Što čitate 4.

[Anci]

Treći dio Moje borbe čitala sam napreskokce, za razliku od prvog i drugog dijela, ovo rano djetinjstvo mi je bilo dosadno. Malo kao Livada crnog labuda, čini se da stvaram otpor na boyhood priče. Najviše me zapravo od svega zanimala Norveška i tamošnji život.

Ja sam nakon trećeg dijela privremeno zastala da malo udahnem i odmaknem se od njega
Interesantno, meni su ti dijelovi iz djetinjstva bili dosta dobri, a na momente mi je bilo baš teško. I strano u potpunosti. Iz nekih običnih situacija, primjerice za doručkom, može se puno iščitati.

Ja trenutno čitam posljednju Sally Rooney, ali tako sam spora i tako malo čitam posljednjih tjedana da ne uspijevam u potpunosti ući u knjige koje čitam pa mi ne ulaze u sve pore

Trener je stisnuo s treninzima trčanja pa sam koma kad dođem doma i samo zaspim
Ispada da je najproduktivnije čitalačko razdoblje bilo dok sam bila pozitivna na covid, ali neću si to prižekljivati

[Jurana]

Meni je ta sesta isto znala malo zapilati, a i toliko je teska da ruka zaboli od drzanja.

Procitala My name is Lucy Barton od Elisabeth Strout, odlicna mi je, bas iskreni i autenticni glas.
Sto dalje preporucujete od nje?

Pa nastavi s istom trilogijom: Anything is possible i Oh William!

[Nera]

Nemoj, Anči, nemoj!
Trči, samo trči!
Knjige strpljivo čekaju.

[chesil]

U sendvič od dvije debele kriške Knausgarda ugurala sam tanki sloj Seethalera i Cognettija.
Posljednji stavak austrijskog pisca Roberta Seethalera (čiji me je Čitav jedan život oduševio), u 70-ak stranica pripovijeda o zadnjim danima austrijskog skladatelja Gustava Mahlera i njegovim reminiscencijama na život. Lijepo napisano, ali nije me zaintrigiralo da se počnem interesirati za Mahlera (o kojem ne znam ništa, kao ni o klasičnoj glazbi uopće). Totalno ravnodušna.
A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.

[tanja_b]

U sendvič od dvije debele kriške Knausgarda ugurala sam tanki sloj Seethalera i Cognettija.
Posljednji stavak austrijskog pisca Roberta Seethalera (čiji me je Čitav jedan život oduševio), u 70-ak stranica pripovijeda o zadnjim danima austrijskog skladatelja Gustava Mahlera i njegovim reminiscencijama na život. Lijepo napisano, ali nije me zaintrigiralo da se počnem interesirati za Mahlera (o kojem ne znam ništa, kao ni o klasičnoj glazbi uopće). Totalno ravnodušna.
A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.

I moj dojam o tim knjigama bio je sličan. O Mahleru inače znam dosta iz nekih drugih izvora (knjige, dokumentarci, kazališne predstave), ali Seethalerovu knjigu nisam doživjela kao neko novo nadahnuće. Mislila sam da je to možda zato jer o skladatelju znam previše stvarnih činjenica, ali sad vidim da nije to razlog.
Dosad sam od Seethalera imala četiri knjige u rukama - dvije su me oduševile (Čitav jedan život, Trafikant), jedna mi je bila premučna pa je nisam ni dovršila (Polje), a jedna me ostavila ravnodušnom (Posljednji stavak). Zaključak - ne trebam a priori sve što on objavi smatrati remek-djelom

A Cognetti me također pomalo razočarao. Prve dvije "planinarske" knjige, Osam planina i Divlji dječak, bile su mi puno dojmljivije i draže. Možda zato što se u njima zadržao u kraju koji mu je poznatiji (Dolomiti), pa je i introspekcije i osobnog dojma više, dok putovanje po Nepalu nužno nosi neku dozu egzotike koja ne mora uvijek biti uspjelo rješenje.

[emily]

A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.

i ja sam neki dan pročitala A nikad na vrhu
lijepo napisano, al očito nisam od takvih knjiga, fali mi radnja
bilo mi je dosadno, ipak sam stisnula i pročitala je, stvarno je tanka/kratka

[emily]

trenutno čitam Mračnu kći, sviđa mi se

iz knjižnice sam, osim Ferrantice, doteglila super ulov, baš se veselim čitanju :
Ivana Šojat - Ezan
Vigdis Hjorth: Nasljedstvo
Drora Mišani: Tri

[Nera]

Sad ste me zainteresirale za A nikad na vrhu. Al se pitam da li čitati kad ste sve neoduševljene? 8 planina mi je bilo divno!

[Nera]

Trenutno se mučim s TED CHIANG: Kako si došla na svijet i druge priče
Preporuke su sjajne na poleđini, al nisam ja za SF.
Čeka me Olga Tokarczuk: Bjeguni
Frendici baš ni sjela. Kakvi su vaši dojmovi ako je netko čitao?
Sinoć sam samo otišla prošetati do knjižnice, ništa posuditi, al nisam mogla odoljeti:
Dafne Suman: Posuđeno vrijeme
A uzela bi još 2, al sam se suzdržala.

[tanja_b]

Sad ste me zainteresirale za A nikad na vrhu. Al se pitam da li čitati kad ste sve neoduševljene? 8 planina mi je bilo divno!

Radije uzmi "Divljeg dječaka" istog autora. A ako baš naletiš na "A nikad na vrhu", pročitaj, nije gubitak vremena, ali nije ni tako dobro kao prethodne knjige.

[Dota]

Nera, ja sam čitala "Bjegune". U početku mi nije baš sjela, mučila sam se s njom. Bila sam u nekom turbulentnom periodu kad nisam imala puno vremena za čitanje, a knjiga je dosta fragmentarna i nema neku simbiotičku radnju, pa mi se činilo da stalno počinjem iz početka. A onda me je u nekom momentu "zgrabila", nekako mi se razbistrila ta njena začudnost i do kraja sam uživala.
Definitivno nije za casual čitanje, ali ima eruditsku notu i nevjerojatno specifičan stil i motive pisanja, pa je prava šteta ne dati joj šansu.

[chesil]

Ja se kao motiva još uvijek sjećam fascinacije formaldehidom

[Dota]

Joj, da. Isprva me užasavalo, a do kraja sam poželjela otići u neki od muzeja

[jennifer_gentle]

Nera, ja sam čitala "Bjegune". U početku mi nije baš sjela, mučila sam se s njom. Bila sam u nekom turbulentnom periodu kad nisam imala puno vremena za čitanje, a knjiga je dosta fragmentarna i nema neku simbiotičku radnju, pa mi se činilo da stalno počinjem iz početka. A onda me je u nekom momentu "zgrabila", nekako mi se razbistrila ta njena začudnost i do kraja sam uživala.
Definitivno nije za casual čitanje, ali ima eruditsku notu i nevjerojatno specifičan stil i motive pisanja, pa je prava šteta ne dati joj šansu.

Meni ju je mm kupio i dosla sam negdje do trecine, nikako da me uvuce. Jos sam citala prije spavanja i odmah me umrtvi.
Na kraju sam odustala, ali imam je na polici, pa se mozda primim opet. Iako sam se sad toliko navukla na kindle da ne znam kako ce mi sjesti listanje

Pocela Olive Kitteridge, gledala sam seriju davno koja mi je bila jako dobra

[Jurana]

Matt Haig: Ponoćna knjižnica

Ne znam kome je točno namijenjena ova knjiga, znam da ovaj pisac inače piše knjige za djecu, ali za ovu nigdje nisam naišla da je YA, a i neki dijelovi nisu za omladince.

Roman ima jako uspjele dijelove - idejom i izvedbom, ali i neka objašnjavanja koja postanu dosta zamorna, kao da se obraća djeci. Dijelovi koji su dobri su vrlo zabavni, uvjerljivi. Upotrebljava i neke stilske trikove koji su meni djelovali jeftini, odbili su me.

Na kraju knjiga postane didaktična, malo vuče na Coelha. To je zapravo šteta jer sam većinu vremena uživala u čitanju. Sad bih ja rekla da je trebao imati boljeg urednika koji bi ga upozorio na neke slabosti, ali očito je do mene jer je knjiga bila jako popularna 2020. godine.

Tko voli knjige s alternativnim stvarnostima, svidjet će mu se ova, a tko voli Kradljivicu knjigu, neka potraži i ovu.

[Angie75]

Meni je jutros na Fejsu iskočio podsjetnik na objavu od prije 7 godina, kad sam sva tužna zatvorila zadnju stranicu 1000 jeseni Jacoba de Zoeta (7 godina!!!! pa kako već toliko )
kako bi ono rekli stari, nema više takvih knijga....

[betty blue]

...a tko voli Kradljivicu knjigu, neka potraži i ovu.

mene Kradljivica knjiga uvijek na tebe sjeti

[jennifer_gentle]

Meni je jutros na Fejsu iskočio podsjetnik na objavu od prije 7 godina, kad sam sva tužna zatvorila zadnju stranicu 1000 jeseni Jacoba de Zoeta (7 godina!!!! pa kako već toliko )
kako bi ono rekli stari, nema više takvih knijga....

Dazuto nema vise takvih knjiga!

Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi?

[jennifer_gentle]

Meni je jutros na Fejsu iskočio podsjetnik na objavu od prije 7 godina, kad sam sva tužna zatvorila zadnju stranicu 1000 jeseni Jacoba de Zoeta (7 godina!!!! pa kako već toliko )
kako bi ono rekli stari, nema više takvih knijga....

Dazuto nema vise takvih knjiga!

Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi? Mislim kod te ponocne knjiznice, ne znam bi li mu to dala

[Jurana]

Christian Guay Poliquin: Težina snijega

Ova je knjiga nastavak knjige Nit kilometara koja nije prevedena na hrvatski, što ja nisam ni znala dok je nisam završila pa krenula čitati o njoj. Može se čitati i sama, ovu smatraju boljom, osvojila je nekoliko književnih nagrada u Kanadi.

Meni se jako svidjela, volim knjige u kojima ima puno snijega i izvanredne situacije koje nastaju zbog toga. Malo se toga događa u romanu, ali nije ni u jednom trenutku dosadna za čitanje. Sve se vrti oko 2 lika koji se tijekom radnje razvijaju, mijenjaju pa se mijenja i njihov odnos. Svi drugi sporedni likovi su baš sporedni, a njihova nebitnost je možda istaknuta i činjenicom da se svi zovu na J pa u nekom trenutku nisam bila ni sigurna da znam o kome se radi.

Atmosfera bi, kao, trebala biti mračna i tmurna, ali meni sve to djeluje dosta idilično, valjda sam toliki ljubitelj snijega i boravka u toploj kući. Drugi su pišući o knjizi dosta govorili o tjeskobi u njoj, ali ja to nisam tako doživjela.

Još je jedan bitan element u priči, ali bojim se da bih otkrivanjem toga, pokvarila užitak čitanja pa ću to zabijeliti: Roman je zapravo distopijski jer se sve događa nakon što je u cijelom svijetu nestalo struje. Barem misle da je u cijelom svijetu jer je prekinuta sva komunikacija između gradova, a onda je još napadao taj snijeg koji ih je potpuno izolirao. Činjenica da su odsječeni od svijeta utječe na ponašanje ljudi i sve se pretvara u priču o čovječnosti i preživljavanju.

Stil knjige se može opisati frazemom manje je više i, iako ja to volim, ipak mi je na samom kraju bilo premalo, voljela bih da nam je dao barem malo više - nade, razrješenja, informacija...

Ako nastavi pisati ovaj ciklus knjiga, sigurno ću nastaviti čitati.

[Jurana]

Dazuto nema vise takvih knjiga!

Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi? Mislim kod te ponocne knjiznice, ne znam bi li mu to dala

Evo što kažu stranci: Content Rating: PG-13 + M (for f-words, and mature subject matter: suicide)

[Jurana]

Da ne bi bilo kako čitam samo dosadne dugačke knjige u kojima se ništa ne događa evo preporuke za vrhunski triler koji drži pažnju od prve do posljednje stranice.

