Od žrtve do zlostavljača

Danas sam otkrila da je Andrija hrabro s puta žrtve skrenuo na put zlostavljača. :-o Dobro, nije još postao školski nasilnik, jer falabogu Radio Mileva radi sve u 16 tako da sam sve uhvatila vrlo rano i nadam se na vrijeme.

Naime od klinca kojeg su drugi (prilično) gnjavili postao je klinac kojem nije strano gnjaviti druge. I to prvašiće. A on matori magarac ima vec 11 i pol i nije mi jasno šta uopće radi s tim malcima.

Da se razumijemmo, nije tu riječ o nekom bezazlenom zadirkivanju nego o verbalnom maltretiranju duplo manjih od sebe. Nije on sam u tome, ima ih nekoliko, u ovoj školi svaka generacija sustavno gnjavi mladje od sebe, nije mu nedostajalo primjera, ali ga to nimalo ne opravdava kod drugih, a kamoli kod mene.

Jako ozbiljno sam razgovarala s njim. Mislim da sam mu vrlo jasno dala do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo i zašto je takvo ponašanje neprihvatljivo. Pitala sam ga što time želi postići, mislim da je to pitanje pogodilo cilj. I onda sam ga provela kroz razne situacije u kojima je on bio žrtva verbalnog ili fizičkog nasilja. Pitala sam ga da mi obrazloži zašto ne nosi naočale u školu – zbog ruganja, naravno, ali željela sam da on to sam izgovori. I još sam ga tražila da razmisli kako je od dječaka koji je povremeno plakao zbog drugih postao onaj zbog kojeg sad drugi plaču.

Jesam li sve rekla? Premalo? Previše? Ne znam – trebam savjet. Kako riješiti do kraja, a pri tome ne pretjerati i otići u krajnost? Ja sam sklona krajnostima, pa mi trebaju neki kontruktivni savjeti.

Namjeravam i s cijelom tom grupom gnjavatora rasčistiti, ali prvo imam posla doma.

marta, sretno da to sto prije rjesite nemam iskustva jer je moja cura jos jako mala, javit ce ti se mame s iskustvom.

samo cu ti reci iz perspektive djeteta koje je nosilo 9 godina naocale, isto su me neki zadirkivali,al ja se nisam dala, prije svega mu reci da ne treba pokazat da mu to smeta i iz inata neka ih nosi, djeca kad skuze da ti to ne smeta jednostavno prestanu jer ne postizu cilj.

Ja nikad nisam skidala svoje naocale osim kad sam se kupala u kadi ili moru, i to sam nosila one ruzne socijalke cetvrtaste koje su se nekad nosile a ne sumnjam da tvoj sincic ima puno ljupsi okvir.

Mislim da je tu kljucno usaditi mu samopouzdanje koje mu ne moze poljuljati svaka blesa iz okruzenja, mislim to je opcenito jedna kljucna stvar koju bih htjela usaditi svojoj djeci uz suosjecanje i lakocu postojanja u zivotu.

i ne dozvoli mu da postane mali huligan jer to stvarno nije lijepo! a sad nek ti strucni kazu sto i kako to izvesti.

Lili moj srednji sin je kao ti, boli ga dupe. Kad je krenuo u prvi razred objasnila sam mu razliku izmedju tužakanja i traženja pomoći i objasnila sam mu kako se obraniti od nasilnika. Isto kao i prvom, tj. Andriji. ALi oni su toliko različiti karakterom i temperamentom, ko da sam jednom pričala jedno, a drugom drugo.

Lovru su jedno dva mjeseca nakon početka škole dvojica sedmaša pritisla uz ogradu na školskom igralištu i pitala ga jel ih se boji. A on im je odgovorio da ih se boji, al da će ih svejedno prijaviti pedagogu. Ne samo da su ga momentalno pustili, nego ga više nitko nije gnjavio.

A s Andrijom sam morala ja razne stvari rješavati, jer on nije to uspjevao sam, odnosno, trebala mu je pomoć.

Isto nemam iskustva nit znanja da ti pomognem ali vibram da to riješite što prije, baš mi je žao da kroz to prolazite i full sam se iznenadila baš jer si bila jednom govorila kako njega zadirkuju, ako se sječam točno.
Ja sam bila žrtva kao klinka, i nekako sam se sve do iza faksa pobojavala da se u meni ipak ne probudi taj lagano zlostavljački duh naspravm drugih. Hvala ti Bože nije.

marta, ja bi napravila baš ovako kao što si ti. znači prisjetila bi ga kako se on osjećao kad su ga drugi maltretirali, dopustila mu da osvijesti taj osjećaj...
moguće da je to sad neka zakašnjela reakcija, da ga nosi taj osjećaj moći, pa vjerojatno to i je posljedica proživljenog zlostavljanja.
što on sam kaže na svoje ponašanje? zašto to čini? ima li grižnju savjesti?
ja mislim da je za početak dovoljno ovo što si poduzela, sad čekaj njegovu reakciju.

Prvo se pokušao opravdati, ali kad sam mu razjasnila situaciju iz druge točke gledišta pokunjio se skroz, vidjelo se jasno koliko mu je neugodno. Znači ako prije i nije bio svjestan što radi (a to mi je prilično nevjerojatno s obzirom na njegovo vlastito iskustvo) sad je definitivno svjestan. Ne znam je li to dovoljno. I ja bih sad pričekala da vidim što će biti. Nadam se da se neće ponoviti, ali ono što zapravo trebam su savjeti što učiniti ako se to nastavi.

Prva stvar koja je meni fantastična što nisi okrenula glavu problemu što mnogi roditelji čine jer ih baš briga, kao bitno je da nitko ne dira moje dijete ali kad ono dira druge baš me briga. Ti to nisi učinila nego si ozbiljno pristupila problemu koji meni je stvarno problem jer mala djeca nisu ništa kriva i nije potrebno da dolaze u školu sa strahom. Ja vjerujem da si mu uspjela objasniti sada i budeš vidjela kak će se sve razvijati, ali mislim da kad djetetu objasniš temeljito sve da neće biti problema. Vjerujem da i on zna da je pod tvojim budnim okom i da ga nećeš ostaviti na miru ako radi nešto loše.

pa meni dosta optimistično izgleda činjenica da se on pokunjio nakon što si mu predočila drugu stranu medalje. sasvim mi je moguće da jednostavno nije niti doprla do njegove svijesti negativnost onog što radi, ne na način na koji mi odrasli to umijemo i možemo osvijestiti. meni to stvarno liči na to da se on ufurao u suprotnu ulogu, možda čista znatiželja kako je biti s druge strane.... hm. ovo ja sve laički pričam. ne znam što možeš dalje napraviti. sankcije, pretpostavljam? jasna poruka da mu to nećete tolerirati. poruka da ako se želi tako ponašati mora snositi i posljedice.
ma ja sam sigurna da on to više neće isprobavati, bar se nadam.

marta, mislim da si rekla sve.
ni premalo, ni previše nego taman kako i koliko treba.
imam starijeg derana doma i znam da su klinci skloni i povesti se za nekim, i samoinicijativno povesti kolo i svašta nešto...
ali znam da sam jednim ozbiljnim razgovorom uspijevala doprijeti do njega, jer ipak su to dobro odgojena djeca na koje mi možemo utjecati.
vjerujem da je ovaj vaš razgovor već urodio plodom, a ti ćeš pojačano pratiti što će se u nastavku događati.

čuj pojačano pratiti... provjeriti tu i tamo kako stvari stoje

I ja mislim da je taman, ja bih isto tako.
I mislim još da je važno da vidi da poduzimaš i ove druge korake vezano za ostatak ekipe, odnosno mislim da je i to dio posla kojeg imaš doma.

I ja mislim da je, odnosno da trebam srediti i ostatak te grupe, al jučer mi je i on sam bio previše. Sinoć me je tako glava zabolila, mislim da je to migrena, nisam ju u zivotu imala, al rado bih mu i to nabila na nos.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

I ja mislim da je taman, ja bih isto tako.
I mislim još da je važno da vidi da poduzimaš i ove druge korake vezano za ostatak ekipe, odnosno mislim da je i to dio posla kojeg imaš doma.

---

x.
i mislim da je dobro da zatim prebacis loptici njemu i cekas rezultate. u smislu da mu sad ne kvocas stalno po glavi.

Nisam kvocalo. Nazvat ću druge mame i onda pričekati.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

I ja mislim da je, odnosno da trebam srediti i ostatak te grupe, al jučer mi je i on sam bio previše. Sinoć me je tako glava zabolila, mislim da je to migrena, nisam ju u zivotu imala, al rado bih mu i to nabila na nos.

---

Potpis pod ovo. Iz iskustva.... Krenulo je još od prvog razreda, ali ne popušta. Stalno moram "ko kobac" nadzirati što to dijete u školi radi. Jest da ima učiteljicu koja nije aždaha, a njezinoj ekipi bi baš jedna trebala.

