Vjerujem da je ljudima koji su stambeno osigurani + imaju još par nekretnina iz nasljedstva, vikendicu na moru, koji su dobili auto npr..... ili žive s roditeljima puno lakše napraviti crni fond i čuditi se onima koji ga recimo nemaju
Printable View
Vjerujem da je ljudima koji su stambeno osigurani + imaju još par nekretnina iz nasljedstva, vikendicu na moru, koji su dobili auto npr..... ili žive s roditeljima puno lakše napraviti crni fond i čuditi se onima koji ga recimo nemaju
Samo bi htjela napomenuti da nikad ne kažete nikad, nisam vjerovala da će me život dovest do toga da slavim i smijem se što muža neću vidjeti 6 mjeseci.
apsolutno se slažem s ivanas i sikom pikom vrijeme brzo leti a ne može ga se vratiti i msilim da često ljudi koji se žrtvuju na taj način da zarade što više za zlu ne trebalo izgube mjeru i to preraste u situaciju u kojoj majka jedina bude s djecom , odgaja ih a tata je negdje po strani i stalno puno, puno radi.
Nažalost znam nekoliko takvih obitelji, očevi se nikad zapravi nisu ni zbližili s djecom ni u kasnijoj dobi, prošla baka s kolačima.
Sika Pika sva sam se naježila kad si napisala onaj dio da to znaš cijeniti jer to nisi imala :love2:, ja sam imala i uvijek kad pomislim na djetinjstvo pomislim upravo na te zajedničke trenutke s roditeljima i sekom u prirodi, u kampu,...izlete, druženja,a ne na tečaj eng ili plesnu školu ili pak robu.
pogotovo mishekice ako to nije takva nužda po mom mišljenju stvarno nema potrebe da djetešce odrasta bez tate.
trampolina, a baš si me nasmijala.
zara1, debelo potpisujem, sama imam crni fond jer smo ga ipak kroz godine skupili ,al se apsolutno slažem s ovim, ne može se uspoređivat netko tko je naslijedio stan ili netko tko ima 1,2 ili više kredita, neusporedivo-simple like that.Citiraj:
Zara1 prvotno napisa
a čuđenja su isto "posebna" priča,...u današnja vremena ne čudim se nikome nizašta, samo se čudim u kako jadnoj zemlji živim, ko da ovdje uopće ne pripadam.
S druge strane, crni fond ne mora značiti samo novac u čarapi. Ovo je ipak topic o braku i bračnim problemima. Za sigurnost obitelji i miran san bez stresa bitna je i mreža podrške (obitelj, prijatelji, susjedi) pogotovo dok su djeca mala. Uzalud i novac ako to nemaš... Ne može se to uvijek ni novcima platiti, sve da ih i imaš.
ovo je tako mudro. i istinito. iskusila na vlastitoj kozi, nazalost :-(Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
isto :-)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
I ovo je naravno istina. I da nadodam nakon mjesec dana godišnjeg što me smeta kod MM,moram reći kod nas,jer on je sam za sebe savršen :mrgreen:, to što nama stalno i neprestano treba prevodioc. Družili smo se s nekim međunarodnim društvom i svi pomalo prevodili jedni drugima i tek sam onda shvatila da ja to cijelo vrijeme radim i na hrvatskom,prevodim. MM je stvarno divan,ali je u brojčicama,rubrikama, kockicama, knjigama i stvarni život izvan posla fijju,ja sam umjetnik sav u slikama i osjećajima i stvarni život izvan majčinstva i kuhinje isto fiju briju i sad nama treba prevodioc za svaku situaciju i naravno to moram ja. On govori svoj apači matematičko logički, a ja prevodim svoje na njegov jezik inače ništa. E pa ja ne mogu uvijek, ne mogu u svakoj situaciji i ubijam e u pojam da ima gomila važnih i stresnih situacija u kojima on ostaje blažen ko robot br 5, a ja ne mogu provaliti kod da prenesem poruku. A i njemu je isto tako samo što on očekuje da ja shvatim objektvnu istinu koju on posjeduje kao takav,a ja se moram ubiti da svoju prilagodim njegovim rubrikama. Eto,jako sam zakomplicirala, ali u biti to je ono što me muči, ali ne mislim poduzeti u vezi s tim apsolutno ništa, nego samo stovriti neke zdrave navike za venitliranje kad mi dozvizdi.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
xCitiraj:
trampolina prvotno napisa
I mi smo imali ideju svi-skupa-vako-nako, dok nismo bili dovedeni u situaciju da ne pitamo što i kako, nego smo morali što smo morali, i sad isto tako živimo sa svijesti da postoje prioriteti i da je sve ostalo u drugom planu.
A i Peterlin ima pravo. Period žrtvovanja traje kratko, i bolje ga odraditi što prije...
Ali, istina je - ako imaš požrtvovnu obitelj možda ne moraš ostaviti posao ili platiti dadilju... ili tako nešto... Ako nemaš, druga stvar.
Samo nisu stvari crno-bijele... i nikad ne znaš što te čeka...
Off topic je, ali na ovo sam se stvarno morala osvrnuti. Vidiš, moje dijete ima jako debel i visok rist, i uspjela sam mu ugurati nogicu samo u Nike i Adidas tenisice, jer oni imaju široke i džombaste modele koji pašu njegovoj nozi. Ja se pitam što bi tvoja M mislila o mom djetetu da danas-sutra pođu skupa u razred, a moje dijete osvane u Nike tenisicama - sranju koje u širokom luku treba izbjegavati ? Zašto bih izbjegavala auto i bilo koji luksuz ako si ga mogu priuštiti ? Meni se čini da se danas provodi neka vrsta lova na vještice - ako imaš, puj puj ne valjaš. Sigurno si ukrao, ili non-stop radiš i zanemaruješ svoju obitelj. A vidi mene, ja nemam ali sam sretan. Kao da oni koji imaju ne mogu biti dobri i sretni ljudi ? Ja svoje dijete sigurno neću učiti da su Nike tenisice, auto i bilo koji luksuz sranje koje treba izbjegavati u širokom luku. Učit ću ga samo da izbjegava loše ljude, bili oni bogati ili siromašni. I nadam se da će jednog dana imati pristojan posao koji će mu omogućiti da si može priuštiti i Nike-ice, i auto, i ostale nepotrebne luksuze.Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
Sto bi reko Edo Maajka, "kazu da pare ljude kvare. upozno sam ih mnogo bez para, pokvareni su do jaja" :)Citiraj:
rehab prvotno napisa
osim što Nike jest s*anje :-)
Netko je zadovoljan sa vremenom koje ima, pa ma kakvo ono bilo, a netko mora u tom svom vremenu imati i materijalna dobra, pa i u većim količinama, da bi mu to vrijeme bilo nešto vrijedno i življenja i uspomena. Ili mu ne vrijedi.Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
Različiti smo mi ljudi.
I ne, nećeš živjeti samo od uspomena, živi se sa svakim danom kojeg imamo. A uspomene iz doba malog djeteta i glupiranja tako lijepo poništi pogled pubertetlije kojemu si dosadna, blesava i zaostala, tako nekako...I ako mu pri tome nemaš novaca za ono s*anje od nikeica ili ...Možda tebi bude drugačije, ne kažem.
No, mislim da me nitko ne može uvjeriti u to da više toga valja u braku kad nema novaca, nego kad ima. Probala sam oboje, i po mom iskustvu bolje je kad se ima dovoljno. Ne treba višak novaca, ali ono...taman...
I trampolina, sjećam se tog osjećaja, o, da. I troje djece na dvije ruke, ali i plaćenih računa, i silne želje koja raste svakim tjednom što prolazi, jer je sve bliže i susret...konačno, i zatim 24/7 zajedno tjednima, bez brige o novcu.
Ne treba se bojati povremenih rastanaka radi posla ako je brak na dobrim temeljima.
Ma naravno, slažem se.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
No, ja sam govorila o najkicama, ne o kruhu.
Koliko sam shvatila mishekicu, njima ništa ne fali, ali njezin muž želi više. Želi da njihovo dijete ima sve, da ima najkice, da mu se drugi ne sprdaju.
Jesu li najkice vrjednije od oca? Nisu.
Rehab, napisala samCitiraj:
rehab prvotno napisa
. Dakle, "to", u cjelini. Jer meni to zaista jesu s*anja. Toliko novaca izdvojiti za što?Citiraj:
da su to totalna sranja koja treba u širokom luku izbjegavati
Ok, tvom djetetu odgovaraju jer ima širok rist. I dobro. Hvala Bogu što postoje. Ali da ja udovoljavam djetetu fore poput markirane odjeće i obuće, u pubertetu ili bilo kada, nema šanse.
Kao što trampolina reče, nikad ne reci nikad. I možda stvarno skrenem s pameti pa dam 700 kuna za markiranu obuću, a da se s druge strane ubijam od posla da bi ona te najkice imala. Nadam se da ću je odgojiti u pametnu djevojčicu kojoj će biti važnije druge stvari, koje neće biti materijalne do te mjere da joj bude važnije što ja radim super plaćen posao i što ona ima najkice nego da radim onoliko koliko želim i što želim.
Ja trenutno radim super posao. Od kuće. Par sati dnevno. Maksimalno zaradim 1.500 kn mjesečno. Kroz godinu dana mi se možda osmijehne i stalan posao, ali sigurna sam da neću prihvatiti toliko posla gdje ću se ubijati i ostajati do ne znam koliko sati i ne vidjeti svoje dijete do navečer. Znam da neki moraju. Ja sam odlučila da neću morati. Barem za sada. Dok smo zdravi i dok imamo što jesti.
MM ima super posao. On je prosvjetar. Dok platimo kredit i režije, ostane nam za hranu. Nema za najkice. MM je zadovoljan svojim poslom. Mogao bi natući još jednu plaću s instrukcijama, ali sam ja prva koja se tome protivi.
Da, imamo zaleđe. On je jedinac. Ja imam tetu s njezinom ušteđevinom i kućom koju će mi vjerojatno ostaviti. Eto, možda će sada nekima biti lakše.
A crni fond, da sada ne idem na Anemonin topic jer imam posla..., crni fond nam se skoro otopio.
Ostavljali smo hrpu love sa strane dok sam bila na čuvanju trudnoće i porodiljnom.
Naime, ostala sam bez posla nekoliko mjeseci prije poroda, a u prosjek naknade s HZZO-a mi je ušla jedna velika plaća, prije nego je firma krenula dolje. Gotovo cijelu naknadu smo ostavljali sa strane. Kupili smo platnene pelene i još kojekkave sitnice, od obitelji dobili krevetić, kolica, stolić... Robicu sam dobila polovnu. I to je bilo to.
Znali smo da me ne čeka posao, a kada sam rodila, odlučila sam što duže ostati s M. kod kuće. Svi su me maltretirali što ne počnem tražiti posao iako nikada od nikoga ništa nismo tražili. Dapače, posuđivali smo drugima, a i opraštali dugove.
I eto, novac se otopio, s druge strane je počeo kapati. Uskoro bi trebalo i curiti. Prvo smo maštali kako će ta lova biti za M. studiranje pa ovo, ono... No, mislim da je ovo bio najbolje uložen novac ikad. U njezine prve tri godine.
Mnogima je to luksuz.
Eto, mi smo sebi svoj luksuz udovoljili.
Samo bih primjetila da se s tvog aspekta nekako sve čini jednostavno. I ne znaš kolko bih voljela da si u pravu, ali život nisu samo kruh i najkice...između toga ima toliko toga da ti pamet stane iako mi ove najkice i nisu neki primjer jer stvarno ne vidim da su one u današnje doba simbol nekog prestiža, dapače...prosječna marka sa širokim rasponom cijena :-).Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
I moram još nadodati da se slažem s Beti da potrebe djece rastu kao što i oni rastu stoga te kao mamu malog djeteta donekle razumijem. A to što otac (ponekad i majka) nije uvijek s djetetom ne znači da će njihov odnos biti išta lošiji od odnosa koje tvoje dijete ima s vama. Pa svi smo se više puta složili da nije sve u kvantiteti, valjda i kvaliteta nešto znači. Pa makar ta kvaliteta podrazumijeva i koji par najkica. :mrgreen:
bodulice potpisujem od prve do zadnje.Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
Sikapika, super si mi. :-)
I ja nekako kao i ti mislim da u životu u biti jest sve jednostavno. To što
mi volimo komplicirati stvari je drugi par opanaka.
A ja ću samo dodati da famozne Nike patike :mrgreen: u veličini od nekih 22-28 obično nađeš na sniženju i koštaju 150 kn, dok kod nas bilo koje druge koštaju do cca 300 kn. Tako da Nike nije neko mjerilo bogatstva i rasipnosti.:mrgreen:
Pa valjda je jasno da su najkice bile samo simbol materijalnog?Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Nema mi smisla taj simbol, kad ne drži vodu.:mrgreen:
A koji bi ti simbol?:mrgreen:Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Inače se slažem s SikomPikom u dijelu filozofije manje rada, nešto odricanja od materijalnog i više vremena za dijete, ali ne volim kad se tu odmah ide u krajnost s Najkicama i nečim sličnim.
Ne znam, moram razmisliti.:mrgreen:Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Blahnikice. He he...
Ma dobro, nekom kvaliteta, nekom kvantiteta. Meni je kvaliteta u kvantiteti. Ne najkica ni nečeg takvog nego vremena, igre, priče, svađanja, galame, zajedničkih ručkova, šetnji... Šta ja znam, svatko ima svoje...
Nego, da ne ispadne kako mjerim ljude po tome što nose. Ne, stvarno ne bih željela ispasti takva. Ima toliko stvari koje me smetaju kod mene same pa bih mogla sama sebi skočiti u želudac kada bih svoje dijete učila da mjeri ljude po tome nose li ovu ili ono odjeću/obuću, puše li, piju, troše, psuju, hodaju bez šešira na suncu, previše jedu ili mrze hranu...
I kada sam napisala da ću je učiti da su te stvari s*anje, to sigurno neće biti tim riječima ni na tako možda ohol i bahat način. Ne, samo ću joj pokušati ukazati na neke druge stvari za koje ja mislim da su važnije.
Osim toga, nikada ljudima ne gledam u cipele. A ni u odjeću. Ono, fora su mi jednostavne ili s druge strane skroz otkačene stvari. Jedino ću to primjetiti. Sredinu ne.
A ne znam... Nekad pomislim da bi bilo bolje da podje na brod pa da smo mirni (MM je inace nauticar koji dana nije proveo na brodu), ali jako rijetko. Vise mi znaci da smo zajedno pa da dijete ima oca, jos kad ih vidim zajedno, rastopim se.
Nekako se tjesim da ce sve biti u redu dok smo zajedno.
Btw on nikad nije otisao na brod jer je oduvijek govorio da ne zeli to priustiti svojoj djeci, jer je iz "pomorskog" grada i obitelji, pa je odrastao s ljudima kojima je otac na brodu. Upisao pomorsku i zakljucio da on to ne moze.
Dijana, X. Ja volim pojednostavljivat, kompliciranja izbjegavam (za razliku od MM).Citiraj:
Dijana prvotno napisa
Samo da je čovjek zdrav, nema toga što se rješiti ne može. Moja baka je očičavala govoriti: "Samo da je zdravlja i mira!" Danas shvaćam snagu te rečenice, bila je jako mudra ženica.
I da složila bih se sa Sikom Pikom da je to markiranje danas previše uzelo maha. Mislim da budem jasna, ja sebi a često i djeci kupujem takvu robu, al ne uvijek i stvarno bih voljela da djeca s godinama izgrade takvu razinu samopouzdanja da se mogu bez problema nosit s vršnjaciam u tom pogledu, znači ono tipa svi imaju šta ja znam Diesel, moram imati i ja da budem jedan/na od njih. Više bih voljela da imaju stav, ne ne moram i ne želim biti kao većina tinejdžera i utopit se u masi, ja sam svoj/a, poseban/a
i ne fermat ta povođenja za drugima. Mislim povođenaj je bilo uvijek, danas je još puno teže zbog medija,ne znam lako je sad pričat živi bili pa vidjeli.
Mama kaže da sam ja uvijek bila svoja i nisu me tangirale neke stvari ,npr. svi su počeli isprobavat alkohol, ja jednostavno nisma htjela i gotovs nije bilo toga tko bi ne nagovorio, em nisma voljela taj okus em ne volim gubit kontrolu nad sobom ha,ha,...
kad sam to poželjela kao odrasla osoba onda sam to i napravila, kako i ne bi u Franucskoj s onakvim viniama...
svašta nadrobih sad al nadam se da se kuži poanta.
al brate da se ljudi bolje slažu u braku kad ne moraju stalno kalkulirat o novcima, to je živa istina!!!
Kad čitam ovaj odlomak, mislim da 90% ljudi želi ovo svojem djetetu - da nije povodljiv, da je svoj i čvrst, ali mislim da put prema tome ne vodi kroz ni jednu krajnost - sigurno ne kroz gledanje svega kroz novac, a bome ne ni kroz stalno naglašavanje da je sve to sranje.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
bravo anemona, upravo tako!!!
Sviđa mi se puno toga što ste napisale. Da sad ne komenitram svaki post zasebno, malo ću pojasniti što sam mislila. Neki su me shvatili, neki možda nisu.
Realna (naša trenutna) situacija:
- Oboje visokoobrazovani i zaposleni, s plaćom nešto iznad prosječne.
- Podstanari, bez ikakve mogućnosti nasljeđivanja IČEGA - ne želimo kredit, nemamo od koga posuditi. Već smo milijun puta razgovarali o tome i slažemo se - radije podstanari do kad god treba, nego banka za vratom (Možemo sad na nekoj drugoj temi raspravljati o podstanarstvu vs. kreditu. Svatko ima svoje za i protiv. Nama je ovo, trenutno, bolja varijanta.).
- Prvo dijete stiže u siječnju. Osnovnu opremu ćemo posuditi / kupiti polovnu / dobiti... A nešto ćemo valjda i kupiti novo. :) Usput, odustala sam od Stokke kolica, ali to je sad druga priča.
- Auto upravo kupili i to samo zato što dolazi beba. Inače otkad smo zajedno (a ja i cijeli život prije toga) klipsamo pješice, vučemo cekere i ruksake s namirnicama i nikad nam to nije bilo teško. Jest da mi za špeceraj potrošimo cijelo popodne, a drugi ljudi to (autom) obave u pola sata, ali što se može. Sad smo za auto morali povući sve svoje zlatne rezerve (osim onih koje su vremenski blokirane) pa nas malo lovi panika što sad.
Uglavnom, htjedoh reći, bolje nam je (valjda) nego većini u Hrvatskoj. No, s ovim plaćama i ovim tempom, pogotovo sad kad imamo dva nova "troška" - dijete i auto (nemojte mi sad spočitavati da sam dijete nazvala troškom, to je figure of speech :)) pitanje je hoćemo li si (ikad) moći priuštiti vlastiti dom ili obiteljsko ljetovanje ili školu stranih jezika za djecu ili štajaznam...
Najkice su spomenute kao statusni simbol iz našeg vremena. :mrgreen: Kao što sam napisala, ni suprug ni ja nismo nikad imali puno. I upravo to je ono što njega ždere - to cjeloživotno odricanje od nečega i htio bi, ako je ikako moguće, da nas i naše dijete poštedi toga. Recimo, svi nose 400 kn džeparca na izlet, ja dobijem 100 (ajde, barem sam išla na izlet). Pola razreda ide u glazbenu školu, ja za to nemam novca. Frend iz razreda prođe s 3, dobije skuter na poklon. Ja cijeli život 5,0 i dobijem: "Čestitam!" :mrgreen: I tak neke stvari. Ali se zato moja mama igrala s nama, išla na piknike, vožnje biciklom... Za razliku od drugih mama, koje su kupovale skutere.
Mislim, ne znam. SADA nam ništa ne fali. Ne znam koliko će se ta financijska konstrukcija promijeniti kad stigne dijete pa kad odem na porodiljni. Strah me i računati. No, mislim da se možemo stisnuti, samo je pitanje moramo li se uvijek za sve stiskati...
Bilo bi lijepo imati vlastitu kućicu s vrtom i crni fond od barem 10 plaća, ali se postavlja pitanje koliko dugo se čovjek mora žrtvovati za sve to i može li se sve to postići, a da se život ne stavlja na čekanje.
Ja ću ti samo reći da su mene prva dva porodiljna strava unazadila, sad za treći radim crni fond. Trebalo mi je oko godine dana da minuse dovedem na razumnu brojku.
mene su porodiljni vratili u plus!
jednostavno, kada sam bila doma, bolje sam planirala, nisam trošila na gablece/kave/odjeću i slično i oba puta sam se izvukla iz minusa... Sad je, tom logikom, vrijeme za novi porodiljni! :roll:
Znaci,ako imas i kupis nesto djetetu ne posvecujes mu se,ne igras s njim itd...opet jos jedna od ispraznih floskula.....znaci ne postoje roditelji koji mogu priustiti nesto djetetu a da to ne ide na ustrb vremena provedenog s njom vec je to neko iskupljivanje i nadoknadjivanje?Citiraj:
mishekica prvotno napisa
Mishekice, ti si si sama lijepo odgovorila na sve. Sad samo i TM treba malo olabaviti i skužiti što je vrijedno.Citiraj:
mishekica prvotno napisa
No, sigurna sam da će sve to doći na svoje kada se dijete rodi.
I ne brini, prvih godinu dana, pa i prvih godina, ako budeš kupovala polovnu odjeću i sl. dijete nije veliki "trošak". Taman dok otplatite auto, onda ćete moći štedjeti/ulagati u nešto drugo.
Što se tiče podstanarstva, iako imamo kredit za stan, često razmišljamo o tom teretu za idućih 20 godina što pogotovo smeta MM.
Gle, meni je ok nagraditi dijete za njegov uspjeh. Sad, o ocijenama i poklonima ne bih. O visini džeparca isto ne bih. To je sve stvar odgoja.
Ni MM ni ja nikada u djetinjstvu nismo nosili marke. Nisu ni moji roditelji. Što ja znam, bila sam okupirana drugim stvarima. Kasnije mi je odjeća služila kao prostor za iskazivanje stava, kojekakvih parola, bila sam šetajući transparent.
Ovo i mene jako smeta. Moj je cilj u životu imati dovoljno vremena za dijete i muža i imati dovoljno novaca da ne moramo na svaki drek paziti.Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
Vidis ja bas obrnuto razmisljam, valjda sam se pola zivota oblacila u Caritasu i od viskova rodbine, tako da sam razmisljam, ako meni nije nista falilo, nece ni njemu. Cinjenica je da sam nekad patila sto svi imaju tenisice, a ja sam nosila cipele s trenerkom i sl. Iako me tada to smetalo, danas kad se okrenem i sjetim, to mi se cini totalno nebitno.
Ne pamtim kako sam bila obucena za koju prigodu, koliko sam nosila na izlete i sl, ali itekako pamtim odnos izmedju mene i roditelja.
Rivendell, ave to stoji što kažeš, ali opet kad bih mogla birati naravno da biram opciju dovoljno vremena i dovoljno novaca.
Da je u pitanju jako puno novaca i skoro ništa vremena, to bih odbila.
I tu uopće nije poanta da li ja mislim da bi mojem djetetu nešto falilo ili ne, nego jednostavno više volim (opet kad bih mogla birati) lagodniji život gdje ne trebaš za svaku kunu razmišljati i odvagnuti.
U nas sve valja, možda bi mu mater mjenjala, ali i to je podnošljivije od kad smo daleko.
Rivendell, ali ako si ti patila, zašto bi to isto htjela i njemu priuštiti? Pa nije život sastavljen samo od srcedrapateljnih uspomena, niti su svi trenuci duboki i veleumni.
Ja se majkemi ponekad na ovom forumu osjećam kao da sam pala s nekog materijalističkog Marsa.