aaaa,baš si me podsjetila na lijepa vremena. Iz ove perspektive niš to meni nije bilo teško.
Printable View
pa da ti pravo kažem, ni meni nije bilo onda
ali što se tiče puta, kod mene nije proradio optimizam pamćenja
već baš obrnuto
to pamtim gorim nego što je realno bilo
ali vama je bilo drugačije (naravno ovisno gdje ste živjeli, ako ste bili na hru... ili dug....,onda se imali još dodatno cipelariti)
ali meni je jedna od glavnih frustracija iz tog doba kad bi došli kod vas i onda bi bus stajao 5-10 nekad i 15 minuta
a ja bih doma
i tih 10 minuta mi je bila vječnost
Pa normalno da u gradu ima više izbora. Eto, meni fali taj dio ali ja ovdje imam više slobode jednostavno jer imam više vremena. A dokolica mi daje slobodu. Fale mi ljudi i grad, ono budem nostalgična za tih 27 godina... Istodobno sam svjesna da mi je ovdje život kvalitetniji i ispunjeniji nego bi bio u gradu. Nisam više single mum jednog djeteta s dinamičnim poslom u iznajmljenoj garsonjeri... Taj život više ne bih vodila. A sredina u kojoj jesam je drugačija od grada, ali uz sve mane pruža mi ipak lijep život. Nekako, pa iz nekog razloga sam i preselila. Zato nekako ne razumijem ovaj stav Jaizgradadoslameduseljacice... Ono, pa ako si preselio, valjda znas zašto. Ako ne znaš, pa preseli ponovo...
Najveća mana mog sela je nedostatak pedijatra. Novorođenče vodi liječnik bez specijalizacije i trenutno se aktivno zalažem da sami sufinanciramo pa će valjda netko doći.
A ovo sa studiranjem... Kako starim tako sam sve vise u tim pričama i iskreno čini mi se da većina rsdi veliki problem sebi gdje ga ne bi trebalo biti. Ako obitelj ima novaca, široko im polje. Ali ako nema, pa mora li dijete odabrati fakultet miljama daleko, nemati ocjene za dom i ne raditi ništa dok studira a roditelji rade stoijedan poslic kako bi student uvijek imao za kavu... Mislim da si često ljudi sami nabiju presing. Ono ako želiš studirat u tom gradu onda moras bit super na faksu i dobit dom, naći vikend posao za deparac i jest u menzi, a knjige citat u nsk.
Pa ne znam da je samo to u pitanju, moji rodaci su dosli iz gradica iz bjelovarsko-bilogorske studirat u zg, 150 km od zg, ne znam da im je ista bilo blize... oboje su u domu, oboje rade studenske poslove, ali im se mama ubije od prekovremenih da zaradi malo vise... Ima i trece dijete u OŠ, tata im je nažalost preminuo od bolesti.
Mislim da je i najblizi fax, i dom... nekome tko nema barem malo veca primanja veliko opterecenje za budget.
Nego, htjela sam te pitati, zasto sad imas vise vremena nego u zg? Radis drugacije (fleksibilno, od doma...), manje? Ne trosis vrijeme na put na posao...? Trebas manje novca za neke stvari nego u zg? Mi smo vise puta razmatrali odselit malo dalje iz grada (u Čučerje je nama malo dalje :mrgreen:), ali ako oboje nastavimo raditi ove poslove, kvaliteta zivota bi nam ostala ista, ako ne bi bila i gora zbog putovanja, razvozenja... U situaciji gdje oboje imamo 9-17h poslove, i ne znamo naci drugacije niti znamo prezivjeti bez njih, ja ne znam kako bih pobjegla od gradske vreve, guzvi... Da nadem ono sto ljudi opisuju kao super jer jer nema tog stresa, prometa...
Casa to sto kažes je sve logično. No tu se ne radi o logici, nego o prioritetima, stavovima i slično.
Ništa manje nije logično stajalište, da roditelji zele omogućiti studiranje djeci na dobrom fakultetu i ako nisu super, nego jako dobra, ili dobra.
kao sto rekoh, meni je najbolji savjet: sljedi sebe i svoje srce.
ja sam recimo onako ko cvijeta sto na sto urbani tip, te svi ti argumenti o miru, laganom tempu, ovom, onom, meni bas puno ne znače.
kad sam u rodnom gradiću, prva tri dana je super, more, mir ( naravno samo zimi :mrgreen:) sve polagano...
cetvrti dan već me počne hvatati nervoza.
nekom drugom je obrnuto.
Trenutno radim neki los posao od doma, a sest mjeseci u hotelu na tri minute laganog hoda od doma. To je dio razloga. Uz to ovdje mi treba manje novaca, jer pekare, slastičarnice, ma nema ni jedan izlog pa automatski ne trosis novce usput. Ne zamirisi ti nista, osim susjedinih kolaca. I jos sve je bliže, bas sve. Ono brze dodem do doktora u vece mjesto nego u zg. Naravno autom. I nekako tu nema onih glupih gutača vremena.
Nije sve bajno, otići u kino mi je organizicija ili na kolače. Al nekako odemo jednom mjesečno negdje i onda se i djeca i mi pravo veselimo. Radim poslove za sss i privatno nesto struke. Trenutno ozbiljno razmišljam da pokrenem privatni biznis al se bojim da tu ima premalo ljudi da pokrijem doprinose i zaradim placu od 4 tisuce kuna. Iako, izgledno je da cu kad maleni napuni 18 mjeseci krenut u to... Osim ako napokon ne pronađem posao u državnoj službi.
Bb ali tu je mama sama. Ne znam, ali moj brat studira i dobije 1200 mjesecno i ne žali se. Meni se čini da te dijete kući kosta bar pola tog iznosa...
Moram i ja, a bliže sam (Malnarova Republika Peščenica) ali nisam još ogledala centar. Sve što sam vidjela iz tramvaja je bilo klizalište na ledini kod Trga kralja Tomislava, ali je bio bijeli dan pa nisam mogla zamisliti kako izgleda po mraku.
Mene ne smetaju ukrasi, ali ne volim gužvu i konzumerizam... Dat ću svoje mišljenje kad konačno odem pogledati centar. Kod nas na Volovčici ima jedan veliki lijepi bor okićen ispred knjižnice, a ja sam zadovoljna jer su ranijih godina znali natakariti te ukrase na jednu usku i nakrivljenu Pančićevu omoriku kojoj to sigurno nije baš bilo od koristi. Sad su se opametili.
veliki x na ovo.
kad je dijete u domu, naravno jede u menzi koja je btw skroz dobra, uzima vec koristene knjige i snalazi se, lovremeno radi stud.poslove e da to je prava zivotna skola, osamostaljivanje i sve sto ide uz to.
Ja sam svoje stud.dane odradila upravo tako, uzivala sam, nisam se smarrala uskracenom. Kave su ispjjali rijetki od nas iz domova po kaficima al svejedno to mi je bilo najljepse zivotno razdo lje i opet bih ga ponovila. Hocu na Cvjetno :mrgreen:
Bilo je tuluma, zabave al i puno ucenja, uredno nas je v3cina diplomirala u roku jer nismo mogli ni hjteli bit roditeljima na grbaci.
ma bilo je divno :heart:
I dat cu sve od sebe da mi djeca studiraju negdje dalje od nas, al trebat ce t
za to i posteno ucit da mogu dobit stud.dom.:zahtjevna:
Inace gradovise itekako razlikuju.grad u kojem sadodrasla imao je sve i nocu je uvijek zivio.ljudi su imali naviku setnje,korza.
grad u koji sam poslije doselila na 2.5 god je bio susta suprotnost, mrtvilo, dosadan, sterilan,,navece zive duse nema na ulici.
a onda je na red dosao Zagreb. Kvart u kojem zivim mi je krasan jer je kao gradic za sebe, i zivi, al da moram zivjet u centru Zg gdje je vreva i ludnica cim krocis na ulicu, e to bi meni bila strasna muka, tlaka.i sigurno bih se preselila otamo.
sorry pisem smoba gresaka kolko hoces :-)
Lili, misliš na negdje vani? Ili na Split, Rijeku, Zadar, Osijek, Dubrovnik?
studentski dom u Beču dođe oko 400 eura, bez hrane i ostalog.
Da li se i vama nesto sa avatarima pobrkalo?
Lijepo je ZG uređen, ali ljudi je toliko da i radnim danom popodne jedva da možeš proći, a vikendom se ne može koračati uopće. Doslovno. Tijekom dana kolaju velike grupe turista koji potpuno zaustave kretanje pješaka. O Zrinjevcu i Trgu ne govorim, tamo ne možeš ni primirisati iako čak i tramvajski promet zaustave. Govorim o neprohodnosti već od Frankopanske po Ilici do Trga. Ne znam što bih rekla, mene u rijeci ljudi kad ne utječeš na smjer svog kretanja hvata velika nervoza i grčevito držim djecu za ruku da ih ne izgubim. U takvim situacijama ne mogu uživati niti malo, pretprošli smo vikend nakon 45 min. pobjegli u Školsku knjigu na Trgu. Lani smo svaki vikend klizali na Tomislavcu i puno šetali, a ove godine... :|
Doduše, ja imam PTSP od ljeta u DU.
