Biti majka danas

ja sam skroz drugačija osoba od moje mame i nikako ne mogu imati isti odnos s djecom.

i još nešto, vjerojatnije je da se sve dobre stvari podrazumijevaju, ne sjetiš ih se, a negativne kao nećeš ponoviti.
npr ja sam si rekla da moram svoju djecu do škole naučiti voziti biciklu. jer sam bila valjda jedina na izletu u 1. razredu koja nije znala voziti biciklu. jer me nitko nije naučio. baš me bilo sram.

Ja se nadam da cu biti drugaciji roditelj od svoje majke. Prvenstveno u smislu da bolje vidim svoje dijete i da ne dopustam da mi drugi namecu svoje vizije odgoja. Nego da djelujem po instiktu, po onom sto ja vjerujem da je dobro... a opet, ima nekih stvari koje bi volila da sam pokupila od nje, npr. pricanje i izmisljanje prica :)

globalno gledajuci, kada puno toga ozbiljno zamjeras roditeljima, to nema veze sa ovim ili onim vremenima, da li te nosila, nije nosila, nema veze ni sa stilovima roditeljstva koji su onda bili drugaciji. nema veze sa tehnikama. lako za tehnike.
ali ima puno veze sa esencijalnim stvarima. sa esencijalnim stvarima koje su uvijek bile i bit ce esencijalne.
slazem se sa trinom, da je svatko kovac svoje srece, te da nema smisla okrivljavati roditelje za svoj nesretan/neuspjesan zivot.
no, jedna sjena na srcu ostaje zauvijek. ali dobro u tome jest, da jako dobro znas, da to neces ponoviti sa svojim djetetom/djecom.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

I mi smo uvijek bili sami, danju skoro svakodnevno a ponekad noću. I ne mislim da je to nešto strašno i da imam traume od toga, tada je to bilo uobičajeno. Mayato, ti si bila malo većeg samopouzdanja sigurno jer ja bi se sramila zvati ikoga, kamoli sa trećeg kata vikati da ću se baciti. Radije bi propala kroz zemlju. A sjećam se da smo ja i brat imali zanimacije druge vrste, npr sa tri god sam prvi put probala cigarete, koju god starija sam probala alkohol:lol:. To mi je smiješno a da netko od moje djece sad, kad imaju tri puta više godina nego ja onda, proba cugniti Amaro ili Pelinkovac, preispitivala bi se do kraja života di sam pogriješila:mrgreen:.

Ja mislim da ne treba od svega praviti cirkus. Onda su bila druga vremena, sad je sve drugačije. Baš jutros sam krenula otvoriti temu, i napisala sam je pa obrisala, koja se zvala "Traume iz djetinjstva". Baš me zanima, koliko ljudi se oslanja na te tzv traume i peru odgovornost sa sebe, izmišljajući nekakve gluposti koje ih "koče" da napreduju kao ljudi u bilo kojem pogledu jer su za sve krivi mama i tata i njiohv krivi odgoj. Ja ovdje ne pričam o problematičnim obiteljima nego o najobičnijim, prosječnim, sa svim tadašnjim metodama i načinima.

I da, pročitala sam knjigu "Otrovni roditelji", nije me se dojmila (ovo je za one koje na svaku temu imaju preporuku za knjigu)

---

Ma kakvo samopouzdanje, umirala sam od straha?!?!
I nisam se popela na prozor iz hira, ni zbog toga da vidim koje su moje granice, željela sam dozvati nekoga samo da ne budem sama u 3 ujutro u staroj zgradurini suda gdje smo imali stan.
I ja ne volim da se radi cirkus oko p*****ija, al daj, Trina, i ja sam po cijele dane bila sama i nosala ključ oko vrat, ne mislim da je to bed.
Bed je kad malo dijete ostaviš samo samcato po noći doma, znači dijete koje još uvijek ne kuži kaj se događa i nije sposobno razlučiti stvari. I nema ni braće ni sestara ni oca, a ni , možeš li vjerovati, susjeda. Jer je to stan od zgrade suda u kojoj nema 20 stanova već samo 1. A sam zgrada je na kraju nekakve ulice i nema stambenih zgrada oko nje, shvaćaš?
Kakva su to vremena gdje majka svoje malo dijete ostavi doma da može ići van lokat?!?!?!

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

globalno gledajuci, kada puno toga ozbiljno zamjeras roditeljima, to nema veze sa ovim ili onim vremenima, da li te nosila, nije nosila, nema veze ni sa stilovima roditeljstva koji su onda bili drugaciji. nema veze sa tehnikama. lako za tehnike.
ali ima puno veze sa esencijalnim stvarima. sa esencijalnim stvarima koje su uvijek bile i bit ce esencijalne.
slazem se sa trinom, da je svatko kovac svoje srece, te da nema smisla okrivljavati roditelje za svoj nesretan/neuspjesan zivot.
no, jedna sjena na srcu ostaje zauvijek. ali dobro u tome jest, da jako dobro znas, da to neces ponoviti sa svojim djetetom/djecom.

---

Potpis, uz dodatak da je dobro biti osviješten da možeš otići onda u drugu krajnost od toga što roditelj je/nije radio pa da odmah zavrtiš u glavi (pročitaš u knjizi - anđeo smajlić) i opasnosti toga i da pokušaš zadržati mjeru.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Mayato, koma. Ali, znaj da si zbog toga, čisto zbog razloga prirodne ravnoteže (tako su nam neki psiholozi na jednoj radionici objasnili s klatnom - ako je bilo napeto u jednu stranu, za doći u sredinu mora se jako zanjihati u suprotnu) stvarno u opasnosti da ti završiš u helikopter parentingu. Probaj si to osvijestiti. Ali ne na način da sad još "ajme... zar sam helikopter parent" i je li mi sad zbog toga dijete bespovratno upropašteno... da ti to bude još dodatni pritisak. Ako ikako možeš, of kors.

Nastavno na to, na temu kakvi smo roditelji - često smo i slični, a bogme, kao i na primjeru gore, upravo suprotni od onoga što nam je smetalo kod naših staraca. Kakve će to rezultate polučiti, i hoće li, uvjetno rečeno, netko tko želi i odgaja da mu dijete bude slobodnomislilac imat kćer koja će radit kao revizor jer će joj alternative bit too much i želi nešto baš drugačije od svojih staraca, hoće li netko kome religija nije bliska imat sina koji će baš zagrist u religiju - možda je moguće.

Opet dolazimo do Sv. Graala sredine.

---

Može neka definicija tog helicopter parentinga?

Citiraj:

---

mayato prvotno napisa

Može neka definicija tog helicopter parentinga?

---

Ne znam stručno, a sigurno se može i izguglat, ali, primijenjeno na tvoju situaciju, onda bi ti otišla u drugu krajnost (uvjetno rečeno i na brzinu, meni krajnost, ne znam je li to svima krajnost, nemam kad sad smišljat turbopametne primjere) -tipa da se do škole nijednom ne rastaviš od svog djeteta, da nijednom ne prespava do škole kod nekog drugog, da nijednom ne odeš vani jer "opasnosti vrebaju + što ako se po noći probudi pa se rastuži", da visiš nad njim u parku, u svakom sukobu (da ne doživi traumu kao ti) - to znači helikopter - lebdiš stalno tu negdje u blizini... kao neka topovnjača, just in case, spremna odmah na intervenciju i, juulovski rečeno (valjda), oduzimaš mu kompetencije da se malo-po-malo počne samo nosit sa onim malim životnim izazovićima s kojima se, po dobi, može nositi.

Mayato, mislim da nitko ne želi opravdavati to što je tvoja mama napravila. A mogu samo pretpostaviti da joj to nije bila jedina greška.
To su te esencijalne stvari, ima li dijete globalno osjećaj da se može pouzdati u tebe kao roditelja, da nije sam na svijetu nego da je siguran da ga dočekaš. To je ono što je bitno, a ne one stvari koje se nabrajaju na prvih nekoliko stranica.

A helicopter parenting pretpostavljam da se odnosi na roditelje koji se trude zaštiti djecu od svega, biti stalno uz njih i paziti da im se ništa ne dogodi? Zamku toga odlično je opisala ribica iz Nema: ako paziš da mu se ništa ne dogodi, onda mu se ništa ne dogodi.

A za učenje su ključni događaji - ne može učiti "na suho".

