He,da recimo takva situacija je kod mene mislim da bi mužić dobio šamar i za "dobar dan",bilo bi to krvavo iskustvo na kraju bi pobjegao iz kuće dok ne ostane bez udova ili nečega drugog
 |
|||
|
|
|||
He,da recimo takva situacija je kod mene mislim da bi mužić dobio šamar i za "dobar dan"
maloprije sam bila na temi : koliko ste dužni? i moram reći nešto nevjerojatno materijalistički. bez obzira što mi moj muž napravio, dok sam na porodiljnom ne bi ga mogla ostaviti, pa ni otjerati od kuće jer imam ogromnu ratu za kredit. ne mogu vjerovati da se ovako nešto složilo u mojoj glavi.
a život posloži, svi mi pomislimo ili kažemo nešto što smo prije mislili da ni u snu nećemo, ali hoćemo, hoćemo.....
veli meni neki dan kolega: shvatio sam: temelj dugovjecnog braka je jedan veliki stambeni kreditmamitzi prvotno napisa
Ne znam. Previše smo zaglibili financijski zajedno da bi bilo ijedan od nas mogao samostalno dalje, a da ne govorim da je tu još i uzdržavanje i odgovornost za dijete.
A što se prevare tiče ni za to ja nikad ne bih rekla "JA NE BIH NIKAD TAKVO NEŠTO OPROSTILA". Lako je o tome suditi dok ste promatrač bilo prijatelja ili nekog desetog. Nije to lako kad su djeca već tu. Svaka situacija ima svoje razloge i individualna je. Nemama pojma znala bih onda. X stvari bi presudilo za i protiv. MM je zaista divan otac, a i ja i on smo dužni priuštiti tom djetetu sretno djetinjstvo. I svaka odluka bila bi u skladu sa tom obavezom NADAM SE.
A u životu vjerujem u to da svatko od nas mora dobit šansu da bude bolja osoba bez obzira na grijeh. Pruživši nekome takvu priliku veću uslugu radimo sebi samima. To ne znači da se ne treba rastajati ako ne ide, ali ja tvrdim da bih oprostila, a gdje bi tko poslje živio sada stvarno nemam odgovor na to pitanje.
puno ljudi sam čula da kažu kako definitivno ne bi bili skupa da nije djece i kredita :/ zvuči žalosno, ali je stvarno tako... pa bilo/ne bilo žalosno...
a to NIKAD ne bih oprostio/la.... ne kaže se za ludu Nikad ne reci nikad... pa ni tad...
egzistencijalno smo baš do grla usrana nacija, pa mnogi u ime egzistencijalnog opstanka pregrizu svoju slobodu izbora, kad im se dogodi ono najgore, da izgube povjerenje u partnera!
slučajno sam naletio na temu i baš me živo podsjetila na jedan film koji mi je ostao urezan ko lajt motiv partnerske slobode i neovisnosti... nešto što bi trebalo baš tako biti, a nažalost nije...
dakle radnja se događa tradicionalno u obećanoj zemlji - Americi, On (Bruce Willis) je uspješni pisac, Ona (čini mi se Michelle Pfeiffer). Uslijed prevare dolazi do razlaza i oni se trentno isti čas fizički razilaze, svak na svoju stranu. Pisac odma uzima novu kuću (kuiš glanc novu kuću za razmišljanje, čisti woow), useljava i njih dvoje svak na svojoj strani "svijeta", u miru mogu razmisliti istinski što će dalje! Prokuhavaju sa sobom dobre i loše strane onoga što su imali, važnosti i nevažnosti čina koji se desio i ni jedan drugi argument im ne presuđuje u toj odluci osim njihove istinske jačine ljubavi i povezanosti. E to ti ja zovem standard za bit slobodan čovjek.
Sutra bih potpisao za takav "film", al nažalost bojim se da ga još generacijama dugo nećemo gledat u našim "kinima".
