Printable View
planinarskih drustava ima jako puno. jednako tako i samoorganiziranih grupa po fejsbucima. svi oni povremeno imaju i izlete po velebitu.
dakle, uclanis se u drustvo, pogledas kad su koji izleti i prikljucis se. simple as that.
ono sto meni ovdje upada u oci jest kljucna razlika izmedu traila i planinarenja. planinarenje je, iz ispenjanu rutu, uzivanje u planini, vidicima i okolisu. dok kod traila toga bas nema
vise uzivanje u znoju, rezultatu i hvaljenju rezultatom poslije utrke :mrgreen:
a pa dobro, svakom svoje veselje, trail utrke su jako popularne u zadnje vrijeme. i ultra trail utrke. majko moja, ti pak tri dana trče po brdima :mrgreen:
apsolutno. svakog nešto veseli. ali to su različite stvari i nemojmo ih miješati :D
Upravo tako.Citiraj:
magriz prvotno napisa
Baš zato što u planinarenju nema rezultata, mjerenja vremena ni uspoređivanja (bar ne u onom mom idealnom univerzumu :mrgreen:), i mogu toliko uživati u planinarenju samom po sebi.
Vjerujem da i trkači uživaju u trailu na svoj način, ali ne zavidim im nimalo. Naročito nakon jednog tipičnog susreta na izvoru kod Stupačinova (srednji Velebit), kad je čovjek, vidjevši da nas par toči vodu na izvoru, samo odjurio dalje ne želeći pričekati, ma ni ne zaustavivši se da malo udahne zraka i ogleda se oko sebe.
Dva različita svijeta :mrgreen: samo, i opet moram upozoriti na oprez, jer trčanje i žurba mogu na takvim terenima dovesti do nezgodnih situacija. Naročito pritom mislim na Biokovo, na kojem sam bila samo jednom, i još uvijek ga doživljavam sa strahopoštovanjem.
jel ti ozbiljno, ak da onda ćemo ipak morati i miCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
za ovog ne možete reći da ne uživa :mrgreen:
jelena, najozbiljnije :D
Ma cvijeto moji su premali za takve ture, a ne ide mi se samoj (u slučaju da muž čuva djecu).Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Pogledat ću na planin.društvima. A vjerujem da bi mi se i tata pridružio, on je dugogodišnji planinar. Planinarila sam cijelo djetinjstvo, itekako dobro znam razliku u odnosu na trail :mrgreen: al znam uživat u oboje.
Filmić je genijalan i totalno nerealno prikazuje Dinaru. Koja uglavnom nije zelena, nego je siva. Prije malo više od dva tjedna, noć prije tradicionalnog uspona na Sinjalu je bilo 4°C, a bura je puhala 70 kn/h. A onda je izašlo sunce, a na Dinari jako slabo ima hlada... Dakle pećnica ili ledara, nema sredine, nema hlada, a slabo ima i vode. Nije za zajebanciju.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
premuziceva je lagana. a prolazi najljepsim dijelovima velebita. moje dijete ju je preslo (samo po sjevernom velebitu) s 4 godineCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
Hvala za info magriz.
ma daj? ovdje izgleda tako predivno, uvijek sam zamišljala dinaru kao golet i kamen, a ovdje mi djeluje baš pitomo...Citiraj:
marta prvotno napisa
Potpisujem iz osobnog iskustva. Sin me intenzivno nagovara na Dinaru, meni se teško na to ponovo odlučiti, iako bih ga rado odvela, kad već hoće (on je iz nekog, meni neshvatljivog razloga, očaran Dalmatinskom zagorom i stalno žica da idemo onamo :mrgreen:).Citiraj:
marta prvotno napisa
Lili, ne znam koliko ti je mlađe dijete staro (znam da je starija školarka), ali ako ih želiš odvesti na Velebit, uzmite apartman u Krasnom (šumarska kuća, ima info na stranici TZ Senj), odatle ste autom za 30-45 min vožnje na Zavižanu, a odatle možete raditi lagane, a predivne izlete koji će se djeci sigurno usjeći u pamćenje. Nisu nimalo teški, sve je markirano i dobro označeno (Veliki Zavižan, Balinovac, Zavižanska kosa, Vučjak, Velebitski botanički vrt, ili već spomenuta šetnja po Premužićevoj stazi koja je maltene skroz ravna u tom dijelu). Ne trebaju nikakve velike pripreme, najvažnije je imati kvalitetnu obuću.
Moj sin je prvi put bio na Zavižanu s 2 i pol godine, tada se sam popeo na Vučjak (jedan od prvih samostalnih uspona), a od njegove 6. godine svake godine smo nekoliko dana na Velebitu i već ga doživljava kao "svojeg".
Jedino nam još fali južni dio Velebita, taj nikako da dođe na red zbog nekih drugih specifičnosti (velike visinske razlike, ljeti velike vrućine, manjak domova, a nema baš ni prikladnog mjesta za kampiranje). Razrađujem logistiku i za taj kraj, ali još nisam gotova...
Hvala puno tanja_b na konkretnim informacijama.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Evo i link za smještaj u Krasnom.
Bili smo tamo svojedobno i kvaliteta smještaja me ugodno iznenadila. Kao stvoreno za provesti nekoliko dana s djecom. A i Zavižan i Štirovača su blizu.
Pitomo je valjda samo u rano proljece i zo kad pogodis da je poluoblacno, nema bure, nije prehladno, niti pretoplo, pa ako sveti slon prdne tri puta, onda krenes. Inace nemoj tamo ici planinariti na godisnjem.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Jos sam htjela dodati, ti si nju tocno zamislila, samo su ju lazno prikazali. Mislim da su sve te nase planine uz obalu prilicno zeznute jer su vremenske prilike vrlo nestabilne. Tipa krenes u podnozju na 28, a gore u sumi krene kisa i temp se samo strmoglavi na 10. Po tom pitanju mi je Dinara definitli najgora. Odes gore u kratkim rukavima, padne krupa, a onda i temperatura na recimo 2 stupnja. Zadnji put kad sam bila imala sam potkosulju, majicu kretkih rukava, tanku hoodicu, vuneni pulover, debelu hudicu koju inace ni zimi bas ne nosim jer previse grije i vjetrovku. Tri kapuljace sam imala na glavi, ukjucujuci buf i rukavice. I bilo mi je hladno.
marta, sveti slon :lool: :lool:
E, nikad normalno nisam do gore stigla. Jednom smo se uspeli na vrh, a iz Bosne dolazi Sauron osobno.
Ahhha! Super, tenks za info. Nakon ovog filmica mi i je cak palo na pamet za ovaj godisnji. I HGSS ti se zahvaljuje isto :mrgreen:
Odma sam te skuzila, pa reko da pojasnim situaciju.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Super opis :lool:Citiraj:
marta prvotno napisa
Zaboravila si dodati, i pod uvjetom da u to rano proljeće nije pao friški snijeg.
Marta, koliko puta si bila gore (vidim po postovima, više puta)?
I moje iskustvo na Dinari je isto ovakvo, samo što nije bila krupa nego pravi snijeg (10 cm na vrhu), a bio je 10.6. U Kijevu kratki rukavi i kratke hlače.Citiraj:
marta prvotno napisa
tanja b hvala puno, puno.
išla sma sad provjeravat izlete za Velebit i nevjerojatno ćak 2 društva imaju upravo taj moj slobodni vikend al jedni idu na planin.-biciklističku turu a drugi idu na 2 dana (to ne mogu jer slijećem kasno u petak oko ponoći, vraćam se sa služb.puta).
al sve mi se čini da će biti itekako izvedivo i u vlastitiom aranžmanu, posebno kad već imam upute gdje prenoćit, kojom stazom ići i sl.
Hvalaaa.
