 |
|||
e hebaj ga mojca, ne možeš po cijele dane skakat sa psom i malom po kiši i da ti bude čista kuća. ne greMojca prvotno napisa
To već radimo.
Tamo gdje vodimo pesicu na fizikalnu je sve puno kestenja, uvijek se vratimo punih džepova. Jako je uzbudljivo skupljati kestenje po kiši... a tek bockave kućice.
I još mi je nešto palo na pamet. U ovom mom 10godišnjem stažu na forumu, ne sjećam se ni jednog muškarca, koji je kukao i žalio se oko organizacije prašine, torti, zimnice i inog.
Kod bolje raznislim, otkad sam mama, nisam ni jednog takvog upoznala. Ne sjećam se je ikad ijednoga kojeg sam upoznala u parku, u vrtiću morila ta problematika.
Možda se i od njih nešto može naučiti.
Posljednje uređivanje od seni : 23.09.2014. at 09:43
Kuhinja i kupaona nisu problem. To je uredno. Pukla bi da to nije.
Kupaonu preletim svako jutro u tri minute. Kuhinju ostavljam čistu nakon jutarnjeg kuhanja, podove metem/usisavam pa i ovlaš opreme svako jutro. Nadam s eda će to sad otpasti jer je Smjehuljica krenula u vrtić (3 godine), pa neće biti doma s čuvalicom preko dana.
Sušilicu i parnu stanicu imam. Unatoč sušilici peglam jer je dva kata niže, pa ne čujem da je završila, zaboravim na nju... dok se sjetim, sve se zgužva pa moram peglati. nastojim sve napraviti preko tjedna da nam vikendi budu slobodni...
Osnovni problem je život na dvije etaže (s etažom između)... u planu je reorganizacija životnog prostora... ali tko zna kad i kako.
Drugi problem je što sam sama, MD radi non stop, pa i kad je doma. Kad stigne uključen je u sve.
Treći problem je reciklaža. Dok sve to odvojim skupim, kartoni od jaja, pet ambalaža, stari kruh....
A tek Smjehuljicina robica, tone premale robe i nešto prevelike... pa stalno netko nekome preko mene šalje neke vreće s robom, pa taj ne dođe, pa mi se to mota pod nogama...
Čistilici se ne usudim dati ništa osim poda i prozora. Dovoljno štete je napravila. Jedino kad je na godišnjem dobro radi. Držimo ju jer je već 15 godina kod nas, dobro se kuži s dedom, imamo puno povjerenje u nju. Ali ona ne može više od jednom tjedno.
A i nemam snage za još jednu čistilicu. dovoljno ih je bilo, svaka je super prva tri dolaska, nakon toga srednja žalost.
Ali, ako netko ima savršenu, molim javite.
Mojca, žao mi je što ti je teško.ne bih nikako da zvučim kao da pametujem, ili nešto dociram.
No rekla bih, par stvari, pa ako možeš i njih nešto izvuči onda super, ako ne možeš, onda zaboravi.
Ja mislim da je važno ono, što od nas čini (u globalu gledano) zadovoljnima, koliko toliko ispunjenima i uravnoteženim osobama. Ako nas to što mislimo da je važno čini kronično nezadovoljnima, umornima, prilično neuravnoteženima, itd... Onda nešto ne štima.
Svatko od nas ima i dane i tjedna i mjesece kad je na rubu snaga u ime nekog"višeg" cilja. No ako to od temporarnog pređe u kronično, onda je vrijeme za razgovor sa samim sobom.
Nije poanta ni u zimnici, ni u tome što radiš. Imaš ljude koji svakodnevno kuhaju pet sljedova, rade mermelade, zimnice, torte i sto čuda - no poanta je ako iz njih zrači entuzijazam, uživanje, ono " u skladu sam sam sa sobom i sa svemirom" onda je to odlično. Ne poznajem dolegu, ali recimo njen post mi tako zvuči.
No ako tome nije tako, ako je čovjek na rubu živčanog sloja, onda ni jedna zimnica, napravljena torta, opeglana košulja, ili neki poslovni projekt nije vrijedan toga.
Ja kad tebe čitam ( sjećam se i od prije, na sličnim temama) imam osjećaj, kao da se ti osjećaš kao da su ti se neke sudbinske stvari natovarile na glavu i tu tu ništa ne možeš.
Realno gledajući postoje naravno stvari koje su naprosto sudbina, ili koje je teško promijeniti, no ipak je sasvim dovoljan broj stvari koje itekako možemo promjeniti. Samo treba promijenti način gledanja
na stvari.
Pa eto par sasvim pragmatičnih prijedloga:
Kažeš, ni ne znaš kako si došla do toga da ti je kuhinja postala jedino mjesto isprobavanja? Pa nije ni važno. Naprosto izađi iz toga, odmah.
Kada ste navečer vas troje zajedno, lijepo budite zajedno tako da vas dvoje sjeckate tu mrkvicu ili što već i skuhate ručak za sutra. Pri tom se smijite i brbljajte sa smjehuljicom, blesavite se i
uživajte.
Ne znam kakvi su ti financijski okviri, ali razmisli i o tome, da umjesto sa te izbezumljije filozofija sjeckanja mrkvice od pejića, da naprosto naručiš jelo kod njih. ( ne znam koji su im cijene, ni njima ni nekim drugim bio dostavama, istraži)
Umjesto da zimnicuješ, uloži to vrijeme da nađeš dobru čistilicu. Kad imaš novac za nju, prilično je nerazumno da plačaš loše obavljen posao. Vjerujem tvom iskustvu, ali matematički statistički je logično da postoje i dobre i sposobne.
I prvenstveno, odmakni se od toga što je važno i što moraš. I razmisli što te veseli, što te čini živom, što želiš da tvoj život jest. Samo taj jedan jedini imamo.
Nije važno što osoba A može. Ti nisi osoba A. Ti si osoba mojca. Pa ako tebe taj multitaskig uništava, onda on nije za tebe. Za tebe je nešto drugo. A što to drugo jest, moraš sama pronači. A prepoznati ćeš lako. Jer ćeš biti živa, nasmijana i u ljubavi sa životom.
Ps. Razmisli da za probu, ti i tvoj dragi malčice zamijenite uloge.
Hvala draga...
krenuti ću od p.s.-a: MD radi dan i noć, doslovno, ulaže silan napor da mu firma preživi. Ranije ih je bilo četvero, sad je sam. Odlazi ujutro oko 9, vraća se oko 7 navečer, zajedno smo do 10 navečer, mi odemo spavati, a on sjeda za komp i radi do cca 2. Prošeta pse, baci smeće, počisti kuhinju ako ja ostavim krš nakon večere. Na godišnjem je zadnji put bio u jesen 2011.
...
Uf... napisala sam niz rečenica koje sam izbrisala, jer idu predaleko da bi o njima pisala po forumu.
Hvala ti na postu.
A sad idem malo u wc cmoljiti nad svojom sudbinom, a onda raditi svoj super kreativan i extra ispunjujući korporacijski posao.
Joj, Mojca.
Za početak otkantaj vreće s robom koje ti se motaju po nogama jer je očito da ti to stvara pritisak.
Drugo, kaj će ti čistilica koja će ti prati samo podove i prozore.Prozori fakat ne moraju biti čisti svaki tjedan.
Bolje da ti veš pegla.
Traži drugu, najozbiljnije.
i btw. ja nikako ne kužim to sa sušilicom...svoju uključujem pretežno po noći i vadim veš tek drugi dan popodne i nikad, baš nikad ne moram taj veš peglati, samo ga lijepo složim
Mojca, što je zapravo tvoj problem?
u životu nisam (ni mm) prala kupaonu svaki dan, prala podove svaki dan, niti spremala kuhinju u 6 ujutro. Ne što bi to bilo per se loše, nego zato što mislim da to čovjek treba raditi ako ga to veseli, a ako ga ne veseli, nego izbezumljuje, zašto to uopće radi?
