Nestrpljivo očekivanje završilo prekrasno!!! <3

Drage moje,
Nekolicina Vas koja me pratila kroz moje postove, zna moju situaciju, te kako sam provodila zadnji mjesec prije poroda...
Samo za vas ću ovo napisati, jer stvarno mi je ovako lakše se rasteretiti znajući da ste Vi cijelo vrijeme bile uz mene u nadi da će sve dobro proći...

Nekolicina Vas zna da je moj porod bio CR, ne prirodan, te nekolicina Vas nije to odobravala, što je naime mene još više zbunilo, i iz tog bunila sam se sama zapitala, zašto pobogu ja trebam ići na CR (mala debeljuca...), niti jedan komentar nisam primila zlonamjerno, već sa strepnjom, i još hrpu podpitanja, ali tada nisam bila u mogućnosti da Vam više pišem, jer mobitel toliko jede kune da sam svaki post koji sam napisala iz bolnice morala kupovati novi bon praktički (možda bi mogli napraviti prijedlog za Rodu, da napravi neku besplatnu opciju korištenja foruma preko mobile weba, jer vjerujem da bi većini budućih majki, sadašnjih trudnica, kao i rodilja pošto smo narod koji živi užurbanim tempom, i stalno smo u pokretu, to puno pomoglo)

Da krenem sa svojom pričom.....

Na pregledu u četvrtak (17.03.) u rađaoni, izmjerili su mi zdjelicu na 19, i to su jedva navukli, morala sam se i ja sama mučiti da nađem vrhove...zbog moje zatvorenosti nisu htjeli raditi amnioskopiju, te su te prve dvije indikacije po njima bile za CR (datum su odredili 21.03.)...
Zaprimljena sam tada u rodilište, s napomenom da se obave sve pretrage (krv, urin) te uputstvom da se 3 puta na dan radi CTG, te obradom za CR (ekg, razgovor za anesteziologom)...
Krv, urin slika da ne može ljepša biti, samo je željezo bilo malo ispod normalne vrijednosti, EKG savršen, razgovor s anesteziolog je uslijedio zaključivanjem da imam respiratorni infekt koji se treba liječiti antibioticima, pošto sam ja u BO došla s terapijom od zadnji puta Cefaleksini, nisu prekidali tu terapiju nego sam i dalje nastavila koristiti iste po njihovoj preporuci...
CTG, uhhh... to je bilo grozno, od četvrtka do nedelje, jutarnji CTG otkucaji 140-160, pravilni savršeni, popodnevni i večernji 160-200, 2 puta su me u rađaonu na ctg vodili (kao tamo je novi) ista stvar...
preporuka: čekamo ponedjeljak...

Ja sam se dobro osjećala, i beba je konstantno lupala i nisam se osjećala da bi nešto bilo loše...

Psihički sam se pripremila na porod CR... iako sam strepila svaku večer da mi dođu vlastiti trudovi, od njih nije bilo ništa naravno...

Subota, zadnja vizita u 17h: gospođo, odluka je takva da Vi u ponedjeljak idete na CR, sala je za Vas rezervirana, indikacije za CR su visoki otkucaji Vašeg djeteta, vaša zatvorenost, nemogućnost provođenja amnioskopije, te vaša uska zdjelica, više ćemo vam reći u ponedjeljak nakon operacije...sutra vas još očekuje UZv

Nedelja, otkucaji djeteta su se smirili te sam smatrala da ne moram na CR, UZV, procjena težina 4100, posteljica uredna...i tako su počele pripreme, vađenje krvi, večerica juhica...tuširanje, pranje kosice, i rano spavanje... cime u sobi potpora do bola..

Ponedjeljak, 21.03. buđenje u 5 ujutro, odlazak na klizmu, iskustvo :lol: 20 min na wc-u, dušu sam ispustila iz sebe, preseljenje stvari u sobu u kojoj ću boraviti nakon CRa te sretna lica dviju mojih druga (znam ih od prije, jedna je rodila u petak, jedan u subotu) koje me željno očekuju....
Odlazak u rađaonu u 6:05, te zadnje provjeravanje zdjelice (i dalje 19, vag.pregled, i dalje se ništa ne dešava dolje...) prikopčavanje na CTG, bubač nemiran....
Operacija je bila zakazana za 8:30 ujutro, ali su se dogodila 2 hitna slučaja te je moja operacija bila odgođena dok se to ne rješi...
Netom prije ulaska u operacijsku salu su mi pokušali dati tj. probušiti rukicu za infuziju, ali je vena pukla, ali barem se stavljanje katetera bilo uspješno...razgovor s anestezilogom prije operacije nije bio uspješan, htjeli su zbog mog kašlja otkazati operaciju, ali se konzilij tome protivio..
Ušla sam u operacijsku salu iza 9 sati, mislim da je čak bilo 9:05 ali ne mogu reći sa sigurnošću, uslijedilo je stavljanje na stol, naravno sama sam se tamo prebacila, stavljanje one divne zelene odore, i zezancija za anesteziolozima (njih 2)... na mojoj operaciji se očekivao jako sladak dr.B ali nažalost on nije prisustvao operaciji... slijede i vicevi, sve za vrijeme dok sam ja udisala "planinski kisik" zbog svog kašlja....
dolazi operater cijele operacije, i počne mazati trbuh i viceve o hercegovcima, zadnje što sam čula je bilo nešto o Mostaru, vidjela oči od anesteziologa i masku i to je bilo to...
Noić je zaplakao u 9:34, barem su mi tako rekli jer njegov prvi KME nisam čula...
Probudila sam oko pola 12, i prvo što se sjećam da sam pitala, koliko je težak Noa, a babice su mi odgovorile tko pobogu? ... dale mi mobitel i praktički od tamo negdje 12 bila na mobitelu.. ništa me nije boljelo niti zatezalo... donijeli su mi Noića oko 4 popodne (prije nego su me vozili u sobu) i počela sam plakat ko kišna godina, nisam mogla vjerovat da vidim nešto tako lijepo i tako slatko i da napokon mogu to čudo maziti i paziti...odmotali su mi ga iz jastuka i stavili na prsa, izljev emocija koji i dalje ne mogu opisati....
Kada su me vozili u sobu, dočekali su me roditelji koji isto nisu mogli zaustavit suze dok su vidjeli mene i Noića... tu noć me prala takva pozitivna energija, toliko sam bila euforična da nisam zaspala do 4 ujutro, cime su imale paradu s bebačima jer su stalno plakali i htjeli jesti, a ja sam osjećala kao da iskre frcaju iz mene, toliko pozitive..

Ujutro nakon operacije sam saznala i zadnju indikaciju za CR, a to je ta da se strahovalo da se dijete ne uguši u trbuhu pošto su mu otkucaji bili previsoki, te da mi je porođajni kanal "zakrčen" zdravo seljački rečeno, i dalje ne znam što to točno znači, osim da sve ostale porode moram ići na CR..
Tada me i sestra digla na noge (sa infuzijom i kateterom) da malo hodam, i gle čuda odmah sam stala na noge, malo mi se zavrtilo u glavi, ali nije bilo ništa strašno, infuzija je iscurila u 4 popodne, a pošto mi je ruka bila natečena, odkopčali su me s infuzije, i maknuli iglu.... ali kateter je i dalje ostao (smrt na suhom, lijepo je dok možeš pipi obavljati u krevetu a da ništa nije mokro oko tebe, ali ovoga je stvarno bilo previše..)

Bubača su mi nosili i kada sam imala infuziju, ali sam se osjećala tako nemoćno kada je zaplakao, da sam i ja plakala s njime...
prikovani ste na krevet, dijete je kraj vas, imate kompresu i kateter i strah vas je okrenut se da se nešto ne bi otkopčalo... osjećala sam se u tom trenu tako jadno i nemoćno i uplašeno...

Treći dan (srijeda) trebala sam primiti još 1,5 litre infuzije, kako bi oni nazvali 2 slane i 1 slatku, ali pošto me sestra nije htjela pikati, terapija je bila puno puno čaja... i napokon su mi skinuli kateter, odmah sam se ustala na pranje i obukla steznik, koji mi je olakšao cijeli boravak tamo, a evo primjenjujem ga sada i kod kuće...
Odmah sam tražila da mi donesu dijete (pravilo BO je da je dijete konstantno s vama, pogotovo ako majka ima mlijeka, te da ide u vrtić samo za vrijeme posjeta, i kada ga se kupa i presvlači..)
Osjećala sam se snažnije čim su ga donijeli i čim sam ga mogla objema rukama primiti i gledati, maziti i paziti... probali smo odmah i kakve su nam cice, izvukli i ono na prazno, ali već smo drugi dan dobili i mljekeco i hranili smo se svih dana u BO na prsima (osim ta prva 3), te isto nastavljamo i kod kuće...

Stvarno me ništa nije boljelo, i ništa me ne zateže i stvarno sam se jako dobro oporavila.. rez je odličan ima oko 11 cm, nema krastica, vidi se samo jedna crta, dakle dobro je zarastao... ja isto tako nisam krvarila, prva 4 dana nešto sitno, i sad uopće više ne krvarim, dakle da se i unutra sve dobro namješta...

Iako nisam čula njegov prvi KME, nije mi žao jer sam donijela na svijet iako ne osjećajući ništa jedno malo čudo koji me čini sretnom i opuštenijom...

Svima onima koji su bili uz mene hvala najljepša na podršci, te do idućeg čitanja na daljnim temama primite puno :love2: od mene i Noe...

:heart:
prekrasno!! Bitno da ste vi živi,zdravi i sretni! :D
pozdravi prekrasnom Noiću koji je napokon ugledao svijet

Bravo!Cestitam!
Mazite se pazite i uzivajte:)

:) :) :)

Glavno da je sve prošlo u redu, čestitam! :heart:

Pravi mali proljetni cvjetic, kao moj mladji sin :)
Cestitke od :heart:

čestitke na Noiću :-D i super da je sve sretno završilo

uživajte i dalje u sretnim trenucima, a sve loše ( ako je bio čega ) neka ostane iza Vas :yes:

mazite se, pazite i uživajte :love2:
puno pusa vam šaljemo :zaljubljen:

Super, sad puno strpljenja s dojenjem i sve će biti u redu:love2:

Neka je sve dobro završilo! Sad vas čeka samo guštanje i upoznavanje jedno drugog.

čestitamo i mi od :heart::heart:

čestitke mamica i beban:klap:

:love2:
Krasan ti je sin. Još malo i vi ćete i u šetnju. Kako novopečena baka- sluša ona tebe ili ti nju? Ili svi slušate Nou?

Citiraj:

---

katarinam prvotno napisa

a sve loše ( ako je bio čega ) neka ostane iza Vas :yes:
[B]

---

Ono što je bilo loše u ovoj cijeloj priči i boravku tamo, je osoba koja je cijeloj trudničkoj sobi, a i operacijskoj sobi popila živce... ne želim suditi nikome, jer tko sam ja da sudim nekome, ali kada netko dođe u bolnicu sa nalazom UK, i da na njemu piše E.Coli najveća moguća vrijednost, i da tri dana kuka kako bi išla kući, i da je se na kraju pusti kući na jedno popodne, te drugo jutro završi na hitnom CRu (uzela moj termin)... a da ne pričam, da smo poslije ležale jedna do druge u boxevima u rađaoni kao ono nešto kao intenzivna nakon CRa, i da je ina cijelo vrijeme kukala, ali ne da ju boli, nego da je gladna, da je žedna... babica je u jednom trenu došla do mene i okrenula očima (jest njihov je posao da udobrovolje svakoj želji i prohtjevu pacijenta, ali što je previše, previše je...) nažalost ina je znala kakva je procedura CRa, ali očito psihički na to nije bila spremna... nadalje kada je to sve završilo, završila je i u našoj daklem sobi, te vjerujte mi, kad sam ja obukla jednokratne gaće na kompresu i kateter da se mogu lakše kretati, isto je i ona napravila... meni istekne infuzija i onaj dan koji mi nisu davali infuziju (iako sam trebala dobiti) ona je još imala 4 boce, i cvilila da zašto ona ima a ja nemam, sestre koje su tamo bile su umirale od jada...
mene skinu s clivarina 4ti dan, njoj produže, pa opet zašto i kako... i tako je bilo od jutra do mraka, pa tipa pitanje, zašto moje dijete cica, a njezino neće... još da ne govorim da je u par navrata izjavila da jedva čeka doći kući da koristi (kršitelj koda), i da ona ima dijete doma kojemu treba više pažnje nego ovom malom.. zadnji dan moja beba dolazi od pedijatra u 9 sati, otpust mene je bio u viziti u 8, a za bebu smo čekali zadnje nalaze.. i dolazi mi beba u 9, i kaže sestra da mogu javiti kući da se dođe poslije 11 po mene (u 11 je otpusno spremno), da ja više ne moram ništa čekati, a na to je ina rekla u facu sestri "kak ona već zna da ide doma, a ja i dalje moram čekat" na što joj je sestra odgovorila da će pedijatar sve obrazložiti (naravno strahovali su da E.coli nije prešao na bebu), te je onda uslijedilo ponovljivo kukanje, plakanje i zanovjetanje... pogledala sam cure u sobi, sve su okretale očima, a da vam ne pričam da je ista provodila više vremena u toaletu paleći cigare, nego sa svojim bubačem, pa i ja sam pušač, pa sam ak sam 3 cigarete na dan popušila i to sve onak prek ...... a isto tako ne u WCu nego vani na zraku...
ne znam možda zvučim bezobrazno i svakakvo, i jasno mi je da ljudi drugačije prihvaćaju različite informacije i događaje, ali dok nekome u očima vidite da ta bebica nije željena onda vam dođe žao što je uopće tako...žao mi je te cure, jer mislim da nije stasala, i mislim da će joj biti teško, jer vjerujte mi ona je stalno spominjala svoje prvo dijete, a ovo malo čudo koje je bilo kraj nje nije obazirala.. pa nisam dopustila niti jednu noć da mi Noić bude u vrtiću, dok je ona direktno rekla ja se želim naspavati nosite ga... grozno, grozno, grozno...

Mislite o meni što želite sad nakon ovog posta, ali eto izbacila sam iz sebe što mi je bilo teško, a to je bilo to kukanje, možete se misliti isto tako kada je zadnju večer u sobu došla žena s CRa koja je nažalost dobila očito slabu anesteziju, te je čula i osjetila kompletnu operaciju, a ova za to nije marila, nego i dalje blebetala kako će ovo, kako će ono...
Drago mi je što je otišla kući jučer, jer ne znam šta bi se desilo i kakav bi pritisak bio u zraku u sobi.. e i da kada ste operirani dakle morate jesti ono što vam se donose (pogotovo u bolnici) i sve po uputama, njoj niti to nije pasalo, tako da je praktički svaki obrok mrljavila, nije ni čudo da joj beba nije mogla cicati, jer naravno nije imala šta..isto tako ako se zna da je pravilo BO da se 7 dan ide kući nakon CRa, onda se ne ispituje na viziti već treći dan (vizita jutarnja 7 dr-a, 3 sestre, 2 pedijatra, 4 studenta) kad će se ići kući (i tako do zadnjeg dana..)

Ne znam dal ste me pročitale, al se nadam da jeste... svatko ima svoje mušice, i eto ovo je moja, što sam naletila na krivu osobu koju nisam mogla podnijeti, a morala sam biti dobar glumac i glumiti da mi to ne smeta, jer nisam htjela ništa govoriti kao ni ostale curke u sobi.. rekla sam si bezbroj puta, možda netko ne podnosi niti tebe, možda netko ne voli slušati tvoje priče, ali barem sam bila otvorena, iskrena i poštena, i nisam zanovijetala, niti dosađivala sa bezbroj nepotrebnih pitanja.. pitala sam samo ono što me zanima...

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

:love2:
Krasan ti je sin. Još malo i vi ćete i u šetnju. Kako novopečena baka- sluša ona tebe ili ti nju? Ili svi slušate Nou?

---

Svi slušamo Nou :).. baka je preponosna, zasada ništa strašno osim što dosađuje da ja moram mirovati, a ja nemam mira, pa me trpa svako malo iz sjedećeg položaja u ležeći...

Ne bi vjerovala, prva šetnja moja po gradu sutra jer moram sama obavljati MUP i to ostalo, a Noić će prvi puta u petak u šetnjicu, jer moramo kod neuropedijatra zbog apgar scorea (takvo je uputstvo iz BO, apgar score mu je 7/9) iako je patronaža rekla da to ne znači ništa, da je on velika i zdrava beba i po boji kože i po pokretima, i po kilaži, a pogotovo danas dok smo ga vagali prije i poslije podoja, te po otpusnom pismu da to vjerojatno znači da se malo gušio u trbuhu, mi ćemo ipak otići na pregled, jer bolje spriječiti nego liječiti...

uf, ja bi spalila na živce sa takvom ženskom u sobi.. :)

Citiraj:

---

zadarmamica prvotno napisa

uf, ja bi spalila na živce sa takvom ženskom u sobi.. :)

---

ja se čudim sama sebi, što sam bila kulturna i fina..

ajde, barem vam je malo razbila monotoniju :-P

malac ti je preslatki! ti si pisala nekaj za mačka? kaj mačak veli na prinovu? (sorry ak sam pobrkala :-) )

Neka je sve proslo dobro i neka ste vas dvoje dobro i sretno :heart: uzivaj u smotuljku!

Baš mi je drago da je Noa konačno došao :) !!!

I kao što vidiš, ništa više nije isto, jel da?

Puuuuuno je ljepše :)

andynoa najbitnije je da je sve dobro proslo, i da je Noić stigao živ i zdrav..a sva ta gunđanja po sobi ..ajde bar vam nije bilo dosadno.
Noa je prekrasan!:zaljubljen:
uzivaj draga napokon sa svojim sinom, zasluzila si to! :love2:

Predivna prica, osjeti se u tvom pisanju da si zadovoljna a to je jedino bitno! Uzivaj s Noicem, predivan je! Ljubi ga i od mene!

drago mi je da ste konačno skupa, uživaj u malenom :heart:

Još jednom ti čestitam na Noiću. Mazite se, pazite, dojite a najvažnije volite se i uživajte jedno u drugome.

Citiraj:

---

plashljivo_pile prvotno napisa

ajde, barem vam je malo razbila monotoniju :-P

malac ti je preslatki! ti si pisala nekaj za mačka? kaj mačak veli na prinovu? (sorry ak sam pobrkala :-) )

---

ma monotonije nije bilo... bebe u sobi su dobivale nadimke od sestara, mislim da će nas bolnica dugo pamtiti, bilo je tu pjevača Joleta, Alke, Bumbara, a moj je dobio nadimak Grubi jer je kmekao onako nježno i nikad nije pustio grleni glas, pa su ga prozvale Grubi po Marku Grubniću :)... sestre i primalje su nas stalno obilazile, em po novine, em po voće, em po kolače, ili na čašu razgovora...
Cure u sobi isto kao i ja su pokazale snagu za brzim oporavkom, kao i volju za dojenjem, te su nas onda svi obilazili pa makar i dok ništa nisu trebale od nas (tlak, temperature itd.) pošto smo dugo bile tamo već smo i smjene napamet znale pa smo i svakome nešto donijele zajedno da se zahvalimo (sitnice kao bombonijera ili kava, jer smo ih već pročitale ko šta voli)..dolazile su nas i babice iz rađaone obići da nas vide kako napredujemo... ne znam jeli tako slučaj svagdje, ali ja sam se veoma komotno osjećala i nekako posebno, jer su stvarno svi bili fini i korektni prema nama, a i mi smo se sve postavile prema njima lijepo (osim ove cendrave naravno, jer se ona malo malo svađala s njima.. vidi se da nema volju za ništa..)

nisi pobrkala, evo tu sam jutros napisala kako je reagirao... ljubomoran je, al nama treba prilagodba isto ko i njemu.. zasad bez većih problema..
http://forum.roda.hr/threads/63494-K...dolazak-bebice

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

Baš mi je drago da je Noa konačno došao :) !!!

I kao što vidiš, ništa više nije isto, jel da?

Puuuuuno je ljepše :)

---

daaaaa... puno je ljepše i opuštenije, pogotovo kod kuće... moja loptica je napokon vani i napokon uživamo jedno u drugom.....

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Predivna prica, osjeti se u tvom pisanju da si zadovoljna a to je jedino bitno! Uzivaj s Noicem, predivan je! Ljubi ga i od mene!

---

LJubimo ga stalno, evo i od vas svih ga ljubim da što prije stasa u velikog i zdravog čovjeka <3

Puse i od nas za Nou :)

Iz postova se osjeti tvoja snaga!

Čestitam i budi ponosna na sebe!

Čestitam!!

Čestitam!!

Što se apgara tiče, odi na kontrolu ali to ti je reda radi, nemaš razloga za brigu, score 7/9 nije uopće tako loš. Moj mali je imao 5/7 bez ikakvih posljedica.

A ona brbljava i kukava cimerica tako me podjestila na moj prošli porod. Imala sam i ja priliku slične upoznati (i to više njih). Nasmijalo me moram priznati (iako kad pomislim na bebu više nije nimalo smiješno).

Citiraj:

---

drndalica prvotno napisa

Čestitam!!

Što se apgara tiče, odi na kontrolu ali to ti je reda radi, nemaš razloga za brigu, score 7/9 nije uopće tako loš. Moj mali je imao 5/7 bez ikakvih posljedica.

A ona brbljava i kukava cimerica tako me podjestila na moj prošli porod. Imala sam i ja priliku slične upoznati (i to više njih). Nasmijalo me moram priznati (iako kad pomislim na bebu više nije nimalo smiješno).

---

u petak idem kod pedijatra pa ćemo priznat...
bilo je i meni smiješno vjeruj mi, ali dok vidim njezine oči i kad se vidi da to malo biće nije uopće voljeno, steže me oko srca...

Čestitike na bebici! Lijepo je kad je mama sretna i ispunjena nakon poroda :)

nego ti si rodila u Vž-u?

Citiraj:

---

big milky mum prvotno napisa

Čestitike na bebici! Lijepo je kad je mama sretna i ispunjena nakon poroda :)

nego ti si rodila u Vž-u?

---

nisam, u BJ sam rodila, jer mi je bliže... i stvarno svaka pohvala kolektivu tamo!!!

Cestitke na bebici, uzivajte u svakom danu :-)

divna priča, čestitamo! :zaljubljen: puse mami i malom Noi!

Uživaj sa bebom, i ostani pozitivna.

cestitamo ponosnoj i hrabroj mamici i prekrasnom djecaku :zaljubljen::-D:heart:

Divno! Čestitam na Noi, želim vam puno jako puno radostnih dana! Pusa!