Printable View
Drage moje,
s obzirom na moju trenutnu financijsku situaciju :-( i sve većoj
vjerojatnosti da ću se prodružiti onoj brojci od 320 tisuća na HZZ
sve česće razmišljam o preseljenju u inozemstvo ili preko "bare".
Molim Vas da Vi koje ste se odlučile na takav korak pišete o svojim iskustvima.
Kako naći posao u inozemstvu? Odakle krenuti?
Evo nemam ja osobno iskustvo, ali moja sestrična je otišla trbuhom za kruhom u Irsku i vratila se siromašnija nego ikada.
Muž joj je našao dobro plačen posao a ona je bila doma s obzirom da su vrtići i dadilje abnormalno skupi,bila je sa sinom gore godinu dana i vratila se a i muž ubrzo za njom, stanarina im je prelazila 1800 E i nisu imali računicu.
Gore nisu ništa kupovali a stric im je poslao za kartu.
Sad planiraju ići u Španjolsku živjeti, ne znam po kaj, ali...
Važno je da imaš računicu, di sa djecom i da ne plačaš basnoslovne stanarine jer....
A oni posao traže preko nekih agencija nemam pojma i na našem Hzz imaš odjel za rad u inozemstvu.
Suprex, zao mi je cuti za iskustvo tvoje sestricne, kada su bili u Irskoj? Zemlja sada prolazi jako tesku ekonomsku krizu iz koje se na zalost ne mogu lako izvuci, jer ih je procvat prije 10tak godina zatekao i ljudi su se bezglavo zavalili u kredite, za sto sada debelo placaju - i doslovce i metaforicki. Ja sam zivjela tamo u vrijeme kada je doslovce cvjetalo i bilo mi je super, ali na zalost to vise nije obecana zemlja.
Angelina, kako razmiljas ti? Sto zelis raditi, svoj posao ili bilo sto? Nisam dugo bila na forumu, ne poznajem te, pa ne znam da li osim djecice iz potpisa imas supruga ili partnera? (Ja cu nastaviti kao da vas ima 4 :) )
Kako zelite organizirati zivot, da on radi sam ili oboje? U koju zemlju zelite ici - da li znate jezik te zemlje? Da li vam je bitan samo ekonomski prosperitet i da odete iz Hr, ili zelite kvalitetniji zivot u svakom segmentu - koji su onda prioriteti? Kakvo je skolstvo u zemlji gdje bi otisli, kakva je zdravstvena zastita?
Kako ja vidim, postoje dva nacina za otisnuti se u svijet: otici vani, pa traziti posao na licu mjesta ili naci posao prije odlaska i preseliti se za poslom.
Prvi nacin mi ne zvuci prihvatljivo za obitelj. Drugi je logican, ali nije jednostavan. Ako zelite posao u svojoj struci, morate imati kvalitetan zivotopis - bez toga jedostavno ne treba ni pokusavati. Obzirom da Hr nije u EU, to vam otezava pronalazak posla unutar Unije, jer za vas onda treba radna dozvola. Ako je neko od vas strucnjak u svojoj profesiji, to vam otvara puno mogucnosti. Treba uloziti puno vremena u pretrazivanje oglasa za poslove i pripremiti se na puno razocarenja. Google > job agencies > puno puno vremena.
Ako zelite u Ameriku, sta je sa Zelenom kartom (tj. onom lutrijom)? Da li je Australija opcija? Ako ste spremni preko bare, mislim da je Aus puno humanija opcija. Oni, uostalom, nisu imali problema sa recesijom zadnjih godina. da li bilo gdje imate nekoga ko vam moze biti makar onaj stup na koji se mozete osloniti kad vam dodje tesko i kad se osjetite sami, daleko od obitelji i svih koje volite?
Ovo je najjednostavnije sto mogu napisati u ovaj kasni sat :) Nadam se da je otvorilo bar neka pitanja koja ce voditi do jasnije slike o ovakvom potezu.
Hvala superx i ornela_m!
Imam muža i dvoje djece, i naravno da ukoliko bi išli - išli bi svi na siguran posao. Radila bi bilo što, jer mi engleski nije savršen. A i nisam IT stručnjak, niti išta takvo.
Vidiš nije loša ideja lutrija zelene karte. Jel tko od Vas to pokušao? Jednom prilikom je moj muž ispunio na netu formulare i onda su ga nazvali telefonom i tražili uplati od par dolara za nastavak.
Onda smo se uplašili i odustali. A bili su stvarno uporni i zvali nekoliko puta...
Australija - čini mi se da tamo nije jednostavno doći. Imala sam prijateljicu čija je mama živjela u Australiji, i onda kad se ona pokušavala preseliti mami u Aust.
morala je dokazivati da ta žena koja živi u Aust. njena mama (priložiti fotografije na kojima je sa mamom). Doduše, to je bilo prije deset godina.
U Australiji imam strica s kojim nisam previše bliska, te sestričnu i dva bratića koje nikad u životu nisam vidjela.
Jednostavno, osjećam da je došlo vrijeme da negdje krenemo...
Ovo sa lutrijom i zelenom kartom moraš biti vraške sreće da to osvojiš, znam ljude koji su živjeli u Americi po 10 godina bez zelene karte (došli kao izbjeglice) i na kraju su je dobili teškom mukom, ne tim putem, ustvari znam samo 1 osobu koja ju je dobila na taj način a mislim da poznajem dosta naših iseljenika tamo jer sam živjela u SAD-u oko godinu dana.
Sada je zbog terorizma i svega tog još teže doći tamo i ostati živjeti, tako da nekako mislim da ako želite na neko englesko govorno područje lakše je otići u Australiju ili Kanadu mada nije ni to jednostavno jer ni jedna zemlja ti ne želi ljude koji će raditi neke obične poslove tipa konobarenja takvih imaju i doma, ako imate neku struku koja je dosta tražena u toj zemlji onda pokušajte odavde tražiti u toj zemlji posao, inače možete dobiti eventualno turističku vizu na 3 mj. i potom živjeti u ilegali što je vrlo nesigurno
pa kreni od trazenja posla online. ovisno o kvalifikacijama moze ti se dogoditi da se uselite najlegalnije pozvani od poslodavca
ovo sto vidim oko sebe su u principu programeri koji su dosli prvi a zene za njima.
angelina, ako te bude zanimalo ista oko useljenja u australiju, slobodno mi se javi na pp... :)
Ja sam prije koju godinu razmisljala o odlasku,dakle dok kriza jos nije toliko dala maha,prijavila se on-line za Kanadu i iako savrseno govorim i francuski i engleski,imam medjunarodno priznatu diplomu nisam se kvalificirala za vizu jer nemam deficitarno zanimanje ni struku koja je njima bila potrebna! Tocno su znali koji im kadar nedostaje i te su primali! Dok je moj tadasnji mladic odmah prosao jer je informaticar!Citiraj:
Mali Mimi prvotno napisa
Mislim da ces pogotovo sada tesko bez struke koja je trazena i perfektnog engleskog uspjeti jer nigdje vise nije bajno,svuda je kriza,strajkovi isl..
Prijateljica mi se udala u Belgiju,vec godinu dana bezuspjesno trazi posao jer nezna flamanski,a engleski rastura i radila je u internacionalnom lancu hotela...
Sad je upisala tecaj jezika pa se nada da ce mozda tako naci posao....
Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
i znaju vec godinama i redovno "apdejtaju" liste, obzirom na trenutno stanje na njihovom trzistu rada... i kanada i australija...
i svake godine (vec gooodinama) uredno i redovno mijenjaju uvjete (i po tri puta godisnje) za odobrenje ulazne vize i te promjene su sve samo ne - olaksanje za one koji zele u te drzave doci...
Pa u Irskoj je teško živjeti sam, baš radi visokih troškova, obično se dijeli kućanstvo s nekim, pa tko voli nek izvoli.. I mi se opekli :(
grozno,meni je tako brzo bio splasno pocetni entuzijazam....mislila sam da me sve cekaju otvorenih ruka jer parlam francais....kad ono...puska...
angelina,neznam gdje zivis, u nas na moru ljeti dosta radne snage dolazi izvana (naravno mislim na BIH) jer nitko ne zeli konobariti,biti sobarica itd...
znam da je tesko sa djecom,ali dok sam bila mladja upoznala sam dosta slavonki koje bi na 6mj dosle na more,imale bi hranu u hotelu di rade te bi dovoljno usparale za zimu kad se vrate doma...mozda je i to neka zadnja (privremena) solucija ako nista ne rijesite do 5og mjeseca...
jos mi pada na pamet da ti muz postane pomorac....nisu sva zanimanja na brodu pomorske struke...imas i konobara,mazaca,timunjera,cistaca...to nisu ljudi sa pomorskom skolom! a placa od 1000-1500EUR ne zvuci lose kad doma nema posla...da je tesko bit razdvojen,je...ali kad se nema druge opcije...
(i meni je tako pa znam sto govorim)
Angelina, evo ti konkretnih uputa za Irsku, iako je sada ta država u doista teškoj situaciji i ne vjerujem da ti mogu biti puno od pomoći, ali eto, da znaš kojim opcijama možeš raspolagati.
Za stanovanje: www.daft.ie, za posao: www.irishjobs.ie
Po pitanju dozvola su jako rigorozni (barem bili, u vrijeme procvata kada su doslovno spavali na parama), ali uvijek ima puno onih koji će zaposliti ljude na crno.
Jesi rigorozni , iako je sestričnin muž bio iz područja deficitarnih zanimanja imao je sto muka, uglavnom, mislim da bi bilo lakše ako nekoga imaš tamo poznatog pa da pomogne pri traženju stana i sl inaće je teško doći na halo i uzeti stan pogotovo s djecom a preko neta može biti mačak u vreći.
Preko bare sam od ljeta 2009-te i za sad mi je dobro. Nisam otisla trbuhom za kruhom, vec sam se tamo udala (bilo bi vise nego blesavo da smo pokusavali zivjeti u Hr, s obzirom da muz ne prica hrvatski). Posao sam nasla otprve, dobila jednu odbijenicu, a zaposlena sam, na kraju, na jedinom radnom mjestu (od ponudjenih u to vrijeme) koje sam zeljela. Placa je dobra, radno mjesto bezveze (neispunjavajuce) pa se nadam skoroj promjeni.
JAKO pazi s lutrijom za zelenu kartu - pratila bih iskljucivo link sa stranica americke ambasade, a nikako nasumicne reklame s neta. Vecina tih nasumicnih stranica zeli jedino novac, a zapravo nema veze s pravom lutrijom. Pogotovo treba izbjevati razna odvjetnicka drustva koja ce za 'pravu sitnicu od cijene' nabaviti papire. Jer - nece.
Papire za Ameriku, dakle, necete dobiti u ambasadi ako im objasnite da biste svo cetvoro rado otisli traziti posao. Uspjeh je jednak negativnom broju, cak ne ni nuli. Eventualno ako jedan uspije osigurati radno mjesto, postoji sansa da ce pustiti cijelu obitelj (sve skupa ovisi o primanjima, garantnim pismima i, ni manje ni vise, o sreci. Velik broj americkih poslodavaca nema zivaca za imigrante bez cistih papira tj. ne zele biti posrednici u izdavanju vize. Jedna od glavnih stvari koje sam dokazivala prilikom javljanja na oglase je cist imigrantski status i posjedovanje zelene karte (a ne B1, B2 ili neke druge vize koju treba obavljati). Naravno, ako se ide preko bare radi unaprijed dogovorenog posla, ide se s osiguranom vizom i radnom dozvolom (ako se ne varam, to je taj B1). S turistickom vizom (B2, ako nisam zaboravila) nikako ne smijes raditi. Pametno je ne igrati se s takvim stvarima jer su prilicno rigorozni.
Kao sto rekoh, meni je tu dobro. Zbog muza, ali i zbog novaca. Glupavo zvuci (ovaj drugi razlog), ali skroz je lijepo ne razmisljati o ratama kredita i sutrasnjem rucku. Lose je razmisljati o prestrasnom zdravstvu, odurnoj hrani i troskovima koji ce (nadamo se, jel) jednog danad doci zajedno s djecom. Lose je razmisljati i o nepostojecim bolovanjima, porodiljnom, godisnjem.... a najlosije je od svega to sto sam otprilike osam tisuca kilometara udaljena od ostatka obitelji i prijatelja. Ali svako zlo za neko dobro, jelte.
