ina33 prvotno napisa
Naravno. Moja bolna točka. I nije samo do 17, sve se više pomiče na 24/7, na službe koje nisu doktori i vatrogasci. Jedino se u rješenjima razilazimo - moje idealno nije da onda mama ostane doma zbog kvantitete vremena... nego da se društvo cijelo osvijesti da je to loše - loše za obitelj kao takvu (cijeli roditeljsko-partnerski par), a najviše za djecu, ma čak ni ne mora bit djece, loše je za sve ljude. I nekako pofleksibili, ali imajući u vidu taj obiteljski aspekt. Prije sam se tješila da vani postoje svakakva fleksibilna rješenja, stila dijeljenje radnog mjesta, kraća subota, ovo-ono. Ali, onda dođe kriza, i nadiranje Kineza-Indijaca-Brazila (smijte se koliko hoćete). I ja gledam u sjeverne zemlje, ali, frigaj ga, što bi dobila na "humanosti" svega toga, izgubila bi na svjetlu, a ono mi je nasušna potreba. Ne znam di bi bilo idealno - možda Francuska. Italija i takve zemlje - to mi je previše stila "mamma, mi fai una pizza", coming from 30-godišnjaka. Barem u mojim predrasudama.
Nije problem (toliko) niti u "maternicama za uzgoj djece" i eventualnoj spoznaji da "dinamika razvoja u trudnoći/stres i emocije i porod i mozart u utrobi i nije toliko bitna, a mi se tako trudili", nego u spoznaji kad će djecu odgajat neko drugi, ne roditelji, ali niti ne neka "plemenska" obitelj (ona, barem u gradovima, izumire). A blizu r. vrijeme 9-17 ne (do)pušta puno toga.