Dugoročne posljedice hormonske stimulacije u MPO postupcima na zdravlje žene

Čini mi se da nikoga previše ne zabrinjava što dugoročno znači višestruke hormonske stimulacije za zdravlje žene. Uglavnom se govori o mogućim posljedicama za bebe, a žene/majke se gotovo nigdje ne spominju. Ne govorim o nekakvim neprovjernim int. stranicama – rekla-kazala, nego o ozbiljnim izvorima informacija.
Meni se čini da injekcije hormona nisu dječja igra, (pogotovo jake doze). Ja to gledam slično kao da automobil stalno vozite u 3. brzini 120 na sat. Normalno da će se brže potrošiti.

Cijelu prošlu stimulaciju sam užasno loše podnijela, i psihički i fizički, pa sam se zapitala:

Da li znamo dovoljno o dugoročnim posljedicama (govorim o 20-30 godina) koje visoke koncentracije hormona mogu izazvati u našem tijelu?
Da li nas liječnici dovoljno informiraju o tome? (ne vjerujem baš, ali…)
Da li je neodgovorno razmišljati: ma baš me briga, sve za bebu, a za kasnije – nema veze?
Koliko stimuliranih postupaka je “previše”?
Da li se tijelo stvarno “očisti” od hormona od postupka do postupka?
Da li sa svakim proizvedenim folikulom – jajnom stanicom više pod stimulacijom, gubimo jedan prirodan ciklus – tj, da li smo time bliže menopauzi?

Eto, ako netko ima sličnih razmišljanja – iskustava…

mene to isto zanima prvenstveno zato što je sa mnom sve u redu i imam osjećaj da su ti svi hormoni koje sam unosila i koje ću unositi kao da dolijevam vodu u punu čašu. ... i baš zbog toga sam odlučila napraviti malo dužu pauzu i pričekati optimalan zakon sa kojim su mi šanse veće nego po ovom Milinovićevom.

mislim da će tek u budućnosti biti više članaka baziranih na stvarnim činjenicama o tome kako stimulacija utječe zapravno na naše tijelo.

da, zanimljivo je to, ne? To područje nije do kraja istraženo jer nije prošlo još dovoljno vremena u kojem bi se pokazale dugoročne posljedice.
Čula sam da kada se neke cure i požale liječnicima na neke nuspojave - oni ama baš ništa ne poduzmu (da promijene terapiju, malo se zainteresiraju itd). Ništa; deviza je - šuti i trpi.
Mene je ova zadnja stimulacija dotukla: nepodnošljive glavobolje, užasni problemi sa crijevima, odvratne mučnine, nesanica, lupanje srca, a da ne pričam psihički ... Tjeskoba, nervoza, plač...

ja na svu sreću nisam imala nikakvih nuspojava na stimulaciju. Ponašala sam se normalno, jedino sam bila napuhnuta, tek pred vađenje bete sam postala tjeskobna i razdražljiva. al to je bilo više zbog nervoze od rezultata.
meni se isto ne sviđa što se šuti o mogućim nuspojavama i posljedicama stimulacije, al mislim da je tome uzrok ogroman utjecaj farmaceutske industrije i njihova ogormna zarada koju ostvaruju na nama koji eto nemamo tu sreću pa da prirodno ostanemo trudne.

ja sam isto u prvom dugom protokolu bila super - imala sam čak i više energije nego obično. ali sada dakle - očaj živi. vidim da si bila u MB - i meni je 1. pokušaj bio tamo (neuspješno).

a ovo za farmaceutsku industriju se slažem, sigurno je to slučaj i sa svim ostalim što zahtijeva liječenje.
pod nuspojavama ne mislim u ovom slučaju na HS jer je to nešto što se odmah vidi pa se može sanirati. više me zanima da li ćemo "ranije ostariti", tj da li ćemo se prije potrošiti zbog svih tih hormona?

Ja sam inače išla svake druge godine na detaljan sistematski, uzv dojke, abdomena, štitnjače....

A kako sam vidjela što su hormoni u trudnoći u stanju učinit ljudskom tijelu, bilo mi je vrlo povezano da i sama stimulacija može imat debelog utjecaja...
Tako sam uoči stimulacije otišla na sistematski, čisto da budem pripremljena, da ako postoji nešto, da ne hranim to nešto dodatnim hormonima....
Jer ne radi se samo o stimulaciji, radi se o daj bože željenoj trudnoći nakon stimulacije, a to stanje zahtijeva dobro zdravlje.


Kakvog učinka maju višestruke stimulacije na cjelokupnu zdravstvenu biografiju pojedinca, to će se na žalost saznat tek s vremenom.

na prvom postupku sam bila u Ljubljani kod doktora Reša, ne u Mariboru.
prva stimulacija mi je bila kratka, 2dan ciklusa Puregon + Dipherline.
Slijedeća ne znam kakva će biti... nije me strah ako ću ranije u menopauzu, strah me kako to utjeće na moje jajnike jer sam čitala o povišenom riziku raka jajnika kao poslijedica stimulacije.... al to nisam uzela za ozbiljno jer se nije temeljilo na znanstvenim dokazima, al svejedno nije ugodno za pročitati.

Citiraj:

---

Bluebella prvotno napisa

na prvom postupku sam bila u Ljubljani kod doktora Reša, ne u Mariboru.

---

meni stvarno trebaju naočale i to pepeljarke :) - pa da, sve lijepo piše... (by the way, i kod Reša sam bila)
ma zapravo, čini mi se da mi te injekcije gutamo ko da su bomboni bez da se pitamo malo dublje što nam to nosi. a i kako da to saznamo? vjerojatno će se kroz vrijeme pokazati, nadam se ništa predramatično. ali ja si ne mogu pomoći a da se ne pitam...

Citiraj:

---

sweety prvotno napisa

Ja sam inače išla svake druge godine na detaljan sistematski, uzv dojke, abdomena, štitnjače....

A kako sam vidjela što su hormoni u trudnoći u stanju učinit ljudskom tijelu, bilo mi je vrlo povezano da i sama stimulacija može imat debelog utjecaja...
Tako sam uoči stimulacije otišla na sistematski, čisto da budem pripremljena, da ako postoji nešto, da ne hranim to nešto dodatnim hormonima....
Jer ne radi se samo o stimulaciji, radi se o daj bože željenoj trudnoći nakon stimulacije, a to stanje zahtijeva dobro zdravlje.

Kakvog učinka maju višestruke stimulacije na cjelokupnu zdravstvenu biografiju pojedinca, to će se na žalost saznat tek s vremenom.

---

ovo mi se čini jako zreo i pametan pristup - dala si mi ideju.

The Margot pitala se većina nas koja ide više puta u postupke i bila je i otvorena tema o tome na potpomognutoj al je zamrla...
Mislim da smo u rizičnoj skupini kako god okreneš (nerotkinje, kod mene endometrioza...) znači može mi se desiti svašta i bez da sam uzimala hormone...i šta sad da napravim?
Možemo se kontolirati i nadati dobrom zdravlju i bilo bi dobro ne prečesto ići na stimulacije.
Kad sam pitala dr. o povezanosti stimulacije i tumora rekao mi je kako on misli da lijekovi ne izazivaju tumore ali jedino što mogu potaknuti brži razvoj ako već nešto imaš. Voljela bih i ja vidjeti neke studije o tome, moja jedna prijateljica se nažalost razbolila nakon višegodišnjih postupaka (nitko ne govori da je to od toga krenulo ali...)

da, studija o tome baš nema, a zanima nas sve! Zato bi se svaka žena morala češće kontrolirati.
Ja sam se odlučila na 1x godišnje UZV dojke (iskontrolira mi usput štitnjaču i karotide) i UZV abdomena. Moram priznati da sam to krenula nakon što sam napipala kvrgu na dojci (HB samo je bila mastopatija, ali je zato ispod toga našla mali fibroadenom koji sam u početku kontrolirala svaka 3mj.)

Probam ići po ovome s caps lockom, ne znam ddrugačije.

Citiraj:

---

The Margot prvotno napisa

Čini mi se da nikoga previše ne zabrinjava što dugoročno znači višestruke hormonske stimulacije za zdravlje žene. Uglavnom se govori o mogućim posljedicama za bebe, a žene/majke se gotovo nigdje ne spominju. Ne govorim o nekakvim neprovjernim int. stranicama – rekla-kazala, nego o ozbiljnim izvorima informacija.
Meni se čini da injekcije hormona nisu dječja igra, (pogotovo jake doze). Ja to gledam slično kao da automobil stalno vozite u 3. brzini 120 na sat. Normalno da će se brže potrošiti.

VJEROVALA ILI NE, NAJOPASNIJA POSLJEDICA (OSIM HIPERSTIMULACIJE KOJA MOŽE BIT ŽIVOTNOUGROŽAVAJUĆA AKO VODA DOĐE NA PLUĆA) KOJU SAM U SKLOPU IVF-a VIDJELA JE REAKCIJA NA ANTIBEBI. INFORMIRAJU LI NAS LIJEČNICI O TOME DOVOLJNO? MOŽE LI SE UOPĆE ZNATI KO ĆE BITI ONAJ KOJI ĆE OD TOGA "ZGINUT"? FORUMAŠICA KOJA JE DOBILA OBOSTRANU PLUĆNU EMBOLIJU NAKON SAMO PAR TJEDANA MISLIM YASMINEA JE RADILA POST-OBRADU, NIJE ČAK IMALA NIKAKVIH RIZIČNIH FAKTORA (SVI REZULTATI GENETSKIH PRETRAGA NA TROMBOFILIJU DOŠLI OK, NIJE ČAK NITI HOMOZIGOT/HETEROZIGOT I TAKVE STVARI).

Cijelu prošlu stimulaciju sam užasno loše podnijela, i psihički i fizički, pa sam se zapitala:

PSIHIČKI - O TOME SVAKOM SVOJE, SVAKO TO ZNA, A LIJEČNICI BI TREBALI (MENI UVIJEK JESU, A JA SAM PITALA, JER MI JE "USPJET ĆEMO SVI" I "TREBA VJEROVATI" MANTRA KOJA SE NAJČEŠĆE ČUJE OD KOLEGA PO MUCI BILA... NEZADOVOLJAVAJUĆA) REALNO ISKOMUNICIRATI POSTOTKE - TADA JE TO ZA MENE BILO 30%, PA SE SPUŠTALO NA 5%, TAKO DA U TOM SMISLU NIJE BILO "PADOVA".

Da li znamo dovoljno o dugoročnim posljedicama (govorim o 20-30 godina) koje visoke koncentracije hormona mogu izazvati u našem tijelu?

NE, JER IVF I NE POSTOJI TOLIKO DUGOROČNO, KOLIKO ZNAM. JEDNAKO TAKO, NE ZNAJU SE POSLJEDICE PUNO TOGA. KAO ŠTO JE JELENA REKLA NA DRUGOM TOPICU - POSLJEDICE TOGA ZNAT ĆE PRIJE IDUĆA GENERACIJA, NEGO NAŠA. ALI, TAKO JE I ZA HORMONSKU NADOMJESNU I STO LIJEKOVA MODERNE GENERACIJE.

Da li nas liječnici dovoljno informiraju o tome? (ne vjerujem baš, ali…)

MENE JESU, UVIJEK SAM PITALA KOJI SU ČEKPOINTI, OPET, NITKO MI NE GARANTIRA DA NEĆU IMATI SREĆE JER JE KOJI PUT BAŠ I PRIMARNA DIJAGNOZA NEPLODNOSTI (ČAK I BEZ IJEDNOG ODRAĐENOG IVF-A) RIZIČNI FAKTOR ZA RAZNORAZNE STVARI.

Da li je neodgovorno razmišljati: ma baš me briga, sve za bebu, a za kasnije – nema veze?
Koliko stimuliranih postupaka je “previše”?

DA. KOLIKO JE PREVIŠE - MISLIM DA TU NE DAJU LIJEČNICI ODGOVOR. SLOVENCI RAČUNAJU DA UNUTAR 4 PRAVA STIMULIRANA POSTUPKA USPIJE 60% PAROVA, PA BI TO BIO NEKI BENCHMAR, NEGDJE ODGOVARAJU OD POSTUPAKA ŽENE U GODINAMA, OPET, ŽENE U GODINAMA NITI NE PROLAZE BAŠ JAKE HORMONALNE UDARE ITD. MORAŠ DOKTORA KONKRETNO PITATI.

Da li se tijelo stvarno “očisti” od hormona od postupka do postupka?

NE ZNAM, KAD SMO RADILI PRENATALNO TESTIRANJE REČENO NAM JE DA TRAGOVI STIMULIRANJA OSTAJU GODINAMA (ALI, NAŠE UŠI SU LAIČKE, KO ZNA ŠTO JE S TIME MIŠLJENO I ŠTO JE, U STVARI, REČENO).

Da li sa svakim proizvedenim folikulom – jajnom stanicom više pod stimulacijom, gubimo jedan prirodan ciklus – tj, da li smo time bliže menopauzi?

DEFINITIVNO NE, PROVJERILA S PROF. U MARIBORU. NAVODNO SVAKIM CIKLUSOM PROPADA MASA STANICA, PA JE TA JEDNA - SMIJEŠNA U TOM KONTEKSTU, JEDNAKO KAO I PIJENJE ANTIBEBI I "OČUVANJE PLODNOSTI". DODUŠE, NEGDJE SAM PROČITALA DA KAO ŽENE KOJE IMAJU ANOVULATORNE CIKLUSE KASNIJE GUBE PLODNOST, ALI MOŽDA SAM I TU POBRKALA LONČIĆE.

Eto, ako netko ima sličnih razmišljanja – iskustava…

---

ISKUSTVA - NAKON STIMULIRANJA FOREVER 2X GODIŠNJE UZV JAJNIKA, MAMOGRAFIJU KAKO JE VEĆ PREPORUČENO (MISLIM 2X GODIŠNJE, PREKO 40 ILI KAKO VEĆ KAŽE ONKOLOG), UZV PRSIJU SVAKIH 6 MJESECI ITD. REDOVNA KONTROLA, NE SAMO ZBOG POSTUPAKA, VEĆ I ZBOG OKOLNOSTI NERAĐANJA, PRIMARNIH DIJAGNOZA ITD.

SVI BILI ŠTO ZDRAVIJI!

Da, i štitnjača bi trebala bit pojačano kontrolirana, iako ona, i bez IVF-a, kod žena u dobi 40+ zna poludit. Ono, standardni sistematski, kao i sve druge žene, rekla bih. Rakova ima sve više, i to puno više nego IVF populacije, na žalost.

A "užasni problemi sa crijevima" - to moguće od utrogestana, on te stisne, kao i progesteron u trudnoći. Mučnina može biti od svačega što si primila. BTW, kako idu godine, onda nekima (konkertno, meni, ali nema to veze s IVF-om kao takvim) ciklusi teže padaju - PMS-ovi su teži (mučnine itd.).

E, da, nećeš "ranije ostariti" (ispucati rezervu), a propos toga budi u miru, to će ići svojim zapisanim genetskim tokom (pitala dr-a, mislim da sam ga dobro shvatila, a i logično je).

Dakle, sve ti to ovisi, rijetko tko ne podnosi stimulaciju fizički, to su vrlo često žene koje hiperreagiraju (PCOS-ovke), neke su alergične na neki lijek itd., ali sve je reverzibilno uglavnom (prestaje čim se stane s terapijom, a tijelo se "očisti" 3-6 mjeseci nakon (kako što - očisti u smislu proovulira itd.). Ireverzibilne tj. fakat teški zafrk je neka životnougoržavajuća hiperstim., ili posljedica antibebi kao pripreme za postupak... a svi mi strahujemo više od injekcija i "tih hormona", a antibebi je nekako "household product".

Zanimljiva tema, i nešto što nas večina stavlja `pod tepih´, stavljajući trudnoću i majčinstvo na prvo mjesto...
Konkretno, ja sam na kontracepciji od 14g., i morat ću do `menopauze´ jer su jedini način da dobivam menstruacije...a i štitnjača mi nije zdrava (Hashimoto), pa isto tako doživotno na euthiroxu...
Trenutno sam doista u takvoj fazi da me samo strah za buduću trudnoću (koju ću nadam se ostvariti)...ali naravno, potrebne su redovite kontrole.

Prvo NE BI HTJELA NIKOGA UPLAŠITI.

Mene su stimulacjie koštale zdravlja.

Sve se nekako zakompliciralo. Imam (imala sam) endometriozu i 2x operirana prije bilo kakvih postupaka. Kod stimulacije dobivala sam malo stanica. I dok je puna stimulacija donosila samo napuhnutost od Klomifena su mi vidno rasle endometriotične ciste. Da, definitivno su od Klomifena rasle što se moglo i ultrazvučno utvrditi nakon svakog postupka.
U pripremi za Maribor koristila sam Yasmin samo 2 mjeseca i na kraju tog perioda dobila plućnu emboliju. Malo je falilo ali i ipak sam ostala tu. Iako je to stvarno najteži oblik reakcije na kontracepciju i iznimno rijetko se događa ipak se dogodilo. Za razliku od nekih drugih žena ipak sam ostala živa i sa tada minimalnim posljedicama. Iz pouzdanih izvora znam da je i prije i poslije mene još žena završilo sa sličnim problemima. Neke sa lakšim a neke sa puno težim. Tek kada sam o tome počela otvoreno govoriti saznala sam kako to baš i nije tako rijedak slučaj. Recimo od sestre prijateljica, od kolege sestrična, od kolege žena njeguje osobu sa posljedicama... uglavnom, to su ljudi sa imenom i prezimenom a ne neka brojka.
Da skratim.... žarišta endometrioze + antikoagulanska terapija u samo par mjeseci pretvorila mi je dobar dio male zdjelice u cistu.
Rezultat... 25 cm crijeva manje, resekcija jednog dijela maternice, odstranjenje desnog jajnika... i FSH 65.

Sve to skupa bi se možda dogodilo i da nisam koristila hormone a možda i ne bi tko zna.

Ali ona sreća transfera 3 odlična embrija ne može se usporediti niti sa čime, možda jedino sa veličinom tuge koju sada osjećam. Sjećam se svakog trenutka i svakog detalja iz tih dana. I velike brige što ako budu trojčeki.

Iskreno, kada vas čitam sa ove strane mogu samo zaključiti. Ne znamo kakav nam je zacrtan životni put.
Radite ono što vas čini sretnima.

I nemojte me tješiti jedino na pp šaljite ako znate dobrog psihologa koji neće kod mene stvar rješavati tabletama.

Dodirko - neću te tješiti ali nažalost ne znam dobrog psihologa (i meni bi dobro došao :-(...)

a da, što se tiče antibebi - prije prvog stimuliranog postupka sam ih uzimala i otekle su mi usnice - izgledala sam kao neka ludača koja je gadno pretjerala sa silikonima. u apoteci su me blijedo gledali kad sam im to došla reći...

A sada, osim svih mojih navedenih boljki - usnice su mi non-stop suhe, crvene, vruće. koliko god melema, labela stavila, ništa ne pomaže.

Dodirko:love2:
ja sam nakon polustimulacije bila na godišnjem pregledu, znaći ono cca mj dana nakon, i cerviks je bio tako osjetljiv da je jedva papu uzela, krvari je na dodir i rekla mi je da je sve tako iziritirano da mogu bilo koji dc prokrvarit, jajnici su bili koma, a nešto se i u vratu maternice vidilo, nije bilo svejedno i dobro me cimnulo, ali eto pap je bio ok i novim sam planovima... i da brine me jer mi je menga jako skratila traje cca 1,5dan:| nekako me mući jel to od stim.

Citiraj:

---

pirica prvotno napisa

Dodirko:love2:
ja sam nakon polustimulacije bila na godišnjem pregledu, znaći ono cca mj dana nakon, i cerviks je bio tako osjetljiv da je jedva papu uzela, krvari je na dodir i rekla mi je da je sve tako iziritirano da mogu bilo koji dc prokrvarit, jajnici su bili koma, a nešto se i u vratu maternice vidilo, nije bilo svejedno i dobro me cimnulo, ali eto pap je bio ok i novim sam planovima... i da brine me jer mi je menga jako skratila traje cca 1,5dan:| nekako me mući jel to od stim.

---

meni isto menga traje 1,5 dan od kad sam imala prvu stimulaciju (11/2011).
vadila sam hormone i prolakin mi je bio previsok (posljedica biokemijske - tako je doktor rekao, te da mi menga zbog prolaktina traje tako kratko) Međutim prolaktin se spustio a menga i dalje traje dan i pol (prije prve stimulacije je trajala max tri dana)....

Citiraj:

---

Dodirko prvotno napisa

Tek kada sam o tome počela otvoreno govoriti saznala sam kako to baš i nije tako rijedak slučaj. Recimo od sestre prijateljica, od kolege sestrična, od kolege žena njeguje osobu sa posljedicama... uglavnom, to su ljudi sa imenom i prezimenom a ne neka brojka.

---

Veliki pozdrav, Dodirko!

A propos zafrka od antibebi, potpisujem, žene ih široko koriste, ali bogme i nastradavaju od njih u ne baš tako rijetkom broju.

Mene opća slala hematologici koja je rekla mogu koristiti antibebi uz dg. homozigot, tj. da za mene nije rizik ništa veći nego bilo kojoj drugoj ženi. Ali, same po sebi, one uistinu nose rizik, i nije da "neće bit ništa od par tjedana". MPO-ovci koje sam pitala trebam li kakve testove za to, rekli su ne treba za tako kratko pijenje, opća i opća gin je ipak slala itd. Teško je tu procijeniti di je i koliki rizik za koga, to je posao hematologa, ali opet, ne može niti on pokrit sav rizik. U priči sam doznala za stvarno ne tako rijetke slučajeve - dubinska venska tromboza par tjedana nakon prelaska na yasminelle (a žena je na antibebi dugo, mislim i yasmine), ispostavio se, u pozadini, faktor leiden... ali, ako se dobro sjećam, kod dodirko u pozadini nije bilo ništa pa se opet dogodilo.

Klomifen je meni izazvao 3x endometralni polip, jednom sam se operirala, ali to mi je onako... meno male, to ne računam u neki big deal, iako mi je, kad mi se to događalo, bilo to koma. I još jednom hiperstimulacija taman nakon što smo se vratili iz dalekog puta i došli doma, hvala Bogu da me nije ulovilo puknuće ciste u ciklusu nakon klomifenskog u avionu ili u Austriji jer bih mislila doslovno da umirem - osjećaj je bio kao da mi se staklo razlijeva utrobom, došla hitna. MPO odmahnuo rukom tada, i sad shvaćam da to nije bio neki big deal, samo je bilo neugodno.

Ali, plućna embolija, ozbiljna hiperstimulacija su fakat big deals.

Koji put se, niti uz svu pozornost, neke stvari ne mogu izbjeći, to MPO nekako nosi sa sobom, ali definitivno nisam za ono "ne pitaj ništa, tko o tome razmišlja ne želi bebu dovoljno", "tko pita o posljedicama za zdravlje svoje ili bebino je the enemy i provokator i ono... umišljen je kao prvo jer zašto bi baš njemu uspjelo itd.".

Pitanja i svijest o rizicima su itekako validni, po meni je to, pozitivnim mantrama unatoč, the odgovorno ponašanje prema sebi. Uz svijest, da i unatoč tome, ne može se sve izbjeći, ko zna, ja se mahnito pregledavam, a možda baš mene nešto zakači itd... I kad maknemo MPO sa strane, i za ženu koja nikad nije injekciju hormona uzela, niti hormonalnu tabletu progutala, i gledamo statistike raka dojke, velik je to, na žalost, broj.

A odgovorni liječnik neće isto preletit to u letu s jednom "mislite pozitivno" ili "život je rizik" peglom (jer, što to uopće znači, osim toga, to dobivamo od naših peers, a kod doktora smo za konkretno, a to možemo i na forum(ima) dobit ili od prijatelja/obitelji), nego će dati info o rizicima u postocima, uostalom, pa to je i ono što nas tupe reklame zu risiken und nebenwirkungen, sigurno nije zamišljeno da liječnik/farmaceut s big smajlom kažu bit će sve OK, nego da kažu konkretno, u postocima. I pitajte i MPO i non-MPO - vašu opću praksu, ona vas najbolje poznaje (ostale probleme). I, unatoč tome, i najpreciznijim i najkoreknijim odgovorima, koji put se ne mogu komplikacije izbjeći i stvar su sreće i može se dogodit da neko neučekivano upadne s "krive strane" i dogodi mu se belaj.

Tri pune stimulacije - svaki put hiper, jednom hospitalizacija
"stignem" odraditi samo dva postupka godisnje jer mi se jajnici jako sporo vracaju u prvobitno stanje, potrebno je i po 5-6 mjeseci
Dalje necu ni razmisljat i za sve ste u pravu sto ste napisale
Mogu uciniti sto i cinim - dva put godisnje papa, jednom godisnje brisevi, jednom godisnje uzv grudi
I pomolit se onom gore da me cuva za ovo moje malo cudo koje raste u meni :)

Slično je bilo i meni, to su takvi jajnici koji su, kod mene, uvijek ili na granici hiperprodukcije, ili na granici da nema ništa, oporavak bi bio 5-6 mjeseci (da ovuliram u mladosti, u starosti da prestane problem sa spottingom). Točno sam bila našla skupinu žena koje imaju slične jajnike i slično dugo im oporavak traje i slično duge cikluse imaju i slično puno lijeka moraju primiti. Jednostavno, te stvari nisu toliko upravljive koliko bi smo svi (i liječnici i pacijenti) htjeli.

na mene je klomifen ovaj mjesec imao neko čudno djelovanje: ja sam bila toliko u depresiji, samo sam plakala, misla sam da uopće ni ne želim u postupak (a to se nažalost ostvarilo jer su folikuli popucali malo prije punkcije), onda sam pak plakala kaj su popucali. sad se malo smirilo, opet sam vesela!
i baš sam se čudila, jel moguče sve to od klomifena koj spada u blagu stimulaciju?!?

e a ja sam bila u strašnoj emotivnoj rupi, kaosu, kako da to nazovem – nakon punkcije. osjećala sam se nekako, ne znam, bez da zvučim jadno, patetično, cvilidretasto - silovano. taj cijeli postupak punkcije mi je ovaj puta bio - ogavan. nisam bila haj niti sretna jer sam došla do dobrih stanica, čak niti bol nije bila tako strašna, ali emotivno sam potpuno otišla nizbrdo. samo sam satima cmizdrila i mislila da se djeca ne bi smjela raditi na TAKAV “nasilan” način…

trebalo mi je dan-dva da se smirim. i takav doživljaj toga isto pripisujem hormonima.

točno te razumijem, ima još jedna stvar, na moju sreću pozitivna jer sam punija :lol: od kad sam primila štopericu prije tjedan dana u utorak, skroz sam izgubila apetit, ništ mi se ne jede, sve mi se gadi, jedem samo čokolino, mix and play, i takve stvari, i hvala Bogu u tjedan dana sam 4 i 1/2 kg smršavila bez ikakve dijete

vražji hormoni :) al zamisli da te netko pita na kakvoj si dijeti, a ti kažeš - na štoperici!

ja sam imala 2 stimulacije, nakon toga sam se izborila isključivo za postupke u prirodnom ciklusu. moja djeca su iz prirodnjaka. ono što imam za reći na ovu temu: tijekom sistematskih pregleda su mi otkrivene mrlje na jetri, koje je dr. pripisala upravo hormonalnoj stimulaciji (nisam konzumirala alkohol, uzimala nikave druge lijekove, nisam bila teže bolesna, hranim se zdravo, nemam problema s težinom).
jetru sam kontrolirala redovno, mrlje su nestale 2 godine nakon otkrivanja, bez neke terapije.
ne znam je li hormonalna stimulacija zaista odgovorna za to, ali sumnja ostaje.

Citiraj:

---

The Margot prvotno napisa

vražji hormoni :) al zamisli da te netko pita na kakvoj si dijeti, a ti kažeš - na štoperici!

---

:lol::lol::lol: od sad ću ja na slobodno pokušat štopericu svakih tjedan dana flisnut u tur, začas budem lijepa mršava :lol:

Citiraj:

---

Roza prvotno napisa

ja sam imala 2 stimulacije, nakon toga sam se izborila isključivo za postupke u prirodnom ciklusu. moja djeca su iz prirodnjaka. ono što imam za reći na ovu temu: tijekom sistematskih pregleda su mi otkrivene mrlje na jetri, koje je dr. pripisala upravo hormonalnoj stimulaciji (nisam konzumirala alkohol, uzimala nikave druge lijekove, nisam bila teže bolesna, hranim se zdravo, nemam problema s težinom).
jetru sam kontrolirala redovno, mrlje su nestale 2 godine nakon otkrivanja, bez neke terapije.
ne znam je li hormonalna stimulacija zaista odgovorna za to, ali sumnja ostaje.

---

eto vidiš, 2 godine je trebalo da se to povuče i hvala bogu da je. to je ono što se pitamo: šta bi se desilo da si nastavila sa stimulacijama? teško je ne povjerovati da je to od hormona.

evo slicne teme
http://forum.roda.hr/threads/60891-S...%29?highlight=

ja osobno radim redovno briseve i pregled grudi..

evo slicne teme
http://forum.roda.hr/threads/60891-Stimulacija-i-nepovoljna-obiteljska-geneza-(karcinom-)?highlight=

ja osobno radim redovno briseve i pregled grudi..i naravno sistematski, pregled koze

A tko bi znao kakve ćemo sve posljedice imati. Petljamo se u posao prirode, na kraju krajeva. Ali kad se sjetim kakvim sam sve nepotrebnim rizicima izlagala i izlažem svoje zdravlje, za razliku od ovoga koji mi je potreban i opravdan...

mislim da većina nas ipak odvagne i svjesno se odluči na rizik; u (hladnoj?!) kalkulaciji mogući dobitak je neusporedivo veći od rizika.

za sebe mogu reći da sam prošla sva testiranja prije postupka UZV dojki, UZV štitnjače (iako su mi hormoni idealni), papa, brisevi... generalno mislim da se mi na potpomognutoj puno češće kontroliramo i više brinemo za svoje zdravlje ;) dugoročno, mislim da genetika također igra veliku ulogu.

Dodatak. Kuma nakon jednog mjeseca klomifena završila na laparaskopiji. Velika folikularna cista. Do tada nije imala problema sa cistama.

Da, i ja sam imala prsnuće ciste nakon klomifena, ali to nekako ne ubrajam u dugoročne posljedice, iako me, evo, endometralni polip odveo do histeroskopije koju inače ne bi imala, ali to ne smatram nekim big dealom. I dijete me odvelo do CR-a, isto operacije, isto s rizicima. Mislim da svi lijekovi dugotrajno uzimani mogu ostaviti posljedice na jetru.

Ono što ja mislim je ovo - nijedno učinkovito liječenje nije bez nuspojava (inače je placebo, u homeopatiju i pozitivne misli kao neko liječenje ja ne vjerujem). Svaki lijek jednom pomaže, drugom šteti - od ovih za srce, dijabetes, štitnjaču itd. itd. itd. Sve je to igra costa i benefita i često će manje udara ostaviti ako liječenje kraće traje, ali opet, niti to ne mora uopće biti slučaj - žestoke hiperstimulacije, reakcije na antibebi, ciste itd.

Sad se vraćamo na ono je li neplodnost sama po sebi bolest, što mi aktivisti volimo kazati da je (zbog toga da bude u HZZO tretmanu), ali to je filozofsko-političko pitanje.

Kad ste god u području medicine, uvijek se jednom dijelu pomaže, a drugom odmaže, ono, najbanalnija terapija, evo aspirin samo ako uzmemo, ima i on svoje nuspojave. Ako se osoba-liječnik odluče da je bolest vrijedna tog rizika, gledano "holistički" za cijelu osobu.

Punkcije nisam nikad shvaćala kao "silovanje", ali čula sam da to već neke žene tako doživljavaju... možda je bolje promisliti onda je li MPO strategija za dobivanje djeteta za taj par, postoje i drugi načini, koji će možda bolje nekome "sjesti". Ali, da sam se osjećala kao "i konje ubijaju, zar ne" - jesam. Pa smo tad uveli pauzu. MPO nije shotgun terapija, sasvim je legitimno iz toga izaći, i grozno mi je kad na forumu lijepe smajliće "odustaješ :((((, to mi je uvijek tužno pročitati i jupijeeej, ti opet u posutpcima, sad ćeš sigurno uspjeti jer sam ja sanjala/čula/vidjela/mora uspjeti/sve ćemo mi imati svoj zamotuljak itd." jer to jednostavno nije točno i u mojim očima to je izdaja onog broja ljudi koji nisu uspjeli (po meni, oko 30-40%), kao da su njihova iskustva irelevantna, za bacit u prašinu, ili su nešto krivo radili ili nisu bili dovoljno uporni. To mi je stvarno užasno.

Sve je stvar onoga što nekom paru više paše, nije MPO neki mus, barem ne bi trebao biti, po meni.

I meni je uf onaj dio kao da je vremenska perspektiva nebitna - tipa, nema veze, nakon xy oplodnji i yx godina konačno uspjeh! Mislim, lijepo, ali i vrijeme je jedan veliki faktor (i mojih 10 je bilo predugo, i uopće ne mislim da bismo bili manje sretni da smo muž i ja bili usklađeniji i ranije se odlučili za posvajanje, recimo). Svaki izbor je i oportunitetni trošak... Svako mora za sebe odlučiti, po meni, bez rozih oćala, a, opet, ako hoće roze oćale, ko sam ja da mu ih skidam, kao što ne volim da ni moje meni neko skida.

The Margot, možda nešto za sebe nađeš u ovoj temi:

http://forum.roda.hr/threads/41270-M...JE-NAKON-IVF-a

I nešto što je nakon toga proizišlo, ova forumašica je bila našla neki članak, koji smo onda ona i ja prevodile:

http://www2.lse.ac.uk/genderInstitut...allMeMummy.pdf

Prijevod - post 29 pa nadalje:

http://forum.roda.hr/threads/41378-I...REŽIVLJAVANJA

Cijeli topic:

http://forum.roda.hr/threads/41378-I...REŽIVLJAVANJA

Ina33, hvala puno, ovo je odlično i iscrpno :)

Pod dojmom sam matrixxinog posta - zapravo me dirnuo - pa samo da naglasim:
Tema koju sam započela ne ulazi u osobne i duboko intimne izbore svake od nas već u čisto tehničke / zdravstvene probleme onoga što se događa (ili se može dogoditi) u organizmu pod hormonalnom stimulacijom. Jasno mi je da to zapravo i ne možemo znati u potpunosti (inače nisam ziheraš), ali pošto je stimulirani MPO liječenje koje zahtijeva određene lijekove, možda da skupimo glave – nadam se da ćemo nešto korisno naučiti jedna od druge. I tako biti pametnije, pripremljenije, a time imati i više uspjeha u ovom našem putu :heart: