Napisat ću svoje iskustvo. Plakala sam tjednima, dolazila sam uplakana i na posao, ak bi netko načeo temu koja je imala doticaja s istim, opet bih se rasplakala. I tako je to trajalo i polako sam se privikavala. Ne trebam reći ni da mi je sve došlo s neba pa u rebra, tako da uopće nisam bila spremna.
I niš, našla sam krug ljudi u istoj situaciji, pa sam puno razgovarala s njima, mm je bio prizemniji pa mi je i on pomagao i tako. Počela sam sebi slagat priču u glavi
Olakotna okolnost je bila ta da je sin sve oko faksa obavio sam, naš upliv je bio jedino financijske prirode. Kad sam bolje razmislila, da sam tako ja mogla nešto napravit u doba svog studiranja, 99 % sam sigurna da bih napravila isto.

I evo nas tu gdje jesmo, i za sada, da se ne ureknem, nekako se sve pozložilo. On je zadovoljan, pa time i mi, i polako guramo i ne znamo što nas još čeka. Izborom faksa je izuzetno zadovoljan, kuha, pere veš, brine se sam o sebi.za sada živi jedan lijep studentski život, kakav ja nisam imala jer sam živjela s roditeljima i bila ljubomorna na svoje frendove koji su živjeli u domu.