Ja sam bila prošli tjedan u Zagrebu i dojam mi je isti. Sve je to i veselo i šareno, ali neopisivo puno ljudi.
u Martićevoj je malo mirnije, a i imaju lijepe kućice :klap:.
Pa to, baš kao u Dubrovniku - dobro za turizam i zaradu, loše za lokalno stanovništvo. (premda gužva ipak nije ni blizu Dbk)
Meni je Advent fora, volim se prošetati, a pogotovo voli jesti kobase i ostale delicije - ali, ja nemam posla u centru grada i do sad sam u gradu bila točno jednom, u subotu preko podneva.
Radim u centru i po danu je gušt prošetati (jedino me malo brine što sve lampice svijetle i usred dana, koliko se tu struje troši?), a navečer sam s obitelji otišla jednom i sigurno neću više nikad. Doslovno se boriš da vas struje ljudi ne razdvoje a na sve se čeka beskonačno.
Točno tako.
Radnim danom je skoro podnošljivo, doduše, ne prolazim onuda navečer nego sredinom popodneva po povratku s posla.
Vikendima bismo rado otišli šetati po gradu (jer i inače često tako šećemo), ali ovolika gužva ubije u meni svaku želju za šetnjom.
Što se tiče rijeke turista, po Vončininoj su turistički autobusi parkirani uzduž cijele ulice s obje strane (ne samo tamo gdje su označena parkirališta), jedva auti mogu proći. I tako je svaki dan.
Olakotna okolnost je što je tako zaista samo u najužem centru, već 2-3 ulice dalje od Događanja je puno mirnije.
Na Rougemarinovom štadnu smo u subotu u tri popodne čekali kobase 15-ak minuta.
Advent nas iznenadio kao snijeg zimsku sluzbu :lol:
u nedjelju sam bila u gradu i odlucili smo iskoristiti priliku i prosetati. prvo oko 14 sati, sto je bilo podnosljivo, ali oko 18 katastrofa. jedno dijete koje inace ne voli grad molio je da idemo cim prije iz toga,a drugo dijete s ogromnim ocima i srecom sto je tolika guzva. ali guzva navecer je bila za mene kao snijeg za zimsku. dakle znala sam da ce biti, ocekivala sam da ce biti ali opet......
meni je to previše kućica. prodaje se sve živo. tamo na trgu prema Europskom je stalno čep- ne može se proći. čitava Bogovićeva, Gajeva. nije mi lijepo kad je kućica na kućici. imam dojam da u centru ima barem 1000 kućica koje prodaju kobasice. potpuno sam uvjerena da se sve to može i decentnije, a da bi djed mraz svejedno došao. i naravno bilo bi super kad bi sve skupa bilo znatno transparentnije. ali to su već pusti snovi s našim gradonačelnikom.
Možda malo splasne ta gužva nakon Božića pa ćemo otići navečer prošetati.
PA očito je da sve kućice dobro posluju, pa što ih ne bi bilo puno. Recimo tamo prema Kurelčevoj i u Kurelčevoj ima valjda 3-4 mjesta na kojima imaju germknedle, i na svakom je red.
A transparentno svakako :mrgreen:. bilo bi zanimljivo da Zagrepčani saznaju koliko je grad zaista zaradio na toj gužvi. ali to su valjda pusti snovi.
a što se studija tiče- pa evo ja sam živjela dovoljno blizu Zagrebu da nisam imala pravo na dom, tj. pravo je ukinuto te godine kad sam ja upisala studij. a studirala sam studij kojeg uza sve obaveze i učenje od 10ak sati dnevno nisam mogla studirati uz putovanje. bila sam državna stipendistica- to mi je značilo točno 800 kn mjesečno- koje nisam dobila do kraja drugog semestra prve godine fakulteta. radila sam sve živo što sam mogla. živjela sam u jako lošim uvjetima. u kojima sam sigurna većina nas ne bi dala djeci da stanuju. tako da financiranje fakulteta definitivno ne znači da se roditelji grbače djeci za kavice. a kako se meni čini obrazovanje će biti samo skuplje za krajnje korisnike. i s te strane lakše je ako student studira u gradu u kojem živi.
ali tipa tamo po Bogovićevoj, išla sam u knjižnicu neki dan, nitko živ ne kupuje onaj trash, samo stoje i zauzimaju hrpetinu javnog prostora. da ne spominjem- čak i ako dobro posluju, najbolje na svijetu- to je javni prostor i kao takav bi se trebao donekle poštovati. mislim ljudi piju kavu svaku subotu u onim kafićima po Cvjetnom, što ne znači da je u redu da su kafići pojeli klupe.
zvučim fakat kao Grinch, ja volim Božić i to pravo konzumeristički, ono, volim svjetlucave kuglice i poklone i peć kolače i pečenke, ALI čitav centar grada pretvoren je u jedan ogroman šoping centar sa dzinovskim food cornerom. mislim i gužve su takve kakve jesu upravo zato što je svaki cm javnog prostora zauzet nekom kućicom koja nešto prodaje. da je kućica manje lakše bi se disalo.
Pa to je istina, sajam u Bogovićevoj je bezveze, vidi se da bi tu trebalo nešto mijenjati - da su kućice s hranom tako bezvezne sigurno da ne bi imale takav promet.
Meni se cini da je prošle godine bilo manje kućica.
O da i nama je tamo bilo najljepse. Lijep dizajn, ugodno ozracje, bez guzve i redova ako hoces nesto pojest. A nisu lose ni one saonice s 3D naocalama (zimska idila, sobovi i sl.). Bas smo uzivali tamo !!
seni ne znam jos tocno di, sta, kako,imam vremena koliko hoces, kumina djeca su u domu u dvokrev.sobi u Becu i dom im je oko 100 eur.Vjerojatno ovisi od doma do doma.
Sto se tice studija izvan mjesta studiranja - nudi se čitav niz stipendija samo se treba dobro raspitat i naravno - imat osnovne uvjete...
Ja sam konkretno primala od svoje općine i to mi je bio dodatni poticaj za odrzati prosjek i redovno zavrsiti. Iako je u to doba firma moje mame otisla u stecaj, uspjela sam odstudirati bez ikakvih poteškoća. Radila sam samo na zadnjoj godini (apsolventskoj).
Istina, nije bilo novaca za zagrebačke klubove (osim tu i tamo na koji koncert), birceve, pizzerije i sl. ali smo se cisto fino zabavljali po studentskim sobama, stanovima i domovima. Kad pogledam iz ove perspektive - nista ne bih mijenjala, društvo mi je bilo predobro, upoznavanje klinaca iz drugih sredina još i bolje (cijela moja ekipa s faksa bila je iz sasvim razlicitih gradova, nitko iz mojeg kraja).
Pa sigurno da je prošle godine bilo manje kućica, sad se Advent proširio i na druge prostore - to je odlična prilika za zaradu, kućise s hranom su stvarno u punom pogonu, i sigurno će ih slijedeće godine biti još više.
Ona cijena je za dom u Becu. Svo troje djece joj tamo studiraju.
Vjerojatno. Nisam se ja tim bavila, nego imam jednog diplomanta koji je ovdje na masteru, te mi je on rekao da je to cijena.
pretpostavljam da ima raznih domova i starijih i novijih pa su i cijene različite.
jer meni je ovih 400 zvučalo prilicno puno.
puno studenata ide u WG- to je stan sa vise soba i onda ga njih 3,4,5oro.... zajedno iznajme.
Slažem se.
Ja sam bila u sličnoj situaciji - rodni grad 100 km daleko, tako da se ne može putovati svakodnevno, uvjete za dom nisam imala (primanja obitelji mrvicu su prelazila crtu) pa sam se svakako snalazila - kod rodbine, po podstanarskim sobama i svakako... Kad se samo sjetim (a pamtim to u nekom romantičnom smislu i gledam dobre strane) - čovjek se nauči snalaziti sam i to je ključno za samopouzdanje. Radiš kaj stigneš... Zapravo, puno mi je značilo to studentsko iskustvo snalaženja u svakakvim situacijama, kad je devedesetih moja firma išla u stečaj i reorganizaciju, pa smo godinu dana bili što bez plaće, što bez posla....
Nije me taj studentski život obeshrabrio - može se putovati u inozemstvo i u okviru studentske razmjene, može se volontirati... može se puno toga.
I baš se pitam da li svojoj djeci radimo uslugu kad im dajemo sve što možemo, a često i više od toga.
to ti se ja stalno pitam.
i čak mislim da ja svojima ne radim nikakvu uslugu.
Ja sam živjela i studirala u Zagrebu i bile preljubomorna na svoje frendove koji su došli tu na studij. Ajme koji su oni tu život imali.
da bih to koliko toliko kompenzirala, odlazila sam ljeti na nekakve razmjene studenata, čuvanje klinaca i svaštanešto.
pokušavam svojim natuknuti da počnu razmišljati i tak nečemu - samo frknu nosom. predobro im je valjda.
Osim kaj i njima advent ide na živec.
Slažem se da su ppodnošljive jedino Martićeva i gornjogradska dvorišta što isključuje onaj vašar na platou Gradec