Da probam rakijom?
:)
Casa, Lijepo i uglavnom istinito ali, previše selfhelp priručnika sam prelistala, a neke i pročitala... ne pale ove fore kod mene. :(
Printable View
i ja sam umjetnica. u nedostatku kreativnog ispuha i ja kuham kerefeke i izvodim gluposti. volim to i onda se trudim da to budenesto sto je mojima jako fino pa da hoce cistit zamnomhehe. ja otvoreno kazem meni se radi npr 4 boje cokolade ko ce pomagat ko cistitposlije i ak im se jede super ak ne ne. oniimaju coksu a ja na forum.
Evo malo zdrave pameti - imaš dijete u VRITIĆU na adaptaciji (v. topic o tome).
Pa si sva luda.
Pa nemaš energije za doma (i to sad stvarno nije prioritet).
Pa ti sve izgleda gorje nego stvarno je.
Do Božića bude bolje. A ako ti bude frka za božićne kolače, vičiiiii, nismo preko svijeta. :ghug:
Sretno!
Ma ja nisma ni jedan selfhelp priručnik pročitala, nego ti iskreno kažem, zabrijala si, i s pranjem i s jadom. Govorim iz iskustva, lijepo se okreneš oko sebe i shvatiš to je život kakav sam stvorila. I ono što ne valja i što valja. Ti bi bila u svom ateljeu, i s dragim i s malenom, u savršenoj kući dok se krčak ručak po Pejiću. A ja bi da su mi noge duge 1,20 m, da mi je muž 20 kg mršaviji, da imam za čistilicu makar i lošu, da imam posao i da se moji prijatelji presele 350 km par kuća do mene. Pa nemože mi bit, al šta da sad čemerno mislim kako mi je teško jer su mi noge kratke, jer mi je muž debeo, jer nemam para za čistilicu a nekad sam imala, jer radim sezonski posao za sss, jer su mi prijatelji daleko i nemam s kim progovorit koju pametnu pa stokam lokalnog knjižničara o čemu sam već pisala na forumu? Mislim, nekad me ulovi neraspoloženje, ali se osvrnem oko sbe i shvatim da sam zdrava, da su mi djeca divna, da imam bar nekakav posao, da me muž voli i ja njega...
Mojca, jel ti uživaš skupljati to kestenje? ja mislim da ja ne bih uživala i onda bi me to frustriralo jer ne bih uživala onak autentično :mrgreen:
ja volim ići u grad :mrgreen: , u kazalište i to me baš ispuni. onda me fakat ne zamara neoprano suđe ili flekavi prozori. volim i na sljeme i radimo to, samo me nervira kad se sam s s djecom morala tako zadržavati kod... ne znam, kestena ili... govanceta :lool: ovo kažem onako iskreno.
ako sam radila nešto za mene glupo, onda me poslije muči što bar nisam suđe sredila.
možda ti se malo skupilo i bit će bolje čim se monotonija malo prekine :) (ovo nije "cvijetin" zločesti smajlić koji se bahato smješka s visine, već onaj obični, najobičniji osmijeh :mrgreen:)
Ja ostala tamo na orasima, a vi vec na rakiji :D
Mojca, rakija leči sve bolesti.
Još malo offtopičarenja za kreativce - meni je ovaj period vrtića bio prekrasan - u kući boje, glina, raznorazni materijali, slano tijesto, razna slatka tijesta....
Ma to je tako taaaako brzo prošlo. I sad nemam prilike izvući tempere i slično.
Mojca, posudi mi Smjehuljicu tu i tamo popodne da malo guštam s malim djetetom.
Pa fino se dogovoriš sa svojim muškarcima - neka sjednu na školjku ili neka počiste za sobom. Ja iza sebe ne ostavljam zapišanu školjku, pa očekujem i od mm i od sina da ostave čisto za sobom. Osim ako će oni čistiti kupaonu, u tom slučaju nek pišaju i u školjku, i po školjki, i oko nje. I, obavezno isprati kadu od dlaka nakon tuširanja.
