Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

klarita nadam se da ce ishod svih daljnih pretraga proc ok. i drago mi je sta si naisla na tako dobro ginekologicu (jel u st? :roll: ) i koja ti je sve lipo obasnila. ja sam prominila nekoliko ginekologa/ica dok isto tako nisam naisla na dokotra koji ce sve objanit sta se dogada.ipak je o mom tijelu rijec i o mojoj bebi.
sandra bas je veliki djecak! ne brini se, propuzat ce on i prohodati.
tibi ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ :* danas sam se cula s tibi putem sms-a i kaze da joj je sav ok, da je jos na tokolizi i da je jako moguce da ostane do kraja u bolnici.

klarita nadam se da će te pretrage pokazati da brzo možete opet u akciju :kiss: , znam da ne znači puno, ali mislim da ti nisi mogla puno utjecati na ishod svoje priče, u trudnoći smo svi skloni panici, predosjećajima i sl. a oni su rijetko kad pokazatelji pravog stanja i isto tako rijetko liječnici obraćaju pažnju na naše slutnje, njima smo sve mi "puknute pod utjecajem hormona"..
sandra moja je mlađa prohodala sa nepunih 10 mj, nije nikad puzala, starija je bila "teška" ( mali trut) gdje bi je posjeo tu bi je i našao za 2 sata, puzala je malo unatrag i prohodala sa 13 mj, što mi je bio šok nakon prve; ne brini svako ima svoj put
roza kreću li radovi u pepelani?
kod nas niš` novo, baš sam razočarana, ne znam di je zapelo :-(, morat ću stvarno do ginekologa,nisam bila od lani a onda je sve bilo ok i brisevi i papa i uzv.....
tibić nadam se da nećeš baš morati do kraja odležati u bolnici i da će se sve polako smiriti... pusa najslađim blizićima :kiss: :kiss: :kiss:

Roza, Sandra hvala puno na komplimentima za moju mišicu! :zaljubljen:
Sandra ti si prva osoba koje je rekla da liči na mene, svi kažu isti tata!
sigurna sam da je Karlo super, ima vjerojatno svoj tempo. a što je veeeeeliki!
Mandy baš mi je žao! :love2: što misliš jel možda malo i strah podsvjesno uzima svoje pa zato ne ide?!
od sveg srca ~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za jedan veeeeliki debeli plus!
klarita :love2: jako mi je drago da si naišla na tako dobru ginekologicu! ja da nisam naišla na onog divnog doktora ne vjerujem da bi imala još Niušku!
osijek uživaj u svojoj predivnoj curici! :zaljubljen: sve me obuzme toplina kad se sjetim tih prvih dana kad sam došla iz bolnice!
našoj Tibi šaljem sve ~~~~~~~~~~~~~~~ ovog svijeta!
bambus pusa našem ljepotanu Ivanu!

svima šaljem veeeeelike puse!
držite se cure naše, s vremenom bude ipak lakše!

eto roza tvoj je bio velik pa je sad sitniji,moj je bio sitan pa je sad veliki :)
pusa cure,baš ste zlatne!

sandra, bambusdječica su vam prekrasna i da ginekologica je u st.
kad malo zatopli i kad posložimo planove onda ćemo za Zg pa vidjeti.iako ništa nije garancija ali ni u najurednijim trudnoćama nikad ne znaš.

Curke, danas sam jako potonula kad sam od cure koja radi u kozmetičkom čula da su čak tri klijentice nedavno prošle isto kao mi.. no, zabrinulo me to što je rekla da je jednoj to druga, a jednoj treća izgubljena bebica.. i to u poodmakloj trudnoći!

Citiraj:

---

velika.jabuka prvotno napisa

Curke, danas sam jako potonula kad sam od cure koja radi u kozmetičkom čula da su čak tri klijentice nedavno prošle isto kao mi.. no, zabrinulo me to što je rekla da je jednoj to druga, a jednoj treća izgubljena bebica.. i to u poodmakloj trudnoći!