I Nemo je baš dobar primjer. Zbog traume od tate od Neme, tata Nemo bio je helikopter (drži me za perajicu, ne još u školu, ne još ovamo-onamo), onda je prirodna reakcija djeteta (jer nije dobio ono malo slobodice za što je bio spreman - kao dijete hobotnica, dijete od drugih, svi ovi koji su već bili kod učitelja raže) bila da se otrgne u prvoj prilici i stvarno sunovrati odmah u opasnost.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ne znam stručno, a sigurno se može i izguglat, ali, primijenjeno na tvoju situaciju, onda bi ti otišla u drugu krajnost (uvjetno rečeno i na brzinu, meni krajnost, ne znam je li to svima krajnost, nemam kad sad smišljat turbopametne primjere) -tipa da se do škole nijednom ne rastaviš od svog djeteta, da nijednom ne prespava do škole kod nekog drugog, da nijednom ne odeš vani jer "opasnosti vrebaju + što ako se po noći probudi pa se rastuži", da visiš nad njim u parku, u svakom sukobu (da ne doživi traumu kao ti) - to znači helikopter - lebdiš stalno tu negdje u blizini... kao neka topovnjača, just in case, spremna odmah na intervenciju i, juulovski rečeno (valjda), oduzimaš mu kompetencije da se malo-po-malo počne samo nosit sa onim malim životnim izazovićima s kojima se, po dobi, može nositi.

---

a ne, brijem da nisam u toj definiciji..MM možda, a on je pak, za razliku od mene, stabilna emocionalna ličnost...
Puštam ja svoje dijete da se razvija, da padne, da kad je u interakciji s drugom djecom gurne i biva odgurnuta bez gungule, suza i neznamčega...
Dovoljno sam radila na sebi, na oprostu, na pročišćenju i osvještenju.
Danas priznajem, puno sam toga popravila u sebi, ljudima oprostila i zamolila ih da i oni oproste meni.
Volim svoju majku, svjesna sam da sve što je učinjeno nije bilo namjerno, ne zamjeram, više ne, jesam prije i to je žderalo mene i naš odnos.
Ali kad se zagledam u sebe vidim da sam uspjela oprostiti. Svašta.
Ne bojim se da ću "gušiti" svoje dijete iz neke svoje bolesne posesivnosti i nadasve, dokazivanja da sam bolja majka nego što je bila moja.
Ja se bojim nekih drugih stvari...da će danas -sutra moje dijete otići krivim putem iz nekog razloga na koji danas možda ja mogu utjecati, a ne znam kako. Ono,da će postati narkoman, alkoholičar, bla, bla, a da će to biti moja greška.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Mayato, mislim da nitko ne želi opravdavati to što je tvoja mama napravila. A mogu samo pretpostaviti da joj to nije bila jedina greška.
To su te esencijalne stvari, ima li dijete globalno osjećaj da se može pouzdati u tebe kao roditelja, da nije sam na svijetu nego da je siguran da ga dočekaš. To je ono što je bitno, a ne one stvari koje se nabrajaju na prvih nekoliko stranica.

---

E da, sigurnost, to je to, da se u svako doba može vratiti meni i obratiti mi se za pomoć

Citiraj:

---

mayato prvotno napisa

Dovoljno sam radila na sebi, na oprostu, na pročišćenju i osvještenju.
Danas priznajem, puno sam toga popravila u sebi, ljudima oprostila i zamolila ih da i oni oproste meni.

---

Ovo je, po meni, jako, jako važno. Ogorčen roditelj, bojim se, čini više štete sebi i drugima samo zato jer je takav, od sveg nedojenja, hodalica, smokija, korabice prije blitve, nespavanja u sobi, nenošenja itd. - po meni. Po cijenu da budem laički psiholog, bojim se da je tu još puno ljutnje, probaj to otpustiti (lakše reći, nego napravit, znam to) - tipa "lokanje", tipa "komocija". Čim se izmakneš iz toga, iz razmišljanja u tim terminima, sebe radi, bit će bolje.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ovo je, po meni, jako, jako važno. Ogorčen roditelj, bojim se, čini više štete sebi i drugima samo zato jer je takav, od sveg nedojenja, hodalica, smokija, korabice prije blitve, nespavanja u sobi, nenošenja itd. - po meni. Po cijenu da budem laički psiholog, bojim se da je tu još puno ljutnje, probaj to otpustiti (lakše reći, nego napravit, znam to) - tipa "lokanje", tipa "komocija". Čim se izmakneš iz toga, iz razmišljanja u tim terminima, sebe radi, bit će bolje.