Samo ću ispraviti Tatu! u jednom detalju, u filmu koji opisuješ (The Story of us, iliti Priča o nama), ne dolazi do odvojenog života zbog prevare. Nema nekog presudnog razloga, ljudi se svađaju zbog svake sitnice, nestane strasti, djeca, kolotečina, ... U tom filmu se oni zapravo pitaju jesu li još oni ljudi koji su se zaljubili i što je ostalo nakon tolikih godina posvećenih uglavnom djeci.
Inače, slažem se s Tatom! prekrasan film, poučan i pozitivan, rekla bih. Definitivno za pogledati s bračnim partnerom.
Svatko tko je duže u braku može bez problema doživjeti takav "film" u svom "kućnom kinu".
Dovoljni su samo svakodnevna preopterećenost, obveze, djeca, strka i zbrka...
A za onakvo promišljanje i rasplet, tj. sretan filmski kraj, treba ljubav kao jezgra koja nije umrla i zrelost (oboje) karaktera koji znaju da ne žive površnim životom (većine) holivudskih zvijezda koje pak poistovjećuju brak sa strastvenom kratkotrajnom vezom,
pa kad takva veza ishlapi, hopa, samo iskočimo i uskočimo u drugi, isto tako površan brak.
Je, film je dobar, i u njemu nema trećih osoba, nema nevjere, samo njihova intimna drama.
veli meni neki dan kolega: shvatio sam: temelj dugovjecnog braka je jedan veliki stambeni kredit
nekada, dok sam bila još relativno mlada razmišljala sam nikada, ali nikada mu nebi oprostila nevjeru, bilo kakvu sexualnu pogotovo.
danas iz ove jedne druge perspektive neznam, nisam sigurna što bi.
inače sada on zadnjih godinu dana plovi, i zna mi ponekad pasti napamet kojekakva glupost, tipa što on radi kada izađe van ( a izađe 3X u 4 mjeseca, ali eto ). onako usputno.
da to i napravi definitivno i sigurno znam da ne želim to saznati, od njega pogotovo. i da osjeti potrebu ne želim da mi kaže, ne, niti najmanje.
od same pomisli na to počinjem izgarati od peta prema gore, osječam toplinu.
ne znam bi li mu oprostila, mislim da je to izrazito teško, pogotovo kada je tu ljubav u pitanju, poštovanje i odnos koji se gradio godinama.
da li bi ostala u braku ni to ne znam, ali najvjerovatnije, nažalost bi.
zašto kažem nažalost?! zato što nisam financijski neovisna, zato što imamo dvoje predivnih klinaca koji ga obožavaju, i naravno kredite.
ali opet, kakva bi situacija bila doma!? prepostavljam grozna, mučna, ubitačna! i onda priuštiti to klincima?!ne znam, ali mislim da bih bila jako loš glumac, ne bi mogla glumiti da je sve ok, i inače sam takva.
kamo bi otišla s klincima?! milijun je tu pitanja!
mislim da je jako teško nekome kada se nađe u takvoj situaciji i nikoga ne osuđujem, onoga tko ode niti onoga tko ostane, svatko zna što je dobro za njega, valjda.
ali opet lako je o tome ovdje naklapati i pričati, a kada se čovjek nađe u takvoj situaciji, pogotovo kada su tu djeca i obaveze, mislim da ljudi ostaju u braku, možda se varam ali to je moje mišljenje.
donedavno bih kategorički odgovorila da ne bih nikada oprostila nevjeru....
danas sam posramljena činjenicom da bih oprostila...ma zapravo ne bih oprostila, prešla bi preko toga...
zašto? iz straha da ga ne izgubim, da djeca ne izgube oca, jer ne znam gdje bi otišla...
zapravo bih voljela da sam ostala pri onoj prvoj mladenačkoj kategoričkoj "nema šanse..." :sad:
Mogu reci samo jedno:
Ne može muškarac varati ženu onoliko koliko se žena može praviti da mu je vjerna
oprostiti ili zaboraviti, pitanje je sad
Mogu reci samo jedno:
Ne može muškarac varati ženu onoliko koliko se žena može praviti da mu je vjerna
ima istine u ovome
Posljednje uređivanje od betty boop : 30.01.2010. at 21:49
Ovo je zakon.I potpuno se potpisujem na to.Mogu reci samo jedno:
Ne može muškarac varati ženu onoliko koliko se žena može praviti da mu je vjerna
ovome
Oprostila, vratila.....milo za drago...sad se volimo kao da nikad nista nije bilo, dobili djecicu i sve super...