---

ajme strasno! :-(

Citiraj:

---

velika.jabuka prvotno napisa

Curke, danas sam jako potonula kad sam od cure koja radi u kozmetičkom čula da su čak tri klijentice nedavno prošle isto kao mi.. no, zabrinulo me to što je rekla da je jednoj to druga, a jednoj treća izgubljena bebica.. i to u poodmakloj trudnoći!

---

Ali ti slusaj one dobre price! U mojoj okolini ni jedna moja bliska prijateljica nije izgubila dijete, sve imaju jedno, dvoje, troje...zdrave djece. Samo jedna u sirem krugu frendica je imala spontani u ranoj trudnoci. Jasno da nas vise pogode tuzne price ali treba gledati koliko se zdrave djecice igra po parkovima i cvrsto zeljeti da i mi budemo medu mamama na klupicama koje brizno paze na klince.
Ja sam uspjela i sad nadam se da cu uspjeti s njih dvoje trcat po parku :-)
Glavu gore! :love2:

cure samo da vas pozdravim, i moram reci da je Nia dobila konkurenciju, Kim je preslatka ! :)
sandra, moj je sa punih 7 propuzao "ko veliki" , a tacno nakon mjesec se sam posjeo, i tako mu je to zanimljivo pa svaki cas nesto isprobava :) , a on je kao i Spiro, rodjen krupan 4150, a sad light kategorija 8mj./8kg ali jako okretan i spretan(i nema zube, a super je prihvatio dohranu, sada jede sve sto mu prinesem ali nije buco). Sekica nam je prohodala sa 10,5 i mislim da ce biti kao ona.
Mislim da je Karlo krupan i samo je to razlog.

sandra ne brini, sve u svoje vrijeme. MOžda ni neće puzat nego odmah na noge za koji mjesec. Veliki je dečko. S vremenom će prohodat i uživaj dok ostaje tamo di ga pustiš. Ja ludim sa svojom ribicom. Naučila se otvarat ormare pa sam je tako jedan dan našla u kuhinjskom ormariću. Dobro da nije uspjela zatvorit vrata do kraja pa sam je vidila. I svugdje je osim di je pustim. Obožava poć u wc i bratovu sobu. I ona rodila se sa 4440g a sada kao kod a72, 8mj / 8 kg. Pahuljica
osijek Kim je pravi mali čupavi slatkiš. Prva stvar u izlasku kupit joj špangice
velika jabuka nemoj slušat takve priče. Čitaj nas. Kolike smo izgubile svoje bebice a sad u naručju držimo nove bebice. Okruži se s pozitivnim ljudima, a makni se od negativnih. Neznam zašto, ali čim ljudi čuju da je neki izgubi bebu prvo tebi dođu reć. Tako su i meni. Znaš, ta i ta je isto izgubila bebu. KAo da bi mi radi toga trebalo bit lakše ili ča ja znam... Valjda misle da te na taj način "tješe".

ajme, strašno!ali trudim se ne slušati takve priče jer mi je to kao šaptanje na uho da ne pokušavam ponovno.Mali vražić na ramenu!

ja to ne gledam tako.. pokušavam se informirat da si umanjim strah i steknem osjećaj kontrole (da radim sve što mogu da spriječim da se ponovi), a kad čujem nešto ovak grozno, znam samo da će me biti više strah (čitaj: 9 mjeseci panike) u idućoj trudnoći ali ne pomišljam na odustajanje! i vjerujem u najbolje.. kako bi stvari stajale nakon druge tragedije, to ne znam i nadam se da neću saznati..

kontrola??
oh kako mi to zvuči poznato...
ja sam teška štreberica cijeli život bila, od školovanja, posla, trudnoće.. sve sam imala pod kontrolom (barem sam mislila da imam).... i onda se moj štreberski svijet kontrole samo srušio....
i postala sam svjesna koliko god misliš da nešto imaš pod kontrolom... nemaš u biti ništa jer unatoč svemu što kontroliraš i planiraš.... sve mi se je srušilo u sekundi...