Lili ja imam odličnu preporuku za smještaj u Krasnom, ako bude trebalo javi na pp
inače potpisujem tanju, od tamo je super pozicija za izlete
a što se tiče vremenskih uvjeta, planine nikad nisu sasvim bezopasne
jedne godine na Štirovači nas je pomeo takav strašan pljusak i grmljavinsko nevrijeme da nisam mogla vjerovati što se događa
gore je inače jako lijepo, mi smo pekli roštilj koji smo ipak uspjeli pojesti :mrgreen:
jedino, mene je frapiralo kad nam je par km niže na povratku medo prešao preko puta
to je baš divljina
Vidim ja da cu se drzat Zavizana ili Premuziceve :mrgreen:
Za početak, i za stjecanje dojma o planini, to je i više nego dovoljno ;) Uostalom, i na Zavižanu se vrijeme zna vrlo brzo promijeniti, treba ciljati dane kad je vremenska prognoza generalno stabilna, pa je i manja vjerojatnost za iznenadnu kišu ili nalete bure.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
2 puta na Sinjalu i još koji puta naokolo, mislim isto 2. Sad kad razmišljam o tome, vidim da trebam početi voditi dnevnik.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Da, nama je Dinara u dugoročnom planu, ali ne znam kad i kako je realizirati, baš iz razloga koje si već navela. Ja sam bila ondje jednom, s planinarskom školom, i to mi je bio jedan od najnapornijih izleta uopće (ne samo do tada, nego i kasnije, kad sam već stekla više iskustva). Doduše, mi smo od Glavaša, tada jedinim mogućim putem, a u međuvremenu su sredili onaj dom na Brezovcu, čini mi se da je uspon s te strane nešto ugodniji? Ili mi se samo tako čini gledajući kartu i tuđe fotke :mrgreen:
Pa lakši je utoliko što je Brezovac na većoj nadmorskoj visini (na nekih 1000 m) pa je uspon kraći, nama je trebalo 2,5-3 sata, a za spust do Glavaša 5-6 sati (to nije bio onaj izlet sa snijegom!).Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
http://www.planinarenje.hr/kt/jgorja...-dinara-sinjal
za razliku od ostalih prilaza, ovaj na slikama isto izgleda pitomo :D
neću, neću, ne brini marta :lool:
Na Sinjal smo od Glavaša, al ja nikako ne volim taj put, teren je grozan. Pogotovo iznad skloništa, ako se nastavi ravno gore (a mi redovito tako) hodaš po nekakvom busenju cvrste trave i stalno si napet ko hozntreger jer ne znaš hoćeš li stati na mekano, hoćeš li propasti u tu travurinu ili ćeš izvrnit nogu između 2 kamena. Tanja, idite na Brezovac kad budete išli. I probaj neki termin u svibnju. Mada to niš ne znači.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Da, i mislila sam od Brezovca. Što se termina tiče, to je veći problem, ali jasno je - ili svibanj ili rujan, ljeti nikako.Citiraj:
marta prvotno napisa
od šatorine do štirovače prepuno medinog dreka, ali i prefinih borovnica i šumskih jagoda :DCitiraj:
flopica prvotno napisa
Flopice hvala za preporuku za smještaj :kiss:
Mi proveli vikend u Gorskom kotaru.
Neću opisivati uspone na vrhove, jer to što smo obilazili definitivno ne spada u šetnice, a bogme ni u nezahtjevne planinarske puteve :mrgreen: ali mogu dati ideju za izlet neovisno o vrhovima.
Privatni planinarski dom "Vagabundina koliba", cca 10ak km od Liča (skreće se lijevo iz centra Fužina) na cesti Lič-Crikvenica. Dom je uz samu cestu, ne možete promašiti. Imaju predobru domaću kuhinju, a može se i prespavati (mi smo tako). Vlasnik je i sam aktivni planinar i markacist, vrlo je razgovorljiv :mrgreen: na temu planinarskih puteva i rado će dati preporuku, ako ga pitate.
Od kraćih i lakših uspona koje smo obavili, preporučujem obližnji Zagradski vrh (1187 m), staza kreće odmah iza spomenutog doma, prolazi najprije kroz vikendaško naselje, zatim kroz šumu, obilazi cijeli obronak i na kraju se u zadnjih 10 minuta strmo uspinje na sam vrh, koji je kamenito-travnat, otvoren, s fantastičnim vidicima prema moru i unutrašnjosti. Uspon traje nešto više od 1 h (otprilike 1 h i 15 min).