---

Je da, zato sam napisala puno toga, a ne sve.
Ima tu još malih crvića, ali trudim se

Samo dalje tako - po meni, na pravom si putu!

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Evo točno ovako.
I dalje smatram da su bili i ostali odlični roditelji, ali bez obzira na to radili su greške, koje ne želim ponoviti.
Isto tako smatram da je karakter djeteta jako važan. Da sam nekog drugog karaktera, vjerujem da večina grešaka koje su radili uopće ne bi bile problem.

---

Potpis.
Veliki.
Vraćam se na svoj post gdje spominjem da smo sestra i ja identično odgajane a otišle u totalno kontra smjerovima u životu.

Otvorila sam novu temu na račun ove.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Nisam mislila na te potkošulje, hodanje bos i slično, mislila sam baš na temeljne odgojne vrijednosti.
Logično mi je ako netko vidi da su mu roditelji radili poprilično krivo, kao što opisuju Mayato i koksy, da traži i promišlja način kako da uradi bolje sa svojom djecom.
Ali ja kad sam čitala Juula (a samo sam to čitala od ovoga što nabrajate), većina tih stvari vrijedila je za moje djetinjstvo.
A nekad mi se ovdje na forumu čini da su roditelji počeli "odgajati kako treba" tek u zadnjih 10 godina.

---

da ne zaboravim, iako ima još nepročitanog, ovo vrijedi i za mene.
Samo što sam ja to pisala na početku svog forumskog staža. A u ta vremena, čini mi se, najgore što si mogao reći bilo je"tako je i moja mama radila, pa sam super ispala".
Blaža inačica onogo "i što mi fali?". Tako je jednom netko bio napisao da baš ovi koji kažu "a što mi fali" nisu ni svjesni koliko im toga fali.
Pa sam se pokrivala škartocom i šutjela.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Potpis.
Veliki.
Vraćam se na svoj post gdje spominjem da smo sestra i ja identično odgajane a otišle u totalno kontra smjerovima u životu.

---

Slažem se - nit je sve u genima, nit je sve u odgoju, sve je to neki miks.

Biti majka danas - zvuči mi kao naslov zadaćnice.
Za mene - veliki izazov, zadatak kojem se ne vidi krajnji rezultat, misterij.
Ipak, najljepša i najzahtjevnija uloga.
Nisam savršena, ali želim u srcu sačuvati ljubav i radost da ih moja djeca mogu osjetiti.
To su moje prve smjernice u odgoju.

Da se vratim na Ifigenijino koncentrirano roditeljstvo, a oni koje iritira spominjanje knjiga, neka ne čitaju.
U knjizi Zajeb... su vas (nisam ja kriva, tako se zove), Oliver James tvrdi da se roditelji ne mogu dovoljno posvetiti djeci ako imaju više od četvero djece. Piše o Miji Farrow koja je u nekom intervjuu, kad je imala 18 godina, izjavila kako nikako nije mogla dobiti dovoljno pažnje od svojih roditelja jer je bilo osmero djece u obitelji. A znamo koliko djece ona danas ima, pa joj kaže James: Pobogu, Mia, na što si mislila? :mrgreen:

Toliko toga imam napisati na ovu temu ali nema šanse da to stignem natipkati s bebom u naručju, a kad spava bavim se kućanskim poslovima. Ali čitam vas, čitam, upijam, prilagođavam, preispitujem, mijenjam, ne dam... Samo dalje pišite :)

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

To su te esencijalne stvari, ima li dijete globalno osjećaj da se može pouzdati u tebe kao roditelja, da nije sam na svijetu nego da je siguran da ga dočekaš. To je ono što je bitno, a ne one stvari koje se nabrajaju na prvih nekoliko stranica.

---

To je ono sto je meni nedostajalo u djetinjstvu, taj osjecaj sigurnosti, osjecaj da se mogu u nekoga pouzdati. I bas mislim da je ta sigurnost najvaznije sto mogu pruziti svojoj djeci.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Da se vratim na Ifigenijino koncentrirano roditeljstvo, a oni koje iritira spominjanje knjiga, neka ne čitaju.
U knjizi Zajeb... su vas (nisam ja kriva, tako se zove), Oliver James tvrdi da se roditelji ne mogu dovoljno posvetiti djeci ako imaju više od četvero djece. Piše o Miji Farrow koja je u nekom intervjuu, kad je imala 18 godina, izjavila kako nikako nije mogla dobiti dovoljno pažnje od svojih roditelja jer je bilo osmero djece u obitelji. A znamo koliko djece ona danas ima, pa joj kaže James: Pobogu, Mia, na što si mislila? :mrgreen:

---

e to sam pročitala...ima tu dosta dobrih stvari, ali i onih s kojima se ne bih složila...Pisac je isuviše radikalan, barem za moj pojam.

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Blaža inačica onogo "i što mi fali?". Tako je jednom netko bio napisao da baš ovi koji kažu "a što mi fali" nisu ni svjesni koliko im toga fali.
Pa sam se pokrivala škartocom i šutjela.

---

I ja to znam reći, obično u kontekstu fizičkog kažnjavanja :)

Al nikad ne bih rekla da mi ništa ne fali. Najdalje što idem je da sam si okej 8-)

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

I bas mislim da je ta sigurnost najvaznije sto mogu pruziti svojoj djeci.

---

x

to je ono zašto je moje djetinjstvo bilo lijepo. bez obzira na biciklu :mrgreen:

I moj je primarni osjećaj - sigurnost i pouzdanje u starce, do na razumnu mjeru. Epizode fizičkog kažnjavanja nisu mi ostale bitne. Sad kad gledam unazad, u stvari me najviše živciralo što nismo nikad, ali baš nikad, ali baš nikad, niti u odraslijoj dobi, bili sami doma (uvijek je tu bila makar baka), tako da sam prodisala kad sam se odselila. A možda zato i imam pozitivan odnos prema smještanju baka i djedova u dom - smajlić koji se smije.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

x

to je ono zašto je moje djetinjstvo bilo lijepo. bez obzira na biciklu :mrgreen:

---

xx

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Pa da. U ovo malo vremena što ga imamo s djecom - dal' ovo, dal' ono, guglaj, iščitavaj tomove roditeljstvo po ovome, roditeljstvo po onome. Na kraju svodi se na neki tvoj osjećaj, instinkt, i ništa od tih roditeljstava ne treba shvatiti kao a-b-c recepte. Of kors da je negledanje TV-a dobro (opet, mjera). Ako će pripadnost nekom od roditeljstava značit, demit, ono.. mea culpa, gledalo mi dijete TV pa na n-tu, onda je to roditeljstvo, po meni, u cost-benefitu, štetnije za tu kombinaciju mama-dijete nego buljenje u TV.

---

slažem se s ovim...
i što se tiče tv-a
zapravo sam na početku bila protiv crtića, što ima buljiti, ne razvija maštu, bla bla...
onda pomislim, pa MM i ja smo totalni filmofili, baš volim gledati filmove, serije, neke emisije (ne brijem sad nešto po dokumentarcima i to, više na neke "kontakt" emisije), zašto bih ja to uskratila svom djetetu
evo, ima već više od pola godine kako je odgledala cijelu Pepeljugu i Snjeguljicu, sjedili smo svi troje i gledali, objašnjavali joj...
i ona sad živi taj svijet i van toga, nije da bulji u to
kad gleda - gleda, kad joj dosadi - kaže sama da ugasim
danima joj bio fora Hlapić i svi smo igrali neke uloge van tog crtića
pa kud ćeš veće razvijanje mašte...

tako da, i ja sam oladila s hrpom stvari kako zajedno rastemo

ako mi puna nade i iščekivanja pokaže bananka na polici u trgovini i još otpjeva Bananko banana, naša je hrana..., ja joj kupim tog bananka (ok, smoki ne kupujem - ipak je 10 puta veći od bananka)

i tak...