odnda sam odustala od kontrola.... živjela sam od UZV do UZV.... nadala se najboljem a bila spremna na najgore....

u mom slučaju doktor nije želio ulaziti u rizik.... čim sam ušla u 38+0 - išao je dogovoreni carski kojeg sam dogovorila sa 37 tjedana... Još sam ja htjela roditi vaginalno (38 godina, nisam prvorotkinja)... ali doktor mi je rekao NE, ja ne bih ulazio u rizik... e kada mi je to doktor u Petrovoj rekao (gdje ne preferiraju Carske uopće) onda sam se složila sa njim

a plan mi je bio totalno drugačiji

moja misao nakon gubitka je bila, u slučaju druge trudnoće uzimam stvar u svoje ruke, da to nije baš tako pokazalo se odmah po saznanju da sam trudna, nitko me nije smio pitati ni kako sam, od silnog straha samo bi briznula u plač, svaka kontrola mi je noćna mora, čak sam u početku razmišljala da više ne želim ići na kontrole....
ni sad na pola puta nije baš idealno, ali sad osjećam svojeg bebača i to me smiruje, uživam u svakom njegovom pokretu i nadam se najboljem...
a ono gdje sam manje-više zadržala kontrolu jest vođenje trudnoće tj. ne trčim na sve moguće pretrage, prvo se dobro informiram, želim znati što dobivam s time (osim stresa), tražim druga mišljenja, i onda se odlučim zajedno s mužem što dalje...

a sve te priče i dobre i loše, kojima su me ljudi kao htjeli tješiti bile su razlog da tajim ovu trudnoću prva 4 mj., nisu mi dobro sjedale...

o da, i ja sam osoba koja sve voli imati pod kontrolom! i baš tako je bilo dok se nisu zaredale tragedije! a onda odjednom shvatiš da ništa nemaš pod kontrolom, i cijeli moja savršeni svijet se srušio!
dok nisam ostala trudna s Niom, tad je opet sve počelo sjedati na svoje mjesto, i sigurna sam da nakon svega sam jedna druga osoba. ne mogu reći ni bolje ni lošija, jednostavno drugačija! i na sve u životu gledam na drugi način!

nikakve priče ne treba slušati, samo misliti pozitivno, pozitivno, pozitivno!
nažalost puno je takvih tužnih priča oko nas, i voljela bi da je drugačije ali puno će ih sigurno još i biti!
dobro je nakon svega slomiti se, a onda, na nama je da pokupimo svoje mrvice i dignemo se iz pepela, još snažnije i jače nego što smo bile prije! je medicina je jaka i napredovala je, ali sve smo ovdje vidjele da ne čini čuda! mi smo te koje činimo čuda i mislim da nema hrabrijih i jačih žena od majki malih anđela! :heart:

Bzara :klap:
Veeeliki potpis!

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

onda odjednom shvatiš da ništa nemaš pod kontrolom, i cijeli moja savršeni svijet se srušio!

---

E da, kako je to nevjerovatno kad stvarno ali stvarno shvatiš da nemaš ništa pod kontrolom.

pod kontrolom!ne možemo nikad imati sve pod kontrolom. ni ja ne znam kako bi reagirala ne daj Bože da mi se opet dogodi(sad mislim da ne bo preživjela, ali vjerojatno bi).Opet bi moja malena bila ta zbog koje bi se trgla.
sve mi u slij trudnoćama(vi koji veće jeste)trebamo se nadati najboljem i tako našim bebama prenositi pozitivne vibracije.
Nije lako...to znamo ali smo jake ...i moramo..

