Što čitate 2.

[Elly]

Slažem se za novu Pamukovu - odlična, kao i sve njegovo.

Sad sam na nesto manje od pola knjige - citam ju bas polako, natenane, s gustom - i skuzim da naglas govorim sama sebi kako mi je krasna knjiga

[Elly]

Sad sam na nesto manje od pola knjige - citam ju bas polako, natenane, s gustom - i skuzim da naglas govorim sama sebi kako mi je krasna knjiga

Zavrsila danas, odusevila me knjiga (Orhan Pamuk, A Strangeness in my Mind). Kroz pricu vas likovi vode po Istanbulu (kao i uvijek ali ovoga puta jos detaljnije), ako ste bili prepoznat cete i jos bolje upoznati taj prekrasan grad. Svaka nova recenica nosi niz zanimljivih detalja koji se "usput" provlace kroz pricu o obicnim, sitnim ljudima. Neke povijesne stvari postaju puno jasnije. Svakidasnjica zene i odnos prema zenama i sam njihov stav i nacin ponasanja (cak niti sa strane religije, nego svakodnevnog zivota), skroz od pedesetih godina pa do 2012 - vrlo, vrlo zanimljivo. A sve uz tako prekrasan rjecnik... Najtoplije preporuke.

[Jurana]

Dok sam čitala Lijevu ruku tame Ursule K. Le Guin, mislila sam kako sam je uzela u krivo vrijeme jer sam bila pod stresom i vrlo sam isprekidano čitala pa sam mislila da mi neće nešto sjesti - a desilo se suprotno, uspjela me je osvojiti.

Knjiga je klasik SF-a, ali, kao i Ishigurina knjiga koju sam spominjala, nije o robotima i raketama, nego o odnosima među ljudima, osobito o odnosima među spolovima, ljubavi, prijateljstvu i odanosti.
U ne baš dug roman uspjela je ubaciti i misli o politici, domoljublju, religijama i par puta sam zastajala da ponovo pročitam neke dijelove jer su me oduševili.

1969., kad je napisana, predstavljala je revoluciju u žanru znanstvene fantastike jer je donijela feministički tekst u područje dotad rezervirano za konzervativne muškarce, najčešće inženjere I nankadno spominjanje da je glavni lik crnac, nakon što se čitatelj već identificirao s njim, predstavlja aktivizam.
Tako je knjiga koja je trebala biti SF ispala više filozofski roman, materijal za razmišljanje.

[Peterlin]

Dok sam čitala Lijevu ruku tame Ursule K. Le Guin, mislila sam kako sam je uzela u krivo vrijeme jer sam bila pod stresom i vrlo sam isprekidano čitala pa sam mislila da mi neće nešto sjesti - a desilo se suprotno, uspjela me je osvojiti.

Knjiga je klasik SF-a, ali, kao i Ishigurina knjiga koju sam spominjala, nije o robotima i raketama, nego o odnosima među ljudima, osobito o odnosima među spolovima, ljubavi, prijateljstvu i odanosti.
U ne baš dug roman uspjela je ubaciti i misli o politici, domoljublju, religijama i par puta sam zastajala da ponovo pročitam neke dijelove jer su me oduševili.

1969., kad je napisana, predstavljala je revoluciju u žanru znanstvene fantastike jer je donijela feministički tekst u područje dotad rezervirano za konzervativne muškarce, najčešće inženjere I nankadno spominjanje da je glavni lik crnac, nakon što se čitatelj već identificirao s njim, predstavlja aktivizam.
Tako je knjiga koja je trebala biti SF ispala više filozofski roman, materijal za razmišljanje.

Joj, ja sam svojevremeno mislila da je Ursula crnkinja, samo na temelju davno pročitanih njenih prriča u Siriusu, prije 1980. (još sam išla u srednju školu i nije bilo ni spomena internetu, ni mobitelima ni telefaksu, pa su informacije i knjige svejedno dolazile do nas).