ja sma već dugo na krimićima, a posebno volim skandinavske, tako da se već više od pola godine zabavljam literaturom Jo Nesboa. Trenutno čitam Leoparda...
Printable View
ja sma već dugo na krimićima, a posebno volim skandinavske, tako da se već više od pola godine zabavljam literaturom Jo Nesboa. Trenutno čitam Leoparda...
Fahrenheit 451 - kupila na Interliberu pod nekim popustom, iznenađuje me koliko je relevantno.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Fahrenheit_451_(roman)
ponavljam gradivo :mrgreen:
Kundera - Nepodnošljiva lakoća postojanja
sad mi je odličan (za razliku od prvog čitanja u davnim mladenačkim danima kad mi je bio uglavnom dosadan i nerazumljiv) 8-)
završila sinoć lažljivce
baš su mi bili dosadni
počela čitati tu sam pred tobom
Zavrsila danas, odusevila me knjiga (Orhan Pamuk, A Strangeness in my Mind). Kroz pricu vas likovi vode po Istanbulu (kao i uvijek ali ovoga puta jos detaljnije), ako ste bili prepoznat cete i jos bolje upoznati taj prekrasan grad. Svaka nova recenica nosi niz zanimljivih detalja koji se "usput" provlace kroz pricu o obicnim, sitnim ljudima. Neke povijesne stvari postaju puno jasnije. Svakidasnjica zene i odnos prema zenama i sam njihov stav i nacin ponasanja (cak niti sa strane religije, nego svakodnevnog zivota), skroz od pedesetih godina pa do 2012 - vrlo, vrlo zanimljivo. A sve uz tako prekrasan rjecnik... Najtoplije preporuke. :)
Dok sam čitala Lijevu ruku tame Ursule K. Le Guin, mislila sam kako sam je uzela u krivo vrijeme jer sam bila pod stresom i vrlo sam isprekidano čitala pa sam mislila da mi neće nešto sjesti - a desilo se suprotno, uspjela me je osvojiti.
Knjiga je klasik SF-a, ali, kao i Ishigurina knjiga koju sam spominjala, nije o robotima i raketama, nego o odnosima među ljudima, osobito o odnosima među spolovima, ljubavi, prijateljstvu i odanosti.
U ne baš dug roman uspjela je ubaciti i misli o politici, domoljublju, religijama i par puta sam zastajala da ponovo pročitam neke dijelove jer su me oduševili.
1969., kad je napisana, predstavljala je revoluciju u žanru znanstvene fantastike jer je donijela feministički tekst u područje dotad rezervirano za konzervativne muškarce, najčešće inženjere :mrgreen: I nankadno spominjanje da je glavni lik crnac, nakon što se čitatelj već identificirao s njim, predstavlja aktivizam.
Tako je knjiga koja je trebala biti SF ispala više filozofski roman, materijal za razmišljanje.
Joj, ja sam svojevremeno mislila da je Ursula crnkinja, samo na temelju davno pročitanih njenih prriča u Siriusu, prije 1980. (još sam išla u srednju školu i nije bilo ni spomena internetu, ni mobitelima ni telefaksu, pa su informacije i knjige svejedno dolazile do nas).
Pierre Lemaitre: Vidimo se tamo gore
Ovaj roman sam dvaput uzimala u ruke i vraćala na policu u knjižnici, nekako mi ga se nije čitalo, a onda sam ga ipak posudila jer nije bilo ničeg drugog. Pa sam već mislila da ću ga vratiti nepročitanog. Pa sam ga ipak počela čitati, a na kraju ga nisam mogla ispustiti iz ruku.
Počinje kao ratni roman (s vrlo uvjerljivim opisima zadnjih dana 1. svj. rata, tik pred potpisivanje primirja), nastavlja se kao sumoran opis prve poratne godine, prema kraju prelazi u napeti triler, a donosi i sasvim solidnu kritiku nekih društvenih pojava (domoljubna patetika, ratni profiteri, podmićivanje, nesposobni činovnici).
Lemaitre ipak svjesno šokira čitatelja, naročito otezanjem s otkrivanjem prirode ozljede jednog od glavnih likova. Kad je napokon otkrijete, moglo bi vam pozliti od pročitanog (i ne, ne želim zamišljati kako bi taj lik izgledao da se netko slučajno sjeti ekranizirati ovaj roman!). Malo-pomalo, naviknete se na njega, kao što se i njegov ratni drug navikao. Dalje od ovoga neću, da ne pokvarim doživljaj.
Uglavnom, preporučujem :-)
Zoran Ferić: Djeca Patrasa
Srećom da je ovo ostala zadnja Ferićeva knjiga koju sam pročitala.
Jer da sam ju čitala prije, vjerojatno ne bih posegnula za kasnijim njegovim uradcima, koji su prilično solidni.
Bojim se da je Optimist bila u pravu: ovo je definitivno Ferićev "najtanji" (pritom ne mislim na broj stranica) roman.
Ne samo da me naljutio, nego mi se i ogadio. Ne znam što mu je to trebalo :nope:
Da, Forka, to je to, isti dojam. Gađenje.
Imala sam čitalačku pauzu, bila sam totalno zaokupljena nečim drugim (uređenje balkona :mrgreen:), tako da u ovoj turi nisam pročitala Češljugara.
Moj hiperfokus još traje, ali je projekt pri kraju pa mi treba nešto s dobro, ali s manje stranica :mrgreen: Preporuke, pls :)
Docepala sam se nove Zeruye :njam:.
Ali ce morati cekati dok zavrsim s Polovicom zutog sunca.
