Volim otvoriti ovu temu pa sve nesto zapisivati...

Ja nista ne citam. Nista.
I tako vec tjednima. U cudnom sam tempu, znam, nije izgovor... Ne mogu se uopce koncentrirati na knjige. Samo na strucne a to moram.

Nego...
Flopi, ja sam procitala tri Greenove u dala sam ovu koju spominjes 12-ogodisnjakinji. Jako je zeljela, ja am se premisljala, rekla joj okvirno o cemu se radi i dala joj. Obozava tu knjigu, procitala ju je valjda 8 puta, i na hrvatskom i na engleskom.

Falis mi. Jecala sam. Ridala.

Nerazdvojni.
Progon me odusevio, ovo mi je pocelo dobro, no brzo je splasnulo :D
Angie, evo sto sam napisala na Goodreadsu:

Cijelo se vrijeme čitajući ovaj roman nisam prestala pitati "čemu ovo".

Pročitala sam ga isključivo zato što mi je prvi dio, Progon, bio jako dobar.
Zanimalo me hoće li se u drugom dijelu reflektirati na dogadjaje iz prvog, baciti neko drugo svjetlo... Pa i prikazati odnos dvojice odrasle braće koji su u prvom romanu djeca. I zato sam čitala.

No razočarana sam. Nakon 357 stranica teksta ne dokučih čemu drugi dio.