klarita draga preživjela bi! jer si jaka, puno jača nego što mi same mislimo da jesmo!
i ja sam nakon gubitka Zare mislila da ne bi mogla ponovno proći kroz to, ali jesam, i čak mi je drugi puta bilo još teže! ali nevjerojatno koliko čovjek skupi snage, i čak i kad mislimo da je cijeli svijet protiv nas negdje duboko u nama skriva se jedna hrabrica, jedan mali anđelčić koji nas tjera naprijed! :heart:

još jedne stvari sam se sjetila koja se promijenila nakon gubitka moje dječice i rođenja moje curice. prije sam bila strašan ziheraš, užasan neki strah od nepoznatog sam imala, i strah da nešto neće ići kako sam ja zamislila, a sada vidim da sam puno otvorenija za nove stvari, nije me ničeg strah (osim malo aviona ;-) ), baš kao šo sam gore napisala - drugačija sam!

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

klarita draga preživjela bi! jer si jaka, puno jača nego što mi same mislimo da jesmo!
i ja sam nakon gubitka Zare mislila da ne bi mogla ponovno proći kroz to, ali jesam, i čak mi je drugi puta bilo još teže! ali nevjerojatno koliko čovjek skupi snage, i čak i kad mislimo da je cijeli svijet protiv nas negdje duboko u nama skriva se jedna hrabrica, jedan mali anđelčić koji nas tjera naprijed! :heart:

još jedne stvari sam se sjetila koja se promijenila nakon gubitka moje dječice i rođenja moje curice. prije sam bila strašan ziheraš, užasan neki strah od nepoznatog sam imala, i strah da nešto neće ići kako sam ja zamislila, a sada vidim da sam puno otvorenija za nove stvari, nije me ničeg strah (osim malo aviona ;-) ), baš kao šo sam gore napisala - drugačija sam!

---

Bzarice danas stvarno pišeš ono što, mislim, sve mi osjećamo :love2:

:love:
kad se mi ovdje sve tako dobro razumijemo! i jedino mi ovdje shvaćamo kako nam je ustvari!
nakon što se Nia rodila valjda su svi mislili da je sad sve što je bilo izbrisano, a nije! njenim rođenjem je samo tuga dobila novu dimenziju, pretvorila se u nešto veće, nešto što riječima ne mogu opisati! :heart:
i znam da samo vi ovdje možete to razumjeti, jer sve prolazimo isto! :heart:

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

:love:
kad se mi ovdje sve tako dobro razumijemo! i jedino mi ovdje shvaćamo kako nam je ustvari!
nakon što se Nia rodila valjda su svi mislili da je sad sve što je bilo izbrisano, a nije! njenim rođenjem je samo tuga dobila novu dimenziju, pretvorila se u nešto veće, nešto što riječima ne mogu opisati! :heart:
i znam da samo vi ovdje možete to razumjeti, jer sve prolazimo isto! :heart:

---

blago tebi kada si to uspjela..
ja nisam... meni rođenje moje male svaki dan nanovo budi misli... da je on živ kako bi izgledao? kako bi lijepo bilo vidjeti brata i sestricu... kakve bi imao oči? glas? miris...
meni su moje emocije tako žive... osjećam ih svakodnevno...

u nikakvu dimenziju ja nisam prešla... ja jednostavno još tugujem i tugovati ću dok me bude... dio mog srca je zauvijek otišao negdje drugdje, negdje daleko i negdje nepovratno..

Dijete mi je dalo novu ulogu, novi smisao i novi početak... ali i jako prizemljilo.... da svaka trudnoća ne završava porodom, da se ovakve stvari ne dešavaju drugima već nama i uvukao me je u začarani krug straha... straha od gubitka... ali za razliku od prvi put ovaj put barem imam utjehu ako se opet ponovi...prvi put ni utjehe nije bilo...

treba biti pozitivan ali to tako zvuči kao floskula kada se o tebi radi....pogotovo kada te ulove šizevi, paranoje i sve ostalo.. a ulove ako ikad onda kada se bliže tjedni kada se je beba izgubila... tada si lud.... (barem sam ja bila)

tj.. mislim da je vrlo važno za psihu svake od nas saznati uzrok smrti... on puno ne pomaže ali smiruje/uznemiruje, daje odgovore nama samima da li smo što mogle učiniti, ikako reagirati, išta predvidjeti...i da li je to bilo u našoj moći..

