Bb ali tu je mama sama. Ne znam, ali moj brat studira i dobije 1200 mjesecno i ne žali se. Meni se čini da te dijete kući kosta bar pola tog iznosa...
Bb ali tu je mama sama. Ne znam, ali moj brat studira i dobije 1200 mjesecno i ne žali se. Meni se čini da te dijete kući kosta bar pola tog iznosa...
Moram i ja, a bliže sam (Malnarova Republika Peščenica) ali nisam još ogledala centar. Sve što sam vidjela iz tramvaja je bilo klizalište na ledini kod Trga kralja Tomislava, ali je bio bijeli dan pa nisam mogla zamisliti kako izgleda po mraku.
Mene ne smetaju ukrasi, ali ne volim gužvu i konzumerizam... Dat ću svoje mišljenje kad konačno odem pogledati centar. Kod nas na Volovčici ima jedan veliki lijepi bor okićen ispred knjižnice, a ja sam zadovoljna jer su ranijih godina znali natakariti te ukrase na jednu usku i nakrivljenu Pančićevu omoriku kojoj to sigurno nije baš bilo od koristi. Sad su se opametili.
veliki x na ovo.
kad je dijete u domu, naravno jede u menzi koja je btw skroz dobra, uzima vec koristene knjige i snalazi se, lovremeno radi stud.poslove e da to je prava zivotna skola, osamostaljivanje i sve sto ide uz to.
Ja sam svoje stud.dane odradila upravo tako, uzivala sam, nisam se smarrala uskracenom. Kave su ispjjali rijetki od nas iz domova po kaficima al svejedno to mi je bilo najljepse zivotno razdo lje i opet bih ga ponovila. Hocu na Cvjetno![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.12.2016. at 08:17
Bilo je tuluma, zabave al i puno ucenja, uredno nas je v3cina diplomirala u roku jer nismo mogli ni hjteli bit roditeljima na grbaci.
ma bilo je divno![]()
I dat cu sve od sebe da mi djeca studiraju negdje dalje od nas, al trebat ce t
za to i posteno ucit da mogu dobit stud.dom.:zahtjevna:
Inace gradovise itekako razlikuju.grad u kojem sadodrasla imao je sve i nocu je uvijek zivio.ljudi su imali naviku setnje,korza.
grad u koji sam poslije doselila na 2.5 god je bio susta suprotnost, mrtvilo, dosadan, sterilan,,navece zive duse nema na ulici.
a onda je na red dosao Zagreb. Kvart u kojem zivim mi je krasan jer je kao gradic za sebe, i zivi, al da moram zivjet u centru Zg gdje je vreva i ludnica cim krocis na ulicu, e to bi meni bila strasna muka, tlaka.i sigurno bih se preselila otamo.
sorry pisem smoba gresaka kolko hoces![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.12.2016. at 08:26
Lili, misliš na negdje vani? Ili na Split, Rijeku, Zadar, Osijek, Dubrovnik?
studentski dom u Beču dođe oko 400 eura, bez hrane i ostalog.
Lijepo je ZG uređen, ali ljudi je toliko da i radnim danom popodne jedva da možeš proći, a vikendom se ne može koračati uopće. Doslovno. Tijekom dana kolaju velike grupe turista koji potpuno zaustave kretanje pješaka. O Zrinjevcu i Trgu ne govorim, tamo ne možeš ni primirisati iako čak i tramvajski promet zaustave. Govorim o neprohodnosti već od Frankopanske po Ilici do Trga. Ne znam što bih rekla, mene u rijeci ljudi kad ne utječeš na smjer svog kretanja hvata velika nervoza i grčevito držim djecu za ruku da ih ne izgubim. U takvim situacijama ne mogu uživati niti malo, pretprošli smo vikend nakon 45 min. pobjegli u Školsku knjigu na Trgu. Lani smo svaki vikend klizali na Tomislavcu i puno šetali, a ove godine...![]()
Doduše, ja imam PTSP od ljeta u DU.
Ja sam bila prošli tjedan u Zagrebu i dojam mi je isti. Sve je to i veselo i šareno, ali neopisivo puno ljudi.
u Martićevoj je malo mirnije, a i imaju lijepe kućice.
Pa to, baš kao u Dubrovniku - dobro za turizam i zaradu, loše za lokalno stanovništvo. (premda gužva ipak nije ni blizu Dbk)
Meni je Advent fora, volim se prošetati, a pogotovo voli jesti kobase i ostale delicije - ali, ja nemam posla u centru grada i do sad sam u gradu bila točno jednom, u subotu preko podneva.
Radim u centru i po danu je gušt prošetati (jedino me malo brine što sve lampice svijetle i usred dana, koliko se tu struje troši?), a navečer sam s obitelji otišla jednom i sigurno neću više nikad. Doslovno se boriš da vas struje ljudi ne razdvoje a na sve se čeka beskonačno.
Točno tako.
Radnim danom je skoro podnošljivo, doduše, ne prolazim onuda navečer nego sredinom popodneva po povratku s posla.
Vikendima bismo rado otišli šetati po gradu (jer i inače često tako šećemo), ali ovolika gužva ubije u meni svaku želju za šetnjom.
Što se tiče rijeke turista, po Vončininoj su turistički autobusi parkirani uzduž cijele ulice s obje strane (ne samo tamo gdje su označena parkirališta), jedva auti mogu proći. I tako je svaki dan.
Olakotna okolnost je što je tako zaista samo u najužem centru, već 2-3 ulice dalje od Događanja je puno mirnije.
Na Rougemarinovom štadnu smo u subotu u tri popodne čekali kobase 15-ak minuta.
Advent nas iznenadio kao snijeg zimsku sluzbu
u nedjelju sam bila u gradu i odlucili smo iskoristiti priliku i prosetati. prvo oko 14 sati, sto je bilo podnosljivo, ali oko 18 katastrofa. jedno dijete koje inace ne voli grad molio je da idemo cim prije iz toga,a drugo dijete s ogromnim ocima i srecom sto je tolika guzva. ali guzva navecer je bila za mene kao snijeg za zimsku. dakle znala sam da ce biti, ocekivala sam da ce biti ali opet......
meni je to previše kućica. prodaje se sve živo. tamo na trgu prema Europskom je stalno čep- ne može se proći. čitava Bogovićeva, Gajeva. nije mi lijepo kad je kućica na kućici. imam dojam da u centru ima barem 1000 kućica koje prodaju kobasice. potpuno sam uvjerena da se sve to može i decentnije, a da bi djed mraz svejedno došao. i naravno bilo bi super kad bi sve skupa bilo znatno transparentnije. ali to su već pusti snovi s našim gradonačelnikom.
Možda malo splasne ta gužva nakon Božića pa ćemo otići navečer prošetati.
PA očito je da sve kućice dobro posluju, pa što ih ne bi bilo puno. Recimo tamo prema Kurelčevoj i u Kurelčevoj ima valjda 3-4 mjesta na kojima imaju germknedle, i na svakom je red.
A transparentno svakako. bilo bi zanimljivo da Zagrepčani saznaju koliko je grad zaista zaradio na toj gužvi. ali to su valjda pusti snovi.
a što se studija tiče- pa evo ja sam živjela dovoljno blizu Zagrebu da nisam imala pravo na dom, tj. pravo je ukinuto te godine kad sam ja upisala studij. a studirala sam studij kojeg uza sve obaveze i učenje od 10ak sati dnevno nisam mogla studirati uz putovanje. bila sam državna stipendistica- to mi je značilo točno 800 kn mjesečno- koje nisam dobila do kraja drugog semestra prve godine fakulteta. radila sam sve živo što sam mogla. živjela sam u jako lošim uvjetima. u kojima sam sigurna većina nas ne bi dala djeci da stanuju. tako da financiranje fakulteta definitivno ne znači da se roditelji grbače djeci za kavice. a kako se meni čini obrazovanje će biti samo skuplje za krajnje korisnike. i s te strane lakše je ako student studira u gradu u kojem živi.
ali tipa tamo po Bogovićevoj, išla sam u knjižnicu neki dan, nitko živ ne kupuje onaj trash, samo stoje i zauzimaju hrpetinu javnog prostora. da ne spominjem- čak i ako dobro posluju, najbolje na svijetu- to je javni prostor i kao takav bi se trebao donekle poštovati. mislim ljudi piju kavu svaku subotu u onim kafićima po Cvjetnom, što ne znači da je u redu da su kafići pojeli klupe.
zvučim fakat kao Grinch, ja volim Božić i to pravo konzumeristički, ono, volim svjetlucave kuglice i poklone i peć kolače i pečenke, ALI čitav centar grada pretvoren je u jedan ogroman šoping centar sa dzinovskim food cornerom. mislim i gužve su takve kakve jesu upravo zato što je svaki cm javnog prostora zauzet nekom kućicom koja nešto prodaje. da je kućica manje lakše bi se disalo.
Pa to je istina, sajam u Bogovićevoj je bezveze, vidi se da bi tu trebalo nešto mijenjati - da su kućice s hranom tako bezvezne sigurno da ne bi imale takav promet.
O da i nama je tamo bilo najljepse. Lijep dizajn, ugodno ozracje, bez guzve i redova ako hoces nesto pojest. A nisu lose ni one saonice s 3D naocalama (zimska idila, sobovi i sl.). Bas smo uzivali tamo !!
seni ne znam jos tocno di, sta, kako,imam vremena koliko hoces, kumina djeca su u domu u dvokrev.sobi u Becu i dom im je oko 100 eur.Vjerojatno ovisi od doma do doma.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.12.2016. at 09:36
Sto se tice studija izvan mjesta studiranja - nudi se čitav niz stipendija samo se treba dobro raspitat i naravno - imat osnovne uvjete...
Ja sam konkretno primala od svoje općine i to mi je bio dodatni poticaj za odrzati prosjek i redovno zavrsiti. Iako je u to doba firma moje mame otisla u stecaj, uspjela sam odstudirati bez ikakvih poteškoća. Radila sam samo na zadnjoj godini (apsolventskoj).
Istina, nije bilo novaca za zagrebačke klubove (osim tu i tamo na koji koncert), birceve, pizzerije i sl. ali smo se cisto fino zabavljali po studentskim sobama, stanovima i domovima. Kad pogledam iz ove perspektive - nista ne bih mijenjala, društvo mi je bilo predobro, upoznavanje klinaca iz drugih sredina još i bolje (cijela moja ekipa s faksa bila je iz sasvim razlicitih gradova, nitko iz mojeg kraja).
Pa sigurno da je prošle godine bilo manje kućica, sad se Advent proširio i na druge prostore - to je odlična prilika za zaradu, kućise s hranom su stvarno u punom pogonu, i sigurno će ih slijedeće godine biti još više.
Ona cijena je za dom u Becu. Svo troje djece joj tamo studiraju.
Vjerojatno. Nisam se ja tim bavila, nego imam jednog diplomanta koji je ovdje na masteru, te mi je on rekao da je to cijena.
pretpostavljam da ima raznih domova i starijih i novijih pa su i cijene različite.
jer meni je ovih 400 zvučalo prilicno puno.
puno studenata ide u WG- to je stan sa vise soba i onda ga njih 3,4,5oro.... zajedno iznajme.
Slažem se.
Ja sam bila u sličnoj situaciji - rodni grad 100 km daleko, tako da se ne može putovati svakodnevno, uvjete za dom nisam imala (primanja obitelji mrvicu su prelazila crtu) pa sam se svakako snalazila - kod rodbine, po podstanarskim sobama i svakako... Kad se samo sjetim (a pamtim to u nekom romantičnom smislu i gledam dobre strane) - čovjek se nauči snalaziti sam i to je ključno za samopouzdanje. Radiš kaj stigneš... Zapravo, puno mi je značilo to studentsko iskustvo snalaženja u svakakvim situacijama, kad je devedesetih moja firma išla u stečaj i reorganizaciju, pa smo godinu dana bili što bez plaće, što bez posla....
Nije me taj studentski život obeshrabrio - može se putovati u inozemstvo i u okviru studentske razmjene, može se volontirati... može se puno toga.
I baš se pitam da li svojoj djeci radimo uslugu kad im dajemo sve što možemo, a često i više od toga.
to ti se ja stalno pitam.
i čak mislim da ja svojima ne radim nikakvu uslugu.
Ja sam živjela i studirala u Zagrebu i bile preljubomorna na svoje frendove koji su došli tu na studij. Ajme koji su oni tu život imali.
da bih to koliko toliko kompenzirala, odlazila sam ljeti na nekakve razmjene studenata, čuvanje klinaca i svaštanešto.
pokušavam svojim natuknuti da počnu razmišljati i tak nečemu - samo frknu nosom. predobro im je valjda.
Osim kaj i njima advent ide na živec.
Slažem se da su ppodnošljive jedino Martićeva i gornjogradska dvorišta što isključuje onaj vašar na platou Gradec
ovako i ja, imala sam također stipendiju, tako da moje roditelje studiranje u ZG nije uopće koštalo puno: stud.dom, hrana u menzi, stipendija, radila sam povremeno a na apsolventskoj na pola radnog vremena. Sama sam si platila autoškolu (čim sam završila fax) nije mi padalo na pamet da bi mi to trebali osigurati moji roditelji.
i sad vežem uz ovo što je Peterlin napisala, ja sam mišljenja da im ne trebamo dati sve što možemo nego samo ono što mislimo da im trebamo dati. Sad će neki skočiti al šta mogu tako razmišljam.
Upravo radi njih samih da nauče cijeniti neke stvari.
Rad na pumpi podrazumijevam možda već u srednjojmuž i ja smo radili svašta u stud.doba (dok još nismo bili zajedno) i ne, nije mi ostalo u nikakvoj lošoj uspomeni dapače..upoznala sam tako puno ljudi, obišla neke dijelove Jadrana koje prije nisam vidjela (rad na hotelskoj recepciji) itd.
zahvaljujući tim ljudima pronašla sam prve poslove.
sve bih ja to svojoj djeci priuštila uključujući branje jabuka![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.12.2016. at 12:33
što se tiče adventa, najviše mi smeta onaj kiseli smrad.
kad prođem trgom, a još gore kada siđem s tramvaja pa me ošine kiseli "miris" vina i kobasica
isti tren mi se smuči.
ja se slazem sa lili da im trebamo dati ono sto mislimo da trebamo. samo se to sto mislimo da trebamo razlikuje od osobe do osobe. http://forum.roda.hr/images/smilies/grin.gif
jer mi je autenticnost jedna od bitnih stvari u roditeljstvu. ja sam jos sa 15 dosla u mioc u zagreb, rodieljima nije bilo lako i meni i sestri omoguciti studij. i ja sam radila na velesjajmu, davala instrukcije iz matematike, radila preko ljeta. i mioc i studiranje mi je u prekrasnom sjecanju ostalo. no ne mislim da je to bilo bitno. to je ono - tako ti je pao grah. mm je zagrebcanin, stanovao je kod roditelja dok je studirao, ali kroz to niti je gori, niti bolji od onih koji su bili u domu. njemu je grah pao drugacije. grah pada kako pada, a na djetetu je da iz toga izvuce najbolje. u pravu su i oni roditelji, koji misle da im trebaju dati xxy, kao i oni koji misle da im trebaju dati zzzx. ako su autenticni i to proizlazi iz njihovog stava, zivotnih pogleda i sustva vrijednosti. (naravno u nekim legalnim, nepatoloskim okvirima)
Ja sam na prvoj primala državnu a kasnije zagrebacku stipendiju, imala dijete i radila od 1 . srednje a od 3.godine faksa 15 sati nastave tjedno i vjerojatno imam visoke kriterije. Najstarije je prvi posao imao proslo ljeto, ilegalno doduše. Ovo ljeto ćemo ga legalizirati.
I nisam zivjela sa svojima nego je i brat bio sa mnom. Ne mislim da svi zarađuju za kave djeci, ali da toga ima dosta.
Casa razumijem što želiš reći. Ali ja ne mislim da će od strane roditelja svojevoljno plaćanje kave djeci, toj djeci i roditeljima škoditi. Ako kontekst štima.
Pa neće, samo eto to mi se ne čini kao veliki problem kad ljudi sami biraju radit 12 sati dnevno da bi mali imao za kavu. Samo sam to htjela reci da nije mi to situacija za pomisliti... Jadni mi iz provoncije...
Ja ne vidim veliko životno bogatstvo zbog života u Zagrebu. Puno mi se bitnijim za oplemenjivanje duha čini promijeniti više mjesta/gradova/država. Tako da podupirem svako preseljenje.
S time da sam naravno puna predrasuda i čini mi se romantičnim živjeti u ličkom selu, ali nikako u Gospiću (odmah mi se prikaže Milinović na kavi gol do pasa![]()
) i sl.
Istina zivot na vise razlicitih lokacija oplemenjuje...
Ja ne bih u Liku, ja bih moreeeee...
Ja sam bila đak pa student putnik, i u jednom trenutku kad sam već počela raditi došlo mi je do tolikog zasićenja da me je bilo kakvo čekanje prijevoznog sredstva znalo izluditi. Grizla bi oko sebe.
I ja sam zavidila studentima u domu, djelomično zbog tih putovanja nisam imala studentski život, drugi razlog je bio obiteljski.
ali poanta je što je jednako toliko i jednako često čekam po Zagrebu jer ne živim u tramvajskoj zoni...najviše vremena potrošim na tom čekanju prijevoza
meni se čini da netko tko u "velikom gradu" nije bio u komadu duže od 5 dana, a to što je bio je bilo isključivo turistički, nikako realno ne može komentirati prednosti života u manjim i većim sredinama.. jer naprosto ne zna. nije grad samo strka i buka i visoke zgrade u smogu i magli, s dobrim izborom škola i aktivnosti. grad jednostavno pruža bezbroj informacija mozgu, senzibilizira oko na različitosti, neplanski naletiš na masu događanja, radionica i aktivnosti za djecu, klinci imaju mogućnost svašta vidjeti i probati, a uz minimalan trud roditelja ne bi trebali biti zakinuti ni za slobodnu igru u prirodi ili većem parku.
mala sredina uljuljava. na neki način kao beskrajan dan. klinci se olako uljuljaju u kolotečinu, a da ni roditelji toga nisu svjesni (jer oni su ušemljeni odavno, iako misle da vode aktivan život jer sve je tu negdje na pola sata vožnje, ali tih pola sata dođe na red jednom mjesečno max)
probala život i u velikom gradu i u simpatičnoj selendrici, više od 10 god na obe strane, i mislim da mogu dosta dobro shvatiti i napade i obrane s obe strane
Paa, mi skoro svake godine na povratku s mora prođemo kroz Gospić i odemo u Smiljan i na klopu, pa zavirimo u muzej i tako... Da se tako poslože karte, mislim da bi mi bilo sasvim ok recimo tamo provesti penziJonerske dane. Ali nisam iz tog kraja pa dozvoljavam da nemam pravu sliku, jer istina je ovo što Kayyya kaže - nije dosta turistički obilazak da se vide sve prednosti i nedostaci nekog mjesta, kako se NAMA čini i slično. To je osobna stvar.
eto, a ja svoje penzionerske dane zamišljam u najužem centru grada. i kvart gdje sam sad i koji mi savršeno odgovara naročito za djecu, će mi biti predaleko. da sa šćapom mogu na korzo, među ljude.![]()