meni je bas ta recenica neshvatljiva.
djevojackoj ljubavi bi/i jesi oprostila, al zivotnoj ne bi.
zivotnom partneru s kojim imas sve nabrojano, s kojim si sve nabrojano prosla...nasprem grlz kraš...nije li tu u igri onda ponos?
Printable View
meni je bas ta recenica neshvatljiva.
djevojackoj ljubavi bi/i jesi oprostila, al zivotnoj ne bi.
zivotnom partneru s kojim imas sve nabrojano, s kojim si sve nabrojano prosla...nasprem grlz kraš...nije li tu u igri onda ponos?
Ja sam uz Vertex, Leonisu i Anemonu.
Osim toga - a sad ćete me popljuvati, ali ne mogu izdržati - vi koje ne biste oprostile, kako ste sigurne da se ta prijevara jednom već nije dogodila, ali niste saznale, a život ide dalje? Znam odgovore koje ću dobiti, ali jedna dobar dio žena (i muškaraca) koje sad na nekom drugom topicu razočarano raspravljaju o prevari koja im se dogodila i saznale su, zaklele bi se da su do nedavno bile sigurne da im to njihovi partneri nikad ne bi napravili, kako su im 100% vjerovale i kako su mislile da imaju sjajan odnos.
Nemojte me krivo shvatiti, ne optužujem ja vaše muževe :-), samo pokušavam reći da život ponekad nije takav kakvim ga mi zamišljamo, a možda toga nismo svjesne.
Spomenula sam bila u jednom od prethodnih postova da imam frendove i frendice koji su zabrazdili. Pa, eto, nedavno mi se žena od frenda na kavi žalila na njega zbog hrpe stvari, ali spomenula je da je sigurna u jedno - da je nikad nije prevario jer ona to zna zbog načina na koji vode ljubav i načina na koji nju želi. Igrom slučaja znam da ju je prevario barem dvaput jer mi je rekao (a mislim da je i više). Njemu sam rekla što mislim o tome, njoj nisam ništa. Ali, eto, takav je život.
Ovome svemu upravo paše jedna priča. Jučer mi stigla na FB, pa da ju prevedem:
Marty se probudio sa silnim mamurlukom. Natjerao se otvoriti oči i ugledao aspirin i vodu kraj kreveta. Sjeo je i ugledao pripremljenu čistu, ispeglanu odjeću. pogledao je oko sebe i ugleda savršeno pospremljenu sobu i poruku kraj aspirina: "Zlato, doručak ti je na stolu. Išla sam u dućan."
Otišao je u kuhinju i našao topli doručak i novine na stolu. Sin je sjedio i doručkovao. "Sine, što se dogodilo sinoć?"
Sin kaže: " Došao si poslije tri u noći, pijan k'o zemlja i nabrijan. Razbijao si namještaj, derao se i udario glavom u vrata."
Začuđen, Marty upita: "A zašto je sve posloženo, doručak me čeka i poruka kraj kreveta?"
"A,to! Mama te odvukla do kreveta kad si pao, i kad ti je pokušala skinuti hlače, ti si rekao: Gospođo, ostavite me na miru, ja sam oženjen!!"
Upravo ovo o čemu se tu piše. Glavno da ne vara, sve drugo može. Nije to samo naš, balkanski sklop, to je univerzalno.
Iako bih ja lakše oprostila prijevaru, nego pijančevanje.
Ne bih dala orden, kao ni flopica :-), ali ako je sve drugo u redu, zaboraviš s vremenom. Valjda. Nisam saznala do sada ništa što bih trebala oprostiti, iako moj ima itekako kada i s čim, ja mu vjerujem.
Sa dečkom nisam ništa izgradila osim jednogodišnje zaljubljenosti, a sa MM-om sam 16 godina, stvorila sam obitelj i zajedno preživljavamo. Mislim da je gore izdano povjerenje supruge, majke i životne partnerice (a posredno i djece) nego u srednjoj školi biti prevarena u nekom disku. U ovih 16 godina oboje smo jako puno uložili, i pored toga i 2 djece mislim da je krajnje jadno i kretenski prevariti životnu partnericu radi promjene ili pijanske zaluđenosti.
Kad se već zahuktalo..Bila sam vrlo jasna i glasna u svom šaka-nos-patos, rezanje jaja i slične izjave..I temperamentna sam i ja sam zapravo zvrk u našem odnosu i prije bih za njega ruku u vatru nego za sebe i ..Izbio me život iz cipela i po ko zna koji put me puknulo po nosu ono moje"NIKAD"!!! Čak nisam ni duboku odahnula, da jesam pala bih u nesvijest. Oprostila sam, naravno da jesam. Prilika čini nepriliku i bilo je to valjda samo emotivno i pumpanje ega i, ma razumijem ja to. Tek kad mi se dogodilo shvatila sam da razumijem. Najbolji tata na svijetu. Najbolji prijatelj. Vrhunski sex. Ni dlaka s glave mi nije falila ni do tada ni u periodu kad je "kuhao". Da nisam slučajno nanjušila ne bih znala. Nije se zaljubio. Da je, možda bi bilo drugačije, možda ne bi ni trebao oprost.
Dakle, da, prevara se može oprostiti. Kad isplačeš, riješiš, odlučiš, složiš prioritete. I ego šutneš nogom u guzicu. I ne zvocaš. Ponekad se sjetim i kad je prilika i zezamo se na taj račun. Povjerenje? Život bi mu sutra u ruke stavila. Hoće li me prevariti? Možda, ne mogu utjecati na to, ne mogu i ne želim ga zavezati. Želim sretnog muškarca uz sebe. Ne želim da mi život postane ljubomorna drama sa izljevima histerije i scena. Prošlo je. Nemam pojma šta život nosi. Spremna sam. I da, dobila sam zadovoljštinu. Nove cice čim prestane dojenje.8-) Da i ja napumpam svoj ego! :lol: I nemam pojma što bih napravila da se ponovi.
razlozi su nebitni, oni su tudji, zapravo. tvoje je upravo ovo sto pises, 16g. i djeca.
to valjda vise vrijedi.
kak da velim...neku stvar necu dopustiti/oprostiti poznaniku, al za prijatelja cu dva puta-tri-pet razmisliti bas zbog toga sto mi je bitan, sto mi je nase prijateljstvo bitno. bilo bi glupo od mene da poznaniku dozvoljavam ono sto najboljem prijatelju ne bi.
moja logika, malo drugaciji pogled na situaciju :)
lisice svaka čast na iskrenosti i čestitam na novim sisama!:mrgreen:
:mrgreen: nije baš nešto što pričam frendicama na kavi. Nismo svi isti, fućkaš ga. Al kad se već krenulo ajde reko. Događa se, i svi ostanu živi. :-)
Još ćete me i preobratiti...
Ja se uopće nebi čudila da mene moj vara. Od mene ionako ima samo živčanu babu koja stalno nešto prigovara i viče. A što ću mu ja, ako oće nek vara.
.. ali pošto ga doma čeka to tvoje čudo s oklavio bojim se da neće
:oklagija:
Lisica, ne znam da li me vara, ali razmišljaš skroz ok. Ne samo svaka čast na iskrenosti, svaka čast tebi što si sebi uspjela pomoći, jer vidim da znaš šta radiš. Mislim da bih postupila isto kao ti, ali ne bih mu to unaprijed rekla:)
Lisice kapa dolje. prije, kad sam bila mlada i naivna :-) mislila sam kako su zene slabe koje oproste i ostanu u braku... a sad mislim da za ovo sto si ti ucinila i nacin na koji si ucinila trebas bit strasan kapacitet. pogotovo za dio da ga zelis sretnog uz sebe i da ne zelis dramu od svog zivota!
Cini mi se najgora varijanta ono kao oprostila sam mu pa mu to nabijati na nos...kakav je to jadan zivot za oboje. a u mojoj okolini je to cesto scenarij onih koji ostanu skupa...
zato jos jednom svaka cast!
A emocionalna prevara - šta mislite o tome?
Da li postoji ili je to samo mit?
Nisam čitala temu od početka , ima malo previše stranica :mrgreen:
ali moje mišljenje je da mogu oprostiti , ali ne mogu zaboraviti.
Tako da taj odnos više nikad ne bi bio isti.
Kod mene je slično i s prijateljstvima.
Teško se s nekim zakačim , ali kad se zakačim , više to nije što je nekad bilo.
Upravo zbog toga što bih ja možda i mogla oprostiti ali nikako zaboraviti, i ne bih mogla sjesti za isti stol sa MM-om, i leći u isti krevet sa MM-om, e upravo zato niti ne uzimam u obzir mogućnost oprosta, odnosno nastavka zajedničkog života.
Poznajem se, ma nema šanse da bismo mogli nastaviti dalje zajedno.
Emocionalna prevara je za mene kad bi mm volio neku drugu, a ostao živjeti sa mnom. Da saznam da je takva situacija, to bi me mislim uništilo.
To što si on možda zamišlja akciju s kojom susjedom ili kolegicom, e to bi mi možda povrijedilo ponos (di ćeš s njom pored mene 'vako šesne), ali dok god to nije realizirao ja bih mogla živjeti u uvjerenju da to nije realizirao jer ipak voli samo mene.
A ne znam točno kako bi se to manifestiralo i kako bih ja to uopće primijetila. Pretpostavljam da bih primijetila da izbjegava provoditi vrijeme sa mnom, da mu moja blizina nije ugodna... mada bi to moglo govoriti da više ne voli mene, a ne nužno da voli drugu.
I stvarno bi me ubilo u pojam da znam da je sa mnom samo zato npr. jer će ga ćaća razbaštiniti ako ostavi zakonitu ženu s kojom ima djecu; jer je ona druga udata i nema namjeru ostaviti muža, pa mu je bolje biti sa mnom nego sam; jer se boji osude društva i utjecaja toga na svoju karijeru...