Mi smo na tom vrhu bili s djetetom kad je imao 4,5 godine, on se toga, naravno, više uopće ne sjeća, pa smo morali ponoviti :-)
Inače onamo zalazi dosta turista koji su smješteni u Crikvenici ili Novom Vinodolskom, pa to može biti ideja i za ljetni izlet ako ste tamo negdje na moru, a poželite promjenu.
super vikend tanja_b
samo bih dodala da se u vagabundinoj kolibi odlicno i jede
Ajme, ova Slemenova spica je...spektakl. Nemam rijeci za opisati! Kao da smo bili u nekoj bajci! Tanja, opisi nam malo gdje ste bili, ako tise da. nema veze sto nije setnica.
Drago mi je za Slemenovu špicu :-)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Da se meni opisivati, samo ne znam kome se da čitati :mrgreen:
Prvi dan smo išli na Viševicu. Vlasnik Vagabundine kolibe nam je savjetovao uspon preko Strileža, da je staza ugodnija i raznolikija, iako dulja. Poslušali smo ga i bio je u pravu - stvarno je ugodan uspon, nigdje prestrm, ima i vidika s grebena, ali sve skupa nam je do vrha trebalo više od 3 h. Spustili smo se drugom stazom, koja ide direktno dolje na cestu i kraća je, iako zaista monotona i dosadna (uglavnom prati šumarsku vlaku).
Nakon odmora u domu, dijete je poželjelo još i Zagradski vrh za desert (a i ne bismo imali što raditi do navečer :mrgreen: ), pa smo otišli i na njega. To je ovaj uspon koji sam opisala u prethodnom postu. Vratili smo se u dom oko 20 h, taman pred sumrak.
Sljedeći dan smo obišli vrhove Medviđak i Kobiljak, na njih se ide iz Liča, i iako staza ni na jedan od tih vrhova nije naporna, dosta je teško pronaći pravu cestu i pravu markaciju. Taj kraj je premrežen šumskim cestama i stazama koje su markirali različiti ljudi (GPP - Zagreb Matica, Riječka transverzala, g. Savić iz Vagabundine kolibe, a možda i još ponetko), pa je odgonetavanje karte i terena bila čista enigmatika. Uglavnom, na Medviđak smo relativno lako pronašli cestu i stazu, a oko Kobiljaka smo se malo pomučili, ali ispalo je zapravo i kraće nego što smo mislili da će biti. Ako nekog budu zanimali detalji oko orijentacije, šaljem detaljniji opis.
Medviđak je stjenovit vrh, završni dio (15 minuta) je baš onako velebitskog štimunga, kroz stijenu, treba se dosta pomagati rukama i nije za one koji se nelagodno osjećaju na takvim mjestima. Ali vrh je fantastičan, vidik na sve strane - od Velebita i Krka, pa do Učke i dalje u Sloveniju. Nas je malo u uživanju na vrhu omeo jak vjetar koji nam je donekle otežavao i uspon po stijeni (tj. remetio je ravnotežu).
Uspon do Kobiljaka je cijelim putem kroz šumu, sam vrh je stjenovit, ali je uspon tehnički lakši od Medviđaka, a pristup vrhu uveseljavaju i brojne šumske jagode - rijetko gdje sam ih vidjela u tolikom broju na jednom mjestu.
I mi se napokon odlučili za "šetnju" po planinama. U subotu smo obišli Paklenicu, popeli se sve do Manite peći (čudo jedno, nisam ni sanjala da gore postoji takva lijepa i velika špilja). Danas me rasturaju kukovi, a mislila sam da sam u formi :mrgreen:
Sljedeći vikend planiramo na Risnjak. Jel teže ili lakše, tko zna?
Kojim putem idete na Risnjak?Citiraj:
Angie75 prvotno napisa