Snebivas me od Mani Gotovac. Za razliku od Falis mi koja mi je bila i predivna i potresna, ova me nije posebno dojmila. Citala sam je lako i brzo, s velikim zanimanjem sto ce se dalje dogoditi.
Ali likovi mi nikako nisu bili uvjerljivi. Narocito lik Mani (odnosno pripovjedacice) i njena ljubavna prica. Lik kceri i njena ljubavna prica su mi bili uvjerljiviji, al mislim da je i tu previse otisla u krajnost s nekim detaljima, kao da je previse nastojala da cijelu stvar prikaze tragicnom (sto bez sumnje je), makar je mogla jednaki efekt postic i s puno manje tih ekstremnih dodataka prici... Citajuci knjigu, nisam vidila neku pretjeranu razliku izmedju Maninog supruga i supruga od kcerke, makar je jedan predstavljen u relativno pozitivnom i dobronamjernom svijetlu (vara, ne prica, ne zadovoljava, zapovijeda... al je van toga, ok), a drugi u sasvim negativnom. Al prema svojim suprugama se zapravo poprilicno slicno ponasaju.
Ma da, Jadranka, u pravu si, kao da je isforsirala taj roman u svakom pogledu...
A opet, volim taj njen "mot" 8-)
Progutala u par dana Purple Hibiscus (Chimamanda Ngozi Adichie, ista autorica je napisala Polovicu zutog sunca) - dusu sam isplakala. Polovica zutog sunca mi je isto bila jako dojmljiva, ali ova knjiga me bas slomila jer je pisana u prvom licu, s tocke gledista 15-godisnje djevojke koja odrasta u "zlatnom kavezu" u Nigeriji, u obitelji ciji svi clanovi zive pod tiranskom cizmom oca koji je - iako ugledan clan zajednice i dobrocinitelj mnogima - obiteljski nasilnik i vjerski fanatik.
Jedva cekam procitati Amerikanu, od iste autorice.
Amerikana je isto super, preporucujem! Inace, meni se od ove dvije vise svidjela Polovica zutog sunca, ali obje su super.
Poslano sa mog SM-G361F koristeći Tapatalk
Upravo čitam u Jutarnjem da je Almodovar snimio film po predlošku Alice Munro, i to po one tri priče u zbirci Runaway koje smo i mi spominjali, jer se prvi put isti lik ponavlja u više priča (Chance, Soon i Silence)! Film se zove Julieta, i ne znam što sam više iščekivala vidjeti nego sad njega :)
Inače, pročitala sam Wolf Hall i Privedite tijela, uzelo mi je brdo vremena ali vrijedilo je. Pogotovo prva.
:lool:
Onda cu ja tebi javiti dojmove :mrgreen:
Procitala Prizore iz seoskog zivota od Amosa Oza. Zanimljivo i lijepo napisano. Al i pomalo cudno i sa nedorecenim uglavnom tuznim zavrsecima (bar meni) - nije mi to omiljeni stil. Kao da na kraju prica ostaje samo beznadje - bez neke nade u svijetlije sutra.
Frank Westerman: Inženjeri duše
http://www.mvinfo.hr/knjiga/3833/inzenjeri-duse
Onda je vrijeme za Čitateljicu u potrazi za sretnim završetkom.
http://www.mvinfo.hr/knjiga/10591/ci...nim-zavrsetkom
totalno uživam čitajući ovu knjigu i ne mogu dočekati rasplet knjige
http://www.fraktura.hr/knjige/product.aspx?p=1791
Mogu ti ja prepričati na brzinu :-P
Upravo sam pročitala Brdo http://www.vbz.hr/knjiga/prtenjaca-ivica-brdo . Jako mi se sviđa i nadam se nastavku.
Počela sam Ferića i prvih pedesetak stranica mi se jako dopada. http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=5741
Toni Morrison, Neka vrsta milosti, preporuka:
http://www.najboljeknjige.com/conten...kID=1372&tab=2
Ja sam pročitala Julijanu Matanović: Zašto sam vam lagala. Jako mi se dopala! :) Piše tako jednostavno i vraća me u djetinjstvo.
Sad čitam Mani Gotovac: Fališ mi. Interesantno je doživjeti proljeće i zbivanja iz kulture i politike iz njenog pera. Taman sam na gušenju proljeća. Vidim da kod nje nakon proljeća stiže jesen, pa ljeto, pa zima.
I Julijana i Mani su divne :)
Ja sam back to Bekim Sejranović :mrgreen:, pročitala Ljepši kraj.
Šta reći nego - što ga više čitam, sve mi je draži... :heart:
Na žalost, ostala mi je još prva njegova knjiga koju imam doma na polici...
Mislis na Fasung? Ja ga tek danas pocela citati, u sumici na klupici :mrgreen: Preletjela samo prvih 40-tak stranica. Svidja mi se kako pise, ali ne bas i o cemu pise, mada sam tek na pocetku pa...nije mi se u idili sume svidjao mracnjak tip i forsiranje onaniranja. I alkoholizam me odbio. Iako mi se cini da ima dobar smisao za humor. Sveukupni dojam javim kad procitam.
Ojoj, pa Fasung sam zaboravila :oops:
Doma imam Nigdje, niotkuda, mislila sam da mi je još samo to preostalo :mrgreen:...
Ma da, ima on te neke možda malo odbojne lajtmotive koji mu se provlače kroz knjige (onaniranje, opijati...), ali ima i taj neki spisateljski, a i osobni, šarm kojim osvaja :)