Eto mene jučer s informacija - učiteljica se OPET žali da ne pazi i smeta drugima. Moj mlađi nije baš da gnjavi prvašiće, ali ometa u razredu druge klince (brblja bez prestanka) i onda je učiteljica kriva kad ne zapiše zadaću i donese doma dvojke.

Ista priča - organizirao se klan, čopor dečki kojima je sve bitnije nego škola i pristojno ponašanje.

Pa sam razjurila društvo - nema izlazaka van osim s nama, nema dovođenja drugih dečki, nema tv-a ni računala osim u edukativne svrhe (npr. učenje njemačkog) i pod nadzorom.

Čak sam i najdraže igračke sklonila i rekla da ću mu ih vratiti kad ga učiteljica pohvali 3x u jednom tjednu. Sad čekam....

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Nisam kvocalo. Nazvat ću druge mame i onda pričekati.

---

oprosti ovo s kvocanjem. nisam htjela biti neugodna.

seni, to marta uvijek tako: kratko i jasno.
to je skraćeni oblik, da ne ide u širinu, a podrazumijeva se da ne misli da si ti išta loše mislila, kao što ne misli ni ona.
ona uvijek tako šturo
ali zato ja nju volim i dajem sve od sebe da propriča :mrgreen:

:advokat:

Citiraj:

---

Pikana prvotno napisa

Prva stvar koja je meni fantastična što nisi okrenula glavu problemu što mnogi roditelji čine jer ih baš briga, kao bitno je da nitko ne dira moje dijete ali kad ono dira druge baš me briga. Ti to nisi učinila nego si ozbiljno pristupila problemu koji meni je stvarno problem jer mala djeca nisu ništa kriva i nije potrebno da dolaze u školu sa strahom. Ja vjerujem da si mu uspjela objasniti sada i budeš vidjela kak će se sve razvijati, ali mislim da kad djetetu objasniš temeljito sve da neće biti problema. Vjerujem da i on zna da je pod tvojim budnim okom i da ga nećeš ostaviti na miru ako radi nešto loše.

---

Da, ono što se i meni čini je da velika većina roditelja dignu veliku halabuku kad je njihovo dijete žrtva, ali nikada ne bi niti u najcrnjim snovima mogli pomisliti da bi njihovo dijete moglo biti ili postati napadač jer to je ono nešto što se samo događa drugima, nedajbože da bi toga bilo u njihovoj obitelji i onda samim time okreću glavu od problema, ne žele znati jer ako ne znaju to se valjda nije ni dogodilo i nadaju se da će se samo riješiti
mislim da je jako dobro najprije ovako odreagirati, pratiti dalje što će se događati, pa tek onda poduzimati neke eventualne daljnje mjere - ni sama ne znam kakve, ali mislim da bih i sama tako postupila i nikako ne bih bježala od problema nego bih u to naknadno ako se pokaže potrebnim uključila i neku struku
ono što mislim da je dobro protresti je i pitanje što je zapravo dovelo to dijete da preokrene uloge - je li to možda upravo osveta što je sam bio izložen takvim napadima, osjećaj neke bivše ili sadašnje frustracije...ne znam, govorim napamet, ali kao i u svemu mora se naći uzrok problema da ga se može riješiti

am :*

Citiraj:

---

Stijena prvotno napisa

i pitanje što je zapravo dovelo to dijete da preokrene uloge - je li to možda upravo osveta što je sam bio izložen takvim napadima, osjećaj neke bivše ili sadašnje frustracije...ne znam, govorim napamet, ali kao i u svemu mora se naći uzrok problema da ga se može riješiti

---

vidiš, ja se s ovim baš ne slažem.
po meni nije bitan uzrok, ne treba se zamarati uzrokom. to su djeca, kako kaže AM, klincima svašta padne na pamet.
bitna je reakcija, slažem se s curama, marta je reagirala onako kako bih ja reagirala i kako, uostalom, reagiram.
J nikad nije bio ugnjetavan, ali u zadnje vrijeme je imao par izleta u tom smjeru. doduše ne bih to baš nazvala zlostavljanjem, ali svejedno me srce boli kad čujem bilo kakvu priču koja ide u tom smjeru. i svaku shvaćam ozbiljno.
jednom mi je rekao da zašto on ne bi smio zezati nekoga kad se ovi koji zezaju tako dobro zabavljaju. :roll: pa smo imali jako jako ozbiljan razgovor sličan martinom. sviđa mi se ovo pitanje - što s tim želiš postići, to nisam pitala, ali se isto rastužio kad sam mu rekla da je žalosno kad se netko osjeća loše zbog tebe.

jer to njihovo "zezanje" za onoga kojeg "zezaju" nije baš tako banalno.

Ja imam suprotan problem.
Moj "mali" od 11.5 je zrtva.
Na putu do skole ga je pre koji mesec zaskocila grupica sestaka,i s nozem pod grlom iznudjivala novac.
Spasio ga je stariji gospodin koji je naisao i umesao se.
Sve je to isti cas stiglo do razredne,direktora i psihologa.
Toga dana on nije bio jedini koga su napali,ali je jedini zadobio i fizicku povredu,ogrebotinu,ali od noza omg!
Sjatili se roditelji,alarmirali policiju,zavrsilo s krivicnom prijavom.
I,nikom nista,nasilnici su mladji od 14 godina i ne mogu im nista...
A moj sinak zivi u strahu:(
I ja zivim u strahu.Kako dete koje nema ni "A" od agresije u sebi,cak ni za samoodbranu,okuraziti da sigurno u sebe ide u skolu svaki dan?
U pocetku smo ga vodili i sacekivali,dok se malo oporavio,ali nije ni to resenje.
Ne bih zelela da trazim strucnu pomoc,ako to ne poprimi vece razmere.On to vise ne pominje,ali znam da taj strah cuci i ceka.
Da sam na njegovom mestu,i ja bih se plasila.
Kako bi vi?

kaya, ovo tvoje nema više veze s djecom i dječjim ponašanjem, to je pravo zlostavljanje i nasilje.
ne znam kako bih mu pomogla, ne bih ga poticala na samoobranu jer se ne može sam obranit od grupice šestaka s nožem.
mislim da bih ga i dalje pratila u školu, ne bih od njega očekivala da sigurno u sebe ide u školu. pa on je preživio totalnu traumu, pokušaj ubojstva s hladnim oružjem, normalno da se boji. nije tu problem u njegovom samopouzdanju, to je sasvim realan strah, koji se može riješiti jedino ako se ti nasilnici maknu. :-/

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

seni, to marta uvijek tako: kratko i jasno.
to je skraćeni oblik, da ne ide u širinu, a podrazumijeva se da ne misli da si ti išta loše mislila, kao što ne misli ni ona.
ona uvijek tako šturo
ali zato ja nju volim i dajem sve od sebe da propriča :mrgreen:

:advokat:

---

Sad si me nasmijala s ovim. Seni, sve je ok, nisam tvoju primjedbu dozivjela ko nesto neugodno, dapače, nego mi se zurilo odgovoriti. Mislim da opcenito nisam tip koji kvoca, al ponekad pretjeram u objasnjavanju, zato sam i pitala u prvom postu jel malo ili puno.

KayaR, ovo što pišeš je strašno. Nemam pojma što bih napravila na tvom mjestu, vjerojatno bih poslušala Cvijetu i vodila malca i dalje u školu. A vodila bih ga i psihologu.

KayaR , dijete koje je pretrpjelo napad nožem treba obavezno stručnu pomoć! Čudim se da vas škola ili policija nije automatski uputila. Moja frendica radi u apoteci i nedavno joj je u pljački prijećeno pištoljem - automatski je dobila uputnicu za stručnu pomoć, firma joj je bez pitanja otvorila bolovanje na mjesecdana zbog akutnog šoka i psihotraume, a ovo je dijete, tim više treba stručnu pomoć.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

vidiš, ja se s ovim baš ne slažem.
po meni nije bitan uzrok, ne treba se zamarati uzrokom. to su djeca, kako kaže AM, klincima svašta padne na pamet.
bitna je reakcija, slažem se s curama, marta je reagirala onako kako bih ja reagirala i kako, uostalom, reagiram.
J nikad nije bio ugnjetavan, ali u zadnje vrijeme je imao par izleta u tom smjeru. doduše ne bih to baš nazvala zlostavljanjem, ali svejedno me srce boli kad čujem bilo kakvu priču koja ide u tom smjeru. i svaku shvaćam ozbiljno.
jednom mi je rekao da zašto on ne bi smio zezati nekoga kad se ovi koji zezaju tako dobro zabavljaju. :roll: pa smo imali jako jako ozbiljan razgovor sličan martinom. sviđa mi se ovo pitanje - što s tim želiš postići, to nisam pitala, ali se isto rastužio kad sam mu rekla da je žalosno kad se netko osjeća loše zbog tebe.

jer to njihovo "zezanje" za onoga kojeg "zezaju" nije baš tako banalno.

---

s obzirom da postoje deklarirani i navodno dokazani uzroci nasilnog ponašanja, pa tako i vršnjačkog, tipa poremećeni odnosi u obitelji, obiteljsko nasilje..... i svima su nam pune uši i usta prevencije, onda je valjda uzrok ipak bitan - ne znam
ja bih recimo voljela čuti gdje je ta granica između "ozbiljnog" nasilja i "malo zezanja" jer i jedno i drugo kod žrtve izaziva traumu - što veću, što manju
je li dovoljno da dijete svakodnevno trpi porugu i omalovažavanje ili ga stvarno netko mora napasti nožem da bi se moglo reći da je žrtva nasilja?
mislim da svi skupa moramo sve to shvatiti jako ozbiljno jer ako je kod nas postalo normalno da svaki roditelj i prije polaska djeteta u školu mora biti spreman na to da će se s vrlo velikom vjerojatnošću na ovaj ili onaj način morati susresti s vršnjačkim nasiljem, to je jedan jako veliki problem u čijem rješavanju svi moramo krenuti najprije od sebe i svoje djece
ovo naravno ne govorim vezano uz konkretan, ovdje navedeni, slučaj nego općenito

Stijena, evo jedan primjer kako to izgleda. Jedan iz grupe se nekome naruga. NItko ne odreagira, pa se drugi dan dvojica narugaju. Treći dan se ruga cijal grupa i tako danima. S obzirom na kašicu koju trenutno imaju umjesto mozga ni ne pomišljaju da je to krivo i da nekome smeta, izmedju ostalog i zato što nitko nije reagirao. Ja nemam pojma koji uzrok leži ispod slojeva gluposti. I slazem se s cvijetom da vjerojatno u ovakvoj situaciji nije vazan. Postaje vazan ako grupa iil pojedinci ne odustaju od maltretiranja drugih i nakon reagiranja roditelja ili nastavnika.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Kad je krenuo u prvi razred objasnila sam mu razliku izmedju tužakanja i traženja pomoći i objasnila sam mu kako se obraniti od nasilnika.

---

moze mali salabahter, sto si mu tocno rekla? gdje je razlika?

I ja sam to negdje pročitala, otprilike ovako:
Traženje pomoći za sebe ili drugog je kad se obratiš odraslima da tebe ili nekog drugog zaštite od nečega ili nekoga. Tužakanje je kad se obratiš odraslima da bi neko dijete upalo u probleme.

Lovri je to objašnjenje bilo više nego dovoljno. Još sam mu rekla da se ne svadja i ne pokušava potući s nasilnicima nego da im kaže da to što oni rade njega boli ili plaši i da odmah prestanu. I da nakon što ga puste, odmah ode pedagogu ili prvom nastavniku kojeg sretne putem i zatraži pomoć. On je to uspješno spojio i primijenio. Nadam se da će tako i ostati.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Stijena, evo jedan primjer kako to izgleda. Jedan iz grupe se nekome naruga. NItko ne odreagira, pa se drugi dan dvojica narugaju. Treći dan se ruga cijal grupa i tako danima. S obzirom na kašicu koju trenutno imaju umjesto mozga ni ne pomišljaju da je to krivo i da nekome smeta, izmedju ostalog i zato što nitko nije reagirao. Ja nemam pojma koji uzrok leži ispod slojeva gluposti. I slazem se s cvijetom da vjerojatno u ovakvoj situaciji nije vazan. Postaje vazan ako grupa iil pojedinci ne odustaju od maltretiranja drugih i nakon reagiranja roditelja ili nastavnika.

---

upravo tako.
a slažem se s tobom stijena da je granica između malo zezanja i ozbiljnog (verbalnog) nasilja jako tanka. kako sam napisala, onome kojega malo zezaju to može biti itekakva trauma. i zato skačem na prvu.
jučer sam, nažalost, dok je zezao M iskoristila martinu rečenicu - što time želiš postići. odlična je :mrgreen:
nažalost, jer ne mogu sad stalno istu rečenicu ponavljat, a dobro legne :mrgreen:

uf, grozna su ta djeca i njihove kaše od mozga. majke mi ne kužim kako ne kuže da ako nekome na nogometu njih troje kažu da je debel i da ne zna igrati nogomet, da je to LOŠE. nego trebaju cijelu prodiku da skuže da je to loše :-(
e da, mom je prvi odgovor bio - pa da meni to kažu, ja se ne bih loše osjećao. kad sam ja došao novi na nogomet i mene su zezali, al ja sam šutio i igrao i dalje i sad je super, normalno da su me zezali kad nisam znao igrati nogomet.