Jednom sam bila u trgovini i ta je knjiga bila na kasi uz neke novine. Naslov piše J... mi se, žena ispred mene čita "Javi mi se", ne znam zašto je mislila da riječ javi mora u točkice :lool:
Printable View
Jednom sam bila u trgovini i ta je knjiga bila na kasi uz neke novine. Naslov piše J... mi se, žena ispred mene čita "Javi mi se", ne znam zašto je mislila da riječ javi mora u točkice :lool:
počela čitati sunčevu oluju
http://citajknjigu.com/trenutno-cita...a-asa-larsson/
Magda Szabo: Vrata.
Nešto predobro, onako baš po mome guštu, ne znam bih li pretjerala kad bih rekla 'veličanstveni roman'.
Izvrsno pripovijedanje, sjajno karakterizirani likovi, majstorski iznijansiran odnos dviju glavnih protagonistica, ma sve mi je odlično.
Ostaje na kraju kraju knjige ipak neka tuga, neki gorak okus, neka težina, nešto što tjera na preispitivanje, ali ja na to gledam kao na nešto dobrodošlo u životu: ono što daje temeljitost promišljanju o stvarnim vrijednostima i ono što nas odmiče od površnosti.
Preporučujem svim srcem. <3
Forka, pogledaj i film :)
Volim otvoriti ovu temu pa sve nesto zapisivati...
Ja nista ne citam. Nista.
I tako vec tjednima. U cudnom sam tempu, znam, nije izgovor... Ne mogu se uopce koncentrirati na knjige. Samo na strucne :mrgreen: a to moram.
Nego...
Flopi, ja sam procitala tri Greenove :mrgreen: u dala sam ovu koju spominjes 12-ogodisnjakinji. Jako je zeljela, ja am se premisljala, rekla joj okvirno o cemu se radi i dala joj. Obozava tu knjigu, procitala ju je valjda 8 puta, i na hrvatskom i na engleskom.
Falis mi. Jecala sam. Ridala.
Nerazdvojni.
Progon me odusevio, ovo mi je pocelo dobro, no brzo je splasnulo :D
Angie, evo sto sam napisala na Goodreadsu:
Cijelo se vrijeme čitajući ovaj roman nisam prestala pitati "čemu ovo".
Pročitala sam ga isključivo zato što mi je prvi dio, Progon, bio jako dobar.
Zanimalo me hoće li se u drugom dijelu reflektirati na dogadjaje iz prvog, baciti neko drugo svjetlo... Pa i prikazati odnos dvojice odrasle braće koji su u prvom romanu djeca. I zato sam čitala.
No razočarana sam. Nakon 357 stranica teksta ne dokučih čemu drugi dio.
E da!
Radujem se Almodovaru! Posebno zato jer su me ove tri price bas dirnule. Procitat cu ih opet, sjecam se da zbog jedne nisam mogla zaspati koliko me dotakla.
Koliko dobrih preporuka :-D
Moram i ja pocet zapisivat! Ja sam se uhvatila citat neke kreativno-zenske-duhovne knjige. Pa sad paralelno citam Wild feminine i Mothering from your Center od Tami Kent i Umjetnikov put. Nekako mi pasu sad, al me istovremrmo povremeno iscrpljuju.
Anci sad si mi dala milsit s ovim Greenom :lool:
Vrata film moram pogledati!
Vrata knjiga me oduševila i rastužila...
Flopi, i moja je pročitala Gresku, poslije je i pogledala film, a naše cure su vršnjakinje, što ne?
Nemam osjećaj da ju je nešto traumatiziralo
I nije poslije posegnula za njegovim drugim knjigama
Anci, ja sam isto tako, oduševljenje Progonom, razočaranje Nerazdvojnim, nisam pročitala do kraja
vidis, mogla bih probati svojoj dati Gresku na engleskom, mada sumnjam da će pročitati, čitala je samo Gregove dnevnike i Toma Gatesa, il kako se već piše, na engleskom
Ja sam pročitala Pavličića, Tajno ime, onako, čitko
i Hotel Zagorje
Čitam Potpuno izvan sebe, ne znam sto reći, zanimljiva tema, a opet mi nešto fali
I uz to, Djevojke koje sjaje, kombinacija krimića i fantastike, mojoj frendici super, meni baš nije legla, ali tek sam počela
Planiram za godišnji knjigu koju imam na polici već skoro 15 godina
poklonio mi ju je najbolji prijatelj, kad sam u suzama :-) selila u Zagreb, Vježbanje života, da imam "miris" Rijeke uz sebe
... što se Greške tiče, imam neki feeling kao da smo o tome već ovdje "divanili" (a možda sam to i s nekim usmeno :mrgreen:), al' kao da sam već komentirala "nije li to teenagerska literatura"? :mrgreen: 8-)
(ja nikad ne mogu pronaći stare postove, sorry)
Uh, ostat ćeš pod dojmom još dugo. Čini mi se da sam tebi najbliža što se čitalačkog ukusa tiče (osim ako voliš Murakamija) :) Pa ako je suditi prema tome, Vrata će te još dugo držati iza vrata :)
A što se čitalačke krize tiče…obvezno mi se dogodi tijekom godine. Zapravo, nije to kriza, ali pauziranje svakako jest. Jednostavno dođe period kad se ne mogu koncentrirati na čitanje i to je potpuno u redu. Tada se obično posvetim nekim drugim stvarima koje budu zapostavljenije, ali svakako čitam gušta radi pa me takve stvari ne brinu.
Trenutno sam na izlasku iz pauziranja, Fasung sam morala vratiti, nisam ga mogla produžiti, jer je bio na rezervaciji pa ne znam što je s onanatorom bilo :mrgreen:, ali zato Nigdje, niotkuda nikuda nije otišlo, čeka da stisnem play :mrgreen:
Optimist, voli:mrgreen:
Haha, obožavam Murakamija :heart:
On mi je isto toliko drag koliko mi je u nekim trenucima nedokučiv! Volim tu njegovu pomaknutost, što mogu :)
U to ime, evo i ovdje lijepim jedan lijepi citat iz njegove nedavno prozivane knjige "Kafka na žalu":
“Lost opportunities, lost possibilities, feelings we can never get back. That's part of what it means to be alive. But inside our heads - at least that's where I imagine it - there's a little room where we store those memories. A room like the stacks in this library. And to understand the workings of our own heart we have to keep on making new reference cards. We have to dust things off every once in awhile, let in fresh air, change the water in the flower vases. In other words, you'll live forever in your own private library.”
― Haruki Murakami, Kafka on the Shore
Hahaha, znala sam da nasa ljubav nije savrsena :lool:
Ali, dobro, obje volimo jos pomaknutijeg Almodovara (iako on spada pod drugi topic) :mrgreen:
Nakon razdoblja intenzivnog stresa u kojem sam čitala laganije knjige, imam prijavu.
Djevojčica koja je previše voljela šibice, knjiga koja je svojedobno na ovom topiku izazvala pravu raspravu - zaboravila sam da je toga ikad bilo.
Podsjetila me i na raspravu o predloženim naslovima lektire jer i ova knjiga, kao Črna mati zemla, ima za temu vrlo potresne događaje pa se jedna forumašica pitala zašto bi to itko htio čitati.
Evo, 7 godina zakašnjeli odgovor :mrgreen: : zbog stila pisanja, vještog pripovijedanja koje ne prestaje iznenađivati, duhovitosti i, usprkos svemu, vjere u čovječnost i sretan ishod.
Uz to, čita se u dahu.
Uzela u knjižnici Elif Shafak: Majstor i ja
Dobra je, kao i druge njene knjige, lako se čita pa je prikladna za ljeto ali meni je ipak najmilija njezina Palača buha i sve mjerim prema toj knjizi.
Marguerite Duras: Vicekonzul
Dugo sam se nadala da će prevesti ovu knjigu jer pripada njenom indijskom ciklusu, a u nas su uglavnom prevođene knjige iz europskog ciklusa. I dočekala sam, sasvim nedavno je izašla.
Knjiga je kao i druge njezine pa neka ne čita kome se druge nisu svidjele. Ja je volim i nije mi naporna.
Nije me ni oduševila. Ali svejedno ću pročitati i Mornara s Gibraltara.
U ovoj se atmosfersko vrijeme sasvim poklopilo s onim u nas prošlog tjedna. Opisuje početak ljetnih monsuna u Calcutti, sparinu i sunce u izmaglici i svima je vruće i spava mi se, a tako sam se i ja osjećala čitajući je pa sam stalno zaboravljala jesam li u svom krevetu ili u Indiji. :mrgreen:
Zvuči zanimljivo. Malo ću pregledati.
Ja sam prek vikenda planinarila - Cheryl Strayed: Divljina
http://www.najboljeknjige.com/conten...px?BookID=1938
Jako brzo sam ju pročitala, ali ja volim ovakve neknjiževne stvari (iako nisam baš sigurna kamo bi ta knjiga po žanru pripala... teško mi je to procijeniti, sigurno nije samo publicistika).
Evo tu sam našla ulomak: http://www.tportal.hr/lifestyle/obit...-Divljina.html
Knjiga baca jako dobro svjetlo na američki način života, onako iz perspektive običnog čovjeka. Ima neku pionirsku komponentu i stvarno mi se dopao način na koji je žena hrabro (i bez previše premišljanja, ali ne i bez pripreme) otpješačila kilometre i kilometre planinske staze daleko od naselja, sa planinarskim domovima uz put.
Paralelno ide opis staze, prirode, prenoćišta, društva na putu (ili nedostatka istog), problema s pretijesnim gojzericama itd. jer nije baš jednostavno propješačiti ovo: https://en.wikipedia.org/wiki/Pacific_Crest_Trail
Na drugim tračnicama je psihološka studija dovođenja vlastitog života u red nakon majčine smrti i nekoliko izgubljenih godina. Pješačenje je za ovu ženu učinilo ono što nije uspjela psihoterapija, vratilo joj je zdravlje i vjeru u sebe. Treba za to imati petlje.
Znam o čemu je ta knjiga, pročitala sam je prije godinu-dvije, ali zanimao me tvoj dojam.
Naime, meni je glavna junakinja (pripovjedačica) poprilično išla na živce, kao i način na koji je ispripovijedala taj svoj put. Možda sam previše očekivala, ja sam se nadala opisima prirode, pješačenja, odnosu čovjeka s prirodom, a dobila sam njezine izljeve samosažaljenja u povelikim količinama (ok, tog je sve manje kako roman odmiče dalje, ali nije mu pomoglo :mrgreen:).
Navodno je po knjizi snimljen film, zanimalo bi me vidjeti ga, tj. zanimalo bi me kakvu perspektivu je režiser uzeo u pristupu cijeloj priči.
Od literature tog tipa, draže su mi velebitsko-hodačke knjige Ede Popovića :-) Još onaj "Priručnik za hodače" me nije toliko impresionirao (ali svejedno je bolji od "Divljine"), ali knjižica "U Velebitu" je izvrsna, toliko da mi je žao što je tako kratka.
Eto na... nakon Peterlininog opisa i linka sam skoro kupila knjigu on-line. Nakon ovog dole cu pricekat da je nadjem u knjiznici :)
Jedina knjiga slicne tematike u kojoj me pisac bas ni najmanje nije izivcirao je Put od Nejca Zaplotnika :heart:
Svi drugi mi bar malo dignu tlak... makar i ja jako volim takve knjige! :)
Potražit ću knjige Ede Popovića.
Inače, što se tiče Divljine, mene je ovo dotaklo negdje i previše osobno - podsjetilo na moj boravak preko bare (bila sam 6 mjeseci na američkom kontinentu prije više od 20 godina, vratila sam se one noći kad je krenuo Bljesak... Tamo mi nije bio cilj gledati prirodu oko sebe, nego upravo ovo što opisuje autorica - naći sebi mjesto, a moje je mjesto na kraju ipak ispalo ovdje. I svjesna sam da sam puno propustila dok sam bila tamo, ali ima trenutaka kad čovjek više gleda unutar sebe, a manje okolo). Zato sam i rekla da ne znam kako bih svrstala knjigu, jer to definitivno nije putopis.
Film "U divljini" isto tako nit smrdi nit miriše, uvijek se kod ovakvih knjiga pitam zašto baš od svih tisuća ljudi koji prodju tu rutu (ili camino npr) baš ovi željni ekspresije napišu knjigu o tome. A opet me vuče da je pročitam, kad mi padne šaka.
Gledala sam Divljinu i pozeljela procitati knjigu, na popisu mi je. A vezano uz Pacific Crest Trail, pratim blog jednog decka iz Hrvatske koji trenutno pjesaci na PCT-u. Lose pise, ali me jako zanima pa pratim.
Trenutno citam Amerikanu, odlicna mi je. I volim stil pisanja Chimamande Ngozi Adichije. Ovo mi je treca njena knjiga.
Ja sam svojedobno ovu citala:
http://www.goodreads.com/book/show/9...k_in_the_Woods
O planinarenju po Appalachian gorju dva totalno nepripremljena tipa. Knjiga mi je bila skroz dobra. Lagana i zabavna.
Ljetna literatura - Ante Tomić: Punoglavci.
Lagani, šarmantni, totalno "tomićevski" romančić koji pročitate u jedno poslijepodne.
Čitam na kraju knjige da je nastao na narudžbu :mrgreen:.
Naime, Podravka je naručila od Tomića roman, on je napisao, objavljen je najprije pod naslovom Vegeta blues uz Jutarnji, a potom kao zaseban roman s drugačijim naslovom - "Punoglavci".
A ja se još mislim otkud mu na hrpi svi ti goveđi gulaši, juhe iz kocke, Vegeta, Čokolino i sl. :lool:, malo mi je toga bilo tu mač, inače simpa knjižica.
pročitala sunčevu oluju i jučer počela čitati dobru djevojku http://citajknjigu.com/dobra-djevojka-mary-kubica/