Uspjela sam se dokopati Mitchellovih "Koštanih satova" u knjižnici (zapravo i malo prerano, jer sam ih namjeravala rezervirati za ljeto i dugi rok posudbe, a ispalo je da je knjiga vraćena 5 minuta ranije pa sam je dobila odmah).
Stvarno je odličan, fascinira me kako je u stanju mijenjati pripovjednu perspektivu i mjesto radnje, a da sve bude jednako dobro, svaki dio nosi neki originalni štih kojeg nema u ostalim dijelovima, neke rečenice i zapažanja su zbilja vrhunski.
Samo, sad sam došla do petog dijela, u kojem u potpunosti izbija fantastika, koje je u prethodnim dijelovima bilo malo (zapravo tek u tragovima). Znala sam da će tako biti, pa me nije iznenadilo, ali sad mi čitanje sporije i teže ide. Ne zato što bi fantastični elementi sami po sebi bili loši, nego meni taj žanr naprosto ne leži.
I sad čitam peti dio kao po dužnosti, da bih došla do šestog dijela i kraja romana. A u prva četiri dijela sam zbilja uživala.
(čitajući 4. dio, imala sam dojam kao da se Mitchell konzultirao s Davidom Lodgeom oko prikaza simpozija, književnih susreta i sličnih događanja)
 |
|||
tanja_b prvotno napisa