Uuuuuf, umorih se čitajući.....
Financijski sam i stambeno neovisna, on također. Dakle, u slučaju da jedno od nas odluči otići, materijalno neće biti prepreka.
Uvijek sam bila mišljenja da je griješiti ljudski isto kao i opraštati, bez obzira o kakvim se greškama radilo. Ponekad sam mislila da ću promijeniti mišljenje jednom kad budem zaljubljena i kad odlučim svoj život podijeliti s nekim, ali, to se nije dogodilo. Dapače, čini mi se da s godinama postajem sve tolerantnija. Ako moj ljubljeni poželi seks sa strane, zna da mora upotrijebiti kondom! I to je to.
Dakle, sigurno se nećemo razići zbog avanture ali, moglo bi se dogoditi da jedno drugome postanemo stranci, da postanemo nezainteresirani i hladni...
Ono što nikad i ni u kojim uvjetima ne bih tolerirala je zlostavljanje, bilo fizičko ili psihičko.
Prihvatiti i naučiti živjeti s tim. A možda i uzvratit istom mjerom!oprostiti ili zaboraviti, pitanje je sad
scenarij 1.
emocionalna prevara - zaljubljen je u drugu, voli ju. ima li smisla ostati s nim dalje? nebitno je bih li oprostila ili ne. ne bih mogla ostati s njim jer kako živjeti s nekim tko te ne voli. oprostila bih vjerovatno s vremenom, ali zajednički život dalje ne bi bio moguć jer on više ne voli mene nego drugu.
scenarij 2.
prevara u čisto sexualnom obliku - taj dio definitivo ne bih oprostila, jer napraviti to samo zato da zadovoljiš neke svoje potrebe mi je gnjusno do ibera i ne opravdavam nikakvim alkoholom ni drogama ni ičim. pitanje je samo bih li nakon toga mogla ostati dalje s njim. bih li mogla naučiti s tim živjeti.
scenarij 3.
da se bilo koje od ovog gore desi tek tad bih točno znala što napraviti, do tad su to sve samo moja razmišljanja koja nadam se neću nikad morati realizirati
Ljudi misle da ne mogu ili da mogu, ali saznaju tek onda ako im se to nažalost dogodi jer drugačije je to gledati sa strane, a drugčije kada se to vama dogodi, mislim da je raspon osjećaja od bijesa, tuge, osvete, nevjerice, pa sve do potiskivanja, opravdavanja, osjećaja manje vrijednosti gađenja, depresije ili oslobođenja!!!!!!!!!!
Ne znam da li se može oprostiti, ali zaboraviti sigurno ne!!!!!!!
Potpisujem ivanu zg, ali i mnoge druge postove.
Nitko ne zna što bi zaista učinio dok mu se to ne dogodi.
I ja smatram da je važan kontekst prijevare, ali i vjerujem da je taj čin pokazatelj da u vezi nešto ne štima. Ne vjerujem da se to događa i u idealnim brakovima jer ako je sve idealno, onda za tim nema potrebe.
Također, nisu mi jasne osobe (m/ž) koje imaju potrebu za upražnjavanjem svojih seksualnih potreba s osobama koje nisu njihovi životni drugovi. Upravo je to ono što nas razlikuje od životinja, kontroliranje vlastitih potreba. Netko će reći, to je fiziološka potreba, no, ako mi se piški na sred ulice, pa neću čučnuti za prvi grm nego ću pokušati pričekati dok dođem kući ili u prvi WC.
I da, ako netko želi prevariti, napravit će to bilo gdje i bilo kada, smisliti nevjerojatne izlike...
Na sreću, MM je uvijek bio iskren.
Eh da, oprosti se, ali se ne zaboravi. Ljudi smo, imamo pamet i pamćenje.
I još nešto:
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Hm... meni je bitno osjećati i pružiti slobodu, pa kad onda on i ja sa tim našim slobodama (hihi, vaga i vodenjak), odlučimo biti skupa i biti jedno drugome vjerni, onda je to-to.
Ipak, dug je život, ljudi se razvijaju, nekad ne u istim pravcima... i sve je moguće. (tješi me činjenica da se nismo vjenčali baš premladi, i da smo poprilično oboje prošli prije, što se tiče zajebancije i tako toga :D )
Poštujem svoga muža kao osobu, poštujem sve njegove eventualne potrebe, moguć neki put razvoja sa teoretskim stranputicama, volim naš život. Vrlo moguće je da bih neke stvari oprostila i prebolila.
Ipak, znam što ne bih, pa nema tih materijalnih razloga.. (ionako nisu jako izraženi, nema kredita, iako je svakako u 2oje financijski puno lakše).
Ne bih oprostila LAŽ i IZDAJU, ne bih oprostila spoznaju da on nije ona osoba koju sam zavoljela i kojoj sam rađala djecu. S takvim likom starost ne bih čekala, ima drugih koliko hoćeš!
Također lijepo je kako neke kažu da ne žele saznati, ali kod mene nažalost nemoguće- prejaka intuicija koja me nikad nije iznevjerila, i koja bi me živu pojela. Bolje bi mu bilo da prizna i iskreno obrazloži, sve se da razumijeti i dogovoriti, osim laganja, potcjenjivanja moje inteligencije i sl. sranja. Tu dolazimo do bye, bye scenarija.
Ukratko, dok ima LJUBAVI, nema razloga za raskid, samo razloga za borbu.
(iako bolje da se ne događaju neke stvari, vjerovatno nikada nebi bilo baš isto, i ne gradi se kuća na krivim temeljima)
koju ulogu ima vrijeme?
liječi ranjene ili potkopava i ono sto je ostalo ?
Iskreno, ne znam. Iz današnje perspektive i poznavanja sebe mogu reći da ne bih nikada oprostila prijevaru iz više razloga: jer ne bih mogla živjeti sa slikom u glavi svoga muža i neke druge žene, jer mislim da je to stvar izbora i da se ne može jednostavno "desiti", jer mislim da ja to NIKADA ne bih napravila nekome koga volim, jer nikada više ne bi bilo isto,... S druge pak strane, ona "nikad ne reci nikad" kako starim sve se više pokazuje točnom pa ne znam što me u životu čeka.
Ako bih i oprostila, zaboravila ne bih nikada, a takav suživot onda nema smisla.
Ovisi kakva si osoba. Ako si odlučila oprostiti,radi sebe,onda vrijeme liječi rane.
I život čak može dobiti i jednu novu kvalitetu.
Za sada mislim da ne bih oprostila, jer bih stalno o tome razmišljala i mislila da to možda i nije zadnji put
moze li se nakon prijevare i nekog vremene uopće nastaviti normalno funkcionirati???iskustva molim.......u problemima sam....
ja mislim da se živom čovjeku svašta desi i da nikad ne treba u ničemu biti radikalan - dakle ne mogu tvrditi da sigurno ne bih to oprostila, ili obrnuto
iako vjerujem da bi mene kao i svakog drugog takve stvari gadno uzdrmale
ali što sam starija sve sam sklonija vjerovati da je život moguć i nakon prevare
međutim ima tu mnoštvo faktora i ne radi se samo i isključivo o tome hoćš prijeći preko toga ili nećeš
jedino u što sam jako sigurna jest da nečije opetovano ponašanje u tom smjeru ne bih tolerirala
građenje života nakon prijevare je težak i dug proces koji traži da obadvije strane žarko žele sačuvati svoj odnos i dati i sebi i drugome drugu šansu...
što god da odlučiš, nemoj brzati sa odlukom, nemoj padati pod utjecaje prijateljica, susjeda ili rodbine
to moraš sama odlučiti, onako iz dubine sebe
sretno
Prvo treba naći razlog prijevare i riješiti taj problem, a tek onda ako su oba dvije strane suglasne i odlučne iznova sagraditi svoj odnos.
može, zašto ne? ako se hoće - što je vrlo bitna stavka.
pretpostavljam da to ovisi o durilu i koliko se dugo misli duriti.
ako ne misli cijeli život brijem da se može nastaviti čist fino. što si prije ljudi daju priliku, to bolje.
možda neće biti isto u dlaku kao prije, ali šta mora biti isto, puno se stvari mijenja iz sasvim nekih drugih razloga. da ne ubuđavi, recimo
možda je ovo trebalo biti duhovito, ali meni je ovo stavljanje soli na ranu nekome tko je prevaren i oporavlja se od izdaje.
puno više bi mi pomirba ovisila o ponašanju onoga tko je počinio prevaru.
Mislim da su na Oprah bili parovi kojima je zivot krenuo na bolje nakon prevare. Kazu da prije nisu bili povezani nikako. Dosta rezerviran odnos imali i sl.
Nakon svega se izmirili. Mijenjao svatko sebe + radili na medjusobnim odnosima. Poslozili sve i sad im super.
Tip odgovorno tvdrio da mu je drago da ga je zena prevarila jer sad imaju daleko bolji brak i odnos i sex i slobodno vrijeme, ......
Sve se moze, samo oboje trebaju biti voljni.
I nemoj da ti okolina sjedne za vrat sa Ja ne bih nikad forama.
Ako imate volju, zasto da ne pokusati. Ima i gorih stvari iako se sad to tako ne cini.
Možda se i može, ali ja nebih mogla.
prevara je samo zavrsna potvrda da veza ne funkcionira. losa komunikacija, razliciti prioriteti. cesto zena na sebi ima i svoj posao i kucu i djecu i na kraju dana je mrtva umorna i uvijek je nesto za obaviti prije nego sto ce naci prostora i energije za partnera. sa druge strane muski na balkanu cesto nakon mamine brige samo predju supruzi na brigu i na neki nacin uopce ne odrastu i ne isprocesiraju obaveze i odgovornost koje idu uz roditeljstvo i zajednicki zivot. masa njih nastavi izlaziti sa ekipom i ima visak vremena i energije
osoba koja vara je jedini i iskljucivi krivac za svoje postupke. beskrajno je pateticno biti ljuta na "suparnicu". ne postoji ta carolija kojom neko moze manipulirati drugom osobom. eventualno mozete biti ljuti na partnera sto je izdao vasu ideju idilicnog postojanja u dvoje.
ako do toga dodje oboje trebate uz strucnu pomoc nauciti komunicirati i nakon toga odluciti kuda i kako dalje
prevara inace spada u traumaticna iskustva u rangu sa smrcu drage osobe i bez obzira na to da li druga strana pristaje na pomoc strucnjaka trebale bi potraziti psihologa da sto stabilnije nastavite dalje
po meni dobrim dijelom pressing monogamije je priucen kao i ideja kako bi zajednicki zivot trebao izgledati. zalosno je kako nas u skoli i roditelji uce svemu i svacemu samo ne tome kako funkcionirati i komunicirati. velika je vjerovatnost da cete ono sto ste vidjeli kao obiteljski zivot kod kuce preuzeti kao ideju da je normalno.
komunikacija nije zasljepljeno branjenje i zastupanje svojih stavova. komunikacija je kad stvarno cujes drugu stranu sto prica. problem balkana je agresivnost, neumijece kominikacije i to je stvarno stvar kako cijelo drustvo funkcionira. jos uvijek je standard urlati na nekog tko ne razmislja kao mi, po potrebi se lupa sakom po stolu. u nedostatku argumenata balkan vrlo cesto poteze da je to sto neko drugi prica glupost bez ikakvih argumenata. ako neko ima misljenje drugacije od vaseg to nije zbog toga da vama digne tlak nego je taj neko jednostavno drugaciji.
u biti sto je zapravo prevara? da li je gledanje pornjave partneru iza ledja prevara? da li je kominiciranje sa drugim ljudima po internetu prevara? ili prevara pocinje sexom?
pa zapravo nije.
dokle god se duri ne moze se dalje. ni naprjed ni nazad. ne moze se nista rjesiti. stoji se na mjestu.
kad prihvatis cinjenicno stanje tek onda mozes dalje, s oprostom ili bez.
nije to nuzno vezano samo za prevaru u smislu preljuba.
kakve veze ima prevara s balkanom
a prevara je - seks.
za mene.
nego što je? maštanje o bradu pittu?
i, da, mislim, uvjerena sam da se nakon prevare može nastaviti normalno funkcionirati. idem sad vidjeti što sam pisala prije skoro tri godine
a hbg, nek neko vrijeme i stoji na mjestu, na ledu. ja bih se itekako durila. ako mu je stalo, preživjet će i duže durenje. ako nije, onda je ionako svejedno.
Paaa, ja bih rekla da to stvarno ne znaš dok se ne nađeš u tim cipelama.
stray_cat je lijepo rekla - varanje partnera je potvrda da veza ne funkcionira.
Ne znam da li bih mogla, ali ne bih HTJELA ostati u takvoj vezi. Možda bih i ostala s istom osobom, ali morali bismo oboje pretresti iz temelja cijeli svoj odnos.
Ako se ne nađe razlog/uzrok za takva zbivanja, nema šanse da se krene dalje. Uostalom, krenuti dalje može značiti više stvari:
a) oprostiti i zaboraviti (ne drže vodu teorije da se može oprostiti ali ne i zaboraviti - to ide zajedno ili netko laže da je oprostio, to mi je užaaaasno i neprihvatljivo)
b) ustanoviti da netko od dvoje dalje ne može/ne želi i podvući crtu
Najgore je po mom mišljenju ostati u vezi i optuživati sebe ili drugu osobu - to trajno truje odnos i zapravo tonete još dublje. Ili treba ustanoviti što u vezi ne valja i dogovoriti se ZAJEDNO što treba mijenjati (i pokušati, što još ne znači i uspjeh, jer do cilja vodi puno malih koraka) ili priznati da su stvari takve kakve jesu i krenuti dalje svatko svojim putem.
Treba biti iskren u prvom redu prema sebi, pa onda prema partneru. Ako oboje nisu spremni na to, uzalud vam trud svirači...
Da se nađem u takvoj situaciji (događalo mi se, ali ne u ovoj vezi, ali znam kako lako i neoprezno čovjek može upasti u situaciju iz koje se nije lako izvaditi) prvo bih pretresla sama sebe, pa tek onda partnera.
gabice, sretno, kako god odlučiš moraš biti uvjerena da je to u tvom najboljem interesu.
mislim da je Angie mislila na samu riječ "durenje"
jer ljutnja (ako bi to trebalo biti - durenje) je normalna faza nakon prevare (smrti, razvoda ili sličnih stresova)
i meni je riječ durenje neprikladna u ovom slučaju
meni je mama kad sam bila klinka govorila da se durim (a to je više manje često znalo biti bez nekog razloga), pa mi u tom kontekstu nikako ne paše ta riječ
stray daj se malo skockaj i prvo pometi malo po svojoj državi a nas balkance ostavi na miru...
Draga Gabica, ako ste se vjenčali rekla si da i u dobru i u zlu. Kako je već negdje netko rekao svatko ima pravo pogriješit i pravo na priliku za oprost. Naravno pod time se podrazumijeva da taj netko razumije u čemu je pogriješio. Ne znam da li imate djece i na koji ste način funkcionirali kao obitelj, no ako je on zaista dobar otac dobro promisli prije nego što postaviš radikalne granice, odnosno razvod. Ono što bi htijela napomenuti makar će se činiti kao notorna glupost i vjerojatno će me većina popljuvati ali kreni od sebe, razmisli da li si i ti u nečemu pogriješila. Kako je stray rekla da je on varao i da je samo on kriv - kod mene to ne drži vodu (osim u zaista ekstremnim "balkanskim slučajevima"). Za sve je uvijek potrebno dvoje. Možda nisam u pravu ali vrijedi razmisliti...
da bi rijec rekla. al ono sto je AM napisala je zapravo istina. to ne znaci da se oduzima pravo durenju.
razocaranju.
uvredi.
i svemu ostalom u toj lepezi.
sve je to normalan slijed reakcija i emocija, no za daljnje normalno funkcioniranje, potrebno ih se (svak na svoj nacin) rijesiti (u smislu deal with it).
ja mislim da je i durenje normalno.
pa povrjedjeni smo, povrjedjena nam je tastina. necemo se pravit da nije, zar ne?
u zivotu se ljudi dure i zbog manjih sitnica. al se dure.
Posljednje uređivanje od leonisa : 24.10.2012. at 13:36
što vi stvarno mislite da je uvijek uzrok prevare da nešto u vezi ne valja?
hm.
u kojoj dugogodišnjoj vezi, u svim razdobljima, baš sve valja?
i ovaj savjet - radi na sebi, mi je isto nekako upitan.
on te prevari, a ti moraš raditi na sebi.
možda, neću te popljuvati mlukacin, al ne mora biti baš tako.
ako gledaš neki brak, vezu od 30 godina, meni uopće ne izgleda nezamislivo, da netko nekoga u tom razdoblju prevari. dugo je to, brate.
istina.
pa u nacelu dašto vi stvarno mislite da je uvijek uzrok prevare da nešto u vezi ne valja?
hm.
u kojoj dugogodišnjoj vezi, u svim razdobljima, baš sve valja?
i ovaj savjet - radi na sebi, mi je isto nekako upitan.
on te prevari, a ti moraš raditi na sebi.
možda, neću te popljuvati mlukacin, al ne mora biti baš tako.
ako gledaš neki brak, vezu od 30 godina, meni uopće ne izgleda nezamislivo, da netko nekoga u tom razdoblju prevari. dugo je to, brate.
pa makar i u onom diejlu da veza nakon 30g nije ono sto je bila nakon 1g
mlukacin, ja bih rekla da si potpuno u pravu.
Ja bih oprostila, ako on želi da mu se oprosti. Ustvari tako sad mislim. Tko zna da li bih drugačije da stvarno saznam.
Ustvari, ja ne bih željela saznati. Ako on neće da saznam. Jer, tada mu je i dalje stalo do braka.
Pa i definicija prijevare nije svakome istoznačna.
A meni brak je ono: u dobru i zlu.
Bili mi na brdovitom Balkanu ili ne.
rahela me fino zastupala
baš me zasmetao taj naziv "durilo" i "koliko se dugo misli duriti" - pazi, koliko se misli duriti! Ko da je to glavnina problema.
A to da neće ići na bolje dok se netko ljuti, ili duri, pa to je samo po sebi razumljivo.
X, tako je
ja i polazim od pretpostavke da su stvari riješene prvo teoretski, razgovaralo se, ispričao se tko se kome imao, izrazio žaljenje, tugu, iskreno kajanje....
a ovaj daljnji dio u kojem će nekome (bez uvrede!) narednih 10, 15 godina biti povrijeđeni osjećaji mi je 100x gori od prijevare.
ako si, brate, oprostio, onda si oprostio, nemoj srat
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