O nekakvim svakodnevim stvarcicama mozes citati na linku iz mojeg potpisa, odmah na samom pocetku. Ono, usponi i padovi uz.... prestrasan wc papir, nepostojece vrhnje za kuhanje, odurne torte i preprepredobre shoppinge za malo novaca. :mrgreen:
P.S. Ne poznajem nikoga tko je otisao van i vratio se siromasan. Neki se nikad nisu vratili, vec sretno zive tamo gdje su otisli, a neki su dosli natrag nakon XY godina, ili u mirovini ili prije, i dan danas uzivaju dobre plodove rada u inozemstvu.
Ovo stoji(mada za timunjera ipak ne možeš baš doć s ulice...potrebno je školovanje i određeno vrime navigacije ko mornar),a za ovo drugo oko1000 eura za brevete i matrikulu... Ali ako se može ukrcat na neku kompaniju isplati se uložit...Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
ne znam koliko se isplati uloziti u brevete za zanimanja koja nisu oficirska (na brodu), radim u pom agenciji i vidim da je bas tim zanimanjima (mornar, timunjer, mazac, cistac i sl) najteze naci, kompanije uglavnom zaposljavaju jeftiniju radnu snagu, nazalost.
bilo bi lijepo kad bi se javio neko tko se odselio i zivi vani pa da nam da info/iskustvo
litala, ako će trebati, mogu li i ja računati da ti se javim na pp? :mrgreen:Citiraj:
litala prvotno napisa
Ovako je bilo kod moje sestre. Prvo je šogi programer dobio posao u USA, našla mu tetka koja tamo živi od mladosti pa je to bilo puno lakše.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Sestra i dijete su došli za njim za 10-tak mjeseci. U početku im nije bilo bajno jer nemaš nikog svog, šogi je radio od jutra do sutra, živjeli su u iznajmljenom apartmanu. Polako je napredovao u karijeri, kupili su veliku kuću, aute, rodilo im se drugo dijete i sad su tamo već 11-u godinu i ne fali im apsolutno ništa. Štoviše. On je odmah dobio radnu dozvolu, mlađi sin ima američko državljanstvo, a ona i starije dijete su preko muža/tate dobili boravišnu dozvolu pa green card za koji su se zaista extra namučili (pojdinosti uopće nisam mogla pohvatati).
I ona se u međuvremenu zaposlila i sad mislim da baš uživaju.
Ne misle se vraćati , koliko mogu skontati, nikada.
I potpisujem Kaae u svemu, pogotovo P.S. dio
mislim da se uvijek nadje i dobrih i losih strana, mene najvise brine kako bi djeca to prihvatila, kako bi se integrirala u vrtic ne znajuci jezik i taj dio oko djece mi je ustvari najgori. Mi smo odrasli i navikli na sve i svasta, a njih odvojiti od sredine na koju su navikli....uf.
Meni se bas cini da su odrasli ti kojima je tesko donijeti odluku jer su ONI navikli na sredinu i boje se da nece moci prihvatiti nove okolnosti i situacije. A onda je, od silnog straha, najlakse okriviti djecu. :)
prije nekoliko mjeseci sam počela intenzivno razmišljati o preseljenju...
u Australiju konkretno
imam tamo kao pratetu....
žena radi tamo već 40ak godina -ništa bajno - čisti urede...
ali dovoljno da othrani 2 djece i muža neradnika :roll:
tak da i kad bi otišla imala bi nekoga za prvu ruku... rame za plakanje bar...
ona pomalo zaboravlja hrvatski a i nema baš previše slobodnog vremena da bi mi pisala
(jer ne kuži e-mail) da mi detaljnije objasni KAKO doći tamo
nas je troje, mm, sin od 2 god. i ja
meni nebi bio problem otići, sin je još premali da bi to za njega bio neki "šok" a jezik bi naučio...
a mm.... :roll: oće- neće....
ja znam engleski onak..... iz škole, serija i s neta.... :lol:
ali po prirodi sam lajava :mrgreen: pa vjerujem da bi se brzo sporazumjela rukama i nogama ( Slabo divanim mađarski, nešto malo, a i to s greškom....Tečno govorim rukama i perfektno se služim smeškom...)
a što se tiče posla...radila bi bilo šta...struka/nestruka - nebitno...