Dror Mišani: Tri

Ne znam što reći o toj knjizi, a da ne pokvarim gušt onome tko je prvi put uzima u ruke. Zato neću reći ništa više, osim da je izvrsno napisana, da autor gradi priču polako, postupno, sa svim detaljima, da su naoko nepovezane stvari ipak povezane (kao i uvijek u knjigama) i kako mi je bilo zanimljivo pratiti diskretno naznačenu topografiju Tel Aviva

Dror Mišani - Tri

Slučajan odabir u knjižnici, pun pogodak! Triler koji se ne ispušta iz ruku, mrvu slabiji drugi dio, ali prvi i treći suspense samo takav. Odmor za mozak od zahtjevne literature, a opet nimalo banalno. Preporuke!

Potpisujem preporuke. Kao svaki dobar triler, i ovaj roman osim napete priče progovara i o društvu. Ovdje su likovi ranjive žene. Osobito su vješto napisani dijelovi koji vrlo suptilno, iznijansirano prikazuju odnose među likovima pa i neka ponašanja koja djeluju neracionalno, nelogično, postaju shvatljiva. Ne želim ni ja sad predetaljno, najbolje otkriti sam, u knjizi.

[tanja_b]

Atmosfera bi, kao, trebala biti mračna i tmurna, ali meni sve to djeluje dosta idilično, valjda sam toliki ljubitelj snijega i boravka u toploj kući. Drugi su pišući o knjizi dosta govorili o tjeskobi u njoj, ali ja to nisam tako doživjela.

Možda ja meni je ta knjiga bila izrazito tjeskobna, iako mi se na prvu nije činila takvom.
Ali vjerojatno je na taj dojam utjecalo i ono što si zabijelila

[Jurana]

Christian Guay-Poliquin: Težina snijega

Na prvu, priča o dva čovjeka zarobljena u selu okovanom snijegom, bez struje, a zapravo alegorija o ljudskom preživljavanju u ekstremnim uvjetima - ne samo fizičkom preživljavanju, nego i psihičkom. Zanimljivo je kako se mijenja odnos između pripovjedača i Matthiasa, ali nema dramatičnih rezova (hm, osim jednog, koji je zapravo ćorak) jer zapravo ne mogu jedan bez drugog. Zanimljiva je paralela o Dedalu i Ikaru koja se provlači po uvodnim stranicama svakog dijela romana.
Jako dobro napisan roman, iako prilično tjeskobne atmosfere.

Stvarno jesi, ali ja nisam vidjela ovaj osvrt, promakao mi. Uvijek čim pročitam knjigu, idem na temu vidjeti tko je čitao i što pisao.

Inače, prva knjiga objašnjava vezu s grčkom mitologijom i naslove poglavlja u ovoj drugoj knjizi.

[Nera]

Ja svima dajem šansu makar se mučila. Teško odustajem kad krenem jer uvijek čekam da me obuzme.

[Nera]

Hvala!

Tvoje preporuke uvijek pratim i s guštom ću te poslušati.

[Nera]

Sad se baš mučim sa SF-om, al još uvijek čitam, oko 220/300 str. Još malo pa gotovo. Onda krećem na Bjegune.

[Peterlin]

Sad se baš mučim sa SF-om, al još uvijek čitam, oko 220/300 str. Još malo pa gotovo. Onda krećem na Bjegune.

Što od SF-a? Ja sam nedavno dobila preporuku za Cixin Liu: Problem triju tijela https://znanje.hr/product/problem-triju-tijela/302737
Nabavila epub na engleskom, ali nisam još napala i nemam pojma kad ću stići...

Bjeguni - paaa, nakon knjige Tjeraj svoj plug preko mrtvačevih kostiju nekako me baš i ne privlači. Vjerojatno vrijedi, ali nije po mom ukusu. Zato i pitam za preporuke SF-a.

[Nera]

Što od SF-a? Ja sam nedavno dobila preporuku za Cixin Liu: Problem triju tijela https://znanje.hr/product/problem-triju-tijela/302737
Nabavila epub na engleskom, ali nisam još napala i nemam pojma kad ću stići...

Bjeguni - paaa, nakon knjige Tjeraj svoj plug preko mrtvačevih kostiju nekako me baš i ne privlači. Vjerojatno vrijedi, ali nije po mom ukusu. Zato i pitam za preporuke SF-a.

Trenutno se mučim s TED CHIANG: Kako si došla na svijet i druge priče
Preporuke na poleđini su sjajne, ali nije SF za mene.
Kad mm krene gledati neki SF film, zaobiđem ga u širokom krugu.

[Dota]

Meni ju je mm kupio i dosla sam negdje do trecine, nikako da me uvuce. Jos sam citala prije spavanja i odmah me umrtvi.
Na kraju sam odustala, ali imam je na polici, pa se mozda primim opet. Iako sam se sad toliko navukla na kindle da ne znam kako ce mi sjesti listanje

Pocela Olive Kitteridge, gledala sam seriju davno koja mi je bila jako dobra

Nasmijao me ovaj tvoj komentar. S obzirom na količine formaldehida u knjizi (dobro je to chesil primjetila), nije ni čudo .

Dazuto nema vise takvih knjiga!

Moj stariji je volio kradljivicu knjiga, ja nisam citala... kakvi su ti “neprimjereni” dijelovi? Mislim kod te ponocne knjiznice, ne znam bi li mu to dala

Mojoj sedamnaestogodišnjakinji se sviđa knjiga,pročitala ju je na engleskom još ranije. I inače je knjiški crv i puno čita. Ja još nisam pročitala knjigu.
Evo što kažu u "The New York Timesu", možda pomogne u odluci: https://www.nytimes.com/2020/09/29/b...t-library.html

Inače, "Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta" je i meni među najdražim knjigama ikada, možda i u top 10 ikad.

[jennifer_gentle]

moj je tek napunio 12. ok ipak ću pričekati

meni je dazuto sigurno u top 10, možda čak i top 5.
ah još se sjećam onog opisa kad je jeo breskvu ili štoveć

[Dota]

Oko preporuka za SF. Ja ga jako volim. Kao mlađa sam čitala jako puno SF literature, sad sam malo posustala, tako da ne pratim baš recentnu SF produkciju.

Ono što mogu preporučiti svim svojim srcem su "Pustolovine Milesa Vorkosigana" Lois McMaster Bujold. Iako sam ih počela čitati prije valjda 20 godina, do danas me nijedna SF saga nije ni približno toliko oduševila kao ova. Miles Vorkosigan mi je jedan od najdražih književnih likova ikad (žalim što nije stvaran ), a u knjigama je i cijela plejada genijalnih likova, zaljubit ćete se u bar nekoliko. Upozoravam, knjige izazivaju ovisnost i teško je pročitati samo jednu. Ima ih 17 , ali neka vas to ne odvrati od čitanja. Mogu se čitati i samostalno, i s vremenskim odmakom ... ne moraju se čitati jedna za drugom.
Ako se odlučite na čitanje, postoje dva preporučena redoslijeda, evo ih ovdje: https://www.knjige.info/2021/01/mile...d-citanje.html
Upravo ih gledam na polici i razmišljam kako ih dugo nisam čitala, mogla bih opet

[tanja_b]

Renato Baretić: Zadnja ruka

Najnoviji roman autora sad već antologijskog "Osmog povjerenika", nastao nakon dulje pauze, nije me osobito oduševio. Baretić odlično piše, stil mu je vrlo čitak, roman je pun raznolikih situacija, neke su istinski duhovite, neke su zastrašujuće stvarne (kao da su inspirirane vijestima iz stvarnog života ), ali ipak roman u cjelini pomalo "šteka". Glavni zaplet mi je bio vrlo problematičan (da ne spominjem jak dojam da je ideju pokupio od Davida Mitchella), a poigravanje dijalektima mi je, za razliku od "trećićanskog", ovaj put djelovalo izvještačeno.
Sve u svemu, zgodno za pročitati, ali ništa posebno, mislim da Baretić može i bolje pisati. Inače ga rado čitam na T-portalu, još da dobije bolju ideju za roman...

[chesil]

Nisam insajder na našoj književnoj sceni, pa ne znam povod ovome. Uzroke slutim - otkup knjiga, potpore za pisanje, nagrade..

https://m.facebook.com/ivana.s.bodrozic

[chesil]

Ne ide mi nikako linkanje

[chesil]

Večeras, utorak, 21:55 na HTV3 opet puštaju poljski film prema knjizi Olge Tokarczuk Tjeraj svoj plug...

[chesil]

Nsstavljam sa spamom

4.dio Moje borbe mi je najbolji dosad. Ne znam, valjda me pogodilo u emocionalno mjesto vlastitog odrastanja. Sjever Norveške i opis školovanja, atmosfera zbornice, učionica, sve mi je bilo zanimljivo.

Pročitala ultrakratku knjižicu Annie Ernaux, Samo strast. Autobiografski esej o požudi prema istočnoeuropskom ljubavniku. Okej, ništa posebno. Možda je stvar u tomu što je objavljena '91., pa je valjda tada bila značajna temom i pristupom.

[tanja_b]

Petra Dvorakova: Kirurg

Od početka do kraja ova knjiga strašno podsjeća na seriju (i knjigu) "Bolnica na kraju grada". Nije mi to zapravo smetalo.
Nekad sam rado gledala doktorske serije, sad više ne. Jedan od razloga je i taj što su sve većinom američke, pa mi je dosadilo gledati samo u njihov sustav. Dvorakova prikazuje češki sustav, koji je nama vjerojatno bliži. Provincijska bolnica, kirurg koji bi mogao biti velika faca, ali je zaglavio zbog loših poteza, bolnički tračevi i spletkarenja, mito, šef kojem se treba uvlačiti, namještene nabave opreme. Knjiga se lako čita, na mahove je i duhovita. Iako je nisam doživjela kao neko veliko umjetničko djelo od kojeg padam u trans, bila mi je baš ugodna za čitanje prošli tjedan, veselilo me doći s posla i dohvatiti je s police.

Sad čitam nešto sasvim različito, Trevor Noah: Zločin rođenjem. O iskustvu aparthejda iz prve ruke. Vidi se da je autor stand-up komičar, i to prilično ublažava ponekad užasne stvari o kojima piše, ali on ih svojim opisivanjem dovodi do totalnog apsurda. Tako da je knjiga i šokantna i zabavna u isti mah.

[NanoiBeba]

Gaël Fave: Mala zemlja
Dječak rodjen u Burundiju (zapitam se jesam li uopće čul za Burundi), u mješovitom braku Francuza i izbjegle Ruandjanke iz plemena Tutsi, piše o svom djetinjstvu prije i za vrijeme rata. Lijepe slike Afrike, al i tužne priče medjuplemenskih sukoba i ratova, nisu mi dali ispustit knjigu iz ruke.
Preporuka svakome tko kao i ja voli knjige iz tak nekih nama nepozatih dijelova Svijeta.

[chesil]

Pročitan i 5. Knausgard. Tak tak, 4. mi je i dalje najdraži.
Nastavila, sasvim slučajno, s norveškom spisateljicom.
Ida Hegazi Høyer - Oprosti
Roman o ljubavi dvoje mladih koji se zapravo ne poznaju. Ispripovijedan iz perspektive djevojke koja malo pomalo shvaća da je savršeni dečko potpuna misterija. Ok roman, al ništa više od tog.

[chesil]

Zaboravih prijaviti i knjigu eseja Jonathana Franzena Kraj kraja Zemlje. Užas od dosade. Preporučujem samo ako ste promatrač ptica.

[tanja_b]

Maggie O'Farrell: Hamnet

Roman se dosta spominjao u preporukama jesenas, kritika ga jako hvali (v. tekst na linku), i zapravo je riječ o stvarno dobroj knjizi. Moj problem bio je taj što sam ga čitala nedugo nakon ponovnog čitanja knjige Billa Brysona "Shakespeare", koja donosi što je poznato o Shakespeareu na temelju službenih dokumenata i zapisa. Kako je faktografija i inače moja slaba točka (redovito se uhvatim detalja koje je moguće provjeriti i onda ih uspoređujem, to je jače od mene ), tako mi je u romanu Maggie O'Farrell smetalo to što sam znala da je sve to fantazija, izmišljena priča o stvarnim ljudima. Plus što sam znala što će se sve dogoditi do kraja knjige, pa mi je bio onemogućen onaj užitak otkrivanja tijekom čitanja, otprilike kao kad čitaš krimić u kojem znaš tko je ubojica. Tako da sam se jedva natjerala pročitati je do kraja.

Ali ako niste nedavno čitali Shakespeareovu biografsku knjigu i ne znate podatke o njegovoj obitelji, ova knjiga bi vam se mogla svidjeti

[ina33]

Gotova 6. Borba. Esej o Hitleru na 400 strana ok, razmatranja o umjetnosti meni smarajuca, meni iz osbnih razloga zanimljiv i dobar opis zivota s bipolarnom osobom, nekih vecih uzasa nisam tu skuzila (mislila sam da ce bit gore). Sad me vuce da citam i njene knjige, a i ona prva zena ili je to druga, Tonje, i ona ima nesto za reci. Al mislim da cu napravit pauzu od obitelji Knausgaard.

[Angie75]

Ina, samo se pripremi za beskrajnu tugu nakon Lindine knjige... mene je baš potresla.

[ina33]

Dobro mi dodje to, ja se pripremim, pa ne bude puno strasnije od onog sto sam prezivjela u zivo. Lindini napadi manije i depre su beba u odnosu na sto sam ja vidjela u zivo. U tom smislu mi je 'tocnija' knjiga (dozivljaj je bio blizi) onome sto opisuje Tatjana Gormaca u Bozanskoj djecici. Uzmi u obzir da sam ja uvijek 'na strani' obitelji, ne samog bolesnika, pa me iznenadilo koliko sam u Borbi suosjecala s njom i mislila sam da ce bit puno tezi ti napadi s obzirom na potrebnu kolicinu "priprema" koju sam bila zapamtila, al je portretirana (iz moje perspektive) s velikom sucuti i ljubavlju.

[Dota]

Ivana Bodrožić - Sinovi, kćeri

Kako. Ta. Žena. Piše.

Složi me k'o Lego kockicu.


PS. Nisam još gotova s knjigom, pa ću više o njoj nekom drugom prilikom, a imam i još nekih drugih knjiga za preporučiti (samo mi se sad ne da pisati )... Ali sam morala napisati ovo.
Pohrlite u knjižnice, toliko je empatije, razumijevanja i suosjećanja za druge na Bodrožićkinim stranicama da skoro da cure niz prste ruku .

[Angie75]

Onda je napredovala od Hotela Zagorje... otad nisam ništa njezinog čitala, a tamo sam.joj zamjerila stereoptipe i predrasude, iako je baš o njima pisala.

[darva]

Ivana Bodrožić - Sinovi, kćeri

Kako. Ta. Žena. Piše.

Složi me k'o Lego kockicu.

Daaaaaa, mene je totalno iznenadila i oduševila . Knjiga je genijalna! Uz Tvoj sin Huckleberry Finn Bekima Sejranovića, mislim da mi je Sinovi, kćeri najbolja pročitana knjiga prošle godine

[Dota]

Rasprava na temi o pandemiji i Ukrajini podsjetila me je na jednu izvrsnu knjigu. Mislim da nije prevedena na hrvatski ali, tko može čitati na engleskom, preporučam. Naročito bi bila korisna teoretičarima zavjera no, svesrdno je preporučam svima.

https://www.faber.co.uk/product/9780...ot-propaganda/

A evo i aktualan, također izvrstan članak istog autora, Petera Pomerantseva: https://time.com/6140996/putin-ukraine-threats/

[ina33]

Knjigu odslusala davno na Audibleu . Procitat cu clanak, hvala!