajme tema za mene, ja nemogu sutiti :mrgreen: uf, ja sam iskrena, nemogu lagati, volim biti sa svim i svakim na cisto, ali otkad sam dosla u ovo okruzenje to mi samo skodi. ovdje kod nas samo svi ogovaraju, lazu, smiju ti se, sve iza ledja, a pred tobom se prave kao najveci prijatelji. ja to mrzim, i tako dosta puta nastradam. i nekada, odnosno jednom, mi je i bilo zao. planula sam na svoju tetku u trenutku kad mi je stvarno prekipjelo, jer sam bila misljenja da je uistinu pretjerala, i dan danas sam tog misljenja. uglavnom, zbog mira sam se ispricala, nije upalilo, sve je to pokvarilo odnos sa mojom rodicom (njenom kceri) i do tad najboljom prijateljicom, sto mi je sad zao. ali sta je tu je i vise nemogu promjeniti.

uvidjela sam da cu sve potjerat oko sebe ako i dalje budem tako iskrena, pa sam odlucila presutjeti ako mogu, ali isto tako se udaljiti od osoba s cijim stavom nemogu nikako izac na kraj

Citiraj:

---

majola prvotno napisa

ovdje kod nas samo svi ogovaraju, lazu, smiju ti se, sve iza ledja, a pred tobom se prave kao najveci prijatelji. ja to mrzim, i tako dosta puta nastradam.

---

svi to mrzimo, a nekako se svi kad-tad počnemo i sami tako ponašati. nažalost to je neminovnost ako se opet ne želimo isticati kao nešto drugačije od drugih i samim time biti laka meta ogovaranja i kritika. osobno me jako počela smetati ta negativa kod ljudi koji se apriori uvijek prema svemu, a pogotovo prema svakome postave s negativnim stavom. Umjesto da daju šansu nečem dobrom, pa onda eventualno ako ne ide promijene mišljenje. Sve više sam okružena takvim ljudima i pitam se jesam li i sama postala takva i mogu li to više uopće promijeniti...

U mojoj široj obitelji ja više ne mogu pohvatati tko je s kim dobar, a tko s kim ne razgovara. Ja radije šutim i ne upuštam se u rasprave, radije svoje mišljenje zadržim za sebe. Ne pada mi na pamet da me uvlače u svoje spletke niti da se svrstavam za/protiv nekoga. Sreća pa sam odselila daleko pa ih ne moram često susretati.

Žao mi je što nisam jedina u toj gabuli. Iskrenost, nije na cijeni, usprkos tome što svi govore da ju žele. Vidim da se više isplati postupati kao i drugi-misliti i raditi jedno,a govoriti drugo... Ali ne mogu tako, nisam taj tip. Pokušala sam, ali to stvara takav presing...

Ne možeš biti iskren sa svima, i to je ono što me muči. Inače bih bez problema otkantala te osobe čija me dvoličnost tako smeta. ALi znam da ću time pokvariti i druge odnose...

Stijena, to što pišeš, kao da ja pišem. Oko mene su svi naučili da ja vodim brigu o svemu i sad to više fizički ne stižem a i ne želim, ispadam najveći krivac. Bez obzira što se možda radi o nekoj bezazlenoj stvari, ali eto, baš ja ju moram odraditi. I ako ne napravim, čujem da se to komentiralo na sto strana...:-( Kako zaustaviti zle jezike? I može li se to?

Dajte vi opasne...javite se! :-)

Ja nisam nesto opasna, ali neke stvari efikasno rijesim. Nisam se rodila takva, naucila sam.
Uglavnom nije tesko nauciti s kim mozes biti iskren. S ostalima jednostavno izbjegnes neke razgovore. Problem nastaje kad ti godinama skupljas pa se prelije casa. To je najgori scenarij, jer je najcesce jako tesko kontrolirati takvu situaciju.
ALi ako ne dozvolis da stvari odu tako daleko, nego hladne glave iskomuniciras, najcesce nema losih posljedica. Malo mi je tesko pisati jer ne zelim ovdje iznositi kojekakve detalje, ali moze se to.

Te osobe koje te muce probaj otkantat na finjaka. I ne daj da te izrabljuju. Nadji si zabavu koja ce te onemogucciti u rintanju za druge.

ja sam kao i Stijena, silom prilika naucila bit diplomata. ne vjerujem u iskrenost kao u isljkljucivo vrlinu, i sutnja je ponekad vrlina. i tolerancija. u ono sto vjerujem je prije ovo sto marta kaze, cist racun duga ljubav.

Sa osobama koje dugo i dobro poznam sam uvijek iskrena, za sve, ovako kako koksy piše.
Manje poznate - nije da se pretvaram da sam nešto što nisam, ali nekad možda nije moj 'posao' da nešto primjećujem, govorim, komentiram, pa radije šutim, istna nekada teško al trudim se.
Ali i da volim razvezati jezik i reči puno toga, volim :mrgreen:

naučila sam se biti na oprezu, jer u me muzli ohoho.

Jojjjjj.ja sam sutila svima i svemu neke 4 godine na pocetku braka.Dakle bila fina i uzorna nevista ,svima pomagala,ma savrsena.Dok nisam pop.....Kad nekome nesto treba obaviti ja vec u glavi imam izmisljen scenarij zasto ne mogu stici.Kad moja svekrva nazove dam djeci tel.nek se jave jer znam da zove da bi nesto prigovorila .jedino s kim se svadjam ali na prijateljsko savjetovnoj bazi su moje 3 frendice ,mama i sestra.S njima se mogu posvadjati 100 puta na dan jer svaka imamo svoja razmisljanja i stavove koje branimo.Ali za 10 min. sve je super kao da nista nije ni bilo.Njima mogu doci u bilo koje doba dana ili noci i plakati ili se smijati.Na ostale ljude oko mene nemam vremena ni snage a ni volje trositi svoje vrijeme.Volim kad su ljudi oko mene iskreni jer tako znam na cemu sam.Mogu trpiti nekoga ili necija sranja do mile volje i ne reagirati, ali isto tako znam biti kucka kad zatreba pa to sve otpiliti

pa ja sam s vremenom naučila, pardon, još uvijek učim da ne moram biti iskrena sa svima u svakom trenutku u svakoj situaciji. npr. ponekad mogu nešto ne izreći naglas, ponekad mogu izbjeći određene teme tj. preskočiti ih suptilno, ako znam da s određenom osobom x, y, ili z iskrenost može donijeti samo nevolju. kod mene je problem u strogo moralnom odgoju gdje je bilo najvažnije biti častan iskren i pošten. po svaku cijenu, a ja stvarno ne mislim da je to dobro. i dalje njegujem te osobine , ne petljam, ne izmišljam, sad samo taktiziram. i to kad su u pitanju ljudi s kojima sam procijenila da nema smisla biti iskren. tu ne uključujem svoju najbližu obitelj i par prijateljica.
meni je tako lakše, puno rjeđe se osjećam bedasto i navučeno, česte su bile moje suze zbog toga jer sam se osjećala stvarno usamljeno u svom "istinoljublju".

Corny, i sama sam se puno puta isto pitala, kako ishendlati neke teške ljude, kako se nositi s nekim teškim situacijama, u obitelji, na poslu...svejedno gdje. Mogla bih puno o tome (moja uža i šira obitelj, ali ne s MM-ove strane, je blago rečeno - užas, tako da baš nije moguće samo se maknuti), ali neću. Sve ovo što pišete je ok, ali ja se recimo u tome nisam našla. Kad me je počeo zezati želudac, shvatila sam da je dosta. Neće mi još i zdravlje stradati zbog nečijih postupaka i nečije komocije. I evo, već duže vrijeme sam sasvim ok. Doslovno sam se maknula od svega - ali ne fizički, već u glavi. Ne lažem samoj sebi, sasvim mi dobro ide. Negativnim ljudima, događajima, situacijama svjesno zabranjujem pristup (naravno, ne doslovno:mrgreen:), kad krene, ja se usredotočim na ono bitno, na sadašnju situaciju i na sve ono što me čini sretnom. Npr. kad perem salatu, ja uistinu samo perem samo salatu (osim kad me klinci rastežu sa 1001 pitanjem, ali to me tako i tako ne smeta) - zašto sam navela ovaj blesavi primjer? Zato što bih ranije perući salatu, usisavajući, tuširajući se ili što god u glavi odvrtila te neke teške trenutke i do 1000puta, pa zašto nisam rekla to, pa kako može i bla, bla, bla, a od svega toga nikakve koristi. Sada, istina, puno više šutim, svjesno ne dam da me se uvuče u neke situacije, i ti isti ljudi koji su si prije svašta dopuštali, sada kao da osjete da ih više previše ne doživljavam. I još se jedna promjena dogodila - naučila sam reći ne, a da pri tom ne osjećam grižnju savjesti.

A da sam fulala temu - jesam, i to potpuno:roll:, pitanje je bilo isplati li se biti iskren?!

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

pa ja sam s vremenom naučila, pardon, još uvijek učim da ne moram biti iskrena sa svima u svakom trenutku u svakoj situaciji. npr. ponekad mogu nešto ne izreći naglas, ponekad mogu izbjeći određene teme tj. preskočiti ih suptilno, ako znam da s određenom osobom x, y, ili z iskrenost može donijeti samo nevolju. kod mene je problem u strogo moralnom odgoju gdje je bilo najvažnije biti častan iskren i pošten. po svaku cijenu, a ja stvarno ne mislim da je to dobro. i dalje njegujem te osobine , ne petljam, ne izmišljam, sad samo taktiziram. i to kad su u pitanju ljudi s kojima sam procijenila da nema smisla biti iskren. tu ne uključujem svoju najbližu obitelj i par prijateljica.
meni je tako lakše, puno rjeđe se osjećam bedasto i navučeno, česte su bile moje suze zbog toga jer sam se osjećala stvarno usamljeno u svom "istinoljublju".

---

Tako sam i ja odgajana, no to ne vidim kao problem. Moj problem je jedino što me zbog drugih često boli glava i želudac. Ustvari, ne boli me zbog drugih, već zbog same sebe- ne uklapam se u trendove. No sazrijevam i učim. Ostajem časna, iskrena i poštena..... Apsolutno sam iskrena prema djetetu, mm i roditeljima. Prema ostalima..... shvatila sam da je šutnja i ne guranje nosa gdje mu nije mjesto- zlato. Šutnjom sam riješila jedan ogroman problem. Da sam se jela, jesam. Neko vrijeme da, a onda sam shvatila da je ta šutnja potekla iz "mudrosti". Sva sam si bila važna i osjećala sam se kao pobjednik. Pa zar uvijek moram izgovoriti šta mislim??? Ne! Pri tome, ako mislim ne, nikada neću reći da, ali da ću prešutiti odgovor, to hoću.

Ja sam preiskrena i predirektna i milijun puta sam pojela govno radi toga. Imam osjećaj da imam nekakav poremećaj jer ne znam šutiti. Inače, ljudi ne vole iskrene osobe, jako su rijetke one koje mogu podnijeti istinu. Trudim se biti što kulturnija i birati riječi ali na kraju uvijek ispadnem gruba. Ovo ljeto sam se gadno posvađala sa šefom. Ali jako, jako gadno, toliko gadno da sam mu u facu rekla sve što mislim, a nisam mislila na med i mlijeko. Bilo je baš žestoko i trajalo je sat-dva to naše prepucavanje. Čekala sam otkaz nakon sezone jer se otpuštalo 6,7 radnica a samo nekoliko ih je trebalo ostati. I moj šef izabrao mene među onima koji ostaju. Bila sam blago rečeno iznenađena ali eto, valjda je čovjek shvatio da sam u pravu.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Ja sam preiskrena i predirektna i milijun puta sam pojela govno radi toga. Imam osjećaj da imam nekakav poremećaj jer ne znam šutiti. Inače, ljudi ne vole iskrene osobe, jako su rijetke one koje mogu podnijeti istinu. Trudim se biti što kulturnija i birati riječi ali na kraju uvijek ispadnem gruba.

---

Hahahaha, ovo kao da sam ja pisala.:klap:

Al učim, sve manje imam potrebu reći što mislim, ljudi više cijene lizanje *uzice no iskrenost.:mrgreen:

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

pa ja sam s vremenom naučila, pardon, još uvijek učim da ne moram biti iskrena sa svima u svakom trenutku u svakoj situaciji. npr. ponekad mogu nešto ne izreći naglas, ponekad mogu izbjeći određene teme tj. preskočiti ih suptilno, ako znam da s određenom osobom x, y, ili z iskrenost može donijeti samo nevolju. kod mene je problem u strogo moralnom odgoju gdje je bilo najvažnije biti častan iskren i pošten. po svaku cijenu, a ja stvarno ne mislim da je to dobro. i dalje njegujem te osobine , ne petljam, ne izmišljam, sad samo taktiziram. i to kad su u pitanju ljudi s kojima sam procijenila da nema smisla biti iskren. tu ne uključujem svoju najbližu obitelj i par prijateljica.
meni je tako lakše, puno rjeđe se osjećam bedasto i navučeno, česte su bile moje suze zbog toga jer sam se osjećala stvarno usamljeno u svom "istinoljublju".

---

flopice, ne uhodim te po forumu, zaista, ne lažem, iskrena sam:lol:, čini mi se da te danas prvi put vidim,
sasvim slučajno si mi zapela za oko danas jer mi je djelovalo da pišeš baš tako kako si i opisala - ne lagati, ne glumiti, ne izmišljati, biti istinoljubiv, ali ipak paziti na osjećaje drugih.
U tome se pronalazim (smijem li reći da sam to čula o sebi od ljudi za koje držim da su iskreni, a da ne budem najveći hvalisavac u kvartu:mrgreen:), bar se trudim da tako bude.

Iskrenost, hm, na tablici je nekakvih pozitivnih vrijednosti, definitivno, no sad bih je, u kontekstu koji ću navesti, stavila u navodnike jer često otrovne osobe svoju grubost i zloću kamufliraju tj. opravdavaju iskrenošću.

Tipa, govoriti nekome da je ružan, ili debeo, ili ne baš poslovno uspješan, ne znam šta već, stvari koje možda i sam zna i zbog toga pati, i onda mu to netko "dobronamjerno" spušta.

Mislim da iskrenog čovjeka ljudi osjete, a da im on ne mora baš sve "sasuti u facu", a ono što ima samo masku iskrenosti, a zapravo je grubost, također osjete,
i to ih itekako boli.

Citiraj:

---

Mondu prvotno napisa

Hahahaha, ovo kao da sam ja pisala.:klap:

Al učim, sve manje imam potrebu reći što mislim, ljudi više cijene lizanje *uzice no iskrenost.:mrgreen:

---

ajde navedi molim te neki primjer. to, kad si iskrena.
npr - ne sviđa ti se moja suknja ili frizura pa mi kažeš da sam ružna. :mrgreen: jel to - to? parafraziram.
fakat ne vidim ništa pozitivno u iskrenosti tipa da se mora izreći svoje mišljenje svima o svemu. i kad te se pita i kad te se ne pita. :-/
i da mi je ružna suknja i ružna frizura želim čuti samo od bliskih osoba, od njih znam podnijeti istinu. od tebe i trine :mrgreen: ne vidim zašto bih podnosila.
al možda sam fulala ceo fudbal, i to stoji.

nisam, evo i nena jabuka isto misli :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

ajde navedi molim te neki primjer. to, kad si iskrena.
npr - ne sviđa ti se moja suknja ili frizura pa mi kažeš da sam ružna. :mrgreen: jel to - to? parafraziram.

---

Zašto bi ti rekla da si ružna, glupu paralelu si povukla, kao da želiš čuti nešto što uopće nema veze s tim, pikiraš na nešto sasvim drugo, reći ću ti da meni nemaš lijepu suknju ili ako recimo prijateljici od 90kg kažem da tajice nisu za nju i da bar obuče neku dugu tuniku preko njih jer je ljudi gledaju i stvarno degutantno izgleda u tome, a ona podivlja na tu opasku, eto, jedan primjer.:-P

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

i da mi je ružna suknja i ružna frizura želim čuti samo od bliskih osoba, od njih znam podnijeti istinu. od tebe i trine :mrgreen: ne vidim zašto bih podnosila.
al možda sam fulala ceo fudbal, i to stoji.

---

Otkud ti ideja da bi uopće to i išla govorite nepoznatim ljudima, ali ako na forumu pišeš nešto s čim se ja ne slažem onda ću i komentirati. ;-)

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ja nisam nesto opasna, ali neke stvari efikasno rijesim. Nisam se rodila takva, naucila sam.
Uglavnom nije tesko nauciti s kim mozes biti iskren. S ostalima jednostavno izbjegnes neke razgovore. Problem nastaje kad ti godinama skupljas pa se prelije casa. To je najgori scenarij, jer je najcesce jako tesko kontrolirati takvu situaciju.
ALi ako ne dozvolis da stvari odu tako daleko, nego hladne glave iskomuniciras, najcesce nema losih posljedica. Malo mi je tesko pisati jer ne zelim ovdje iznositi kojekakve detalje, ali moze se to.

---

ne mogu drugo nego boldano potpisat.............nažalost.
Nakon 17 god. gutanja kojekakvih glupih primjedbi jednostavno sam pukla i rekla što mislim.........i to ne na bezobrazan način, a ipak je rezultiralo nepričanjem i ogovaranjem svima koji imaju iole volje slušati.
Puno bolje je odmah reći ako osobu nešto smeta, posebno u obitelji.

Ima me različitih, u zavisnosti od osobe s kojom sam u kontaktu. Sa jednom zlom, i oholom, i propitivački nastrojenom iz naše šire porodice i sama sam nabrijana, imam na sve živo spreman odgovor. Sa mojom dragom strinom koja nikada nikoga ništa ne propitkuje, koja pazi šta i kada reći, koja njeguje moju djecu kao da su njena unučad i ja sam nježna i pažljiva. Sa najboljom drugaricom, kojoj povjeravam svoje najvrednije trenutke sam direktna i otvorena, vesela ili tužna, kako kad. Sa kolegama sam poslovna, sa prijateljima srdačna, sa komšijama ljubazna ali suzdržana. Kod doktora, u marketu, u sudu, sam uglavnom stpljiva ako vidim da ljudi rade, a ne mogu stići. U suprotnom, borim se za svoja prava. Brat i sestra su posebna priča, prema njima sam posebno popustljiva, i puno praštam, ali osjećam da to i oni meni rade. Sa njima ponekad ne budem skroz iskrena, radi nekog višeg cilja. Sa mužem sam najopasnija, grrrrr.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

nisam, evo i nena jabuka isto misli :mrgreen:

---

A je se imaš na koga relevantnog pozvati! :tele:

:mrgreen:
moglo bi se ovo o čemu sam govorila nazvati i taktom,
nekad dobrom prilagodbom situaciji i ljudima, eris je tu dobre primjere navela,
samo,
ja sam pišući imala na umu neke osobe iz svoje bliske okoline:-x, RL,
ne konkretne forumašice (iako i komunikacija na forumu dosta govori),
no vi možda pričate o nekim već odigranim tekmama:zbunj:.

Često mi zlobnici kada mi žele napakostiti kažu; a nije ni čudo što se s nikim ne slažeš ili što te ovaj i ovaj ne voli, što su tu odnosi ovakvi il onakvi. A ja im odgovorim; moji odnosi s drugima su opravo onakvi kakvim ih ja želim, a to znači ISKRENI, bili oni dobri ili loši u oba slučaju su iskreni, a ne ulizivački, dodvoravajući, lažni itd. Mislim da moja okolina većinom to i cijeni, jer znaju na ćemu su samnom!

Nena-Jabuka, upravo ti zlobnici su najgori. Isprovociraju me i onda očekuju da ne vratim istom mjerom i tako....

Zbog svog zdravlja sam odlučila po vašim savjetima (a pogotovo Marte :heart:) malo se distancirati od njih i pokušati minimalno vremena provoditi s njima, da me ne uspiju isprovocirati. Teško mi je jer su članovi obitelji, susrećemo se, ali...pokušat ću.


Eris, jako si lijepo to rekla. Upravo korektno ponašanje. Tomu težim.:heart:

Citiraj:

---

corny prvotno napisa

Nena-Jabuka, upravo ti zlobnici su najgori. Isprovociraju me i onda očekuju da ne vratim istom mjerom i tako....

Zbog svog zdravlja sam odlučila po vašim savjetima (a pogotovo Marte :heart:) malo se distancirati od njih i pokušati minimalno vremena provoditi s njima, da me ne uspiju isprovocirati. Teško mi je jer su članovi obitelji, susrećemo se, ali...pokušat ću.


Eris, jako si lijepo to rekla. Upravo korektno ponašanje. Tomu težim.:heart:

---

nema druge nego se distancirati, ako se može.
više puta sam hjela napisati na forumu, na raznim temema, da ima dosta psihopata u našoj okolini (mislim da je negdje oko šest posto),
ne serijskih ubojica iz amer. filmova, nego "ubojica srca i živaca",
ljudi kod kojih se vječno pitaš -zašto, zašto?
Nikad ne dođeš do odgovora jer ga nema, to je jednostavno u njihovoj prirodi i pomoći nema, nikad. Osim velike, velike distance.
Govorim samo o psihopatima, to sam područje, na žalost, bila prisiljena proučiti i shvatiti (može se puno toga i na webu naći), ne mislim sad na "obične" ljude s različitim temperamentima i karakterima.
Ja baš nemam toliko varijacija u pristupu različitim ljudima (kako navodi eris), imam valjda svega dva-tri, i to vrlo slična.

Nena Jabuka, kao prvo bit ću iskrena (ma da, vidi vraga) pa ću priznati da si ti meni svojim postovima zapela za oko još dok sam samo čitala i čitala i čitalaaaaa, dakle dugo sam čitala. tako da ne brineše, ne mislim da me uhodiš. sad na temu - zapravo jako puno ljudi kamuflira svoju nekulturu i taj neki poriv da ocrne drugoga, pod izlikom svoje iskrenosti. što je po meni jednako, ako ne i gore od neiskrenosti, teško je odlučiti što mi je odbojnije.
valjda treba imati mjeru u svemu, pa tako i istinoljubivosti, mislim ja sada s tridesetineštositno godina još uvijek sama sebe znam korigirati i pregristi jezik i preispitivati se jer teško je shvatiti da ne moraš uvijek govoriti o onome što ti misliš i što ti osjećaš. to često nije potrebno, nekad jer situacija uopće ne zahtjeva takve razgovore, ponekad jer ljude nije briga što je u redu. ne treba rasipati svoj unutarnji svijet na svakom mjestu i koraku , to je naporno.
uvijek mi je misao vodilja bila da ja moram biti iskrena i poštena i sva ispravna, jer inače neću biti dobara čovjek, što mi je nametnuto od djetinjstva kao jedini ispravni način ponašanja. ja i dalje mislim da on to jest, ne veličam lažove i nekaraktere kao nešto poželjno što treba slijediti, ali brate mili ne pod svaku cijenu, ne uvijek naglas. ipak je jedna doza mudrosti i promišljenosti potrebna u tim silnim međuodnosima kojima smo okruženi, i ja vidim da je za mene tako lakše. bar ne dobijem napadaj žuči jer ugla vnom znam kako se prema kome postaviti. eto! uf!

Citiraj:

---

flopica prvotno napisa

uvijek mi je misao vodilja bila da ja moram biti iskrena i poštena i sva ispravna, jer inače neću biti dobara čovjek, što mi je nametnuto od djetinjstva kao jedini ispravni način ponašanja. ja i dalje mislim da on to jest, ne veličam lažove i nekaraktere kao nešto poželjno što treba slijediti, ali brate mili ne pod svaku cijenu, ne uvijek naglas. ipak je jedna doza mudrosti i promišljenosti potrebna u tim silnim međuodnosima kojima smo okruženi, i ja vidim da je za mene tako lakše. bar ne dobijem napadaj žuči jer ugla vnom znam kako se prema kome postaviti. eto! uf!

---

Potpis. S tim da još uvijek težim boldanom sadržaju :-)
Nepravda me uvijek dotuče i tu jezik ne zatvaram. A nekada nije vrijedno jer na kraju ništa ne postignem.

Netko je govorio o iskrenosti tipa, debela si u toj haljini... E takve ljude nikada neću shvatiti. To za mene nije iskrenost nego zloba, bezobrazluk, pokvarenost. Ok ako te netko pita, onda kažeš, ona druga haljina ti možda bolje stoji, ili neka druga kombinacija...
Imala sam takvu kolegicu. Svaki puta bi me šokirala takvim glupostima (sva sreća, tada nisam viška kila, ali znala je imati bisere...), nikada se nisam na to navikla. I uvijek bih zanijemila, a onda kasnije u glavi razmišljala što sam joj sve mogla izgovoriti. No svejedno nikada nisam. Ne iz pristojnosti nego jer sam jednostavno takva osoba. Ako liječiš svoje komplekse na meni, liječi..., ja s tim nemam problema. I to mi se često događa. Valjda ljudi osjete po kome mogu gaziti, tko će im prešutjeti.

Kad sam ja rekla da sam iskrena time nisam mislila na onu; što na umu to na drumu, biti bezobrazan ili uvjek u pravu..........mislila sam na iskreno odnose tipa, da s osobom koja ti ne odgovara nećeš se družiti u slobodno vrijeme i glumiti dobru prijateljicu a s druge strane bi jedna drugoj kosu počupale-karikiram naravno..........družit ćeš se s njom ako je dio familije kad moraš i tad ćeš voditi pristojan razgovor o nekim ne baš bitnim temama.........a šta da vam kažem;ja kad sam jednu osobu koju baš dobro ne poznajem ali je žena muževa rođaka pitala nešto u vezi cijepljenja,jer je školovana i dosta Roda stajališta..nakon par minuta nekih rasprava ja sam onako kuhajući u svekrvinoj kući ( i još daljnje rodbine oko nas) rekla zašto ne bi a zašto bi cijepila npr. svoju djevojčicu cijepivom protiv raka grlića maternice.........ali to je bila spika više onak neobavezna, nije bila rsaprava....na što je ona pred svima meni na moj odgovor rekla; baš lijepo ti već sad misliš da će tvoje djete biti kurva i radodajka...................svekrva mi je u zemlju propala, svi su bili u šoku...ali eto nju niko nije ogovarao a na mene drvlje i kamenje...........

Da i neduga nakon toga muž joj je iznenada premino a ona ostala sam s dvoje male djece..........nakon što ju je rodbina na pomagala, ona je valjda tražila još, svi su je s strane ogovarali i samo je ja branila...........jer volim pravdu i ako je ona prema meni bila bezobrazna i uvjek me gledala s visoka, mislim da se udovicama uvjek treba pomoć..i naravno stvarno sam suosjećala s njom i s njezinomtragedijom ali se nisam htjela nigdje gurati jer tko sam joj ja.......nakon godine dana.....kad ona meni još pokoju prebaci i spusti...nakon mise zadušnice samo mene grli..........pa si ti sad misli je li to licemjerje s njezine strane ili je jednostavno sva van sebe od bola......malo me grli malo me pljuje.....uglavno od sad sam spremna i nikad si više neću dopusti da me dovede u onakvu neugodnu situaciju, u svakom slučaju neću joj ostati dužna, ne iz osvete, već da shvati da ja nisam neko djete kojeg može špotati,da može biti superiorna i iživljavat se na meni bez obzira kakvo mišljenje o meni imala........ali bez obzira na naš odnos ja ću uvjek biti na njenoj strani kada joj zatreba pomoć...jer takve stvari od životne važnosti nije dobro mješati s osjećajima prijateljstva ili neprijateljstva...