Pa ni mene to ne veseli, ni najmanje, ali s obzirom da nas 5 projuri nekoliko puta dnevno kroz kupaonu, normalno da je zmazana.
I lakše mi je održavati nego subotom ribati ko manijak
Mojca dok tebi ne klikne u glavi nista mi ne mozemo napisati a da ti pomognemo.
vjeruj mi na rijec,prosla na sovojoj kozi. meni je trebalo da se preselim u veci prostor, da konacno shvatim da ne trebam biti rob istome.
evo ja se ucim kako skuhati jelo sto brze i sto jednostavnije a da moze za sutra. i sad ako si stavim standard ko apri da mora biti sviujeze kuhano, mam bi skrenula na vracpu jedan dan, umjesto nastavila put sela.
ne mogu. djete je doma oko 12 sati i sta da ceka mene dok dodjem oko 16.15, pa dok skuham ma kako bilo brzo. e pa nece zivjeti na salamama. i kad sve to prelomis u glavi da moze biti neko vrijeme hrana u frizideru, onda ide lakse.
a cistoca je pola zdravlja, ja sad ucim zivjeti sa s drugom polovicom. i ne da da mi se nakuplja krama bilo kakve vrste doma. jucer sam sredila balerinin ormar i odmah robu razdijelila po susjedstvu. nema vise cuvam ovo za ovog a ovo za onog, jok odmah i to najblizem. koji moze to primiri odmah.
Ja se slažem s dolegom. Cistilica koja pere prozore svaki tjedan.., hmhm
Pa neka usisa i opere podove, kupaonu, kuhinju, taj dan kad kuhaš ostaviš nered, pegla, stavlja sušiti veš, briše prašinu, posloži nered.... Ili već ono sto vam najviše olakšava život.
Mojca, ja sam se tako osjećala kad su djeca bila manja
iako je kuća uvijek bila čista i naočigled sve po psu
znaš dokad sam bila nezadovoljna?
dok nisam počela izlaziti
OPET!
nakon puno godina isključivog majčinstva
(jer ja nisam znala drugačije)
otkako izlazim i družim se sa svojim curama, sve mi je super
ti si puno sama
a to nije dobro
Problem je što je nestao balans.
Ranije smo bili sami i čistila sam jednom tjedno, kuhala sam svaki dan (isto tako ujutro, takav sam tip), ostale dane sam jurila okolo, imala isplaniran svaki vikend po tri mjeseca unaprijed, putovala, bavila se svim i svačim. Odnosno, skupa smo sve to radili.
Radila sam u istoj firmi... ali je odnos punjenja i pražnjenja bio puno bolji. Sad punjenja ima malo i rijetko.
ja bih završila u ludnici da perem i čistim svaki dan.
teta čistilica mi je jedna od najboljih investicija ikad, radije ću bit gladna nego da nemam čistilicu.
ona mi dođe jednom tjedno, sve očisti i popegla muževe košulje ako ih ima. ništa drugo se u našoj kući ne pegla, jest zgužvano nakon sušenja, ali se sve samo od sebe poravna kad složim u ormar i stavim na dno hrpe (npr. najčišća majica ide ispod svih ostalih majica, dok dođe na red, speglana je LOL)
usišemo možda još jednom tokom tjedna, jer imam i pesa i troje djece pa se skupi. s tim da nekad usišem ja, nekad MM, a nekad najstarije dijete.
kupaone ne diram, dovoljno mi je to jednom tjedno što čistilica opere. ako se nekaj jako zmaže (npr. 3,5godišnji sin je nedavno prešao na pišanje u wc školjku pa sve zalije), onda to samo prebrišem jednokratnim maramicama za kupaonu.
i inače me te jednokratne maramice spašavaju, npr. kad imam nekaj ljepljivo po podu, ne pada mi na pamet vadit krpe i prat pod, nego samo fleku obrišem s maramicom LOL
kuhinja, kako kad.
nekad mi se da očistit, nekad je ostavim prljavu i u mrvicama 3 dana. ili dok ne dođe čistilica LOL
bome i ovo je tocno sto Apri kaze, odi van, ujutro ne vidis nista od toga sto si nabrojala
dolega, ovo je istina, sve je tako kako pišeš.
nekada davno ja sam isto bila bezglava i neorganizirana.
svom mužu zahvaljujem na ovome kakva sam danas, on me naučio ovim prejednostavnim, ali važnim principima preživljavanja: organizacija i samo organizacija.
koja je više od pola posla.
ali, gle, iskreno rečeno ti moraš željeti mrdnuti dupetom, ne samo znati da to tako treba.
sve je istina da ako održavaš svaki dan to je pola sata sve skupa.
ali treba se natjerati raditi tako, a da je to jednostavno svi bi bili organizirani.
Istina, otkad sam mama sam izašla s curama tri puta (svaki put zbog neke MPO teme).
Mi imamo dvije kupione i obje su prljave pol sata nakon ribanja od poda do plafona, pa mi je svejedno, prala ih jednom tjedno il svaki dan. Pa ih ribamo jednom tjedno. I ja ko Lutonjica obrisem ako je neko sranje, ostalo čeka. Ja brišem krpom, nemam vlažne maramice jer bi ih moji satrali za dan dva, valjda bi brisali i nos i guzicu i olovku u bilježnici maramicama. O maloj da ne govorim. Jednom je nasla neke u autu i ostavljala ih putem do susjeda, svakih pol metra. Našla sam ju bez problema, ko Ivica i Marica kuću... Istina je da, što bi rekla moja frendica, balansiramo na rubu higijenskog minimuma. To je činjenično stanje, koje nije baš nešto čime se ja volim hvaliti, kao nešto u stilu vid me kako sam opuštena, nego trenutno nije moguće ostvariti više na tom polju. Druge su stvari puno važnije.
Mojca, mislim da sad kužim.
Ne muče zene zimnice, begovic ti Falun balans i čini ti se kao da si uhvaćena u kavez. E sad problemi koje si nabrojala
dragi previše radi
tebe tvoj posao (ako sam dobro isčitala između redova) te bas ne veseli
te ti fale putovanja planinarenja itd
jest to malo kompliciranije, no uvijek ima neki put.
pa već to da definiras problem (a on nije čista kuća, ni ručak) je već prvi veliki korak.
Vjeruj mi, kad zaista detektiraš probleme, nazoveš ih pravim imenom, stvari se i nesvjesno počnu pokretati.
Nego ti fali balans - ispravak
I ja mislim za nas da balansiramo na rubu higijenskog minimuma.
Ref na Martu.
Posljednje uređivanje od Mojca : 23.09.2014. at 10:22
Dijagnoza točna.
Znam ja to.
Zna i on.
Thx.
Ja obozavam landrati, kad sam bila u tvom stanju MM me poslao jednom u Kopenhagen da se vidim s frendicom na 4 dana, a drugi put na Island 9 dana s frendicama. svake godine mi da tjedan dana, on ode sa klincima kod mame na more.
on smatra da nam je to neophodno da bi mogli prezivjeti godinu. i to on bas tako kaze, to ti je da prezivis.
prvi put smo zajedno ove godine otisli na 5 dana bez djece. i njemu je tesko sve to organizirati.
Seni je ubola bit, ono što sam ja htjela napisati, ali nisam znala kako. Okreni se onome što te istinski veseli.
I da, vlažne maramice spašavaju stvar, a danas imaš kakvih hoćeš - za prozore (oduševile me dm-ove), drvni namještaj, kuhinju, kupaone...
Važno je ne gomilati suvišne stvari, neka se ta tvoja rodbina dogovara oko robe bez tebe.
Čistačici prepusti ono što je tebi najgore i najnapornije.
Kad tm dođe doma, ti odi s prijateljicama na kavu, ili jednostavno prošetati sama, uroniti u toplu kupku ili slično. Nikoga neće ubiti jedna večer koju niste proveli skupa, ma koliko se rijetko viđate.
I opet se vraćam na ono što je Seni napisala, razmisli što te čini sretnijom - domaća zimnica ili sat vremena kave i dobre knjige.
da, ziher će Mojca čistiti mokrim maramicama
isto ko i ja
radije ću jezikom lizati, majke mi
Imali smo već takvu temu, ali dobro. Ja sam na Seninom tragu.
Mojca, ti si puno okretnija, sposobnija i angažiranija u kući od mene. Ali mene to ne muči. Ok, da imam pse i svekra kod sebe, vjerojatno bi me mučio sličan nedostatak vremena, ali isto mislim da trebaš još jednom razmotriti prioritete.
Ja bih rado da sam entuzijastična u kuhinji. Voljela bih raditi zimnicu i čajeve od bilja koje sam uzgojila ili ubrala...kuhati svaki dan nešto novo i dobro. Bilo bi dobro da znam uređivati interijere. Da znam popravljati stvari. Da imam vremena pratiti svjetsku književnu scenu. Da imam barem jednog tustog macana u stanu. I, naravno, da smo svi siti nakon originalnih jela, dobre volje, da stan blista. A da smo vikendima stalno po izletima.
I svašta nešto. Ali ne stignem. Ne stignemo. I sad pitanje je slaganja prioriteta, što me čini nesretnom, a što sretnom, što me čini frustriranom, a što zadovoljnom...
Ja sam si ovako posložila prioritete:
- mala mi je najvažnija, svakoga dana, nakon vrtića, provodimo puno vremena zajedno. Ne u kuhinji, već u parku, u šetnji, po događanjima, od aktivističkih do kulturnih...Ok, budemo nešto i u kuhinji, zna baratati suđem od stakla i priborom za jelo i priborom za kuhanje (tuče meso, miješa, miksa i sl.)
Važan mi je i MD zato ga stalno tacam da se i on pridruži, ali isto kao Mojcin MD spašava firmu i radi više od mene. Ali ipak, kad je meni frka s poslom, na scenu nastupa on. Ili ponekad bake, iako, s obzirom da imamo 2 bake i 2 dede, ne koristimo ih koliko bismo mogli, nekad ni jednom tjedno.
Kad dođe beba to će nam vrijeme biti još važnije i još potrebnije, ali tada će morati preci više uskočiti.
- onda mi je važan posao. Važno mi je ono što radim i želim imati vremena za to, ako nemam dovoljno vremena za posao, budem živčana. Ovih dana sam u jako, jako velikoj gužvi, ponekad mislim da ću roditi na dnevnoj bazi, iako mi fali još dva mjeseca, ali s druge strane uživam u onome što radim.
- onda mi je važno da je prostor oko mene uredan i čist, ali mi nije važno da ja to radim. Nema problema za pospremanja na dnevnoj bazi, ali za tjedna pospremanja i čišćenja nemamo vremena, odnosno imamo, ali to onda znači da trebamo žrtvovati jedan dan za vikend. Dogovorili smo se da to ne želimo i zato nam dolazi teta koja čisti i pegla. I naravno da loše pegla, ali zaboli me. Jer i to je bolje nego da peglam ja ili gnjavim MD-a.
- e sad, kuhinja. Imam problem sa stavom da mi je boravak u kuhinji gubljenje vremena. Bila bih najsretnija da je uopće ne moram koristiti. Ali moram pa je koristim minimalno, spremam jednostavna jela ili ponekad skuham juhu, gulaš ili maneštru pa imamo za više dana. Kuha i MD. Ne, nije mi neugodno čekati da on dođe s posla i da skuha večeru jer je i moj dan bio ispunjen, aktivan i naporan. Tu dijelimo posao, iako ja malo više potežem. Za kompliciranija jela čekamo da nam ulete bake i djedovi, ponekad je to 2 x tjedno, ponekad jednom u 2 tjedna. Ponekad naručimo. Ponekad odemo van. Snalazimo se. Ako nešto isprobavam u kuhinji, onda to znači da stvarno imam dosta vremena.
- jedan od prioriteta mi je društveni angažman, ako nemam vremena za neke svoje druge aktivnosti i volontiranja, onda me i to čini nesretnom pa pokušavam i za to naći vremena.
- od prioriteta (obaveza) koje ne stignem ima samo jedan za koji nemam vremena i koji me kopka i čini dijelom frustriranom.
Dakle, od mene kućanica može biti tek kad odem u penziju, ako i tada. I ja sam pomirena s tim, iako mi nabijate komplekse, mada ne toliko velike jer uglavnom ne razumijem o čemu pričate kad pričate o kućanskim aparatima, home made sredstvima za čišćenje i higijenu, o kuhanju kompliciranih jela itd. Većina topika ovdje mi je SF, ali da sam puno naučila, jesam.
Kad prestane gužva, napišem ono što moram već dulje vrijeme, nabavim si i macana...i možda krenem učiti kako se rade paprike i sarma, a možda kupim i sjeckalicu. Mislim, dobila sam za rođendan prije koji mjesec onaj aparat za raditi nešto (blender?)...i nisam ga još otvorila. Malo mi je neugodno, ali šta ću...
Uglavnom, Mojca, manje kuhinje, više ateljea. Pojednostavi kuhinju, zimnicu i sve ostalo odgodi. Čišćenje prebaci. Ja bih tako na tvome mjestu.
ko zna,mozda je nevolja okrene na mracnu stranu.
hahahahahaha, kako si eksplicitna.
Potpis. Kakvi prozori svaki tjedan, dobro je i jednom u dva mjeseca
Potpisi i na postove koji slijede.
jednom u dva mjeseca?!
pa zašto?
osim ako su položeni horizontalno
evo, ja sam svoje oprala dosta prije uskrsa
sad gledam u njih
blistaju
ne kužim
Prešla sam djelomično. Počela sam nemilo trošiti plastične vrećice za zamrzavanje.
Ja krovne nisam oprala bar dvije godine. Snijeg to napravi umjesto mene.
E, a zar sam ja igdje spomenula da prozore treba prati svaki tjedan?!
Ljetos u tom mom tjednu gledam ja prozore, gledaju oni mene, zakljucim bolje u sumu sa susjedama, nego pranje prozora, jer ovo ljeto im ne ide na ruku. ko je prao prozore na ovim kisama, pa to stvarno nema smisla.
Ma kakav atelje uz Smjehuljicu. Probala sam, njoj dosta za pol sata...
Nije to nešto gdje si sat vremena na dan... bar ja nisam. To je proces koji traje par dana. Bar kod mene.
Napisala si da ti je čistilica dobra smao za podove i prozore, ter se tu odma zakljčilo da ti pere prozore svati tjedan.
Mojca, nekad sam pratila jedan kulinarski blog. Zvao se Aubergine, sweet & green, pisala ga je neka umjetnica, u periodu dok je imala malo dijete, pa je bila okrenuta njemu. Recepti, fotke i postovi na tom blogu bili su predivni. I onda je jednog dana napisala, sad se vraćam svome poslu, ajte bok, adio, au revoir... Moraš naći načina da se baviš onim što voliš, sto te zanima i gura dalje. Higijenski minimum je tu sporedna stvar. Nitko ne živi od higijene, nego od inspiracije.
bit će bolje kad klinci budu veći samo od sebe. em manje zmazu em nesto i pokupe pomognu. kad su ovo dvoje većih bili mali bila je koma i ja sam otvarala ovakve teme. sad imamo bebu i jedan dan jedan klinac sauga drugi dan drugi brise podnije po psu ali cisce je nego kad sam ja morala sve. imala sam cistilice i sad midode ako je frka, klinci su mi bolji, rade kako sam ihja naucila, a ne po svom. iakosu cijeli dan u skoli pravilo je da morajuobavitijedan kućanskiposao na dan i vikendom nafrljimo glazbu i svatko radisto je odabrao i gotovi smo za sat vremena s cijelom kućom. mmuzme bebu jer ju malo vidi prektjedna isto nonstop radi. namaje lakse od kad je to tjedno ciscenje neka zabavna radna akcija dugo je trebaloda povezem da moje kukanjetjera djecu od kuhanja i ciscenja. od kad smijeplesat dokbrise prasinu curki je to omiljen zadatak. kad sam stalno panicarila oko higjenskog minimuma svi su bjezali cak i mm. od kad sam se ja pomirila s timda milion nas u malom stanu nema sanse da ikad bude super odonda je jako dobro.
Mene zanima kako izgleda to vaše svakodnevno čišćenje kupaonice? Ja sam sama s 4 muškarca od kojih 2 još ne ciljaju najbolje, i svako jutro obrišem kupaonicu, krpom i octom, i mislim da je to dovoljno, a jednom tjedno ju očistim, operem. Nije mi jasno što imate prat svaki dan? Ili su naši standardi pranja različiti...
Mojca, iskreno mislim da si zabrijala da ti je teže nego li je. Msilim, koliko sam shvatila imaš krasno dijete, divnog muža, ok svekra i pse, posao i energije da svakodnevno kuhaš i pereš kupaonicu. Realno, mislim da si u goRnjih 0.0001% svjetskog pučanstva. Ako muž puno radi, znači da posla ima; ako je dijete zahtjevno, znači da je zdravo i znatiželjno; ako pse treba vodit u šetnju, znači da su zdravi; ako ti vidiš mane čistilicama, znači da vidiš, ako te posao ne veseli a nekad je, znači da te može ponovo veselit. Mislim da ponekad treba stati na loptu i shvatiti da trebamo biti zahvalni na svemu što imamo, a to što imamo nije došlo samo od sebe, puno smo sami zaslužni. Ako se osjećaš umorno, pa odmori se i nemoj prat kupaonice svaki dan ili nemoj šetat pse pola sata nego 5 minuta ili nemoj skupljat kestene s kćerkom, nego ih crtaj dok ležiš na kauču. I najvažnije jedina stvar koju čovjek može promijeniti uvijek i svugdje je vlastiti stav prema životu, a to je ujedno i najvažnija stvar.
Posljednje uređivanje od casa : 23.09.2014. at 10:45
Pa bavim se, Smjehuljicom.
Već sam jednom davno napisala tu na nekoj temi o tome kako je teško biti mama. Meni je lako biti mama, teško mi je sve ostalo.
Prestani potiskivati perfekcionistu, zatuci ga.
meni je odlična ova koju je mojca linkala, ona željena
http://www.elipso.hr/mali-kucanski/s.../TEFAL-MB8115/
super je što sjecka na kockice i riba
moj blender kad melje orahe ih nekako smoči i nije to to kao na onaj mlinac
Dodaj u orahe par zlica secera dok ih meljes.
Da probam rakijom?
Casa, Lijepo i uglavnom istinito ali, previše selfhelp priručnika sam prelistala, a neke i pročitala... ne pale ove fore kod mene.
i ja sam umjetnica. u nedostatku kreativnog ispuha i ja kuham kerefeke i izvodim gluposti. volim to i onda se trudim da to budenesto sto je mojima jako fino pa da hoce cistit zamnomhehe. ja otvoreno kazem meni se radi npr 4 boje cokolade ko ce pomagat ko cistitposlije i ak im se jede super ak ne ne. oniimaju coksu a ja na forum.
Evo malo zdrave pameti - imaš dijete u VRITIĆU na adaptaciji (v. topic o tome).Pa bavim se, Smjehuljicom.
Već sam jednom davno napisala tu na nekoj temi o tome kako je teško biti mama. Meni je lako biti mama, teško mi je sve ostalo.
Pa si sva luda.
Pa nemaš energije za doma (i to sad stvarno nije prioritet).
Pa ti sve izgleda gorje nego stvarno je.
Do Božića bude bolje. A ako ti bude frka za božićne kolače, vičiiiii, nismo preko svijeta.
Sretno!
Ma ja nisma ni jedan selfhelp priručnik pročitala, nego ti iskreno kažem, zabrijala si, i s pranjem i s jadom. Govorim iz iskustva, lijepo se okreneš oko sebe i shvatiš to je život kakav sam stvorila. I ono što ne valja i što valja. Ti bi bila u svom ateljeu, i s dragim i s malenom, u savršenoj kući dok se krčak ručak po Pejiću. A ja bi da su mi noge duge 1,20 m, da mi je muž 20 kg mršaviji, da imam za čistilicu makar i lošu, da imam posao i da se moji prijatelji presele 350 km par kuća do mene. Pa nemože mi bit, al šta da sad čemerno mislim kako mi je teško jer su mi noge kratke, jer mi je muž debeo, jer nemam para za čistilicu a nekad sam imala, jer radim sezonski posao za sss, jer su mi prijatelji daleko i nemam s kim progovorit koju pametnu pa stokam lokalnog knjižničara o čemu sam već pisala na forumu? Mislim, nekad me ulovi neraspoloženje, ali se osvrnem oko sbe i shvatim da sam zdrava, da su mi djeca divna, da imam bar nekakav posao, da me muž voli i ja njega...
Mojca, jel ti uživaš skupljati to kestenje? ja mislim da ja ne bih uživala i onda bi me to frustriralo jer ne bih uživala onak autentično
ja volim ići u grad
ako sam radila nešto za mene glupo, onda me poslije muči što bar nisam suđe sredila.
možda ti se malo skupilo i bit će bolje čim se monotonija malo prekine
Ja ostala tamo na orasima, a vi vec na rakiji :D
Mojca, rakija leči sve bolesti.
e, hvala za savjet!
dakle, volim da su mljeveni orasi onako leteći, a ne sljepljeni. nadam se da si me razumjela. ne znam što može ocat pomoći, ali ne škodi probati.
Još malo offtopičarenja za kreativce - meni je ovaj period vrtića bio prekrasan - u kući boje, glina, raznorazni materijali, slano tijesto, razna slatka tijesta....
Ma to je tako taaaako brzo prošlo. I sad nemam prilike izvući tempere i slično.
Mojca, posudi mi Smjehuljicu tu i tamo popodne da malo guštam s malim djetetom.
Pa fino se dogovoriš sa svojim muškarcima - neka sjednu na školjku ili neka počiste za sobom. Ja iza sebe ne ostavljam zapišanu školjku, pa očekujem i od mm i od sina da ostave čisto za sobom. Osim ako će oni čistiti kupaonu, u tom slučaju nek pišaju i u školjku, i po školjki, i oko nje. I, obavezno isprati kadu od dlaka nakon tuširanja.
Ne znam, ta zapišana školjka je definitivno nešto što ne mogu podnijeti, bilo kakav drugi nered može doći u obzir. Čak sam razmišljala da stavim u gostinjski wc natpis, ali ne mogu biti toliko bezobrazna
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