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

e pa u ovome ti je keč.
precjenjuje se pojam kvalitetnog vremena na uštrb zajedničkog vremena koje provodimo skupa. zato je kvalitetno vrijeme dobilo " ".
i, s time se, ja slažem.
ja sam za onu ininu idealnu satnicu.
8-4 radiš, poslije si - doma. (ono prije radno vrijeme od 6-2 ili od 7-3, mi je fakat prerano).
doma s obitelji.
što god da radiš, ako si ti kvalitetan, biti će i vrijeme provedeno s obitelji - kvalitetno. dok kuhaš, usisavaš, nisi kreten pa ćeš u tom vremenu i prozborit koju s čeljadi...a i ta čeljad će se tu i tamo sama zaigrati pa ćeš imati vremena i za sebe. i tako.

---

ja sam se jako dugo grizla dok sam nešto radila (kuhala, spremala, što god...), a nisam jedan na jedan s djetetom
istina, dok je manje, to je važno
onda sam skužila da je jednako kvalitetno i nju ili uključiti u to što radiš (npr. u kuhanje, bašču, spremanje...) ili joj reći da se igra malo sama
ok, ona i sada kaže da joj je dosadno samoj (dok sam jutros obavljala neke mailove i razgovore, nakon što se pola sata i više sama zabavljala, rekla je da joj je dosadno, ali se nastavila igrati), ali Bože moj, nađi si neku zanimaciju
zapravo mi i MM ide na živce kad se dogodi da nas dvoje pričamo, a ona ljubomorno radi pi....ije u susjednoj prostoriji, a onda on kaže da ju zanemarujemo
pa šta trebam, cijeli dan buljiti samo u nju i čekati zadatke koju priču joj u tom trenutku izmisliti
sad joj jednostavno kažem da mi se ne da, da sam umorna, da će priču dobiti kasnije...
i kad traži igrati se, kažem joj što sve moram napraviti i da sada ne mogu
bez grižnje savjesti...
ali eto, valjda mora proći neko vrijeme da roditelj koji inače previše brije - skuži
ali i spoznaja da se dijete zna igrati samo, da je usvojilo neke obrasce u igri u dvoje, troje pa zna to prenijeti na svoje lutke i sl.

a vrijeme u parku
moja ne ide u vrtić i redovito idemo na igralište baš da bude s drugom djecom
da bude vani, da trči...
i to je kvalitetno provedeno vrijeme
i tu dijete upija odgoj roditelja
MM idu na živce igrališta, odnosno drugi roditelji, ne da mu se komunicirati, no njih dvoje imaju svoje rituale u šetnji i to poštujem
ona voli i jedno i drugo
zapravo najviše voli kad smo svi troje zajedno i glupiramo se :-)

miješate kruške i jabuke
pod kvalitetno vrijeme misli se na vrijeme koje roditelj kvalitetno provodi s djetetom, tj. u kojem se posveti samo djetetu
ne misli se na kvalitetno djetetovo vrijeme
vrijeme koje moje dijete provodi sa svojim tetama u vrtiću je sigurno kvalitetno

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

miješate kruške i jabuke
pod kvalitetno vrijeme misli se na vrijeme koje roditelj kvalitetno provodi s djetetom, tj. u kojem se posveti samo djetetu
ne misli se na kvalitetno djetetovo vrijeme
vrijeme koje moje dijete provodi sa svojim tetama u vrtiću je sigurno kvalitetno

---

X

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

miješate kruške i jabuke
pod kvalitetno vrijeme misli se na vrijeme koje roditelj kvalitetno provodi s djetetom, tj. u kojem se posveti samo djetetu
ne misli se na kvalitetno djetetovo vrijeme
vrijeme koje moje dijete provodi sa svojim tetama u vrtiću je sigurno kvalitetno

---

zašto mom djetetu ne bi bilo kvalitetno tovariti travu koju ja počupam u tačke i nositi na hrpu predviđenu za to?
zašto ne bi bilo kvalitetno provedeno vrijeme u valjanju papalina u brašno?
zašto ne bi bilo kvalitetno naučiti se zabaviti se sam?
mislim da su danas klinci navikli da ih non stop netko stalno zabavlja
pa u nekom se trenutku pored svih sadržaja koje imaju trebaju znati i sami zabaviti!
mislimda je jako kvalitetno za njih da to što prije nauče

ajojjoj, lakše malo, ja sam gore napisala da ne vjerujem u kvalitetno vrijeme
samo sam navela DEFINICIJU kvalitetnog vremena u ovom postu. I to je sve :)

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ajojjoj, lakše malo, ja sam gore napisala da ne vjerujem u kvalitetno vrijeme
samo sam navela DEFINICIJU kvalitetnog vremena u ovom postu. I to je sve :)

---

Moram opet potpisati.

