Moram se sad odjaviti, pa nabrzinu.
Lili, vidi na ulaznice. hr.
Sirius, i ja kupila mađaricu, skroz je dobra.
Printable View
Moram se sad odjaviti, pa nabrzinu.
Lili, vidi na ulaznice. hr.
Sirius, i ja kupila mađaricu, skroz je dobra.
Meni je evo potpuno nenormalno ds netko riba pećnicu u 2 ujutro oz kojih god razloga. Kao sto dozvoljavam da je nekome nenormalno da netko (ja) vadi sude/stavlja ves iz masine u mašinu u 5 ujutro.
Razliciti smo, jesmo, za mene je noc da se spava i to je tako.
Drugo, sto se tice vremena za sebe od svega sto je ovdje napisano, meni je odmor i dan za sebe kad radim samo ono sto me ispunjava, rad za posao koliko god mi je moj posao ok.nije mi vrijeme za mene. Za mene mi je uglavnom vrijeme koje provodim sama sa sobom i nema ograničenja ni očekivanja, ni puno price. Potpuno sam samodostatna i samoziva po tom pitanju.
pa dobro, pojam "normalno" uglavnom vežemo za norme
to što netko govori da ne misli ništa negativno kada kaže da "ribanje pećnice u 2 ujutro nije normalno", meni zvuči kao neka verbalna akrobacija, ali dobro
ja bih, da sam htjela reći tako nešto bez negativnih konotacija, vjerojatnije upotrijebila pojam "uobičajeno" i rekla da nije uobičajeno prati pećnicu u 2 ujutro
inače ne bih cjepidlačila oko toga, ali mi je zasmetao pojam "normalne žene" i moram priznat da i dalje ne razumijem što je to i tko je to.
Nemam pojma, mozda i jest verbalna akrobacija
Ali nesto racunam ako bi mi tko rekao da "nisam normalna" jer obavljam kucanske poslove u cik zore dok drugi spavaju, ne bih to dozivjela kao nesto uvredljivo
Onda mislim da ni drugi ne bi ozbiljno shvatili ovo moje nenormalno s pecnicom u 2 ujutro, vise razmjenjujemi iskustva, tako ja to vidim.
Inace se klonim u neformalnim raspravama prevelikog umatanja u celofan, ne bi mi se dalo npr.prijateljici reci da nije "uobičajeno" ribati u 2 ujutro.
Meni je nenormalno da netko uopće riba pećnicu ali obzirom na većinu ljudi koja ipak povremeno riba rekla bih da ovo više govori o meni. :oops: Prošlu sam imala puno godina i ribala je svega par puta. Kad je crkla svečano sam kupila novu s pirolizom... koju još nisam isprobala. A neću valjda ribati kad imam pirolizu. :lool:
Kolače ne pečem za blagdane. Peku ih bake i šalju po autobusima. Djeca su odavno prerasla igračke, a kolače i dalje svi vole pa su im to idealni pokloni.
Idem danas u Ludu kuću na predstavu, to je u kategoriji vrijeme za mene/ covid potvrde.
Nisam napisala ono glavno što sam htjela reći... ja sam takva cijeli život, nitko mi nije nametnuo osjećaj moranja bilo čega. Prilično sam svojeglavo išla u sve životne odluke i odabire. Nisam se pravila super domaćica niti to jesam, ne volim kuhati, kolače ne pečem. Anedogtalan apsurd je da oba moja muža tvrde da ja super kuham. :lool:
No u nekoj životnoj fazi unatrag par godina mene je pukla ta grižnja savjesti da sam loša u ovome ili onome, ne trudim se dovoljno... rekla bih da to nije uvijek odgojno uvjetovano, oće nešto biti i do hormona.
pa ne bih ni ja počela Krležu citirati i pisati dopise, ali je sasvim sigurno da bih ju prije moje nezaustavljive i prijeko potrebne procjene normalnosti njenog čina, upitala zašto riba pećnicu u 2 ujutro ili pere suđe u cik zore
odgovor bi vjerojatno bio takav da bi mi bilo jasnije zašto to radi i možda bih se čak i suosjećala s njom, ili se stavila u njene cipele, pa mi taj čin postao, kako kažete, normalniji
mislim da je ovo suština
neki su takvi da su prihvatili sve što im se nametnulo i možda zbog toga danas pate, neki su u otporu prema normama cijeli svoj život ili im nije bilo dovoljno snažno nametano, neki su danas osvijestili što im je sve nametnuto i bore se da pomire te norme sa samim sobom
mislim da je ta borba prilično teška sama po sebi, a da je još teža kada te svi uvjeravaju da borbe nema ili da nema potreba za njom
(Najbolja kupovna madjarica je Breda&Pita iz Konzuma. Na drugom mjestu Sparova. Kaže istraživanje koje je proveo moj izbirljivi sin)
Pranje pećnice u 2 ujutro normalno je (u uobičajenom smislu riječi, bez ikakvih akrobacija) ukoliko netko pati od nesanice, pa će se zabaviti bilo čim jer je jalovo okretanje po krevetu užasna stvar. I u to doba ti se svaki problem čini ogromnim, pa ribanje može biti i u svrhu očuvanja psihičkog zdravlja.
