18+ napuštanje obiteljskog gnijezda

Dočekala sam na rodi i završetak srednje škole, pa neke nove teme će me početi brinuti u skoro vrijeme ... Vidim iz nekih postova da su neki prošli kroz prve odlaske od kuće pa podijelite s nama kako je to prošlo i kako sve prolazi. (Ja nemam iskustvo ranog odlaska jer sam studirala u gradu u kojem sam rođena.)


Kako prihvaćate / ili ste prihvatili odlazak djeteta od kuće? Ne mislim na one 25-30+ (ako ostanu, ja ću ih sama sprašiti), nego na mlađe, ove koji su tek srednju završili ili još studiraju ...
Kako su odlazak prihvatila mlađa djeca?

Pratim.
Srednja je gotova , ali planova za odlazak nema.
Zapravo jedini plan je odmoriti se neko vrijeme od 12 godina skolovanja i resetirati se na pocetnicke postavke. :mrgreen:

Ne znam seka i ja smo obje rano odselile od doma prvo u djacki dom, pa studentski (stjecajem okolnosti), meni je to normalno.Shvacam da je drugacije nekome tko nema to iskustvo. Samostalnost jako cijenim i potičem kod svoje djece od najranije dobi.

Nas dvoje smo 3 god razlike, ali svejedno nismo imale isto drustvo vise u toj dobi.

Sve ovisi o kojoj razlici medju djecom pricas.

Ja na to gledam kao normalan (pozeljan) zivotni ciklus i dalje ce se vidjat vikendom, ne daj Boze da nikad ne odsele, ni to nije zdravo.

Znam ljude koji zive u stanu s mamom, a oni danas imaju 55 god, nikad nisu odselili, nije da nisu mogli.To mi je :rolleyes:

Moje dijete studira jako daleko od nas. Nisam to očekivala, al evo, prihvatila sam i privikavamo se. Za sad izgleda da je napravio dobar izbor (kuc kuc) pa smo s te strane zadovoljni. No i dalje strepimo da nekaj ne krene u krivom smjeru.

Uz to, moderna tehnologija nam ide na ruku pa smo u stalnom kontaktu. No "puknut" ću ak mlađa krene u istom smjeru. A kak veli mm, i bude.

Ja sam strahovala da će moj mlađi upisati vojnu akademiju i otići od kuće. Zapravo, odlazak mi i nije drama, jer sam i sama to prošla. Bojala sam se da će mu biti naporno, ne psihički nego fizički. Na kraju nije prošao tjelesnu provjeru i upisao je drugi studij s liste. Za sada je sve ok, iako nisam potpuno sigurna da se okanio vojske. Kad tad će ponovno probati...

Stariji je kao srednjoškolac spominjao varijantu studija u Austriji, ali kad je došao trenutak odluke, odustao je. Možda će ići na usavršavanje, ali tek za koju godinu. To je na dugačkom štapu... Nemam ništa protiv, ali nisam ga gurala. Da mu je bilo bitno, otišao bi...

S druge strane, obojica se dobro snalaze u studentskom životu. Povremeno rade i to poslove koje sami nađu. Snašli bi se i izvan rodnog grada i roditeljskog doma. Igrom slučaja zbog korone su češće doma nego je to bilo prije, pa se povremeno potegne pitanje do kad ćemo živjeti zajedno. Imam dojam da su tijekom srednje škole puno više participirali doma nego sad, jer imaju takve rasporede da im je dan razmrvljen i nemaju slobodno vrijeme u komadu kao prije. Zapravo, tako nam je svima u uvjetima korone. Nema veze samo sa studijem. Baš zato mi je teško vući paralele s onim kako je bilo ranije... Dobro se snalaze, ali hoće li tako i ostati, nemam pojma....

Kad govorim o mlađoj braći i sestrama, mislim na osnovnoškolce. Srednjoškolci već su i oni u nekom svom svijetu.


Koliko bi, po vama, trebalo pomagati financijski ako se odluče odseliti, a nemaju dovoljne ili stalne prihode da pokriju sve (osnovne) životne troškove?

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Kad govorim o mlađoj braći i sestrama, mislim na osnovnoškolce. Srednjoškolci već su i oni u nekom svom svijetu.


Koliko bi, po vama, trebalo pomagati financijski ako se odluče odseliti, a nemaju dovoljne ili stalne prihode da pokriju sve (osnovne) životne troškove?

---

Ako studiraju svakako ih treba pomagati.
Koliko ovisi o financijama obitelji i stavu roditelja.
Logicno mi je pokriti troskove hrane i smjestaja.
Ostalo ovisi o mogucnostima.

Pa sad smještaj može biti stavka od 400-4000 kn,i klopa id skoro toliko.
Kolegina kćer živi recimo s dečkom,povremeno nešto radi,dobi cca 1500 kn,i oni joj daju još 1500.

Cura koja je išla s velikim u razred studira u Splitu ,u domu je u s još dvije u sobi,dobila je ove godine državnu stipendiju i daju joj još cca 800 kn

Pa ako je smjestaj stavka od 4000 kn tada ce to placati onaj koji moze.
Sigurno ce djetetu prije odlaska biti prilicno jasno da obitelj moze ili ne moze pokriti troskove takvog smjestaja.
Pa ce traziti ono sto obitelj moze pokriti ako ocekuje da obitelj to plati.
O klopi od 4000 uopce necu komentirati.
Toliko su meni mjesecni troskovi za cijelu obitelj.
Sigurno necu jednom clanu davati iznos kojim pokrivam troskove obitelji.
Onaj tko ima slobodno moze.

Ako dijete odlazi negdje unutar RH ili seli samo unutar istog mjesta prebivalista, ipak je puno lakse psihicki za "podnijeti" (a i financijski) nego kad je jako daleko u nekoj drugoj europskoj drzavi, a kamoli preko bare. Ovo unutar RH fakat nije tako tesko.

Ako punoljetno dijete studira, posve minje normalno pomoci mu unutar svojih mogucnosti, ali ako radi mislim da ne treba financijski pomagati osim iznimno. Uvijek moze iznajmiti stan s cimerom/cimericom, tako se pocinje. Tako se osamostaljivanje jača, kasnije se traze bolje placeni poslovi....

Naravno moguce je da i roditelji ne mogu platiti djetetu smjestaj tijekom studija van obit.gnijezda, no ako je djetetu to jako vazno, postoje razne stipendije... Gdje ima volje, ima i načina.

Nano, drzim fige da se kcerka predomisli.

Vrijeska,
a ne znam sta bi ti rekla ovisi koliko su bili bliski npr. 12godisnjakinja i brat od 18 god, imali slicne interese?hobije? provodili dosta vremena zajedno?

Meni se to odvajanje cini laksim, sto je veca razlika medju djecom,a tezim sto su dobno blizi.
A opet najvise ovisi o tome koliko su se dobro slagali.

Ako dijete seli samo unutar Zg, ma to ti nije za brinut ni sekundu.

Sretno mu/joj!

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Koliko bi, po vama, trebalo pomagati financijski ako se odluče odseliti, a nemaju dovoljne ili stalne prihode da pokriju sve (osnovne) životne troškove?

---

Ja sam na studij došla u Zg iz manjeg grada i bila podstanar 20 godina, zapravo sve do udaje. Dok sam studirala, roditelji su mi davali lovu za smještaj i hranu u okviru svojih ne prevelikih mogućnosti. Sretna okolnost je bila to što brat i ja zbog razlike u godinama nismo studirali u isto vrijeme. Nisam bila u studentskom domu ni primala stipendiju, ali sam vječito bila ili kod rodbine ili u nekim niskobudžetnim sobama i to mi se nikako nije sviđalo. Kad sam završila studij i dobila posao (krajem proljeća) prvo mi je bilo da si tijekom ljeta nađem odgovarajući podstanarski stan u kojem sam bila sama, nikakva soba s dijeljenjem kupaonice i slično. Odahnula sam. Inače, nije svako zlo za zlo - godine financijske oskudice tijekom studija natjerale su me da to završim u najkraćem roku, ali bila su to neka drugačija i sigurnija vremena... Mojoj djeci baš ništa ne znači moje iskustvo. Imaju drugačije okruženje i drugačije uvjete.

Da se odluče na studij izvan rodnog grada, prvo bi svi zajedno sjeli i napravili plan + financijsku konstrukciju - koliko objektivno treba, koji je budžet na raspolaganju (stipendija, smještaj u domu, naši izvori, ostalo), što se najbolje za to može dobiti i koliko još treba. Za inozemstvo vrijedi isto. Vjerujem da bi se uspjeli snaći i omogućiti djeci nešto od realnih želja, ali nikad se ne zna - treba voditi računa hoćemo li mi imati iste prihode za 2 godine (ja sam na pragu uvjeta za mirovinu, a kad pogledate vijesti - tko od nas može reći da će i iduće godine imati stalan i siguran posao???). Dok su djeca u Zagrebu - mogu birati hoće li biti doma ili osmisliti neku drugu varijantu (štajaznam, nije da su za ženidbu, ali tko zna, danas-sutra mogu se zaposliti i odseliti ili naći djevojke koje nisu iz istog grada ili koje jesu, pa imaju neke nekretnine na xy lokaciji). Ne treba se s tim opterećivati. Tko zna kamo će ih život odvesti...

Kad je moj mlađi sin bio pred kraj osnovne škole, pitao je kad se može odseliti na drugu lokaciju (imamo još jednu nekretninu u istom gradu). Ja sam rekla da može onog trenutka kad se osamostali, tj. kad bude zarađivao dovoljno da pokrije troškove održavanja nekretnine, svoje hrane, odjeće, prijevoza i svega ostalog. Tijekom srednje škole, kad je shvatio što to zapravo znači, nekako je prestao spominjati tu mogućnost. Sad studira i radi usput i već vidim smjer u kojem će to ići - kad dobije stalni posao, otići će... Stariji je bio manje sklon pričama o odlasku od kuće, ali ne može se to znati dok se ne dogodi. Dobiješ ponudu za dobar posao negdje drugdje i moraš tada odlučiti. Uostalom, tako sam i ja nakon završetka studija pokušala naći posao u rodnom gradu. Kad nisam uspjela, otišla sam tamo gdje je posla bilo. Kraj priče.

Eh, da - još sam sinovima prala mozak s tim da nije dosta imati para za plaćanje režija, nego da vlastite nekretnine treba i održavati, ne samo čistiti i prati nego i voditi računa da sve instalacije budu ispravne itd. Sudjeluju u radnim akcijama s nama (krečenje, pranje prozora...) pa znaju.

Dok studiraju, nekako mi se čini da nije vrijeme za trajna rješenja. Recimo, da netko od njih ode studirati u npr. Osijek - ne bi mi palo na pamet tamo kupovati nekretninu čak i da si mogu to priuštiti, jer se ne zna hoće li tamo i ostati kasnije živjeti. Ne treba djeci graditi dvorce. Bolje je platiti podstanarstvo ako nema uvjeta za dobivanje domskog smještaja. Ako ima para viška, pametnije je to spremiti da im možemo dati u trenutku kad odaberu svoj put. Kako god - te planove treba raditi zajedno s njima. Znaju oni dobro (bar moji znaju) kakva je financijska situacija, što se može, što bi bio problem itd.

slično sam i ja rekla svojima ko i Peterlin.
sretno svima, a i nama.

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Koliko bi, po vama, trebalo pomagati financijski ako se odluče odseliti, a nemaju dovoljne ili stalne prihode da pokriju sve (osnovne) životne troškove?

---

ako ne radi, onda pokriti sve troškove stanovanja i hrane, troška studiranja itd.
ako radi, onda pomoći ako je potrebna pomoć (prihodi nisu dovoljni), u okviru toga koliko mogu pomoći

uvijek se može naći neki poslić za popuniti rupe.

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

uvijek se može naći neki poslić za popuniti rupe.

---

Pa sad - može se naći poslić, ali roditeljska pomoć isto dobro dođe... Recimo, ako se mladi ljudi odluče samostalno kupiti neki stari stan, roditeljska pomoć oko obnove bila bi dobrodošla - ne samo financijska, nego i praktična. Ili štajaznam - dati im lovu za uvođenje centralnog grijanja, ulog za auto, takve stvari koje ne idu od početničke plaće... Slažem se da im treba pomagati u okviru mogućnosti, ali treba se dogovarati. Možda oni ne žele našu pomoć ili ne žele pomoć u tom obliku...

Ja ne kužim baš pitanje kako su to prihvatila mlađa braća. Mislim da je ipak roditeljima najteže. Od plakanja pa do faze da dijete treba tražiti svoj put. I u današnje doba dobre komunikacije, što te točno vrijeska muči?

Ovo oko financija kužim - svako se rastegne koliko može, i djetetu možeš pomoći samo u okviru realnih mogućnosti.

Osim stipendija, postoje i studentski krediti, ako baš dijete želi nešto što roditelji ne mogu isfinancirati.

Sama ideja o odlasku mi teško pada. Vrijeme je tako brzo prošlo... Koliko vam je trebalo da se saberete i shvatite da je to normalni životni put? (Mislim da više samu sebe žalim nego dijete...)

Za sada je ideja o odlasku u inozemstvo otpala zbog financija. Moja cijela plaća bi trebala za pokriti troškove studija (koji je najmanja stavka), smještaja, ostalih životnih troškova.

Ideja oko odlaska u podstanarstvo u istom gradu, s prijateljicama/dečkom, ne sviđa mi se i zbog financijske prirode jer ja sam svjesna kolika je to zamka. Pogotovo u današnje vrijeme kada posla baš i nema, a ako ga ima onda studentski poslovi ne mogu pokriti sve troškove. Život s dečkom/curom, ah ni to mi ne odgovara. Mislim da su premladi da se toliko vežu jedni uz druge, a i gube dio slobode jer zajednički život nosi i mnogo veće odgovornosti ...

Studentski krediti - rado bih čula iskustva, ako netko ima...

Obzirom na to da trebaš imati kreditnu sposobnost, stvarno ne znam kako to ide, a bilo bi korisno znati.

uh, starija zavrsava srednju... neman pojma sta me ceka na jesen i kako cu to financirat.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Ja ne kužim baš pitanje kako su to prihvatila mlađa braća.

---

A gle, i njima se život mijenja. Moja mlađa sestra je kad sam ja otišla na fax nabacila 10 kg, jer je mama nastavila kuhati za četvero :mrgreen:

Najmlađe je šokirano idejom, možda isto kao i ja

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Sama ideja o odlasku mi teško pada. Vrijeme je tako brzo prošlo... Koliko vam je trebalo da se saberete i shvatite da je to normalni životni put? (Mislim da više samu sebe žalim nego dijete...)

---

Baš me zanima hoću li se ovako osjećati...i pitat ću svoju mamu kako je njoj bilo, ja imam osjećaj da je kod nas sve to bilo potpuno normalno da uopće nije bilo takvih osjećaja. Možda griješim, možda je mama skrivala, al nekako mislim da nije.

Isto se čudim kad netko kaže da noću ne spava dok mu djeca ne dođu iz noćnih izlazaka, meni je to nezamislivo da budem osuđena godinama na vikende nespavanja zbog toga što se oni zabavljaju a ja strahujem. Mama mi je također spavala ko top, dok smo mi izlazili. A vrijeme će najbolje pokazati. Neću znati dok ne dođu ta vremena.

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

Sama ideja o odlasku mi teško pada. Vrijeme je tako brzo prošlo... Koliko vam je trebalo da se saberete i shvatite da je to normalni životni put? (Mislim da više samu sebe žalim nego dijete...)

Za sada je ideja o odlasku u inozemstvo otpala zbog financija. Moja cijela plaća bi trebala za pokriti troškove studija (koji je najmanja stavka), smještaja, ostalih životnih troškova.

Ideja oko odlaska u podstanarstvo u istom gradu, s prijateljicama/dečkom, ne sviđa mi se i zbog financijske prirode jer ja sam svjesna kolika je to zamka. Pogotovo u današnje vrijeme kada posla baš i nema, a ako ga ima onda studentski poslovi ne mogu pokriti sve troškove. Život s dečkom/curom, ah ni to mi ne odgovara. Mislim da su premladi da se toliko vežu jedni uz druge, a i gube dio slobode jer zajednički život nosi i mnogo veće odgovornosti ...

---

Ja sam stara mater, pa mi je to nekako lakše došlo... Sad samo gledam kako da mudrijaši završe studij dok ja još radim, pa da mirno mogu u mirovinu. Izgledi da uspiju su prilično dobri.

Što se tiče odvajanja, doslovce ih godinama unaprijed pripremamo na to da budu sposobni za samostalan život. Ne tlačim ih da znaju kuhati zato da meni olakšaju, nego da SEBI olakšaju jednog dana kad im zatreba. To je samo primjer. Tako je sa hrpom svakidašnjih sitnica.

Osim toga - mm i ja se već dugo zafrkavamo da si moramo biti dobri, jer kad djeca odu (a to je uskoro) ostajemo samo nas dvoje :-) Kad bolje razmislim, ima tu puno istine. Djeca moraju ostvariti svoje planove, što često uključuje odlazak od kuće. Mi ostajemo.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Što se tiče odvajanja, doslovce ih godinama unaprijed pripremamo na to da budu sposobni za samostalan život.

---

Identično razmišljam i planiram.

Odrastanje i odlazak od kuće je prirodan put koji ne treba kočiti ako dijete samo želi i planira, a nekad treba malo i pogurnuti ako s 25+ i dalje ne pokazuju intenciju.:angel:
Još nisam to iskusila zapravo ali ne mislim da bi mi posebjo teško palo. Povratke iz izlazaka prespavljujem. Čak i auto dajem.

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Odrastanje i odlazak od kuće je prirodan put koji ne treba kočiti ako dijete samo želi i planira, a nekad treba malo i pogurnuti ako s 25+ i dalje ne pokazuju intenciju.:angel:
Još nisam to iskusila zapravo ali ne mislim da bi mi posebjo teško palo. Povratke iz izlazaka prespavljujem. Čak i auto dajem.

---

that's my girl ;-) dakle izvedivo.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

A gle, i njima se život mijenja. Moja mlađa sestra je kad sam ja otišla na fax nabacila 10 kg, jer je mama nastavila kuhati za četvero :mrgreen:

---

he he. Kad je moj brat otišao ja sam konačno dobila sobu. Tak da sam se veselila

Citiraj:

---

Barbi prvotno napisa

Odrastanje i odlazak od kuće je prirodan put koji ne treba kočiti ako dijete samo želi i planira, a nekad treba malo i pogurnuti ako s 25+ i dalje ne pokazuju intenciju.:angel:
Još nisam to iskusila zapravo ali ne mislim da bi mi posebjo teško palo. Povratke iz izlazaka prespavljujem. Čak i auto dajem.

---

Kod nas je to upravo u tijeku. Odahnula sam kad je mlađi položio vozački i počeo aktivno voziti. Stariji je trenutno u autoškoli. Lakše mi se pomiriti da sam povremeno bez auta nego da sam stalno na iglama i razmišljam hoće li me zvati da dođem po njih, ali nije toga bilo puno - tu i tamo nekakav doček Nove godine... Što se tiče večernjih izlazaka, nema ih baš puno u doba korone, ali već sam više puta napisala - moji kad odu iz kuće, nema ih ne do tri ujutro nego više dana u komadu (radioamaterska natjecanja, razna kulturna događanja, ljetne škole i kampovi ili obično ljetovanje). To je počelo u višim razredima osnovne škole, kad su sudjelovali u tim ljetnim aktivnostima. Sad su s druge strane plota - često na organizatorskoj strani u nekim aktivnostima ili kao volonteri na nekim drugim. Evo primjera: https://www.havc.hr/hrvatski-film/fe...-film-festival

Jučer si je moj stariji kupio novi šator :-) jer će se ljetna škola u kojoj sudjeluje vjerojatno održavati u obliku kampa, zbog epidemioloških mjera. Želi se čovjek osigurati, hehehe... Možda će i mlađi, ali on planira s ekipom samo tjedan dana na more, a ostali dio ljeta već mu je isplaniran (ima posao).

Ont. Potpuno mi je nezamislivo da srednjoškolci dođu do mature, a da nisu iskusili tako nešto. To je solidna priprema za osamostaljivanje - socijalizacija i briga o samom sebi... Nažalost, moji nisu imali priliku ići na kampove u inozemstvo. Vjerojatno će ići na studentske razmjene. Sad bi bilo pravo vrijeme za to, ali je korona, pa je to malo zastalo...

Napisat ću svoje iskustvo. Plakala sam tjednima, dolazila sam uplakana i na posao, ak bi netko načeo temu koja je imala doticaja s istim, opet bih se rasplakala. I tako je to trajalo i polako sam se privikavala. Ne trebam reći ni da mi je sve došlo s neba pa u rebra, tako da uopće nisam bila spremna.
I niš, našla sam krug ljudi u istoj situaciji, pa sam puno razgovarala s njima, mm je bio prizemniji pa mi je i on pomagao i tako. Počela sam sebi slagat priču u glavi
Olakotna okolnost je bila ta da je sin sve oko faksa obavio sam, naš upliv je bio jedino financijske prirode. Kad sam bolje razmislila, da sam tako ja mogla nešto napravit u doba svog studiranja, 99 % sam sigurna da bih napravila isto.

I evo nas tu gdje jesmo, i za sada, da se ne ureknem, nekako se sve pozložilo. On je zadovoljan, pa time i mi, i polako guramo i ne znamo što nas još čeka. Izborom faksa je izuzetno zadovoljan, kuha, pere veš, brine se sam o sebi.za sada živi jedan lijep studentski život, kakav ja nisam imala jer sam živjela s roditeljima i bila ljubomorna na svoje frendove koji su živjeli u domu.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ont. Potpuno mi je nezamislivo da srednjoškolci dođu do mature, a da nisu iskusili tako nešto.

---

Sva je prilika da će generacije sadašnjih srednjoškolaca doći do mature, a da nisu iskusili ni normalno organiziranu školsku godinu, a kamoli kampove, projekte, putovanja i ostala osamostaljujuća iskustva :|
Moj sin će sad biti na polovici svojeg srednjoškolskog obrazovanja, a zbog silne online nastave postao mu je problem kad nakon više tjedana mora izaći iz stana :sick: o kakvom odlasku od kuće s 18 godina uopće mogu razmišljati? Samo se mogu nadati da neće previše kasniti u osobnom razvoju zbog svih ovih okolnosti :roll:

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Napisat ću svoje iskustvo. Plakala sam tjednima, dolazila sam uplakana i na posao, ak bi netko načeo temu koja je imala doticaja s istim, opet bih se rasplakala.

---

ovo sam čekala :mrgreen:
znači nisam jedina koja će plakati


pretpostavljam da obitelji koje žive u mjestima u kojima nema sveučilišta ili posla, to nekako dođe normalno da će dijete otići nakon srednje škole

ne kažem da meni nije, samo mi je to sve prebrzo došlo ...
iako imam zadršku i mislim da ako nema potrebe otići u drugi grad/državu, može se još koja godina uživati u životu s rodteljima i uživati u (djelomično) bezbrižnom životu bez razmišljanja oko financija, obveza oko plaćanja stanarine, kupovine hrane, pa i pranja i kuhanja

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Sva je prilika da će generacije sadašnjih srednjoškolaca doći do mature, a da nisu iskusili ni normalno organiziranu školsku godinu, a kamoli kampove, projekte, putovanja i ostala osamostaljujuća iskustva :|
Moj sin će sad biti na polovici svojeg srednjoškolskog obrazovanja, a zbog silne online nastave postao mu je problem kad nakon više tjedana mora izaći iz stana :sick: o kakvom odlasku od kuće s 18 godina uopće mogu razmišljati? Samo se mogu nadati da neće previše kasniti u osobnom razvoju zbog svih ovih okolnosti :roll:

---

s ovim se slažem
iako se moje starije druži po kućama s društvom, ali mlađe u 1. srednje, ništa ... (btw. sljedeći tjedan su opet 10 dana online:sick:)

Naravno da sam plakala, a i dalje imam krize. Ali ak uključim razum ne bih si oprostila da sam ja ta koja mu je prepriječila put. Ako je to ono što stvarno želi. No vrijeme će pokazati.

Za sada mi je dovoljno vidjeti ga sretnim

Nije to jednostavno kad dijete odlazi od kuće, svakavih osjećaja i misli se nađe. Nemam sad vremena za dulje, ali uhvatit ću ga već.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Naravno da sam plakala, a i dalje imam krize. Ali ak uključim razum ne bih si oprostila da sam ja ta koja mu je prepriječila put. Ako je to ono što stvarno želi. No vrijeme će pokazati.

Za sada mi je dovoljno vidjeti ga sretnim

---

naravno

ja sam proučavala fakseve i smještaj u inozemstvu, radila troškovnike, ali cijelo vrijeme mi je knedla u grlu ...

Mislim da je puno lakše kad dijete samo odluči i samo napravi sve korake. Barem je meni bilo lakše shvatiti da je to nešto što stvarno želi. Niti mm niti ja se nismo petljali, niti smo znali puno o svemu.

naravno, prvi plan je bio djetetov

ali bio je manjkav... na iskazanu želju i ideju ja sam dalje poduzela dodatne korake, uputila što treba dodatno pregledati, ali sam i sama provela istraživanje (meni je bilo lakše zbog boljeg poznavanja jezika i općenito poznavanja sustava)

Ne pišem o prvom planu nego o cjelokupnom planu.

Znači nula upliva s naše strane. Apsolutno sve je napravio sam

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Mislim da je puno lakše kad dijete samo odluči i samo napravi sve korake. Barem je meni bilo lakše shvatiti da je to nešto što stvarno želi. Niti mm niti ja se nismo petljali, niti smo znali puno o svemu.

---

Svakako! To je definitivno manje zlo nego kad imaš odraslu djecu doma, čak i zaposlenu (ili još gore - nezaposlenu), koja uživaju blagodati besplatnog smještaja, hrane, logistike općenito....

Eh, hoće li se tako nešto dogoditi i meni, zapravo ne znam. Bitno je da su ONI sretni i uspješni u onom što rade. A promjena je sastavni dio života - neki odrastaju, odlaze od kuće (studij, posao, brak...razno), neki drugi stare, a srednja generacija (trenutno sam u toj vreći) često ne stigne ni puno razmišljati o svemu, jer mora voditi brigu i o svojim roditeljima i o svojoj djeci. Osamostaljivanje djece prava je blagodat, pogotovo ako su oni zadovoljni.

Da ne odem previše offt - zamislite situaciju da dijete ode od kuće, osamostali se, a onda mu se nešto u životu promijeni (gubitak posla, razvod i slično) i vrati se u roditeljski dom... E, tako nešto bi mi teško palo, ali sve je to život. Prilagodili bi se, kao i uvijek.