Što čitate 4.

[chesil]

U sendvič od dvije debele kriške Knausgarda ugurala sam tanki sloj Seethalera i Cognettija.
Posljednji stavak austrijskog pisca Roberta Seethalera (čiji me je Čitav jedan život oduševio), u 70-ak stranica pripovijeda o zadnjim danima austrijskog skladatelja Gustava Mahlera i njegovim reminiscencijama na život. Lijepo napisano, ali nije me zaintrigiralo da se počnem interesirati za Mahlera (o kojem ne znam ništa, kao ni o klasičnoj glazbi uopće). Totalno ravnodušna.
A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.

[tanja_b]

U sendvič od dvije debele kriške Knausgarda ugurala sam tanki sloj Seethalera i Cognettija.
Posljednji stavak austrijskog pisca Roberta Seethalera (čiji me je Čitav jedan život oduševio), u 70-ak stranica pripovijeda o zadnjim danima austrijskog skladatelja Gustava Mahlera i njegovim reminiscencijama na život. Lijepo napisano, ali nije me zaintrigiralo da se počnem interesirati za Mahlera (o kojem ne znam ništa, kao ni o klasičnoj glazbi uopće). Totalno ravnodušna.
A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.

I moj dojam o tim knjigama bio je sličan. O Mahleru inače znam dosta iz nekih drugih izvora (knjige, dokumentarci, kazališne predstave), ali Seethalerovu knjigu nisam doživjela kao neko novo nadahnuće. Mislila sam da je to možda zato jer o skladatelju znam previše stvarnih činjenica, ali sad vidim da nije to razlog.
Dosad sam od Seethalera imala četiri knjige u rukama - dvije su me oduševile (Čitav jedan život, Trafikant), jedna mi je bila premučna pa je nisam ni dovršila (Polje), a jedna me ostavila ravnodušnom (Posljednji stavak). Zaključak - ne trebam a priori sve što on objavi smatrati remek-djelom

A Cognetti me također pomalo razočarao. Prve dvije "planinarske" knjige, Osam planina i Divlji dječak, bile su mi puno dojmljivije i draže. Možda zato što se u njima zadržao u kraju koji mu je poznatiji (Dolomiti), pa je i introspekcije i osobnog dojma više, dok putovanje po Nepalu nužno nosi neku dozu egzotike koja ne mora uvijek biti uspjelo rješenje.

[emily]

A nikad na vrhu talijanskog pisca Paola Cognettija (čijih me je pak Osam planina i više nego oduševilo) na 100-tinjak stranica govori o svojevrsnom kružnom hodočačću po nepalskom kraju, i to u karavani od 30-ak ljudi i mazgi, na visinama od 3 do 5 tisuća metara. Baš sam se veselila čitanju, ali ćorak. Previše opisa kamena i rijeke, premalo introspekcije ili barem opažanja o životu ljudi u tom kraju.

i ja sam neki dan pročitala A nikad na vrhu
lijepo napisano, al očito nisam od takvih knjiga, fali mi radnja
bilo mi je dosadno, ipak sam stisnula i pročitala je, stvarno je tanka/kratka