rezultati u Italiji nakon ukidanja ogranicenja na 3 j.s.

Malo pomalo pocinju pristizati u strucnu literaturu rezultati nakon ukidanja ogranicenja oplodnje na 3 jajne stanice koju je talijanski Ustavni sud ukinuo 2009. godine (i od tada se oplodjuje onoliko koliko je potrebno individualnom paru za postizanje trudnoce, ali se minimizira zamrzavanje zametaka - jer ukidanje ogranicenja oplodnje NE ZNACI proizvoljno zamrzavanje zametaka)

1. izvjestaj je bio u svibnju 2010. godine i pokazao je poboljsanje nakon ukidanja zakona i procjenu od 700 djece godisnje vise.

2. report je bio u strucnoj literaturi prije par mjeseci i pronasao je povecanje uspjeha s 20.5% na 23.5% što predstavlja poboljsanje od 15% sveukupno.

I sad ovaj 3. izvještaj je pismo strucnom casopisu koje izvjestava o jos jednoj talijanskoj klinici, a kopiram ga u potpunosti jer je vazno i za nas: naime, rezultati za zene 36 i mladje nisu vrlo razliciti, ALI rezultati za zene starije od 36 godina pokazuju poboljsanje uspjeha po transferu s 15.2% na cak 28.7% - dok za zene do 36 godina uspjeh po transferu je skoro isti: 35% prije i 34% nakon ukidanja ograničenja.

Eto, zato mislim da se vrijedi boriti za ukidanje ogranicenja... makar na sudu, kao Talijanke.

http://humrep.oxfordjournals.org/con...ep.der014.full

Tablica 1:

Citiraj:

Pregnancy rate per retrieval (%) 24.2 28.1 0.4051

Women aged ≤36 years 32.7 37.9 0.9673
Women aged >36 years 13.8 26.7 0.0314

Pregnancy rate per transfer (%) 26.3 30.5 0.4016

Women aged ≤36 years 35 34 0.9584
Women aged >36 years 15.2 28.7 0.0313

Extrauterine pregnancies (%) 4.3 1.3 0.6557
Intrauterine pregnancies (%)
Singleton 76.6 64.5 0.2260
Twin 14.9 32.9 0.0456
Triplets 4.3 1.3 0.6557

Citiraj:

Sir,

In February 2004, the Italian Parliament approved a law (namely 40/2004) regulating assisted reproduction technology (Benagiano and Gianaroli, 2004). This law imposed many limitations on Italian reproductive specialists. The most important of these restrictions was the provision that no more than three oocytes could be fertilized at one time during an IVF treatment, since all embryos obtained had to be transferred simultaneously. On May 2009, the Italian Constitutional Court outlawed some restrictions set out in the 40/2004 law (Benagiano and Gianaroli, 2010). The most important point of the ruling is that embryo protection is limited by the imperative to ensure a concrete possibility to achieve a successful pregnancy. The Court also strongly reaffirmed the supremacy of the physician's judgment in carrying out a full evaluation and a personalized treatment plan for each woman and couple. Therefore, Italian reproductive specialists can now define an individualized optimal number of embryos to give the best chance of achieving a pregnancy while limiting the number of cryopreserved embryos.

The recently published article by Levi Setti et al. (2010) reported a retrospective analysis of 3274 IVF cycles, comparing fresh cycles before and after the 40/2004 law was modified. No significant difference was found between the two groups in terms of patients’ age, basal FSH levels, years of infertility, number of previous cycles or number of oocytes retrieved. Conversely, the number of oocytes used, the number of embryos obtained and transferred were significantly higher after the Court modifications. The most striking results were an increase of pregnancy rate per started cycle in the post law-change group (20.42% before versus 23.49% afterwards, thus a 15% difference), and a trend towards a reduction in the number of triplet pregnancies (from 2.46 to 1.68%).

Our centre manages ∼250 infertile couples per year. Although using smaller patient numbers, we have similar results supporting their conclusion that ‘infertile Italian couples can now obtain at home in Italy improved results that are comparable with those reported in the largest international studies’. We analysed data from patients selected for IVF or ICSI between 1 June 2009 and 30 September 2010 and controls who underwent IVF or ICSI cycles prior to the law modification (1 June 2007 and 30 September 2008). All patients gave an informed consent for their clinical data to be used for statistical evaluations and/or research purposes. Multi-ovulation stimulation regimens were either a long GnRH agonist protocol or a flexible multi-dose GnRH antagonist protocol not differently applied in the two study periods. Before the legal changes, the best three oocytes were inseminated or injected, and all of the normally cleaved embryos were transferred. After the Constitutional Court's decision, the number of oocytes fertilized or injected was chosen on the basis of sperm quality, woman's age and number and outcome of previous cycles, according to current guidelines of the Italian Fertility Societies. The number of embryos to be transferred was agreed with the couples, taking into account woman's age, embryo quality and the number and outcomes of previous IVF treatments. Embryo morphology was scored as described elsewhere (Veek, 1999). The embryos were transferred into the mid-cavity of the uterus under trans-abdominal ultrasound guidance 48–72 h after the oocyte retrieval. Clinical pregnancy was defined as ultrasonographic demonstration of one or more gestational sacs 4 weeks after embryo transfer (Zegers-Hochschild et al., 2009).

Data from 531 cycles were obtained—223 in the pre- and 308 in the post-ruling period, respectively. Cancellation rate before oocyte retrieval was 13.0 and 12.3% in the two periods (P = 0.9). Table I shows baseline clinical characteristics of patients, biological data and clinical outcome of recruited cycles in the two periods. There were no significant differences between the cycles performed before and after the modification of the law in terms of the duration of infertility, the number of previous IVF cycles, the mean number of oocytes retrieved and the number of mature oocytes at ovum pick-up. It is noteworthy that in our cohort, women at induction after law modifications were older than those enrolled in IVF treatments before Court ruling (P = 0.0135). Evidently, modifications of the law were associated with a significant increase of the number of oocytes used (P < 0.001), the number of embryos obtained (P < 0.001) and the number of embryos transferred (P = 0.0028). As with Levi Setti's data, a significantly higher number of embryos were transferred in patients >36 years (P = 0.0348). The number of single embryo transfers decreased in both age groups (<36 and >36 years) but not significantly so, whereas the number of transfers with two embryos increased by 5.6% in younger patients and significantly (P = 0.0135) decreased in older patients. Moreover, in patients aged >36 years, there was a 19.6% increase in three-embryo transfers.

Table I Clinical data, biological data and clinical outcome of cycles according to study period.

In the post-ruling period, the opportunity to use more than three oocytes mirrored in a slightly lower fertilization rate, probably due to a less intensive selection of oocytes for insemination. Nevertheless, the percentage of cycles when transfer of embryos could not be performed was similar in both periods.

We observed an increase in both implantation and pregnancy rate, although not statistically significant. However, a subgroup analysis highlighted that patients aged >36 years may mainly benefit from the law changes: for these women, pregnancy rates per oocytes retrieval and per transfer were significantly higher in the second study period (P = 0.0314 and P = 0.0313, respectively).

The change to the law was not associated with significant differences in the proportions of single, twin and triplet pregnancies. Intriguingly, a lower rate of triplets was observed in the post-ruling period (4.3% before versus 1.3% after), which represents a relative decrease of 69.8%. In both our study and Levi Setti et al.'s (2010), there was a downward trend in singletons and an increased incidence of twins. Therefore, in the future, the best balance between reducing the risk of multiple gestation and maximizing the probability of pregnancy could be obtained through a longer embryo culture to blastocyst stage in order to propose single-embryo transfer to selected couples with a good prognosis.

I opet onaj isti zaključak- određene skupine pacijenata još su više zakinute ovim zakonom.
Zapravo je pitanje svega kako pokrenuti Ustavni sud da razmotri ovaj predmet? Kako ga natjerati da donese bilo kakvu odluku kako bi se mogli boriti dalje pa ići na međunarodni sud? Kako pronaći pacijente koji su se spremni boriti na sudu za ljudska prava a koji su direktno i najviše zakinuti ovim zakonom?

Citiraj:

Gabi25 prvotno napisa

I opet onaj isti zaključak- određene skupine pacijenata još su više zakinute ovim zakonom.
Zapravo je pitanje svega kako pokrenuti Ustavni sud da razmotri ovaj predmet? Kako ga natjerati da donese bilo kakvu odluku kako bi se mogli boriti dalje pa ići na međunarodni sud? Kako pronaći pacijente koji su se spremni boriti na sudu za ljudska prava a koji su direktno i najviše zakinuti ovim zakonom?

I ja bih voljela znati kako pokrenuti sud, i nije mi jasno kako dosad ništa nisu poduzeli. No ona teza koje se pojavljivala negdje (ne znam gdje) kako ovaj Zakon uopće neće razmatrati dok traje rasprava o njemu ne pije mi vodu. No, pitam se bi li imalo utjecaja, odnosno išta pomaknulo s mrtve točke kada bi pojedinačni parovi slali tužbe na Ustavni sud? Je li to moguće?

Citiraj:

anddu prvotno napisa

I ja bih voljela znati kako pokrenuti sud, i nije mi jasno kako dosad ništa nisu poduzeli. No ona teza koje se pojavljivala negdje (ne znam gdje) kako ovaj Zakon uopće neće razmatrati dok traje rasprava o njemu ne pije mi vodu. No, pitam se bi li imalo utjecaja, odnosno išta pomaknulo s mrtve točke kada bi pojedinačni parovi slali tužbe na Ustavni sud? Je li to moguće?

Ovo je, navodno, razlog zbog kojeg Ustavni sud RH još nije razmatrao ustavnost Zakona o MPO-u.

"Međutim, Ustavni sud se još uvijek neće očitovati. Naša je praksa da se ne očitujemo sve dok ne zamre javna rasprava, odnosno dok nismo sigurni da se u redovnoj, odnosno saborskoj proceduri, zakon neće mijenjati."
http://www.jutarnji.hr/zakon-o-oplod...aj-ga-/658255/

U saborskoj proceduri je SDP-ov prijedlog Zakona o MPO-u, tamo negdje 234567. točka dnevnog reda.

Ne znam što oni smatraju pod time da mora zamrijeti javna rasprava, ali u zadnje vrijeme se, na našu žaolst, ne priča puno o MPO-u u medijima i definitivno je vrijeme da se nešto pokrene po tom pitanju.
Pitam se samo kako su onda tako brzo donijeli odluku o tome da je krizni porez ustavan, pa i o tome se non stop pričalo u medijima, ništa se nije čekalo.
Naprosto je nevjerojatno u kakvoj banana državi mi živimo.

anddu ja mislim da je moguće da se podnese i privatna tužba na ustavni sud (ispravite me ako griješim), znam da sam ja osobno slala kad se razmatrao krizni porez

Interesantno koliko se talijanske statistike razlikuju od naših do sada objavljenih. Pitam se zašto.... Nažalost, to je još jedna kočnica objektivnoj raspravi o ovom "čudu" od zakona, pogotovo u predizbornoj godini. Kako god, mislim da je ovo minimum koji bi trebao biti omogućen u nekom zakonu o mpo:
The most important point of the ruling is that embryo protection is limited by the imperative to ensure a concrete possibility to achieve a successful pregnancy. The Court also strongly reaffirmed the supremacy of the physician's judgment in carrying out a full evaluation and a personalized treatment plan for each woman and couple. Therefore, Italian reproductive specialists can now define an individualized optimal number of embryos to give the best chance of achieving a pregnancy while limiting the number of cryopreserved embryos.

naravno, svatko može podnijeti tužbu ustavnom sudu ako smatra da je određenom odredbom određenog zakona povrijeđeno neko određeno njegovo ustavno pravo.

u ovom slučaju mi starije trudilice smo svakako u neravnopravnom položaju i baš me zanima da li je tko podnio takvu tužbu?
ili ne vrijedi jer neće niti razmatrati jer je sdp podnio amandman na taj zakon o mpo?

I ja sam se odmah sjetila kriznog poreza o kojem se stalno pričalo, a ovo objašnjenje 'dok ne zamre javna rasprava' stvarno mi nije nimalo jasno. Već sam počela po internetu tražiti kako napisati tužbu, a kad bi se barem nekako mogli pokrenuti pa da ih obaspemo pojedinačnim tužbama... Nevjerujem da bi u ovoj našoj državi išta postigli, ali bi vrijedilo pokušati. Jedinu nadu vidim u izborima, no kakav smo narod i tko nas vodi teško da će doći do promjena:evil:

mislim da vrijedi podnositi ustavne tuzbe, tj. osobne ustavne tuzbe

ustavne tuzbe koje su podnesene do sada hrvatskom Ustavnom sudu su zahtjevi za ocjenom ustavnosti zakona i nisu podnesene od strane ostecenih osoba. Ostecena osoba npr. moze traziti da im se oplodi vise od 3 j.s., u konkretnom slucaju, a ne da se ocijeni ustavnost zakona. U tom je razlika u osobnoj tuzbi - sto se trazi - trazi se konkretna stvar koja bi pomogla bas odredjenoj osobi, a ne apstraktna stvar (ocjena ustavnosti odredbe)

recimo u Italiji, slucaj koji je potaknuo promjenu zakona je bio jedan jedini par s nasljednom bolesti i koji je podnio tuzbu sudu da im se omoguci oplodnja barem 6 j.s. jer posto je njima 50% zametaka bilo smrtonosno bolesno, njima su i sanse za uspjesnu trudnocu bile 50% smanjene u odnosu na ostale kojima je dozvoljeno oploditi 3. (I, moram reci, kad su isli na sud, imali su jako male nade da ce uspjeti dobiti tuzbu, kamoli promijeniti zakon - ali eto, uspjeli su.)

Ja sa ZA osobne ustavne tužbe. Možemo razmotriti konkretne slučajeve koji bi imali razloga i realne šanse dobiti ovakve tužbe (muška neplodnost, nasljedne bolesti, više neuspjelih IVF-ova, ...). Možda ima među nama onih koji su vičniji pisanju takvih dokumenata pa da stvar ubrzamo. To još možemo napraviti ako već nismo :) Thx pino.

Evo pričala sam sa gala1979, pa mi je napisala ovo dolje, naime imam kćerku koja ima NF1. Kod nje je prva mutacija, ja i MM ne patimo od bolesti, ali kako nismo radili genetsko testiranje, ne znamo u kojoj mjeri smo nosioci "defektnog gena".

Sad što se zakona tiče, u idealnim uvjetima bi ja rado išla na PGD da isključim bilokakvu mogućnost ponavljanja NF kod drugog djeteta.
Ali na žalost nemam sredstava za to.
A od strane struke sam dobila odgovor da nema opasnosti od ponavljanja, što se kosi sa ovim gore napisanim.
Tko da ne znam u opće tko kakve informacije službeno daje.
Sve to sa genetikom je vrlo pipavo područje, mali broj ljudi malo toga zna.
Ići u tužbu i tražit da mi HZZO financira PGD, za koju ni ne znam imam li osnove tražit i naravno sa kojim sredstvima ići u tužbu?
Vrlo rado, ali mislim da sam jako daleko od svega toga.:-(

Sweety, prvo, jako mi je zao sto vam se to dogadja :(

I da, vas slucaj je malo drugaciji zbog drugacije genetike. Ovo sto su ti rekli da je sansa za 2. dijete da dobije istu bolest 5% je vjerojatno empiricka brojka, koja znaci gleda na populaciju svih pacijenata s novim NF1 mutacijama i onda gleda u koliko slucajeva njihova mladja braca imaju mutaciju u istom genu.

A doktori kazu da nema opasnosti od ponavljanja jer misle da je mehanizam takav da se mutacija pojavila slucajno jer kod vas ne postoji. Ono sto je istina je da mozete testirati kao zdravi, ali da odredjeni postotak vasih stanica ipak ima mutaciju - i ako je jedna od tih mutiranih stanica jajna stanica ili spermij, onda se prenosi na dijete.

Ali npr. s balansiranom translokacijom moze se dokazati da su sanse za uspjesnu trudnocu prepolovljene u odnosu na druge MPO pacijente zbog ogranicenja na 3 j.s. kao i u Italiji.

(Inace, samo usput, kod vise od 3 ponovljenih pobacaja ucestalost translokacije je oko 5% tj. oko 5% pacijenata s vise od tri ponovljena pobacaja se na kraju pokaze da imaju translokacije, u usporedbi s 0.5% opce populacije)

Ja sam već krenula nešto nabacivati na papir, a na temelju teške muške neplodnosti i mog niskog AMH, no trebam se posavjetovati s nekim pravnikom kako tužbu sročiti, ali sam je stvarno spremna podnijeti jer je ovo prestrašno više.

Ispričavam se i odjavljujem za stalno, jer ovo nema smisla.

Naravno, službeno je službeno, a privatno privatno.
Zato službeno ni ne mogu dobit nikakav podatak. Službenih informacija i nema. Svaku informaciju sam dobila neslužbeno, čak i od službenih osoba.
Zato što svako svoju informaciju drži za sebe, jer ako ju slučajno podjeli, upitne su konsekvence. A vlastita sigurnost je uvjek ispred bolesnika.
Onda kad okreneš, stvarno je bolje ne davat nikakve informacije.
I onda očekuješ da se ljudi sami organiziraju i sami ruše zakone koji su debelo zaštićeni samom strukom i skrivanjem informacija.
Slikovito gledano, ispadne biti i heben i pošten.

Ne ide ovo samo tebe već cijeli ovaj službeni svijet.

Nego...

Citiraj:

gala1979 prvotno napisa

Samo da bude jasno, indikaciju za PGD ne postavlja genetičar jer je njegov zadatak genetsko informiranje (namjerno pišem informiranje a ne savjetovanje). Znači on je dužan samo informirati a ništa sugerirati, savjetovati davati alternative ili postavljati indikacije (ovo i dalje ne opravdava patuljchicin konkretan primjer gdje je ona sama morala izvlačiti iz genetičara informaciju o preimplantacijskoj dijagnostici !!!). Zato je njegov pristup hladan i ničim ne smije pokazati svoje mišljenje, nipošto ne smije pacijenta nagovarati na rizičnu trudnoću ili ne, savjetovati prekid trudnoće kao niti nastavak. Upravo iz razloga što pacijentima (a i većini liječnika) nije jasno što je zapravo genetsko informiranje može se na genetičara baciti krivnja.
Znači MPO liječnik u dogovoru sa genetski informiranim pacijentom postavlja indikaciju za PGD i nipošto se ne smije skrivati iza genetičara i njegovog iskaza da postoji alternativa. Mislim da to opet ne mijenja na stvari jer naš problem i je inertnost i pomalo strah za fotelje MPO-ovaca. Kako po pitanju zakona tako i konkretnog slučaja.

I samo da se osvrnem na ovo, nijedan MPO liječnik bez genetičarevog odobrenja/preporuke ne može sam donijeti odluku o preporuci zahvata vezanog uz genetiku. Jer ne radi se u PGD samo o postupku ekstrakcije stanica već i o genetskoj analizi istih u koju opet mora biti uključen genetičar.

Znači jedan lijepi zamršen krug koji previše košta ovu našu državu.

Ispričavam se još jednom na "otkrivanju" informacija.

Sve je ok cure, dobit ćete PP, Gala.... vjerujem da Sweety nije namjerno o tome......... polako:yes::yes:

Nema ljutnje, samo ne želim neprilike. Molim moderatore brisenje zadnja 3-4 posta. A mi ćemo nastaviti u dobroj volji i doborm duhu i dalje. Samo sam željela pomoći. Sweety, ono sam ti napsiala iz straha i brige da nisi možda nešto krivo shvatila. Nema svađe OK?

Po meni bi tužbe Ustavnom sudu mogli tražiti svi parovi koji spadaju u one skupine pacijenata za koje je struka tražila promjene u Zakonu pa dobila nogu u d...Međutim, ja stvarno ne znam na koji način bih mogla dokazati da sam diskriminirana Zakonom. Bilo bi dobro da ima više radova poput ovog što je pino objavila samo na većem uzorku.

Ima radova, objavljeni su nakon prolaska zakona u Italiji, neki na pristojnim uzorcima
npr za tesku musku neplodnost, studija na oko 1,000 ciklusa pokazala poprilicno snizenje uspjeha kod ogranicenja oplodnje
isto tako se vidlo i poboljsanje uspjeha bas za tu kategoriju nakon ukidanja ogranicenja - to je bilo jedno od udarnih predavanja na sastanku ESHRE-a u Rimu, tako da je to na europskom nivou poznata cinjenica
takodjer ima studija koje pokazuju da je kod starijih zena slabija uspjesnost i vise spontanih zbog nemogucnosti izbora zametaka
sve sam ja to bila iskopala i mislim da postoji dobra podloga za tuzbe - da su znanstveno potkrijepljene
samo fali da se ljudi usude otic na sud sa svojim slucajem