Ne znam, ta zapišana školjka je definitivno nešto što ne mogu podnijeti, bilo kakav drugi nered može doći u obzir. Čak sam razmišljala da stavim u gostinjski wc natpis, ali ne mogu biti toliko bezobrazna :mrgreen:
ja se slažem s casom.
pojadaj se ti nama, zato smo tu :love:
ali ti si već odredila svoje prioritete: do večeri dijete, navečer muž i dijete.
kod mene bi to uključivalo još ponešto, iako dijete i dalje na prvom mjestu - kod tebe isključuje sve ako je potrebno.
i ti s time živiš, to je tako. samo još trebaš naći načina kako da budeš na miru s time.
kad poželiš da bude drugačije, bit će.
Slažem se rehab, ali moji dečki ne zapišavaju školjku namjerno, nego slučajno. Jedan ima 5 godina i kad trpi jer se zaigra ne može kontrolirat kad će počet piškit pa tim prvim mlazom popiški po školjci, a najmlađi ima tri godine i kad stane na onu klupicu teško mu je održavat ravnotežu, i držat pimpilimpića i ciljat. I nije mi to toliki problem da bih ih tjerala da peru wc za sobom. Muž ne da da sjede, jer je u Dalmaciji to krajnji dokaz papka te smatra da tako ne mogu ni naučit naciljat. J apuštam djelomično jer se slažem s mm, a djelomično jer sam tako krasna i tolerantna osoba...:angel:
Da, ja sam svog sina učila da sjedi, dok ga se mm nije dočepao... Ne znam zašto im je toliki issue to sjedenje...
Hahaha
dokaz papka, sjedenje na wc-u
Sreca da sa papcima zivim.
Pa, jer je to valjd ajedina stvar koja je ostala uistinu samo muška. Ima žena koje pilotiraju avionima, koje idu u Afganistan u misiju, koje kopaju tunele, koje cijepaju drva, ali nema žena koje pišaju stoječki (osim jako pijanih srednjoškolki).
Nek idu na instrukcije mm-u i mom starijem sinu (oba visoka preko 180). Oni tvrde da nema šanse noću ili ujutro naciljati točno s te visine, pa lijepo sjednu i koga briga? Mlađeg to ne muči, ali isto ujutro zna sjesti i još malo odspavati na školjci, he he he... Pa nije to javni wc niti ih itko gleda. A i peru sanitarije svi redom, tako da znaju koja je razlika ako je jako zapišano ili ne baš jako...
Mene ne - ali snalazila sam se dobro: veeeliki papir (pakpapir ili novine ili onaj stolnjak za jednokratnu upotrebu) na stol, a kad je gotovo - skupiš sve i frk u smeće!
Za glinamol, glinu i plastelin imali smo pladnjeve. Na stolu je bio stolnjak od voštanog platna. Neš ti nereda - pa to je lako pospremiti u sekundi. VOdene boje frk pod slavinu da se isperu, kistove isto, sve frk na balkon da se osuši i game over.
Veći nered ja napravim kad krojim i šijem nego što je bilo ovo. A još smo morali uvijek sve skloniti prije večere, jer nemam dva stola - sve smo radili na tom jednom jedinom kuhinjskom.
Pa ne mislim ja da su ljudi koji sjednu papci, nego mm. Ne znam, ali meni je stvarno ok da mm i ja nemamo isto mišljenje o svemu i ne vidim kkao bih ja bila veći autoritet za muško pišanje od njega, jednako kao što kad jednom napokon budem plela pletenice na dugoj kovrčavoj kosi moje imaginarne kćeri, smatrat da njegovi stavovi prema seljačkim frizurama nikako ne mogu izbavit našu kćer od činjenice da će do škole nosit dvije pletenice dignute visoko kao moja prabaka jer to mene veseli.
Zuska, ja mislim da to sve curice rade, bar sve koje poznajem, negdje oko treće godine. Neke se čak i uvježbaju prilično dobro.
a onda čisti
i to je to
i neka im stradavaju prostate
Lol, baš ste me nasmijale. Sama ovo jutro, bez djece, mogla sam kuću očistiti i mokrim maramicama, i polizati jezikom, a umjesto da iskoristim priliku, ćakulam s vama :lijena
Već dva dana smišljam u glavi traktak koji bi se vrtio oko ove misli, ali ne stignem ga napisati :mrgreen: Kad tamo, Apri me preduhitrila :mrgreen:
Mislim da je to ključna stvar - što je NAMA važno.