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

ajojjoj, lakše malo, ja sam gore napisala da ne vjerujem u kvalitetno vrijeme
samo sam navela DEFINICIJU kvalitetnog vremena u ovom postu. I to je sve :)

---

he he, a ja nabrzinu pisala pa ispalo nabrijano
naime, žurila sam se provesti kvalitetan obilazak kojekavih trgovina s djetetom gdje ona kvalitetno razbuca sve igračke i kvalitetno me naživcira ;-)

moram se složiti s nekim ovdje tko je rekao da odgajamo onako kakvi smo ljudi i zato mislim da je dobrog odgoja uvijek bilo i bit će. Mislim da ako si u principu i načelu (LOL) oko važnih stvari točan, a oko ostalog gajiš dobar osjećaj za mjeru i kajanje odgoj ispasti barem solidan. Što će reći da ako ne kradeš, ne varaš, ne lažeš, ne ločeš i ne tučeš barem manje od sebe, pa ako si još dobar drug, pošten kolega i ljubazan susjed male su šanse da ćeš nosao ne nosao, dojio ne doji odgojiti neko teško oštećeno i disfunkcionalno stvorenje.

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

moram se složiti s nekim ovdje tko je rekao da odgajamo onako kakvi smo ljudi i zato mislim da je dobrog odgoja uvijek bilo i bit će. Mislim da ako si u principu i načelu (LOL) oko važnih stvari točan, a oko ostalog gajiš dobar osjećaj za mjeru i kajanje odgoj ispasti barem solidan. Što će reći da ako ne kradeš, ne varaš, ne lažeš, ne ločeš i ne tučeš barem manje od sebe, pa ako si još dobar drug, pošten kolega i ljubazan susjed male su šanse da ćeš nosao ne nosao, dojio ne doji odgojiti neko teško oštećeno i disfunkcionalno stvorenje.

---

potpis.

I od mene potpis.

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Da se vratim na Ifigenijino koncentrirano roditeljstvo, a oni koje iritira spominjanje knjiga, neka ne čitaju.
U knjizi Zajeb... su vas (nisam ja kriva, tako se zove), Oliver James tvrdi da se roditelji ne mogu dovoljno posvetiti djeci ako imaju više od četvero djece. Piše o Miji Farrow koja je u nekom intervjuu, kad je imala 18 godina, izjavila kako nikako nije mogla dobiti dovoljno pažnje od svojih roditelja jer je bilo osmero djece u obitelji. A znamo koliko djece ona danas ima, pa joj kaže James: Pobogu, Mia, na što si mislila? :mrgreen:

---

Pa, ja ne znam što je on mislio? Kakva je to umobolna ideja da ljudima izmjerimo koliko mogu imat djece? Uostalom vraćam se na ono da treba selo da se odgoji djecu. Naravno ne na način da jedni rađaju, a drugi financiraju, nego prirodno kad određeno društvo ima više djece kontinuirano u obiteljima onda zajednica nisu bake, dede, roditelji, dijete, nego bake, dede, njihova braća i sestre, mame, tate, tete, ujaci, strine i stričevi, njihova odrasla djeca i tvoja djeca. Znači u najužem krugu šire obitelji ima ljudi od 7 do 77 u svim fazama pa je specijalizacija brige za odgoj djece sasvim drugačija. Recimo mama i tata rade, hrane, oblače, idu na informacije, održavaju kuću brinu za zdravlje, ali jednom stricu je usput do škole pa poveze, bratić trenira nogač pa igra s malim, neudana teta bez djece jes da djeli savjete o odgoju, ali uvijek može pričuvati... Nabacujem bezveze, alli ako je cijela obitelj emotivno zdrava i odgojena u istom duhu broj djece koji će dobiti svu potrebnu pažnju je jako velik. E sad imati više od 4 djece u nuklearnoj obitelji u neprijateljskom okruženju, eeee tako je teško imati i jedno.