tak da....
sad je samo na redu onaj "papirnati" i pravni dio...
daklem pratim vas 8-)
lukas,
u australiju ne mozes useliti s idejom da bi tamo radila "nesto, bilo sto"...
i engleski ti mora biti prilicno dobar, ne uz sporazumijevanje rukama i nogama, nego dokazano dobar...
http://www.immi.gov.au/ ovo ti je prva "stanica"...
i imas, ugrubo, ove mogucnosti:
- useljenje preko general skilled migration vize - ako ti je zvanje na trenutno vazecoj esol listi (http://www.immi.gov.au/skilled/_pdf/sol-schedule3.pdf), imas manje od 45 godina, dovoljno radnog iskustva i dovoljno znanje engleskog jezika (minimalno "band 6" na ielts testu)... sve info imas u ovoj brosuri: http://www.immi.gov.au/allforms/booklets/1119.pdf
ovakva viza je vezana samo uz tebe, tvoje zvanje, znanje i godine... (i radno iskustvo) - skilled indipendent (subclass 175) viza
- useljenje preko rodbinske veze - isto je opisano u gornjoj brosuri. pratetka bi morala imati australsko drzavljanstvo i ona i muz bi trebali potpisati papire o sponzorstvu (ne radi se o novcanom sponzorstvu, vec samo o, da tako kazem - moralnoj podrsci koju bi ti se obvezali pruzati dok se snadjes) - skilled sponsored (subclass 176) viza
to su ti dvije trajne vize koje ti dolaze u obzir. onda imas i privremenih radnih viza kod kojih je procedura nesto (da budem blaga) jednostavnija...
uglavnom, prouci si onu gore brosuru, ukoliko te bude jos nesto zanimalo, slobodno me pitaj, koliko znam - pomoci cu :)
sretno...
evo ti ovdje pise prilicno toga o samom ielts ispitu i kategorizaciji razine poznavanja jezika : http://en.wikipedia.org/wiki/IELTS
puno hvala litala!
bacit ću se na proučavanje!
naravno da je trebalo pisati - kompliciranija :roll:Citiraj:
litala prvotno napisa
dakle, privremene radne vize ne bih preporucila osim u krajnjem slucaju (da niti jedna druga opcija nije moguca...)
ja se danas malo bacila u računicu apropo preseljenje u inozemstvo.... Inače imam sestru koja zivi u Americi ( Kansas).... zena americkog vojnika koji svake dvije god ide s glavom u torbi u Irak ( mora jer to mu je posao)... oni zive super jer ima vojska placa stan, dio rezija, hranu kupuju u americkoj bazi u tzv. PX ducanu gdje je sve upola jeftinije....
Danas si ja zamislim situaciju da se dragi i ja preselimo tamo.... nasla sam na lokalnoj web stranici ponudu poslova i ima od prodaje, customer service-a pa do general managera.... ja sam uzela u obzir najnize poslove npr. vešeraj koji se placa 8$ po satu ... recimo da je to full time onda je to 10 h dnevno sto je mjesecna zarada od oko 1800 $, ako i dragi radi neki najnizi posao za iste novce onda je to 3 600$, stan sa dvije sobe i dvije kupaonice kosta cca. od 500 - 700 $ mjesecno uz obvezni polog isto toliko (klasika kao i kod nas)
Sestru cu pitati kolike su joj cca. rezije ali vjerujem da je mozda nekih 500 $ za kucu
Obzirom da je Amerika zemlja fast fooda hranili bi se tako sto je mjesecno cca. nekih 500 $
Suma sumarum .... 1500 $ troskova minimalnih bez auta a 1500$ salji u hrvatsku i placaj kredit za stan i tako dok ga ne otplatis
Isplatili li se.... vjerujem da da
Papire necu spominjati jer je to za svaku zemlju problem jedino sto koliko znam amerika daje hrvatima mogucnost sezonskih poslova u americi ili tako nesto uz uvjet da poslodavac garantira za placu....
Nama su rezije za ovih tristotinjak kvadrata oko 250 dolara zimi. Rata kredita je 450. Na auto trosimo oko 130 (otisle cijene benzina gore... i to podosta).
Ovako nisku placu imaju samo polu-pismeni ljudi bez ikakve skole, u principu. Ne pada mi niti jedan posao na pamet tu u nasem gradu, za kojeg bi bio tako malo placen. Fizicki poslovi su odlicna zarada - izuzetno dobro zaradjuju zidari, keramicari... ma bilo tko tko nesto fizicki radi. Prosjecna placa za customer service je, recimo, oko $11 na sat. Full time je osam sati dnevno, placenih, a deveti sat je pauza koju kod vecine poslodavaca moras uzeti. Dakle, svaki dan na posao otpada devet sati, a placen si za osam. Prekovremeni se dodatno placaju, ali vecina poslodavaca, pogotovo za nize rangirane poslove ne zeli da radis preko 40 sati tjedno jer ih to kosta puno previse. Pa onda i jos vise.
Sa sestrom se uopce nemoj usporedjivati jer obitelji americkih vojnika imaju gotovo nenormalne povlastice.
ja se niti ne usporedjujem sa sestrom odnosno ja kazem da jedino vojne obitelji u americi zive odlicno jer imaju sve moguce povlastice.... ali ruku na srce imam i dosta prijatelja iz bosne koje su otisli zivjeti u USA jer su u bosni kao izbjeglice i svi rade imaju kuce i aute i nitko ne pomislja da se vrati.... a da moras raditi - moras kao i ovdje samo sto se sigurna sam tamo ne moze dogoditi da ti poslodavac ne da placu i da ti ne uplacuje doprinose..... s druge strane u americi je manje vise sve jeftino... galon goriva kosta najvise 3 dolara , registracija auta i tehnicki je troduplo manje nego kod nas, kad je rasprodaja je fakat rasprodaja ( majica koja kosta 10 $ drugi dan bude 3$)... znaci mi koji u Hrvatskoj zadnjih 3 godine prezivljavamo u americi bi vrlo lako ovim tempom uz rad trud i stednju mogli dobro zaraditi.....
Ovdje ti poslodavac, uglavnom, ne uplacuje nikakve doprinose, osim, ako je dobar i imas srece, zdravstvenog osiguranja (koje NE pokriva ama bas nista na nacin na koji smo mi navikli). Raditi moras onako kako se kod nas cesto ne radi. Bolovanja nema, osim u rijetkim kombinacijama. Nema rodiljnog i porodiljnog dopusta, bolovanja za dijete, prvog dana skole na kojem se bas moras pojaviti. Babinog sedamdesetidevetog rodjendana na koji bas zelis ici. Jok. Nema ni godisnjeg, vec samo par dana godisnje, ako radis kod dobrog poslodavca. Place su puno vece, ali uglavnom krvavo zaradjene, osim u javnom sektoru tj. na poslovima u drzavnoj sluzbi. Njima je puno lakse (praznici, dopusti, ovo... ono).
Vojne obitelji u Americi mogu zivjeti odlicno, ali vrlo cesto ne zive, bas kao i druge obitelji, jer nemaju pojma kako treba zivjeti. Nije da zelim nekom soliti pamet oko toga kako ce provesti svoj zivot, daleko od toga, ali zivcira me kad me traze da doniram ljudima koji imaju i zaradjuju vise nego sto sam ja imala u bilo kojem trenutku svog zivota, a samo zato sto su, daprostite, glupi. Pa pokusavaju zivjeti jos jedno trideset puta iznad svojeg standarda, ne placaju zdravstveno pa se prehlade i ne mogu platiti troskove.
Cijene jesu nize od nasih, ali opet, treba voditi racuna o zdravstvenom i ostalim osiguranjima. Na to odlazi jako puno novaca (sto se djelomicno onda kompenzira nizim cijenama drugih stvari). Hrana je ogavna. To nikako ne treba zaboraviti.
(Litala, da te ugnjavim sekundu - jeste li ikad selili kakve vece stvari, zapravo sitnice, ali puno njih, tipa tone knjiga i slicnog? Imam knjiga i slika koje bih voljela prebaciti ovamo, a jos nisam prokuzila koji bi mi bio najpametniji nacin...)
Ja i dalje nisam cula od 25 ljudi koje poznam da su se pozeljeli vratiti.... inace upravo sad citam na face kod jedne takve da je napravila bucnicu sto znaci da onaj ko zeli kuhati moze naci nesto zdravo ( moja sister nije takva i ona voli kupiti smrznuto), sto se tice zdravstvenog i ovdje se placa i zdravstveno i zivotno a ovaj forum je pun zena koje radjaju vani i placaju za to pa ne vidim zasto ne bi i u recimo Americi placale sve to za uslugu koju dobijes.....
I ovdje trazis da doniras sve i svasta ... ko nema i ne zeli donirati ne mora.... i ovdje radis i imas grc u zelucu kad si bolestan, i sjedis smrkav i nikakav na poslu jer se bojis otkaza... na godisnje iovako ne idemo jer si to ne mozemo priustiti tako da nije neki problem, a bogami i rodjendani se sve manje obiljezavaju zbog jelte financijskih razloga....
Elem sve je isto kao i u Americi samo nitko iz USA nije pozelio zivjeti u Hrvatskoj..... hm ne znam Zasto ???????
kaae, kad smo se bas selili, nismo nista teskog nosili sa sobom. onda sam ja prosle godine s klincima bila doma i kako su svi preko dvije godine imali smo pravo nositi pet puta po deset kg u kabinu i pet puta po 20 (ili je bilo 25, zaboravila :mrgreen:) u koferima... krenuli smo odavdje s minimalno stvari, a dosta sam toga od robe i ostavila tamo (nosila natrag zimsku robu koju ovdje nemamo kad nosit)...
bogami, ne pitaj sta sam potrpala po "njihovim" koferima, umirali su od smijeha i ovi gore kad sam pakirala, a bogami i mm ovdje dolje, kad sam raspakiravala :mrgreen:
to je bilo najjeftinije sto sam mogla, gledala sam postu, pa cak i onu koja pluta brodovima - preskupo mi bilo... za kontejner nismo nikad imali dovoljno stvari pa nisam ni razmatrala...
Pa zapravo ima zainteresiranih, ali ih odmah na prvu loptu odbija cinjenica da ne govore jezik i da im je nepojmljiv za nauciti.Citiraj:
ivana_5 prvotno napisa
Ovo sto pricas o godisnjima, sjedenjem na poslu smrkav i slicno... s obzirom da sam u Zagrebu provela prvih 32 godine zivota, samo cu kratko napisati da - ne vjerujem. Jer znam da nije tako. Ima ekstrema, ali u pravilu nije ni blizu ovome sto govoris.
Litala, tu je bed jer u avion moze jedan kofer po osobi, 22 kile maksimalno. Promijenili plocu s 1.12.2009., prasci jedni. Svaki sljedeci kofer $50... sve sam, do sad, tako prenijela, ali knjige i slike bas i nece moci. Moram se raspitati o freight avionima i slicno. Za kontejner nemam ni blizu. Namjestaj sam ostavila mami. :mrgreen:
P.S. Zdravstvene usluge me, za sad, nisu fascinirale. Bas je lijepo kad ti na hitnoj, zbog visoke temperature, daju casu soka, ali nije lijepo kad za vadjenje krvi, rentgen pluca i kratki razgovor s bezveznom doktoricom doma dodje racun od $1400. Ili kad platim 550 kuna da bi doktor rekao da mozda imam upalu uha, a mozda i nemam. Doslovno. Nakon dvije minute provedene u istoj sobi sa mnom. Uz to, naravno, placam zdravstveno.
:lol: cool!Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Meni sve što Kaae piše o životu u Americi zvuči zastrašujuće i apsolutno mi gadi i samu ideju da bi možda jednom moje dijete tamo tražilo bolji život...od ovog sa zdravstvenim osiguranjem, junk-prehranom,radom od jutra do sutra...ma...
a još mi i cijelo vrijeme pred očima titra slika onog debelog profesora Amerikanca koji si za vrijeme predavanja češka goli,debeli,dlakavi trbuh...
Meni je dosta toga gadilo zivot i u Hrvatskoj, a vjerujem da bih se jednako osjecala i bilo gdje drugdje u svijetu, cisto zato sto sve skupa ima svoje pluseve i minuseve.
Tesko mi je reci za bilo kog drugog bi li mu bilo bolje tu, tamo, ili na nekom trecem mjestu, ali meni je ovdje dobro. Usprkos losoj hrani (da se rijesiti kuhanjem doma, uz vece izdatke, itd.), trbusastom profesoru koji je, zapravo, bio preodlican predavac i usprkos odurnom zdravstvenom osiguranju. Kad i ako nam ovdje ne bude dobro, otici cemo negdje drugdje. Mozda u Hrvatsku, mozda i ne.
Sve je puno lakse kad se kockice posloze na nacin da se zivi samo jednom i da nije bed probati nesto drugo. Ako se moze.
A i prizemna sam - u lovi, zapravo, lezi zec. :mrgreen:
(Ne, nije bas sve u lovi, al' da pomaze... o, da.)
Jesi sigurna :-)Citiraj:
ivana_5 prvotno napisa
Ja imam prijateljico, dolazi iz San Diega i nebi se tamo vratila. Super je njoj tamo jednom godišnje par tjedana, zajedno sa djecom (ima 3 curice) ali živjeti i odgajati djecu tamo - kaže no, thanx :-)
San Diego je ogroman i prebolesno skup.
Kaae, mozes li preporuciti neke drzave ili gradove u USA gdje je dobro zivjeti (cijena zivota i sl.) za ljude s obitelji, da ne ispadne kao sto kazes za San Diego? Moram MM dati neki izbor, zeli na faks :)
Ako zeli na faks, neka prvo odluci sto ga zanima, a onda prouci fakseve. Onda i cijene fakseva. Pa kvalifikacije za upad. (I sve moguce takse za sva moguce prijevode diploma i slicnog.) Vazno je jos vidjeti i mogucnost stipendija. Studentska viza obicno ne dolazi u paketu s obiteljskom tj. ako on ode u SAD kao student, tesko da ces ti za njim, ovako ili onako. Kao student iz Hrvatske, bit ce tretiran i kao nerezident, sto znaci da ce skolarina biti znatno veca od rezidentske. U manjim gradovima je, naravno, faks povoljniji. Jednako tako i s troskovima zivota.
Moja placa je manja nego sto bi bila u Minneapolisu, ali i moja kuca je jeftinija nego sto bi bila u vecem gradu. I porez je manji. Itd. Selo moje malo ima oko 46000 stanovnika, jedno javno sveuciliste, jedno dva privatna i nekoliko veleucilista. Tijekom skolske godine, broj stanovnika raste do 65000. Mirno je, sigurno, jeftino... iako sam odselila iz Zagreba, moram priznati da mi ne fali gradska vreva, sto se tice prometa, buke i tako toga.
Ono sto bih voljela ovdje imati je bolja ponuda sadrzaja koji su meni nesto znacili, ali kafica po naski i opcenito nekakvih nasih obicaja nema ni u najvecim metropolama. Hrana je ogavna vjerojatno bilo gdje, osim sto veci grad najvjerojatnije dolazi i s boljom ponudom ducana i restorana.
U nasem seocetu (zapravo, ovo je jedan od vecih gradova u Minnesoti) su skole ok, ima ih preko nekoliko. Ok su za americki pojam, nitko jako blizak nije trenutno u skoli pa da bas mogu direktno usporediti.
Javno sveuciliste, na kojem studiramo i muz i ja, je ok. Nista posebno, ali podnosljivo, cijenom i kvalitetom. Prosjecna cijena predmeta (placa se po odabranom predmetu) je oko $1000, plus $150-500 po predmetu u knjigama. Knjige se moraju kupiti, nema posudjivanja, a jos manje kopiranja kao kod nas. Neki prosjecan broj predavanja/predmeta po semestru je 4-6, sve ovisi o tzv. credits, iliti cudesima nalik na one ECTS bodove, ili kako se vec to bolonjsko cudo zove. Predmeti su jednosemestralni, predavanja obavezna, zadace podsjecaju na one iz osnovne/srednje skole, a sistem obrazovanja tj. satnica nije nimalo prilagodjen zaposlenim ljudima. Barem ne onima s punim radnim vremenom, danju, koji pokusavaju studirati kao undergrad studenti (dodiplomski studij).
Svakako sam ti dala vise informacija nego sto si trazila, ali stvarno nemam pojma sto bih ti preporucila. Tim vise sto ne znam sto ti muz zeli studirati i opcenito koji su vam planovi.