Jer, da mene netko pita, ja bih mu se pohvalila da sam superžena koja sve stiže (osim u trenucima pms-a kada ludim i mislim da živim u kaosu i da se samo trudim, a ništa ne uspijevam). I kad bi netko onda vidio moju prekrasnu staklenu stijenu u stanu svu mutnu od dječjih prstića i čokoladne torte koja bješe mom sinu za rođendan daaavnih dana (da ne kažem mjeseci) rekao bi - vidi one što laže i hvali se naokolo i na forumu. Ili da mi nađe smeće ispod tepiha :mrgreen: (ali to fakat ne radim).
Stvar je u tome da ja stižem ono što je MENI važno. A to je odrađen posao, skuhan ukusni ručak, oprano rublje, izbačeno smeće, usisan i oriban pod i kupaonica, šetnja i igra s djetetom, kava i kino s prijateljicama, večera s mužem, pročitana knjiga. I naravno, Rodin forum. Ostalo me apsolutno ne zanima.
Ja imam prijateljicu koja ima troje djece, radi teške poslove (koji uključuju dizanje u 4 h ujutro ili smjene do 23h), kojoj uvijek sve blista, ima ispečene krasne kolače i torte, spremnu zimnicu, predivan vrt pun voća, povrća, cvijeća i pokošene trave (ona kosi), bolesnu svekrvu, muža koji je često na putu, ona izgleda sjajno, ode s prijateljicama na piće. Ponekad je upitam je li joj teško, je li se umorila, je li poživčanila, ona kaže da jest, ali to zvuči kao da mi je to rekla samo, eto, da nisam jedina koja je umorna/živčana/sve joj teško :mrgreen:. Inače se sama nikada ne požali. S druge strane, ona ne čita, ne ide u kino, ne voli ljenčariti i sl. Jednostavno je takva. A ja ne radim zimnicu, ne nakuhavam sarme, kolače odavno nisam radila i nemam vrt. Jednostavno sam takva.
Ponekad me uhvati manija čišćenja, spremanja i sl., ali to me ne ispunjava i ne čini me sretnom i zadovoljnom, više se osjećam kao rob svoje kuće, potrošena i nezadovoljna. Ako sam, pak, izašla na pizzu s prijateljicama, vratit ću se sretna i ispunjena u svoj dom, razgrnuti hrpu čiste robe da imam gdje sjesti i bit ću zadovoljna.
Da , stvar je u praznjenju i prostati.
osim higijene u pitanju je zdravlje.
Pa i čistim, ali nije to da svaki dan perem kupaonicu, pa me zanima kako to ove koje svaki dan peru kuapnicu rade? I zašto?
pa ja ne perem svaki dan kupatilo ako si na mene mislila.
ali je činjenica da kad se zaletim češće, manje vremena potrošim u njoj nego kad ulazim čistiti rjeđe.
sve je to isto, vremenski. jednom dulje ili više puta kraće.
jedino što je možda nečijem oku ugodnije kad je češće po malo, pa koga veseli... eto mu.
O ovom sa zdravljem en znam, i zapravo ne želim znati. Eto, to je ono što u ime svog mira moram pustit, jer ne mogu ja brinut o svemiru. Pretpostavljam da nije neka ogromna opasnost jer većina muškaraca koje poznajem piški na nogamai nema problema, a o svim povećanim rizicima ne mogu brinut. Nosili su platnene pelene i bespelenašili, a sad ih prepuštam na milost i nemilost sudbini.
nemam odgovor na to
svatko radi nešto drugo rjeđim ili češćim ritmom, ovisno o tome što mu je važno
mi, recimo, svako jutro obavezno namjetsimo krevete
bez iznimke
da ne znam kako žurimo, namjestit ćemo krevete
a imamo potpuno odvojen spavaći trakt, nitko nikada tamo neulazi
ali, to je nama bitno
drugome nije i pospremi ga samo kad mijenja posteljinu
eto
kako je nekoj ženi bitno staviti ruž, drugoj maskaru, trećoj podlogu
tko će ga znati zašto baš to
opet mi o čišćenju :roll:
mislim, stvaaarno se the tema mora odvrtjeti par puta godišnje, pa taman proizašla iz teme "djeca u kuhinji"