Jer i ja to isto pokušavam, ali ne stižem. Jedno dijete koje želi sujedlovati u svemu, a ja joj to želim i omogućiti, pa nam za paniranje ili pravljenje kolača treba i usisavač
MD nikad nije doma, dva psa, deda od 88 godina, dva stana u kući, život na dvije etaže koje nisu spojene (svekar je na etaži između) veliko stubište u honik, dva dvorišta, kiša, blato... pa sad je i pesica bila operirana cijeli tjedan je bio u znaku toga, veš se gomila, svugdje zaostaci... osjećam se kao u tvornici... ako nešto propustim napraviti, lančana reakcija je strašna. Čistilica dolazi jednom tjedno na par sati i to što napravi je pomozibože... ali bar nešto ja ne moram... Dođe vikend, bude mi stresan za poluditi, zbrišemo nekud van, a kad se vratimo poživčanim jer nisam ništa napravila... i tako u krug. Ako idem napraviti nešto ekstra, npr. nešto za zimnicu ili malo složeniji ručak, ode sve kvragu... O čitanju i hobijima nema ni govora.