Ja svoju ne ribam, iz prostog razloga što ju koristim za stvari koje ju ne mogu uprljati (ne s tom namjerom, nego jednostavno ne znam npr. ispeći patku). A i to rijetko.
Hvala na info.
Jedino je kćerka voli,pa mi se ne da radit je samo radi jednih usta. I inače kao Barbi nisam neka od pečenja kolača, ni ne jedem ih baš, al eto tradicije radi za Božić, Uskrs nešto napravimo i tijekom godine ove neke lagane biskvitne s voćem.
#nema debljanja od kolača kod nas :lool:
Potpisujem te betty blue.
Jako je lako odbaciti ili osuditi(na bilo koji način, pa i na forumu) nekoga tko se ne uklapa u našu zamišljenu "normalnost".
No, mi nismo mjerilo svemira i mislim da bismo to stalno trebali imati na umu.
A i naše okolnosti se stalno mijenjaju i često nešto što nam je "normalno" danas, sutra više nije, i obrnuto.
Suosjećanje. Razumijevanje. Saznanje da smo svi u istoj kaši i da nema savršenih, "normalnih :mrgreen:" života.
To su moje mantre.
Bar se trudim da budu (i nekad ne uspijem, naravno, nisam ni savršena ni "normalna").
He he. Ma šalim se zapravo, ne mogu se ovdje s niti jednom domaćicom mjeriti i ovdje se nemam potrebu dokazivati, dosta mi je dokazivanja na sve strane :mrgreen:.
Nego misim da imam dobar recept… samo da ga iskopam pa ću natipkati.
Nego što je još dobro gotovo iz dućana za kupiti? Dajte još preporuka :lol:.
Glede 2 ujutro… meni je sve normalno raditi u dva ujutro, i peći tortu i ribat pećnicu i radit tablicu za posao :P, i pisat diplomski, učit za ispit… you name it. Što kome treba ili voli.
Jedino što mi je problematično je ako je to zbog drugih, a ne zbog vlastite ljubavi prema tome. Ali pogubila sam se više gdje je granica “ja baš volim peći torte i uživam u tome i nije mi to uopće teško raditi do pola noći” i “pečem ovo usred noći da dobijem sutra vaše pohvale i divljenje”. S tim da ovo drugo vjerojatno neće nitko reći osim onih koji završe na psihoterapiji :mrgreen:.
Ja sam nenormalna jer sam nocni tip i, kad god mi se pruzi prilika, ribam pecnicu u 2 ujutro.
Ok, ne ribam jer se rijetko maze tako da joj treba ribanje (plus je samocisteca), ali perem ves u sitne sate, pakiram poklone, radim svasta. Trudim se da se to ne dogadja u dane kad trebam ustati u 7:15.
Zapravo i dalje ne razumijem nista na ovoj temi, osim da je normalno i prihvatljivo samo ono sto je unutar standarda ocjenjivaca. Granica normalnog i prihvatljivog se mijenja ovisno o tome kome se vise/cesce da pisati i tko je u tom trenutku glasniji.
Ja razumijem da takav dan nisam imala već desetljećima. A taj dan bi izgledao onako kao kad sam studirala: do 12 h spavanje, do 15 kava i novine, do 20 telefoniranje, klopa i protezanje po kući, do 3 ujutro piće i zabava, i onda spavanje do podne.
Sad vidim da takav dan ne samo da nisam imala od faksa, nego ga nikad više neću ni imati :lool:
Ma daj Ardjo, ajde bas si ga omoguci.
Jel imas bake i dede, jel mogu pricuvat unucad s pet na sub ili sa sub na ned? Sigurna sam da bi ti izasli ususret, da sam blize ja bi ti ih pricuvala :-)
Samo ako imas ideju gdje biti vani do tih sati :mrgreen:
Imala i ja takve dane nekada, al sad mi ne odgivara uopce takav raspored. Nikako,nocarenje pa spavanje do podne haha to bi mi bilo ko kaznjavanje danas haha
Lili jesi dobro zbrojila, to je cca 48 sati čuvanja? :lol:
Ahahah, da, još bih nekako i uvalila djecu i pronašla neki ilegalni party, ali nagovoriti stare frendice na sudjelovanje...Mislim da ću se morati zadovoljiti ležanjem na kauču i čitanjem uz botilju. Možda si to poklonim za sretnu novu 2023.