Citiraj:

---

mačkulina prvotno napisa

blago tebi kada si to uspjela..
ja nisam... meni rođenje moje male svaki dan nanovo budi misli... da je on živ kako bi izgledao? kako bi lijepo bilo vidjeti brata i sestricu... kakve bi imao oči? glas? miris...
meni su moje emocije tako žive... osjećam ih svakodnevno...

u nikakvu dimenziju ja nisam prešla... ja jednostavno još tugujem i tugovati ću dok me bude... dio mog srca je zauvijek otišao negdje drugdje, negdje daleko i negdje nepovratno..

..

---

Mačkulina draga, točno znam o čemu pišeš.

Nakon što sam rodila D.i T. i nakon što smo ostali bez T. uhvatila sam se D. i čvrsto se držala nje, da ne potonem.
I mislila sam kako to meni dobro ide, držim se.
Ali nakon nekog vremena počela sam zamišljati kakav bi on bio ( a bio je isti svoj tata <3 )
Počela sam zamišljati kako se sva moja djeca, njih troje, igraju zajedno, skoro sam ih vidjela skupa :(
Kada sam dobila D. vidjela sam koliko sam puno dobila...ali sam postala svjesna i koliko sam izgubila, dvostruko više...i to mi je sve teže padalo.
Tonula sam to vrijeme, teško sam se izvukla iz tog stanja.

Sada se rado sjećam svojih anđela, uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu.
Volim ih i uvijek ću ih voljeti, nadam se da ćemo se sresti negdje gore u vječnosti, kada za to dođe vrijeme.

Mačkulina, mislim da je Bzara samo drugačije sročila to što ti osjećaš, i ja, i Snješka, i jako puno mama ovdje.
Ja svaki, al svaki put kad pogledam Špira kako hoda, il se igra, il skače po meni i grize me (ljubi) zamišljam još troje pored njega, svu moju dječicu, pa se smijem jer promislim, gdje bi oni svi stali na naš mali krevet, u našoj maloj sobi, sigurno bi se počupali masu puta oko toga ko će se mazit kod mame...pa onda promislim da su T, I & O tu sa nama, da li bi bilo Š?! Sigurno bi...nema mjesta u toj idiličnoj slici bez njega.

Bol je zauvjek, bol nikada ne prolazi - nije meni lakše ovdje jer je puno ovih divnih žena prošlo pakao kao i ja, nego mi je lakše jer se mogu iskukat, isplakat, napisat sve što mi je na srcu, bez da me se gleda kao tarmanu, bez da me se osuđuje što još uvijek patim a dobila sam "ono što sam htjela". Dobila sam svoje dijete, ali ja sam htjela svako svoje dijete. Nisma ja dobila zamjenu, nego hvala Bogu ovaj put nisam ostala bez tog što mi je ovaj put život značilo. Da sam izgubila Š ja to ne bi preživjela, ne jer bi bililo više nego gubitci prije, nego jer mi je srce i ovako slabo, ranjiva sam ko ranjena srna u polju...

I da, užasno boli nekad gledati Š i osjetiti sav gubitak prethodnih godina u njegovom osmjehu.

Drži se, i vjeruj da te razumjemo...ja sam bila na takvom dnu da sam priželjkivala smrt svaki dan: svaki dan sam se budila razočarana jer nisam u snu umrla, i svaki dan bi prolazio isto, sama, plačem, tipkam sa curama na forumu, i čekam da me više ne bude.

Mačkulina, ja nikada nisam saznala razlog gubitka a izgubila sam dvoje djece u vrlo visokoj trudnoći (tj. Zara je živa rođena, umrla je 9h nakon rođenja). ušla sam u treću trudnoću sa riječima gotovo svih doktora oko mene da mi ne mogu pomoći, ako se ponovi opet ista stvar dijete umire! i bilo mi je teško, ali sam sama sebe tjerala dalje! i bilo je dana kad me bilo užasno strah, i dana kad sam bila sigurna da Nia stiže, ali niti jedan dan si nisam dala da potonem! ako bi me uhvatio strah ili paranoja znala sam da su tu cure oko mene, sjetila bi se Roze i Špire, tamagoči i Ive, a72 i Zeida i znala sam u sebi da ću izgurati do kraja! one su mi davale snage!
da ne bi bilo zabune, ja sam nakon svoje druge trudnoće pukla doslovno, i nisam znala kako dalje bez pomoći psihologa (da ne mislite da je sve tako ružičasto bilo, nije).
ali nekako guram dalje! vjeruj mi ne prođe dan da se ne sjetim svojih anđelčića, ne prođe dan da ne pomislim kako bi izgledali. Zara bi za mjesec dana slavila 4.rođendan, Matko u 7.mj. 3. i isplakala sam dušu i za Svi Sveti i za Božić jer im ne mogu otići na groblje zapaliti svijeću.
ali kad pogledam Niu iz njenih očiju kao da me oboje gledaju i govore mi nemoj biti tužna, mi smo tu uz tebe! i jesu svgdje su oko mene! :heart:

tako sam si ja posložila stvari! netko će se složiti sa mnom, netko ne! ali od kad sam tako posložila stvari život je lakši! :heart:

svatko od nas će naći način kako funkcionirati dalje! samo što nažalost nema čarobnog štapića koji će nam pomoći, sami moramo nekako naći način kako! a svaka od nas sam sigurna da se trudi naučiti živjeti dalje nakon gubitka djeteta! :heart:

joj cure baš mi je žao zbog svega što prolazite tj prolazimo..
vidim po komentarima da se tu radi o mamama koje su čekale svoje bebe s puno ljubavi, koje bi im pružile tako puno a opet netko ili nešto je odlučio da to nije dovoljno..? ne razumijem..
i ja živim u paralelnom svijetu mašte, u kojem smo svi na broju. brojim dane.. ma ne dane, sekunde dok u rukama neću držati novu bebu, a bome i do trenutka dok ne umrem, da napokon upoznam svog dečka. ali, vrijeme kao da stoji. najrađe bi se podijelila na pola, da jedan dio bude s mojom obitelji a drugi leži na grobu, da sam mu bar na neki način blizu. ova nemoć i prazne ruke, bez obzira koliko ih punio, su strašne.. neizdržive.
bzara.. ma nemam riječi. stvarno si hrabra. nitko od doktora nije znao reći što bi mogao biti uzrok? meni zvuči kao neka infekcija. prestrašno je što se u današnje vrijeme tako malo toga zna.. pretužno da bar ne možeš znati zašto..

ovih dana ljudskost vidim samo na ovom forumu. svi oko mene mi se čine tako okupirani svojim "problemima": što obući, što je tko rekao i komentirao na fejsu.. bez razumijevanja da prava ljudska bića koja ih okružuju pate. sve se gleda kroz kvantitetu, ništa kroz kvalitetu.. bit će još djece, bitno je da se ima.. sve i svi su nadoknadivi. cijelo društvo tako puno polaže na zadovoljavanje svojih trenutnih potreba, tako malo na buduće generacije. ostavljamo im samo smeće, a prodati velike količine hrane pune otrova, razvoj tehnologije, mode, kozmetike,.. sve je to važnije čak i od toga da neka djeca prežive. ili da se bar sazna zašto su umrli, i srca njihovih mama zajedno s njima...

velika.jabuka :love2: slažem se s tobom! kao i ti ja jednostavno nakon svega nemam više razumijevanja za takve "probleme". pa sam jednostavno profiltrirala ljude u svom životu!
da, draga,ja nikad nisam saznala razlog gubitka! nakon toga sam bila pukla, jer sam se počela u sebi miriti da nikada neću imati dijete, dok nisam naišla na jednog divnog doktora koji nije nudio rješenje ali je nudio vjeru, a to mi je toliko trebalo!
nije bila infekcija jer sam na sve negativna. nije ni genetika, ni imunološki... imam jedan veliki fascikl svih mogućih pretraga koje smo mm i ja napravili, i svi su nas ko ping-pong loptice prebacivali od jednog do drugog doktora!
u trudnoći s Matkom išla sam kod najboljih doktora u RH i van nje, i svejedno se ponovilo isto!
kad se Nia rodila živa i zdrava bez ikakvih pretraga i intervencija svi su ostali u čudu! ali kažem kao što sam u prve dvije trudnoće osjećala neki grozan nemir, tako sam u ovoj osjećala mir i vjerovala da ću ugledati svoje dijete! :heart:

kad čitam tvoj post mogu ponovno proživjeti '09. nadam se da ćeš skupiti snage i uskoro u svojim rukama držati malu štrucu, pa ju ko ja svoju danas voditi u maškare :heart: a to malo biće vratiti će vam osmijeh na lice i učiniti ovaj svijet lakšim za živjeti!

bzarajoj draga kad sam čitala tvoj post rastužila sam se ali lijepo zboriš.
danas bi moja Marija imala 9.mj , bila sam sa djecom iz škole u maškarama a stalno mi je padala na pamet. uvijek kada vidm bebe curice teško mi je, jako .
danas sam u povorci sastrane vidjela kolegicu iz škole koja je sada trudna(pisala sam 42.god, prva djevojčica umrla sa 5,mj života ,a ima sina od 10) i sad je hvala Bogu opet trudna i
znate što : Pomazila sam joj stomak!prvi put da sam nekoj trudnici dotakla stomak nakon svega. Ali kod nje mi je jednostavno došlo, nije mi niti palo na pamet da mi je teško.Valjda zato jer me ona razumje. i super izgleda, blista!

nadam se da kad bude trebalo da ću skupiti snage za dalje.:-)

hoćeš Klarita, hoćeš! :love2:
korak po korak! treba puno hrabrosti i snage, ali uspjeti ćeš! :heart:

kad mi netko kaže za neko dijete da ima godina koliko bi moji imali, sve me stisne u grlu i srcu! ali progutam tu knedlu, u mislima ih stisnem i poljubim, i idem dalje, jer kad-tad sresti ćemo se opet! :heart:

:cry:

Bzarice :love:

Cure drži te se, vjerujte da će se stvari posložiti. Težak je naš križ.

Ja sam mislila šutat o jednoj novosti u našem životu, ali s vama moram podjelit, familja i prijatelji će još malo pričekat.
Ako Bog bude milostiv prema nama i sve bude dobro, Špiro će dobit brata ili seku. Danas smo bili kod doktorice, trudna sam 7 tjedana, bebici kuca srce, i za sad je sve dobro :heart:

Nemojte me pitat kako se osjećam jer ni sama ne znam. Sretna sam a opet umorna, vjerujte mi umorna sam od svega. Ovo je 5 trudnoća u 5 godina, i najiskrenije moje reproduktivne aspiracije završavaju tu. Baš sam umorna, i molim Boga da mi da još samo malo snage da izdržim ovih 7-8 mjeseci koji su nam ostali, a onda pišemo The End, ne mogu više. Naravno, cure već danima pišu o strahu od ponovne trudnoće, UH. Ja ne mogu vjerovat da me sad čeka sve i ovo nanovo! Iako mi je doktorica rekla da će sve bit dobro i da ne bi trebala imati nikakvih poteškoča - eh, bojim se i ne znam kako ćemo to sve skupa izvesti. Špiro je tek prohodao, treba mamu a što ako budem morala ležat i mirovat...ma ono, svakakve me misli more, al za sad idemo dan po dan. Molim Boga da čuva moju bebicu kao što je čuvao Špira i to je valjda jedino za što još imam snage i u čemu vidim spas :-)

Al ajde, post mi stvarno zvući lagano očajnički, nisam baš na tako "lošem" mjestu u glavi, samo se ne želim razočarat, bojim se gubitka naravno pa se držim još distancirana, ignoriram strah.

Ljubim vas sve, odo radit jer mi se rokovi približavaju svjetlosnom brzinom :-*

Ajme Roza! Pa cestitam! :-D
Jeste to planirali? Bas me razveselila ova vijest! I ne brini, bas kako si i sama rekla, dan po dan. I mene je to brinulo, sta ako se nesto zakomplicira pa moram lezati ili biti u bolnici a muz je na terenu, ko ce biti sa Svenom... Al zasad ej sve super, nadam se da ce tako i ostati i sto vise se priblizava termin sve sam mirnija i sigurnija da ce sve biti super.
Tako sam sigurna i za tebe!

Inace ne pisem puno ovdje u zadnje vrijeme, nadam se da cete razumjeti moj razlog, tesko mi je gledati koliko novih mama nam se pridruzilo, tesko mi je citati sve te tuzne postove, stvarno mi sad treba maximalno pozitivno okruzenje. Sto ne znaci da ne mislim na vas, samo pokusavam odvojiti svu tu tugu, ostaviti to ovdje na forumu i ne prenositi na sebe i bebu.
U srijedu je onaj famozni pregled na SD-u i nikako to docekat, nervira me sto sam vec 5 godina uvijek u ovo doba godine u bolnici, taman pred rodendan, uvijek se nesto dogodi bas u to vrijeme.
Sad sam 20 tj. po mengi, tocno sam toliko bila kad je Tinu otkrivena ona malformacija i koliko god pokusavam ne usporedivati to ipak mi nekakva knedla stoji u grlu. I stalno mantram da ce sve biti ok i umirujem samu sebe...

Roza, predivna vijest <3

Hvala cure :)
Koksy nema malformacije što ti je, uopče ne misli na to, ovaj put je sve kako treba biti :love2: Ajme već si pola prošla!! Sad će ti vrijeme počet letit.
A ne, nismo planirali, ako se seks bez zaštite usred plodnih dana, nekoliko puta za redom, svaki dan može zvat ne planiranjem :oops: Ja sam nekako brijala da nema šanse da zatrudnim jer nisam spremna, i tako...:hrkljuš: mi sad, nakon svih ovih godina još nisam naučila da u nas to ide i kad se ne gledamo a kamoli...

Ma eto, dan po dan...samo što sad preseljenje u Pepelanu čeka sljedeće proljeće, ali svo zlo s tim.

Roza:love2: i stvarno, stvarno, neka ti bude sve najbolje i najljepše. Možeš ti to!

hej drage moje!
samo da vam se javim na brzinu, nisam imala vremena sve citati.Ivana mi boli, pokupio je neki virusni bronhitis,pa ga vodimo svaki dan an inhaliranje u pedijatrice, mi ga doma inhaliramo... i u svemu tome su mi desni natekli ajme. pa je cili grintav.
al nabrzinu sam procitala od roze post, i bas sam jaaaaakkkkoooo sretna!!!!! i tako mi je draga drago zbog tebe, i tvoj ante i naravno radi Špira! znam koji strah osjecas, ali doci ce ta beba :* ( i rodit ce se oko Ivanovog rodendana, na danasnj dan prije godinu dana sam i ja saznala da sam s njim trudna)

svima redov saljem poljubce

RozaGroza čestitke od srca!!!!! :-D

roza :-D:-D:-D:-D:-D

sve će biti ok!!!!!

Roza baš se radujem zbog tebe i tvoje obitelji :-D, bit će sve ok, zaslužili ste, samo hrabro!!! :heart: