Christian Guay Poliquin: Težina snijega

Ova je knjiga nastavak knjige Nit kilometara koja nije prevedena na hrvatski, što ja nisam ni znala dok je nisam završila pa krenula čitati o njoj. Može se čitati i sama, ovu smatraju boljom, osvojila je nekoliko književnih nagrada u Kanadi.

Meni se jako svidjela, volim knjige u kojima ima puno snijega i izvanredne situacije koje nastaju zbog toga. Malo se toga događa u romanu, ali nije ni u jednom trenutku dosadna za čitanje. Sve se vrti oko 2 lika koji se tijekom radnje razvijaju, mijenjaju pa se mijenja i njihov odnos. Svi drugi sporedni likovi su baš sporedni, a njihova nebitnost je možda istaknuta i činjenicom da se svi zovu na J pa u nekom trenutku nisam bila ni sigurna da znam o kome se radi.

Atmosfera bi, kao, trebala biti mračna i tmurna, ali meni sve to djeluje dosta idilično, valjda sam toliki ljubitelj snijega i boravka u toploj kući. Drugi su pišući o knjizi dosta govorili o tjeskobi u njoj, ali ja to nisam tako doživjela.

Još je jedan bitan element u priči, ali bojim se da bih otkrivanjem toga, pokvarila užitak čitanja pa ću to zabijeliti: Roman je zapravo distopijski jer se sve događa nakon što je u cijelom svijetu nestalo struje. Barem misle da je u cijelom svijetu jer je prekinuta sva komunikacija između gradova, a onda je još napadao taj snijeg koji ih je potpuno izolirao. Činjenica da su odsječeni od svijeta utječe na ponašanje ljudi i sve se pretvara u priču o čovječnosti i preživljavanju.

Stil knjige se može opisati frazemom manje je više i, iako ja to volim, ipak mi je na samom kraju bilo premalo, voljela bih da nam je dao barem malo više - nade, razrješenja, informacija...

Ako nastavi pisati ovaj ciklus knjiga, sigurno ću nastaviti čitati.