Christian Guay-Poliquin: Težina snijega
Na prvu, priča o dva čovjeka zarobljena u selu okovanom snijegom, bez struje, a zapravo alegorija o ljudskom preživljavanju u ekstremnim uvjetima - ne samo fizičkom preživljavanju, nego i psihičkom. Zanimljivo je kako se mijenja odnos između pripovjedača i Matthiasa, ali nema dramatičnih rezova (hm, osim jednog, koji je zapravo ćorak) jer zapravo ne mogu jedan bez drugog. Zanimljiva je paralela o Dedalu i Ikaru koja se provlači po uvodnim stranicama svakog dijela romana.
Jako dobro napisan roman, iako prilično tjeskobne atmosfere.