Pa moram reći da mi nakon 10 godina mnogi od tih nickova nisu samo nickovi, neki od tih nickova mi dosta znače u životu koliko vremena ovdje provodim. Sad slijedi grouphug.
Druga stvar... ono što se ovdje možda krivo interpretira je to da ne pričamo o tome da je netko (neki nick) meni osobno rekao "ti ništa ne vrijediš jer se ne šminkaš i ne peglaš kuhinjske krpe" i onda sam ja jadna od toga i ne mogu zaspati. Ne radi se o tome...
Radi o skupnom dojmu - eto napisat ću - MOJEM dojmu - da postoji ta neka slika koja se izgovara, a govori o tome što bi i kako bi neka žena trebala ili morala, jer inače ona nije ovo ili ono. I nije bitno seciranje bilo koje teme ovdje, bitan je skupni DOJAM da to postoji, i ovdje i u stvarnom životu.
I nije važno osjećam li ja kao ja to breme na sebi svaki dan od neke strine koja mi briše prašinu sa šaltera ili od nekog nicka na forumu, i jesam li ja baš ja dovoljno jaka ili slaba da mu se othrvam... već je važno to da slika postoji i kruži okolo non-stop manje ili više suptilno... ne samo u generaciji naših strina nego i u mlađim generacijama.
E sad, ako sam ja jedina od svih vas na ovoj temi koja misli da je to samo i isključivo moj dojam, onda u redu. Mogu to prihvatiti.
Sigurno nisi jedina, BB. Ja se slažem s tobom.
Ali sad mislim na vertexin post u kojem je pisala o svojoj sestri koja u groznom neredu prima goste i ne gubi ih zbog te neurednosti. Tako da je stvar u tome da iako se očekuje neki standard, ako ga i ne ispuniš, neće se ustvari ništa bitno desiti. Ako si nekome ugodno društvo, bit ćeš i sa prašinom na štekeru i nenašminkana.
Slažem se.
Ali ako se nisi rodio / nisi odgojen kao njezina sestra onda moraš odraditi puno toga na sebi da vjeruješ da ćeš nekome biti ugodno društvo i takav (neuredan i zapušten).
Inače, čula sam od nekoliko starijih da su četrdesete super godine, jer se napokon prestaneš opterećivati nebitnim stvarima, među kojima je upravo to, što će selo misliti.
Još nisam postigla potpuni zen, ali vidim veliku promjenu.
Na ovoj sam temi pisala kako sam čitajući stare teme primijetila koliko sam se promijenila od 2008. do danas. Tada mi je bilo i to jako važno, što će o meni misliti neki nick na ovom forumu.
A sada…. Ok, ne bih bila super sretna ili potpuno nezainteresirana da mi se ovdje kaže npr. da sam glupa, ali bi me taj osjećaj držao možda par minuta. 2008. ne bih zbog toga vjerojatno bila mogla spavati.
Ja bih još i dodala... da su ti nekad to selo upravo najbliži ljudi s kojima si svaki dan, ne samo obitelj nego nekim čudom imaš i prijatelje zbog kojih se opterećuješ... dakle ne forum, ne nick, ne susjeda koju si sreo u dućanu, ne strina koja dolazi jednom godišnje.
Ono, posla na tome da se othvraš svemu tome je više nego što je posla odraditi sva ta očekivanja.
Upravo tako Svimbi.
A ne znam što bih ti rekla, ja toliko odskačem od jedne normalne žene na više polja da ti ja to uopće ne shvaćam. Ok po prirodi sam dosta otkačena i opuštena, al ne vidim da itko išta mora, smao se umrijeti mora. OK mora se nešto i pojest i odspavat, sve ovo ostalo...a ono wtf...Šta misliš koliko ljudi smatra da nisam normalna što trčim maratone? al zato uvijek ima i onih koji su impresionirani. Ono nebriga me, dok si ti sretna i zadovoljna, neće te uopće tangirat mišljenje drugih ljudi.
Ja radim neke totalno neuobičajene stvari, ne bih sad tu nabrajalaal meni je bitno da su moja djeca oduševljena što imaju otkačenu mater, a šta će svijet mislit ma ono boli me pipi. Kao n.grace imam svoj krug ljudi
only that matters.
Sve je stvar stava (na tome može svatko raditi,ajde nećemo se lagati ima dosta i do samopouzdanja osobe), njenu seku nije briga, pa tako ni gosti to ne doživljavaju. Dapače možda nekima i lakne, ajd super tako je i kod mene doma hahaha
Yeep, 40-te su zakooon
Ma čini ti se samo :- )
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.12.2021. at 11:24
Gle Lili, ti opet po tom "sve je u stavu i sve je kako si sam posložiš..." a ja istovremeno poznajem ljude koji idu na psihoterapiju zbog svega i svačega, a žive tako da u 2 ujutro peru rernu.
Ajmo već jednom prestat zaboravljat da ne hodaju svi u istim cipelama.
Ajmo ne postavljat kao standard da je ok prati rernu u 2h u noći. Jer nije. I to ću direktno bez uvijanja reći.
Ipak većina ljudi ipak ne ide na psihoterapiju. Isto tako ne hodaju svi u istim cipelama.
Ovo je obični forum na kojem obične žene pišu kako si odvoje malo vremena za sebe, a sad smo prešli na neka silna očekivanja od društva zbog kojeg maltene si ne možemo priuštiti vrijeme za sebe, muža whatever (pišem kad su djeca veća), da se oduzima kako ono rekoste vrijeme od vlastitig disanja. Dakle, pusti izgovori...
Sorry ali tako je.
Čovjek prihvati do ksu djeca mala ili neka "zahtjevna" trenutna situacija da je to tako, ali svatko treba povremeno predah u nekom obliku koji je njemu ok.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.12.2021. at 12:11
No naravno da poznajem i žene (ovaj put baš žene) čija djeca su već srednjoškolci ili studenti, ali one nemaju vremena ni za otići na kvartovski aerobik, žensku ćakulu, a eto tako to žele. Daj me nemooj...
Nemoj šta zamjerit, al ne volim okolišat, volim reći kako je.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.12.2021. at 12:14
Ovaj moj post sada (i usput odgovor na tvoje pitanje Lili) na neki način je off topic, ali objasnit ću poslije zašto mislim da nijei zašto sam to sinoć napisala na ovu temu (sinoć mi je bilo prekasno, a i preekstatično za objašnjavati).
Prvo odgovor: da, nose se maske i traže Covid potvrde. Nisam išla puno u kazalište tijekom korone, inače sam čest gost. I ono malo što sam bila ranije, bilo mi je dosta tjeskobno jer je bilo "kud koji mili moji", maske svih boja i dezena, šljokice i slično, više moda nego medicina, ispod nosa, na bradi, bez maske (pa ja upozoravam, jel '), a i jadni biljeteri skupa sa mnom...
Sinoć mi je bila prva predstava Covid potvrde only (mislim da su im sve sad tako, treba provjeriti). Sad, je li se dogodila kritična masa ljudi koji poštuju jedni druge, a i mjere, pa su svi takvi došli na predstavu, ne znam, ali osjećala sam se kao u JapanuVeć pri ulazu su ljudi imali maske, vidjela sam samo jednu "modnu" cijelu večer, provjeravale su se Covid potvrde (nije bilo švercanja ni blizu), svi biljeteri i garderobijeri su imali medicinske maske nošene ispravno. Između svakog para ili grupice je bio razmak, prva dva reda sjedala su bila prazna (mislim da je to zbog orkestra i scene, tj. razmaka). Nisam vidjela cijelo kazalište, naravno, ali oko mene su svi držali maske pravilno cijelo vrijeme, osim jednog tipa koji se u zanosu pjevanja "bisa" malo opustio pa mu je spala, ali ga je partnerica trknula pa ju je vratio
. Tako da sam se osjećala sigurnije nego na nekim drugim mjestima. Sad, koliko je to moja uobrazilja, a koliko zbilja, ne znam, ali meni je bilo refreshing.
Zašto sam pisala o predstavi na ovoj temi. Zato što je to bilo to toliko spominjano "vrijeme za mene". Zato što ni sama nisam znala koliko mi je nedostajao taj osjećaj ushita, zanosa i sreće koji me prožme svaki put kad dođem u tu oazu radosti i veselja. Zato što sam razmišljala u tijeku predstave kako smo mi ljudi ipak socijalna bića i kako, iako volim vrijeme i za knjigu i za seriju i za forum i za bilo koju drugu kućnu aktivnost, ipak je potrebno povremeno "protresti perje" i otići negdje drugdje, van doma "lizati rane". Može to biti i park i šuma i jezero i more i trčanje i plivanje i štogod ali evo, ja predlažem i preporučam nešto ovako.
Vidjeti, osjetiti i doživjeti razjedinjene energije različitih ljudi, koji putuju tijekom predstave od svojih malih, privatnih "kockica" punih briga, problema, tjeskobe i straha prema katarzičnom zajedničkom doživljaju ujedinjenja u radosti i pjesmi, plakati, smijati se i pjevati zajedno s glumcima i s publikom, doživjeti trenutak u kojem vam ganuće prođe kroz kičmu i naježi vam svaku dlaku na glavi (šifra Renata Sabljak i "Jači uzme sve" iliti " The winner takes it all")...to "vrijeme za mene" se umnožilo i presložilo u tisuće "malih vremena za mene" koje sad mogu neko vrijeme nositi u srcu i izvaditi ih po potrebi, svaki put kad me sat, dan, tjedan, mjesec, život zgazi. To je bit "vremena za mene", ne očekivati savršeno posložen dan u kojem se ni vlat trave ne pomakne ako ja to ne želim, već pronaći čim više malih "punjača sreće" koje ćemo nositi sa sobom i vaditi po potrebi, kao lijek. Neće nas taj lijek svaki put izliječiti, ali će bar malo ublažiti bol onih trenutaka u kojima ništa nije kako treba... i pružit će nam nadu i "štaku" potrebnu da "preživimo" do sljedećeg "punjača sreće".
Eto, zato sam pisala o predstavi tu.
Nope nego je hebe griznja savjesti zbog djece, kućanskih obveza (nema vremena dovoljno u 24h i ta spika) i sl. Kad poludimo, samo je izvlačimo od doma.
Ne bih previše izlagala svoju intimu s vlastitim primjerima glede definicije normalnosti neke osobe, al recimo da je to ono što odskače od prosjeka i to radi možda 10% ljudi/u ovom slučaju žena, velika većina ne. Nema predznaka dobro ili loše, samo velika manjina.
Dota, divnoooo za opis osjećaja na predstavi![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.12.2021. at 12:41
ma nije potrebno da izlažeš vlastitiu intimu, nego me zanima kako to da je odjednom neko ponašanje normalno a drugo ponašanje nije?
o čemu govorimo? govorimo li o, primjerice maratonima ili broju pročitanih knjiga mjesečno, ili pričamo o nekim fetišima ili poremaćajima?
recimo, ja bih rekla da nije normalno jesti zemlju
al nikad ne bih rekla da nije normalno trčati maraton
rekla bih da nije normalno spavati 1 sat dnevno
al ne bih rekla da ribanje pećnice u 2 ujutro nije normalno
rekla bih da nije normalno ne imati nikakve, baš nikakve društvene kontakte
al nikad ne bih rekla da nije normalno ne ići na kvartovske kafe
mislim, općenito se suzdržavam od ocjene ponašanja koje se razlikuje od mojeg
Želim dodati još ovo... umorila sam se, ne mogu više. Ne u stilu "ja se odjavljujem s foruma" nego evo neću više o ovome, umorna sam.
Želim vam pokazati da znam i peći kolače pa da idem napisati neki recept na onoj temi.
I još ću ovo reći, imamo još tjedan dana pa sjetimo se one: "Za Bozić dolazi Isus, a ne sanitarna inspekcija".
Ma možda čak nisi niti svjestan da ti se ne sviđa društvo, nego ti se naprosto ne da pa kažeš da nemaš vremena.
najobičnija definicija normalnosti iz wikipedija i sličnih izvora:
Normalno se također koristi za opisivanje individualnog ponašanja koje je u skladu s najčešćim ponašanjem u društvu.
Tebi očito izraz da nešto nije normalno ima negativnu konotaciju, meni ne. To samo znači da odstupa, to sam već pojasnila i ne planiram ponavljat. Može se pročitat.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.12.2021. at 12:58
da, tako sam točno i ja, obiteljski sam se družila s nekim ženama ali mi se nije dalo izlaziti s njima
Eto neki su u planovima za blagdane, a ja sam u pripremama za svoj i mužev dan početkom siječnja + 1 dan samo za sebe (djece nam neće biti, pa imam razne ideje).![]()
Evo, ja sam sigurna da moj opis predstave nekome nije normalanpa to što je tebi Lili, ili meni, normalan, ne znači da je to norma
.
Zato ne volim određivati što je normalno niti mislim da to itko treba raditi. Kako normalno? Komu normalno?
Tko je taj arbitar?
Ja sigurno nisam, a mislim da nisu ni drugi.
Bubilo,
s tobom je sve u redu. Možda te je život malo izuo iz cipela, ali i bosa sasvim dobro plešeš.
I ne gaziš drugima po prstima.
To su velika djeca, njih se ne čuva.
Oni žele starce da budu van stana, ali...
Nope, nisam to ni rekla
Ali sigurno 90% ljudi ne riba pećnicu usred noći i to je van definicije normalnosti.
Mislim da taj pojam posve drugačije tumačimo. To ne znači ništa loše, samo prema postotku nije "normala" jer odskače od uobičajenog.
pa i za sebe sam rekla da sam van normale, to ne znači da sam samu sebe kritizirala![]()
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.12.2021. at 13:17
U Komediji su, što se tiče epidemioloških mjera, puno bolje organizirani nego u HNK ili Lisinskom.
Sirius,
ne mogu vjerovati. Sinoć sam pomislila na tebe i Bubilo i skoro mi je došlo da vam napišem da odete. I ti sad ovo pišeš.
Život je divno čudo
Nadam se da će vam biti bar upola kao meni.
Ps. Imaš gore post, napisala sam o uvjetima ( a i o mom doživljaju), sve je ok glede potvrda, maski itd.
Moram se sad odjaviti, pa nabrzinu.
Lili, vidi na ulaznice. hr.
Sirius, i ja kupila mađaricu, skroz je dobra.
Meni je evo potpuno nenormalno ds netko riba pećnicu u 2 ujutro oz kojih god razloga. Kao sto dozvoljavam da je nekome nenormalno da netko (ja) vadi sude/stavlja ves iz masine u mašinu u 5 ujutro.
Razliciti smo, jesmo, za mene je noc da se spava i to je tako.
Drugo, sto se tice vremena za sebe od svega sto je ovdje napisano, meni je odmor i dan za sebe kad radim samo ono sto me ispunjava, rad za posao koliko god mi je moj posao ok.nije mi vrijeme za mene. Za mene mi je uglavnom vrijeme koje provodim sama sa sobom i nema ograničenja ni očekivanja, ni puno price. Potpuno sam samodostatna i samoziva po tom pitanju.
pa dobro, pojam "normalno" uglavnom vežemo za norme
to što netko govori da ne misli ništa negativno kada kaže da "ribanje pećnice u 2 ujutro nije normalno", meni zvuči kao neka verbalna akrobacija, ali dobro
ja bih, da sam htjela reći tako nešto bez negativnih konotacija, vjerojatnije upotrijebila pojam "uobičajeno" i rekla da nije uobičajeno prati pećnicu u 2 ujutro
inače ne bih cjepidlačila oko toga, ali mi je zasmetao pojam "normalne žene" i moram priznat da i dalje ne razumijem što je to i tko je to.
Nemam pojma, mozda i jest verbalna akrobacija
Ali nesto racunam ako bi mi tko rekao da "nisam normalna" jer obavljam kucanske poslove u cik zore dok drugi spavaju, ne bih to dozivjela kao nesto uvredljivo
Onda mislim da ni drugi ne bi ozbiljno shvatili ovo moje nenormalno s pecnicom u 2 ujutro, vise razmjenjujemi iskustva, tako ja to vidim.
Inace se klonim u neformalnim raspravama prevelikog umatanja u celofan, ne bi mi se dalo npr.prijateljici reci da nije "uobičajeno" ribati u 2 ujutro.
Posljednje uređivanje od flopica : 17.12.2021. at 14:12
Meni je nenormalno da netko uopće riba pećnicu ali obzirom na većinu ljudi koja ipak povremeno riba rekla bih da ovo više govori o meni.Prošlu sam imala puno godina i ribala je svega par puta. Kad je crkla svečano sam kupila novu s pirolizom... koju još nisam isprobala. A neću valjda ribati kad imam pirolizu.
Kolače ne pečem za blagdane. Peku ih bake i šalju po autobusima. Djeca su odavno prerasla igračke, a kolače i dalje svi vole pa su im to idealni pokloni.
Idem danas u Ludu kuću na predstavu, to je u kategoriji vrijeme za mene/ covid potvrde.
Nisam napisala ono glavno što sam htjela reći... ja sam takva cijeli život, nitko mi nije nametnuo osjećaj moranja bilo čega. Prilično sam svojeglavo išla u sve životne odluke i odabire. Nisam se pravila super domaćica niti to jesam, ne volim kuhati, kolače ne pečem. Anedogtalan apsurd je da oba moja muža tvrde da ja super kuham.
No u nekoj životnoj fazi unatrag par godina mene je pukla ta grižnja savjesti da sam loša u ovome ili onome, ne trudim se dovoljno... rekla bih da to nije uvijek odgojno uvjetovano, oće nešto biti i do hormona.
pa ne bih ni ja počela Krležu citirati i pisati dopise, ali je sasvim sigurno da bih ju prije moje nezaustavljive i prijeko potrebne procjene normalnosti njenog čina, upitala zašto riba pećnicu u 2 ujutro ili pere suđe u cik zore
odgovor bi vjerojatno bio takav da bi mi bilo jasnije zašto to radi i možda bih se čak i suosjećala s njom, ili se stavila u njene cipele, pa mi taj čin postao, kako kažete, normalniji