Al ne pristajem na opciju 48h ni u ludilu :mrgreen: :lool: budi skromnija u zeljama, i 24h je sasvim dovoljno krenes s izlaskom a zavrsis sa spavanjem i ljeskarenjem iduci dan.
Na placu
Haha, dobra ti je mantra..
Meni isto.
I još bih dodala da za one koji osjećaju potrebu za borbom (jer npr. nose breme anksioznosti, perfekcionizma, you name it…) glavno pitanje nije “jesam li normalna”, nego “jesam li dovoljna/dovoljno dobra”.
I ja ribam štošta u 2 ujutro. Nekad. Nekad ribam u 6, nekad u 14. Kako stignem. Samo što uopće ne razmišljam o tome koliko je to normalno ili uobičajeno, nego napravim što moram.
Svakako da ima ljudi kojima je važno što će drugi misliti i ljudi koji se osjećaju kao da im je nešto nametnuto, pa eto i ta nesretna BB krema. Primjećujem da se nekad indirektno provlači stav da je žena koja se ne šminka i ne misli na frizuru "takva i takva", ali isto se i s druge strane provlači stav da je žena kojoj je važan izgled i koja riba, kuha, peče, čisti, zapravo opterećena žena kojoj je to nametnuto i koja još nije shvatila da joj je nametnuto. Pa ja to skoro na dnevnoj bazi doživljavam.
Za mene je i to iritirajuće i to jaaaako, jer jednako kako nije ničija stvar to što netko ima prašine na glupom štekeru, tako nije ničija stvar ni to što netko obriše prašinu svaki dan. Isto je i sa kuhanjem/kupovanjem hrane, šminkom/prirodnim licem itd.
Slažem se Riri, slažem se.
Al ja ne pišem o onima koje su sretne s vlastitima odabirima i načinima i naravno da im nije nametnuto.
Pričam o onima koje nisu sretne, a ne mogu prerezati.
Da, slažem se, tu je borba itekako.
Meni je tako sa djecom, odnosno sa majčinstvom. Svjesna sam da djeci ništa ne bi bilo da im uzmem kiflu u pekari kad žurimo, ali ne mogu to napraviti, uvijek kuham. Svjesna sam i da im ništa ne bi bilo da ne izađemo u šetnju svaki dan po propisanom broju puta koje sam ja sebi u glavi postavila, pa opet izađem i kad mi se ne da.
Samo što meni nitko to nije nametnuo, ja sam sama sebi to nametnula. Vjerojatno jer osjećam krivnju zbog nekih stvari pa nadoknađujem. Možda se jednom i opustim malo. :)
O da, Bubilo, i meni je poznato kako je to kad nisi sretna sa svojim odabirom, a ne možeš prerezati, a vjerujem i većini ovdje. Nisam ja još ono davno (kad sam bila mladica :-) izazvala kratki spoj usisivačem na razvodnoj kutiji sretna jer je čistim od prašine :lol: . Bilo je tih "kratkih spojeva" i dalje u mom životu, ima ih i danas ... nismo imuni na tuđe mišljenje, naročito ne na ono zlobno, pogodi nas to.
Jedino je s vremenom (i starenjem) većinom lakše (bar u tome :lol:), naučiš češće "oglušiti" na druge, tj. lakše prepoznaješ tko ti želi dobro, a tko zlo, pa po tom kriteriju i svrstavaš komentare u važno-nevažno.
O onima koji su UVIJEK sretni sa SVIM svojim odabirima i načinima i NIKAD ne rade nešto nametnuto (i/ili ne osjećaju da im je nešto nametnuto, ne daju da im se nešto nametne...) imam mišljenje da su: ili a) nesvjesni da ipak nekad rade i nešto nametnuto, da zadovolje tuđe mišljenje, da nekog odobrovolje, da nešto time dobiju... nastavi niz... ili b) sebični su i misle samo na sebe ... ili c) nema c.
I inače se treba kloniti "uvijek, svi/sve, nikad itd." ljudi, bar po mom iskustvu.
I da dodam: Jesam, dovoljna sam dobra. I ti si.
A najviše znam da je to istina po tome što se to pitamo.
O znam ja da sam dovoljno dobra.
Naučila sam to na psihoterapiji :lol:.
:heart: